There is nothing bigger or older than the universe. The questions I would like to talk about are: one, where did we come from? How did the universe come into being? Are we alone in the universe? Is there alien life out there? What is the future of the human race?
Nema ničeg većeg niti starijeg od svemira. Želio bih govoriti o slijedećim Vašim pitanjima: Prvo, odakle smo došli? Kako je nastao svemir? Jesmo li sami u svemiru? Postoji li vanzemaljski život tamo vani? Koja je budućnost ljudskog roda?
Up until the 1920s, everyone thought the universe was essentially static and unchanging in time. Then it was discovered that the universe was expanding. Distant galaxies were moving away from us. This meant they must have been closer together in the past. If we extrapolate back, we find we must have all been on top of each other about 15 billion years ago. This was the Big Bang, the beginning of the universe.
Sve do 1920-ih, svi su mislili da je svemir u svojoj biti statičan i vremenski nepromjenjiv. Potom je otkriveno da se svemir širi. Daleke galaksije su se udaljavale od nas. To je značilo da su u prošlosti morale biti bliže jedna drugoj. Ako ovo razmišljanje protegnemo unatrag, nalazimo da su sve morale biti jedna iznad druge prije oko petnaest milijardi godina. To je bio Big Bang, početak svemira.
But was there anything before the Big Bang? If not, what created the universe? Why did the universe emerge from the Big Bang the way it did? We used to think that the theory of the universe could be divided into two parts. First, there were the laws like Maxwell's equations and general relativity that determined the evolution of the universe, given its state over all of space at one time. And second, there was no question of the initial state of the universe.
Ali, je li išta postojalo prije Big Banga? Ako nije, što je stvorilo svemir? Zašto se svemir razvio iz Big Banga na način na koji se razvio? Nekad smo mislili da bi teorija o svemiru mogla biti podijeljena u dva dijela. Prvo, postojali su zakoni, kao primjerice Maxwellove jednadžbe opće relativnosti koje su odredile evoluciju svemira, uzimajući u obzir njegovo stanje u cijelom prostoru i u jednom trenutku. I drugo, nije postojalo pitanje o početnom stanju svemira.
We have made good progress on the first part, and now have the knowledge of the laws of evolution in all but the most extreme conditions. But until recently, we have had little idea about the initial conditions for the universe. However, this division into laws of evolution and initial conditions depends on time and space being separate and distinct. Under extreme conditions, general relativity and quantum theory allow time to behave like another dimension of space. This removes the distinction between time and space, and means the laws of evolution can also determine the initial state. The universe can spontaneously create itself out of nothing.
Napravili smo dobar napredak u prvom dijelu i sad imamo znanja o zakonima evolucije u svim, osim u najekstremnijim uvjetima. Ali, donedavno, vrlo smo malo znali o početnim uvjetima nastanka svemira. Međutim, ova podjela na zakone evolucije i početne uvjete ovisi o razdvojenosti i različitosti vremena i prostora. U ekstremnim uvjetima opća relativnost i kvantna teorija omogućuju vremenu ponašanje poput druge dimenzije prostora. To uklanja razliku između vremena i prostora i znači da zakoni evolucije mogu također odrediti i početno stanje. Svemir može spontano stvoriti sebe iz ničega.
Moreover, we can calculate a probability that the universe was created in different states. These predictions are in excellent agreement with observations by the WMAP satellite of the cosmic microwave background, which is an imprint of the very early universe. We think we have solved the mystery of creation. Maybe we should patent the universe and charge everyone royalties for their existence.
Štoviše, možemo izračunati vjerojatnost da je svemir stvoren u različitim stanjima. Ova predviđanja se odlično slažu s opažanjima WMAP satelita, odnosno kozmičkog mikrovalnog pozadinskog zračenja, koje je otisak vrlo ranog svemira. Smatramo da smo riješili misterij stvaranja. Možda bismo mogli patentirati svemir i svima naplaćivati tantijeme za njegovo postojanje.
I now turn to the second big question: are we alone, or is there other life in the universe? We believe that life arose spontaneously on the Earth, so it must be possible for life to appear on other suitable planets, of which there seem to be a large number in the galaxy.
Sad prelazim na drugo veliko pitanje: Jesmo li sami ili postoji i neki drugi život u svemiru? Smatramo da je život nastao spontano na Zemlji, tako da mora biti moguće da život nastane i na drugim pogodnim planetama kojih, čini se, ima mnogo u jednoj galaksiji.
But we don't know how life first appeared. We have two pieces of observational evidence on the probability of life appearing. The first is that we have fossils of algae from 3.5 billion years ago. The Earth was formed 4.6 billion years ago and was probably too hot for about the first half billion years. So life appeared on Earth within half a billion years of it being possible, which is short compared to the 10-billion-year lifetime of a planet of Earth type. This suggests that the probability of life appearing is reasonably high. If it was very low, one would have expected it to take most of the ten billion years available.
Ali, mi ne znamo kako se život prvi put pojavio. Imamo dvije vrste dokaza prikupljenih opažanjem o vjerojatnosti nastanka života. Prvi se odnose na fosile i alge od prije 3,5 milijardi godina. Zemlja je formirana prije 4,6 milijardi godina i bila je vjerojatno prevruća prvih pola milijarde godina. Dakle, život se pojavio na Zemlji unutar pola milijarde godina od kad je to bilo moguće, što je kratko u usporedbi s deset milijardi godina životnog vijeka planete slične Zemlji. To sugerira da je vjerojatnost nastanka života prilično velika. Kad bi vjerojatnost bila mala očekivali bismo da bi bio potreban veći dio tih raspoloživih deset milijardi godina.
On the other hand, we don't seem to have been visited by aliens. I am discounting the reports of UFOs. Why would they appear only to cranks and weirdos? If there is a government conspiracy to suppress the reports and keep for itself the scientific knowledge the aliens bring, it seems to have been a singularly ineffective policy so far. Furthermore, despite an extensive search by the SETI project, we haven't heard any alien television quiz shows. This probably indicates that there are no alien civilizations at our stage of development within a radius of a few hundred light years. Issuing an insurance policy against abduction by aliens seems a pretty safe bet.
S druge strane, izgleda da nas vanzemaljci nisu posjetili. Ne prihvaćam izvješća o neidentificiranim letećim objektima. Zbog čega bi se pojavljivali samo pred osobenjacima i čudacima? Ukoliko postoji vladina urota o zataškavanju tih izvješća i zadržavanju znanstvenih spoznaja koje donose vanzemaljci za sebe, onda bi to, čini se, bila do sada najneučinkovitija politika. Štoviše, unatoč opsežnim istraživanjima projekta SETI (traganje za vanzemaljskom inteligencijom) nismo gledali niti jedan televizijski kviz program vanzemaljaca. Iz ovog vjerojatno proizlazi da nema vanzemaljskih civilizacija na našem stupnju razvitka unutar radijusa od nekoliko stotina svjetlosnih godina. Izdavanje police osiguranja za slučaj otmice od strane vanzemaljaca čini se prilično sigurnom opkladom.
This brings me to the last of the big questions: the future of the human race. If we are the only intelligent beings in the galaxy, we should make sure we survive and continue. But we are entering an increasingly dangerous period of our history. Our population and our use of the finite resources of planet Earth are growing exponentially, along with our technical ability to change the environment for good or ill. But our genetic code still carries the selfish and aggressive instincts that were of survival advantage in the past. It will be difficult enough to avoid disaster in the next hundred years, let alone the next thousand or million.
Ovo me dovodi do zadnjeg od velikih pitanja: Budućnosti ljudskog roda. Ukoliko smo mi jedina inteligentna bića u našoj galaksiji, trebali bismo se potruditi preživjeti i nastaviti. Međutim, ulazimo u rastuće opasno razdoblje naše povijesti. Naše stanovništvo i korištenje ograničenih resursa planete Zemlje eksponencijalno rastu, zajedno s našom tehničkom mogućnošću promjene okoline na bolje ili na gore. Ali, naš genetski kod još uvijek nosi sebične i agresivne instinkte koji su u prošlosti činili prednost pri preživljavanju. Bit će već dovoljno teško izbjeći katastrofu u slijedećih sto godina, a kamoli u slijedećih tisuću ili milijun godina.
Our only chance of long-term survival is not to remain inward-looking on planet Earth, but to spread out into space. The answers to these big questions show that we have made remarkable progress in the last hundred years. But if we want to continue beyond the next hundred years, our future is in space. That is why I am in favor of manned -- or should I say, personned -- space flight.
Naša jedina šansa za dugoročno preživljavanje nije da ostanemo pritajeni na planeti Zemlji, već da se proširimo u svemir. Odgovori na ova velika pitanja pokazuju da smo napravili izvanredan napredak u zadnjih sto godina. Ali, ukoliko želimo nastaviti i nakon slijedećih sto godina, naša je budućnost u svemiru. Stoga se zalažem za ljudski -- ili, bolje rečeno, svemirski let osoba.
All of my life I have sought to understand the universe and find answers to these questions. I have been very lucky that my disability has not been a serious handicap. Indeed, it has probably given me more time than most people to pursue the quest for knowledge. The ultimate goal is a complete theory of the universe, and we are making good progress. Thank you for listening.
Cijelog sam života tragao za razumijevanjem svemira i pronalaženju odgovora na ova pitanja. Imao sam veliku sreću da moja invalidnost nije bila ozbiljna poteškoća. Štoviše, ona mi je vjerojatno dala više vremena nego većini ljudi za ustrajavanje u potrazi za znanjem. Konačni cilj je cjelovita teorija o svemiru i u tome dobro napredujemo. Hvala vam na pozornosti.
Chris Anderson: Professor, if you had to guess either way, do you now believe that it is more likely than not that we are alone in the Milky Way, as a civilization of our level of intelligence or higher? This answer took seven minutes, and really gave me an insight into the incredible act of generosity this whole talk was for TED.
Chris Anderson: Profesore, ukoliko biste morali nagađati o ovoj ili onoj mogućnosti, vjerujete li sada da jest vjerojatnije ili nije da smo sami u Mliječnoj stazi kao civilizacija naše ili više razine inteligencije? Za ovaj odgovor trebalo je pričekati sedam minuta i to mi je zaista dalo uvid u nevjerojatan čin velikodušnosti ovog cijelog govora za TED.
Stephen Hawking: I think it quite likely that we are the only civilization within several hundred light years; otherwise we would have heard radio waves. The alternative is that civilizations don't last very long, but destroy themselves.
Stephen Hawking: Mislim da je vrlo vjerojatno da smo jedina civilizacija unutar nekoliko stotina svjetlosnih godina; u suprotnom, čuli bismo radio valove. Alternativna mogućnost je da civilizacije ne traju vrlo dugo, već same sebe unište.
CA: Professor Hawking, thank you for that answer. We will take it as a salutary warning, I think, for the rest of our conference this week. Professor, we really thank you for the extraordinary effort you made to share your questions with us today. Thank you very much indeed.
CA: Profesore Hawking, hvala Vam na tom odgovoru. Shvatit ćemo ga, kako mi se čini, kao pozdravno upozorenje za ostatak konferencije ovog tjedna. Profesore, zaista Vam zahvaljujemo na izuzetnom trudu koji ste uložili kako biste danas s nama podijelili svoja pitanja. Zaista Vam veliko Hvala.
(Applause)
(Pljesak)