There's something about caves -- a shadowy opening in a limestone cliff that draws you in. As you pass through the portal between light and dark, you enter a subterranean world -- a place of perpetual gloom, of earthy smells, of hushed silence.
Ima nečeg o špiljama -- sjenoviti otvor u vapnenačkoj litici koji vas uvlači u sebe. Dok prolazite kroz portal između svjetla i tame, ulazite u podzemni svijet -- mjesto trajno sumorno, zemljanih mirisa i utihnutog muka.
Long ago in Europe, ancient people also entered these underground worlds. As witness to their passage, they left behind mysterious engravings and paintings, like this panel of humans, triangles and zigzags from Ojo Guareña in Spain. You now walk the same path as these early artists. And in this surreal, otherworldly place, it's almost possible to imagine that you hear the muffled footfall of skin boots on soft earth, or that you see the flickering of a torch around the next bend.
Nekad davno u Europi, drevni su ljudi također ulazili u te podzemne svjetove. Kao svjedočanstvo njihovog prolaska, ostavili su za sobom tajanstvene ureze i slike, poput ove ploče ljudi, trokuta i cik-cakova iz Ojo Guareñe u Španjolskoj. Sad hodate istim putem kao i ti rani umjetnici. A u ovom nestvarnom, vanzemaljskom mjestu, gotovo je moguće zamisliti kako čujete prigušen odjek koraka kožnih čizama po mekoj zemlji, ili kako vidite treptaj baklje iza slijedeće krivine.
When I'm in a cave, I often find myself wondering what drove these people to go so deep to brave dangerous and narrow passageways to leave their mark? In this video clip, that was shot half a kilometer, or about a third of a mile, underground, in the cave of Cudon in Spain, we found a series of red paintings on a ceiling in a previously unexplored section of the cave. As we crawled forward, military-style, with the ceiling getting ever lower, we finally got to a point where the ceiling was so low that my husband and project photographer, Dylan, could no longer achieve focus on the ceiling with his DSLR camera. So while he filmed me, I kept following the trail of red paint with a single light and a point-and-shoot camera that we kept for that type of occasion. Half a kilometer underground.
Kad sam u špilji, često se nađem u čudu što je navelo te ljude ići toliko duboko probijati se kroz opasne i uske prolaze kako bi ostavili svoj trag? U ovom video klipu, koji je snimljen pola kilometra, ili oko trećinu milje, ispod zemlje, u špilji Cudon u Španjolskoj, našli smo serije crvenih slika na stropu u prethodno neistraženom djelu špilje. Kako smo puzali naprijed, kao u vojsci, sa stropom koji se stalno spuštao, konačno smo stigli do točke gdje je strop bio toliko nizak da moj suprug i fotograf projekta, Dylan, više nije mogao dobijati fokus na stropu sa svojim DSLR fotoaparatom. Pa dok me snimao, nastavila sam slijediti trag crvene boje sa lampicom i jednostavnim fotoaparatom koji smo imali za ovakav slučaj. Pola kilometra pod zemljom.
Seriously. What was somebody doing down there with a torch or a stone lamp?
Ozbiljno. Što je netko radio tamo dolje sa bakljom ili kamenom svjetiljkom?
(Laughter)
(Smijeh)
I mean -- me, it makes sense, right?
Mislim -- ja, ima smisla, jel tako?
But you know, this is the kind of question that I'm trying to answer with my research. I study some of the oldest art in the world. It was created by these early artists in Europe, between 10,000 and 40,000 years ago. And the thing is that I'm not just studying it because it's beautiful, though some of it certainly is. But what I'm interested in is the development of the modern mind, of the evolution of creativity, of imagination, of abstract thought, about what it means to be human. While all species communicate in one way or another, only we humans have really taken it to another level. Our desire and ability to share and collaborate has been a huge part of our success story. Our modern world is based on a global network of information exchange made possible, in large part, by our ability to communicate -- in particular, using graphic or written forms of communication. The thing is, though, that we've been building on the mental achievements of those that came before us for so long that it's easy to forget that certain abilities haven't already existed. It's one of the things I find most fascinating about studying our deep history. Those people didn't have the shoulders of any giants to stand on. They were the original shoulders. And while a surprising number of important inventions come out of that distant time, what I want to talk to you about today is the invention of graphic communication.
Ali znate, ovo je vrsta pitanja koja pokušavam odgovoriti sa svojim istraživanjem. Proučavam neku od najstarije umjetnosti na svijetu. Bila je stvorena od tih ranih umjetnika u Europi, prije između 10.000 i 40.000 godina. A stvar je u tome što ju ne proučavam samo zato što je lijepa, iako dio nje sigurno jest. Ali ono šte mene zanima je razvitak modernog uma, razvoj stvaralaštva, mašte, apstraktne misli, o tome što znači biti čovjek. Dok sve vrste komuniciraju na jedan ili drugi način, samo smo mi ljudi zbilja to doveli na drugu razinu. Naša želja i sposobnost dijeliti i surađivati je bila ogroman dio priče o našem uspjehu. Naš moderan svijet se temelji na globalnoj mreži za razmjenu informacija koja je moguća, velikim djelom, radi naše sposobnosti da komuniciramo -- Osobito, koristeći slikovne ili pisane oblike komunikacije. Stvar je, ipak, kako smo mi gradili na mentalnim dostignućima onih koji su došli prije nas tako dugo da je lako zaboraviti kako neke sposobnosti nisu već postojale. To je jedna od stvari koje nalazim najviše očaravajućim u proučavanju duboke povijesti. Ti ljudi nisu imali ramena nikakvih divova na kojima bi stajali. Oni su bili originalna ramena. I dok iznenađujuć broj važnih izuma dolazi iz tog dalekog vremena, ono o čemu vam danas želim pričati je izum grafičke komunikacije.
There are three main types of communication, spoken, gestural -- so things like sign language -- and graphic communication. Spoken and gestural are by their very nature ephemeral. It requires close contact for a message to be sent and received. And after the moment of transmission, it's gone forever. Graphic communication, on the other hand, decouples that relationship. And with its invention, it became possible for the first time for a message to be transmitted and preserved beyond a single moment in place and time.
Tri su glavna tipa komunikacije, govorna, gestualna -- dakle stvari poput jezika znakova -- te grafička komunikacija. govorna i gestualna je po samoj svojoj prirodi prolazna. Traži blizak kontakt kako bi se poruka odaslala i primila. Te je nakon trenutka prijenosa izgubljena zauvijek. Grafička komunikacija, s druge strane, razdvaja taj odnos. A njenim izumom, po prvi je put postalo moguće poruku prenijeti i sačuvati onkraj pojedinog trenutka u prostoru i vremenu.
Europe is one of the first places that we start to see graphic marks regularly appearing in caves, rock shelters and even a few surviving open-air sites. But this is not the Europe we know today. This was a world dominated by towering ice sheets, three to four kilometers high, with sweeping grass plains and frozen tundra. This was the Ice Age.
Europa je jedno od prvih mjesta gdje vidimo kako se grafičke oznake redovito pojavljuju u špiljama, stjenovitim zaklonima te čak i u nekoliko preživjelih lokacija na otvorenom. Ali to nije Europa koju poznajemo danas. Ovo je bio svijet kojim je vladao uzdignuti pokrivač leda, visok tri do četiri kilometra, sa brisanim travnatim ravnicama i smrznutom tundrom. To je bilo ledeno doba.
Over the last century, more than 350 Ice Age rock art sites have been found across the continent, decorated with animals, abstract shapes and even the occasional human like these engraved figures from Grotta dell'Addaura in Sicily. They provide us with a rare glimpse into the creative world and imagination of these early artists.
Tijekom zadnjeg stoljeća, više je od 350 lokacija sa kamenom umjetnošću ledenog doba pronađeno širom kontinenta, ukrašenih životinjama, apstraktnim oblicima te čak i povremenim čovjekom kao ove urezane figure iz Grotta dell'Addaura na Siciliji. One nam pružaju rijedak pogled u stvaralački svijet i maštu tih ranih umjetnika.
Since their discovery, it's been the animals that have received the majority of the study like this black horse from Cullalvera in Spain, or this unusual purple bison from La Pasiega. But for me, it was the abstract shapes, what we call geometric signs, that drew me to study the art. The funny this is that at most sites the geometric signs far outnumber the animal and human images. But when I started on this back in 2007, there wasn't even a definitive list of how many shapes there were, nor was there a strong sense of whether the same ones appeared across space or time. Before I could even get started on my questions, my first step was to compile a database of all known geometric signs from all of the rock art sites. The problem was that while they were well documented at some sites, usually the ones with the very nice animals, there was also a large number of them where it was very vague -- there wasn't a lot of description or detail. Some of them hadn't been visited in half a century or more. These were the ones that I targeted for my field work.
Od njihova otkrića, životinje su bile te kojima je posvećena većina istraživanja poput ovog crnog konja iz Cullalvere u Španjolskoj, ili ovog neuobičajenog ljubičastog bizona iz La Pasiege. Ali za mene, apstraktni su oblici, koje zovemo geometrijski znaci, bili to što me privuklo istraživanju umjetnosti. Zanimljiva je stvar što na većini lokacija geometrijski znaci daleko premašuju slike ljudi i životinja. Ali kad sam kretala sa ovime nazad u 2007., čak nije bilo niti konačne liste koliko oblika uopće postoji, niti je bilo jake svijesti o tome ponavljaju li se isti širom vremena i prostora. Prije nego sam uopće mogla početi sa svojim pitanjima, moj je prvi korak bio sastaviti bazu podataka svih znanih geometrijskih znakova iz svih lokacija kamene umjetnosti. Problem je bio što dok su bili dobro dokumentirani na nekim lokacijama , obično onima sa vrlo lijepim životinjama, također je bio velik broj onih jako nejasnih -- nije bilo puno opisa ili detalja. Neki do njih nisu bili posjećeni pola stoljeća ili dulje. To su bili oni koje sam ciljala za moj terenski rad.
Over the course of two years, my faithful husband Dylan and I each spent over 300 hours underground, hiking, crawling and wriggling around 52 sites in France, Spain, Portugal and Sicily. And it was totally worth it. We found new, undocumented geometric signs at 75 percent of the sites we visited. This is the level of accuracy I knew I was going to need if I wanted to start answering those larger questions.
Tijekom dvije godine, moj smo vjerni muž Dylan i ja proveli preko 300 sati u podzemlju, hodajući, puzeći i migoljeći se kroz 52 lokacije u Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu i Siciliji. I totalno se isplatilo. Našli smo nove, nedokumentirane geometrijske znakove na 75 posto lokacija koje smo posjetili. To je razina točnosti kakvu sam znala da ću trebati ako sam željela početi odgovarati ta veća pitanja.
So let's get to those answers. Barring a handful of outliers, there are only 32 geometric signs. Only 32 signs across a 30,000-year time span and the entire continent of Europe. That is a very small number. Now, if these were random doodles or decorations, we would expect to see a lot more variation, but instead what we find are the same signs repeating across both space and time. Some signs start out strong, before losing popularity and vanishing, while other signs are later inventions. But 65 percent of those signs stayed in use during that entire time period -- things like lines, rectangles triangles, ovals and circles like we see here from the end of the Ice Age, at a 10,000-year-old site high in the Pyrenees Mountains. And while certain signs span thousands of kilometers, other signs had much more restricted distribution patterns, with some being limited to a single territory, like we see here with these divided rectangles that are only found in northern Spain, and which some researchers have speculated could be some sort of family or clan signs.
Pa hajdemo do tih odgovora. osim nekolicine iznimaka, ima samo 32 geometrijska znaka. Samo 32 znaka kroz raspon od 30.000 godina i cijeli europski kontinent. To je vrlo malen broj. Sad, kad bi to bile nasumične škrabotine i ukrasi, očekivali bismo vidjeti puno više varijacija, ali umjesto toga pronalazimo iste znakove kako se ponavljaju jednako kroz prostor i vrijeme. Neki znakovi počinju snažno, prije nego izgube popularnost pa nestaju, dok su drugi znakovi kasniji izumi. Ali 65 posto tih znakova je ostalo u upotrebi kroz svo vremensko razdoblje -- stvari poput linija, pravokutnika, trokuta, ovalnih oblika i krugova kakve vidimo ovdje sa kraj ledenog doba, na 10.000 godina staroj lokaciji visoko u Pirinejskim planinama. I dok se neki znakovi rasprostiru tisućama kilometara, drugi znakovi imaju puno ograničeniji uzorak pojavljivanja, sa nekima u granicama samo jednog područja, kakvog vidimo ovdje sa tim podijeljenim pravokutnicima kakvi se nalaze samo u sjevernoj Španjolskoj, a za koje neki istraživači nagađaju kako bi mogli biti neka vrsta oznake obitelji ili klana.
On a side note, there is surprising degree of similarity in the earliest rock art found all the way from France and Spain to Indonesia and Australia. With many of the same signs appearing in such far-flung places, especially in that 30,000 to 40,000-year range, it's starting to seem increasingly likely that this invention actually traces back to a common point of origin in Africa. But that I'm afraid, is a subject for a future talk.
Usput budi rečeno, postoji začuđujuć stupanj sličnosti u najranijoj kamenoj umjetnosti pronađenoj od Francuske i Španjolske do Indonezije i Australije. Sa brojnim istim znakovima koji se pojavljuju na toliko udaljenim mjestima, pogotovo u tom rasponu od 30.000 do 40.000 godina, postaje sve izglednije kako taj izum zapravo vuče trag do zajedničke točke nastanka u Africi. Ali to je bojim se tema za neki budući govor.
So back to the matter at hand. There could be no doubt that these signs were meaningful to their creators, like these 25,000-year-old bas-relief sculptures from La Roque de Venasque in France. We might not know what they meant, but the people of the time certainly did. The repetition of the same signs, for so long, and at so many sites tells us that the artists were making intentional choices. If we're talking about geometric shapes, with specific, culturally recognized, agreed-upon meanings, than we could very well be looking at one of the oldest systems of graphic communication in the world.
Nazad na stvar. Nema sumnje kako su ti znakovi bili smisleni svojim stvarateljima, poput ovih 25.000 godina starih bareljefnih skulptura iz La Roque de Venasque u Francuskoj. Mi možda ne znamo što su značili, ali suvremenici su to svakako znali. Ponavljanje istih znakova, toliko dugo, i na toliko lokacija govori nam kako su umjetnici donosili svjesne odluke. Ako pričamo o geometrijskim oblicima, sa točno određenim, kulturno prepoznatim, jasno dogovorenim značenjima, onda bismo vrlo lako mogli gledati u jedan od najstarijih sustava grafičke komunikacije na svijetu
I'm not talking about writing yet. There's just not enough characters at this point to have represented all of the words in the spoken language, something which is a requirement for a full writing system. Nor do we see the signs repeating regularly enough to suggest that they were some sort of alphabet. But what we do have are some intriguing one-offs, like this panel from La Pasiega in Spain, known as "The Inscription," with its symmetrical markings on the left, possible stylized representations of hands in the middle, and what looks a bit like a bracket on the right.
Ne pričamo već o pisanju. Još nema dovoljno znakova u ovom trenutku koji bi prikazali sve riječi govornog jezika, što je preduvjet za potpun sustav pisanja. Niti vidimo znakove koji bi se dovoljno ponavljali da bi navodili kako čine neku vrstu abecede. Premda, imamo neke intrigantne jednokratne, poput ove ploče iz La Pasiege u Španjolskoj, poznatoj kao "Natpis", sa tim simetričnim oznakama lijevo, mogućim stiliziranim prikazima ruku u sredini, te nečim pomalo nalik zagradi desno.
The oldest systems of graphic communication in the world -- Sumerian cuneiform, Egyptian hieroglyphs, the earliest Chinese script, all emerged between 4,000 and 5,000 years ago, with each coming into existence from an earlier protosystem made up of counting marks and pictographic representations, where the meaning and the image were the same. So a picture of a bird would really have represented that animal. It's only later that we start to see these pictographs become more stylized, until they almost become unrecognizable and that we also start to see more symbols being invented to represent all those other missing words in language -- things like pronouns, adverbs, adjectives.
Najstariji sustavi grafičke komunikacije na svijetu -- Sumersko klinasto pismo, Egipatski hijeroglifi, najstarije Kinesko pismo, svi su nastali prije između 4.000 i 5.000 godina, i svaki je nastao iz ranijeg protosustava koji se sastojao od oznaka za brojanje te piktografskih reprezentacija gdje su značenje i slika bili jednaki. Tako bi slika ptice zbilja označavala tu životinju. Tek kasnije počinjemo viđati kako ti piktografi postaju stiliziraniji, sve dok ne postanu gotovo neprepoznatljivi a tada počinjemo viđati i uvođenje više novih simbola koji predstavljaju sve te nedostajuće riječi iz jezika -- stvari poput zamjenica, priloga, pridjeva.
So knowing all this, it seems highly unlikely that the geometric signs from Ice Age Europe were truly abstract written characters. Instead, what's much more likely is that these early artists were also making counting marks, maybe like this row of lines from Riparo di Za Minic in Sicily, as well as creating stylized representations of things from the world around them. Could some of the signs be weaponry or housing? Or what about celestial objects like star constellations? Or maybe even rivers, mountains, trees -- landscape features, possibly like this black penniform surrounded by strange bell-shaped signs from the site of El Castillo in Spain. The term penniform means "feather-shaped" in Latin, but could this actually be a depiction of a plant or a tree? Some researchers have begun to ask these questions about certain signs at specific sites, but I believe the time has come to revisit this category as a whole. The irony in all of this, of course, is that having just carefully classified all of the signs into a single category, I have a feeling that my next step will involve breaking it back apart as different types of imagery are identified and separated off.
Pa znajući sve to, čini se poprilično nevjerojatno kako su geometrijski znakovi iz Europe ledenog doba bili zbiljski apstraktni znakovi pisma. Umjesto toga, što je puno vjerojatnije je kako su ti rani umjetnici također radili oznake brojanja, možda poput ovog reda linija iz Riparo di Za Minic na Siciliji, kao i stvarali stilizirane reprezentacije stvari u svijetu oko njih. Može li neki od znakova biti oružje ili nastambe? Ili što sa nebeskim objektima poput sazviježđa? Ili možda čak rijeke, planine, drveće -- obilježja krajobraza, moguće kao ova crna peniforma okružena čudnim zvonolikim znakovima sa lokacije El Castillo u Španjolskoj. Termin peniforma znači "u obliku pera" na Latinskom, ali može li to zapravo biti prikaz biljke ili drveta? Neki su istraživači počeli postavljati ova pitanja o određenim znakovima na nekim mjestima, ali ja vjerujem kako je došlo vrijeme da se ta kategorija revidira u potpunosti. Ironija je svega ovoga, naravno, tek što sam pažljivo klasificirala sve te znakove u jednu kategoriju, imam osjećaj kako će mi slijedeći korak uključivati njeno ponovno razbijanje kad se različite tipovi slika identificiraju i razdvoje.
Now don't get me wrong, the later creation of fully developed writing was an impressive feat in its own right. But it's important to remember that those early writing systems didn't come out of a vacuum. And that even 5,000 years ago, people were already building on something much older, with its origins stretching back tens of thousands of years -- to the geometric signs of Ice Age Europe and far beyond, to that point, deep in our collective history, when someone first came up with the idea of making a graphic mark, and forever changed the nature of how we communicate.
Nemojte me krivo shvatiti, kasnije stvaranje posve razvijenog pisma je impresivan uspjeh i sam po sebi. Ali je važno zapamtiti kako ti rani sustavi pisanja nisu došli iz vakuuma. Te kako su čak i prije 5.000 godina, ljudi već gradili na nečemu puno starijem, sa svojim postankom koje se provlačio unazad desecima tisuća godina -- do geometrijskih znakova Europe ledenog doba te još i puno dalje, do te točke, duboko u našoj kolektivnoj povijesti, kada je netko prvi put došao na ideju izrade grafičke oznake. te zauvijek promijenio prirodu načina na koji komuniciramo.
Thank you.
Hvala Vam.
(Applause)
(Aplauz)