I started my journey 30 years ago. And I worked in mines. And I realized that this was a world unseen. And I wanted, through color and large format cameras and very large prints, to make a body of work that somehow became symbols of our use of the landscape, how we use the land. And to me this was a key component that somehow, through this medium of photography, which allows us to contemplate these landscapes, that I thought photography was perfectly suited to doing this type of work.
Svoje putovanje započeo sam prije 30 godina. Radeći u rudnicima shvatio sam da se radi o još neviđenom dijelu svijeta. Želja mi je, stoga, bila da pomoću boje i panoramskih fotoaparata te velikih, panoramskih ispisa, sastaviti opus koji bi na neki način postao simbol našeg korištenja krajolika, načina na koji se služimo zemljom. Za mene je ključni čimbenik bio: koristiti se fotografijom koja nam omogućava da promišljamo te krajolike. Fotografija je, mislio sam, savršena za ovakvu vrstu posla.
And after 17 years of photographing large industrial landscapes, it occurred to me that oil is underpinning the scale and speed. Because that is what has changed, is the speed at which we're taking all our resources. And so then I went out to develop a whole series on the landscape of oil. And what I want to do is to kind of map an arc that there is extraction, where we're taking it from the ground, refinement. And that's one chapter.
I nakon 17 godina fotografiranja velikih industrijskih krajolika, shvatio sam da je nafta ta koja ilustrira razmjer i brzinu, jer upravo je to ono što se promijenilo: brzina kojom crpimo sve naše resurse. Tako sam započeo stvarati čitavu seriju fotografija na temu naftnih krajolika. I ono što želim je izraditi neku vrstu karte kretanja od vađenja, kada ju izvlačimo iz zemlje i prerade - što predstavlja prvo poglavlje.
The other chapter that I wanted to look at was how we use it -- our cities, our cars, our motorcultures, where people gather around the vehicle as a celebration. And then the third one is this idea of the end of oil, this entropic end, where all of our parts of cars, our tires, oil filters, helicopters, planes -- where are the landscapes where all of that stuff ends up?
Drugo poglavlje koje sam htio uzeti u obzir vezano je za način na koji ju koristimo: naši gradovi, naši automobili, naša automobilska kultura, gdje se ljudi okupljaju oko vozila kao na nekakvoj svečanosti. Zatim, tu je i treće poglavlje vezano za ideju o kraju zaliha nafte, tom entropijskom kraju, gdje su svi dijelovi naših automobila, guma, naftni filtri, helikopteri, avioni... Gdje su ti krajolici kamo sve to nestaje?
And to me, again, photography was a way in which I could explore and research the world, and find those places. And another idea that I had as well, that was brought forward by an ecologist -- he basically did a calculation where he took one liter of gas and said, well, how much carbon it would take, and how much organic material? It was 23 metric tons for one liter. So whenever I fill up my gas, I think of that liter, and how much carbon.
Ponavljam, fotografija predstavlja za mene način na koji mogu proučavati i istraživati svijet i pronaći ta mjesta. Također, tu je još jedna ideja do koje sam došao, a koju je prvi iznio jedan ekolog. On je jednostavno napravio izračun pri kojem je uzeo jednu litru benzina i rekao: "Koliko je potrebno ugljika i koliko organskog materijala?" Radilo se o 23 tone po litri. Stoga, svaki put kada punim gorivo mislim o toj litri i o tome koliko je ugljika potrebno.
And I know that oil comes from the ocean and phytoplankton, but he did the calculations for our Earth and what it had to do to produce that amount of energy. From the photosynthetic growth, it would take 500 years of that growth to produce what we use, the 30 billion barrels we use per year.
Znam da naftu dobivamo iz oceana i fitoplanktona, ali on je napravio izračun za cijelu Zemlju i koliko joj je bilo potrebno da proizvede takvu količinu energije. Proizvedemo li ih od biljaka bilo bi potrebno 500 godina fotosinteze za proizvodnju 30 milijardi barela koje upotrijebimo godišnje.
And that also brought me to the fact that this poses such a risk to our society. Looking at 30 billion per year, we look at our two largest suppliers, Saudi Arabia and now Canada, with its dirty oil. And together they only form about 15 years of supply. The whole world, at 1.2 trillion estimated reserves, only gives us about 45 years. So, it's not a question of if, but a question of when peak oil will come upon us.
Ti izračuni također su me naveli na razmišljanje o tome koliki rizik to predstavlja za naše društvo. Imajući u vidu tih 30 milijardi barela godišnje, pogledajmo na primjeru dvaju naših najvećih dobavljača, Saudijske Arabije, te sada i Kanade sa svojom prljavom naftom: zajedno jamče tek 15 godina nabave. Cijeli svijet, sa svojim dokazanim rezervama od 1,2 bilijuna jamči nabavu tek za oko 45 godina. Stoga, pitanje nije "hoće li" nego "kada će" se završetak maksimalne točke u proizvodnji nafte obrušiti na nas.
So, to me, using photography -- and I feel that all of us need to now begin to really take the task of using our talents, our ways of thinking, to begin to deal with what I think is probably one of the most challenging issues of our time, how to deal with our energy crisis.
Po mom je mišljenju fotografija, a držim da se svi mi već sada trebamo zaista latiti zadatka i iskoristiti naše talente, naše načine mišljenja, kako bi se uhvatili u koštac s onim što smatram da predstavlja jedno od najizazovnijih pitanja našeg vremena: kako se nositi s energetskom krizom.
And I would like to say that, on the other side of it, 30, 40 years from now, the children that I have, I can look at them and say, "We did everything we possibly, humanly could do, to begin to mitigate this, what I feel is one of the most important and critical moments in our time. Thank you. (Applause)
S druge strane, želio bih da mogu za 30, 40 godina, svojoj djeci reći, da ih mogu pogledati u oči i reći: "Učinili smo sve što je bilo u našoj ljudskoj moći, kako bi to ublažili". Mislim da se radi o jednom od najvažnijih i odlučujućih trenutaka našeg vremena. Hvala vam. (Pljesak)