(Pljesak)
Thank you. I have to tell you I'm both challenged and excited. My excitement is: I get a chance to give something back. My challenge is: the shortest seminar I usually do is 50 hours.
Hvala vam. Moram vam reći kako sam pred izazovom i da sam uzbuđen. Uzbuđen sam jer imam priliku nešto vratiti. Moj izazov je u tome što moj najkraći seminar traje 50 sati.
(Laughter)
(Smijeh)
I'm not exaggerating. I do weekends -- I do more, obviously, I also coach people -- but I'm into immersion, because how did you learn language? Not just by learning principles, you got in it and you did it so often that it became real.
Ne pretjerujem. Radim preko vikenda, i što radim -- radim i više od toga, očito, treniram ljude -- ali ja sam duboko u tome. Jer kako ste naučili jezik? Niste ga naučili učeći samo principe, ušli ste u njega i radili ste to tako često da je postalo stvarno.
The bottom line of why I'm here, besides being a crazy mofo, is that -- I'm not here to motivate you, you don't need that, obviously. Often that's what people think I do, and it's the furthest thing from it. What happens, though, is people say to me, "I don't need any motivation." But that's not what I do. I'm the "why" guy. I want to know why you do what you do.
I u krajnjoj liniji zašto sam ovdje, pored činjenice da sam ludi mofo, jest da sam stvarno u poziciji -- očito nisam ovdje da vas motiviram, vama to ne treba. I uglavnom ljudi misle kako je to čime se ja bavim, a zapravo ne može biti dalje od toga. Što se događa jest, ljudi mi kažu, "Ne trebam nikakvu motivaciju." I ja kažem, "Dobro, to je zanimljivo. Ali to nije ono čime se ja bavim." Ja sam "zašto" tip. Ja želim znati zašto radite to što radite. Koji je vaš motiv za akciju?
What is your motive for action? What is it that drives you in your life today? Not 10 years ago. Are you running the same pattern? Because I believe that the invisible force of internal drive, activated, is the most important thing. I'm here because I believe emotion is the force of life. All of us here have great minds. Most of us here have great minds, right? We all know how to think. With our minds we can rationalize anything. We can make anything happen.
Što je to što vas danas vodi u životu? Ne prije 10 godina. Ili se i dalje vodite po istom obrascu? Jer ja vjerujem kako je nevidljiva sila unutarnje pobude, kada je aktivirana, najvažnija stvar na svijetu. Ovdje sam jer vjerujem kako je emocija životna sila. Svi mi ovdje imamo velike umove. Znate? Većina nas ovdje ima velike umove, točno? Ne znam o drugim kategorijama, ali svi znamo kako misliti. I s našim umovima možemo bilo što racionalizirati. Možemo bilo što učiniti. Možemo -- slažem se sa onim što je bilo opisano
I agree with what was described a few days ago, that people work in their self-interest. But we know that that's bullshit at times. You don't work in your self-interest all the time, because when emotion comes into it, the wiring changes in the way it functions. So it's wonderful to think intellectually about how the life of the world is, especially those who are very smart can play this game in our head. But I really want to know what's driving you.
prije par dana, o ideji da ljudi rade za vlastiti interes. Ali svi znamo kako je povremeno to sranje. Ne radite za vlastiti interes cijelo vrijeme, jer kada se emocije pojave, sve se mijenja na način na koji funkcionira. I nama je prekrasno misliti intelektualno o tome kakav je život svijeta, a posebno onima od nas koji su jako pametni, jer možemo igrati tu igru u svojoj glavi. Ali stvarno želim znati što vas vodi.
What I would like to invite you to do by the end of this talk is explore where you are today, for two reasons. One: so that you can contribute more. And two: that hopefully we can not just understand other people more, but appreciate them more, and create the kinds of connections that can stop some of the challenges that we face today. They're only going to get magnified by the very technology that connects us, because it's making us intersect. That intersection doesn't always create a view of "everybody now understands everybody, and everybody appreciates everybody."
Ono što bih želio jest možda vas pozvati da do kraja ovog govora, istražite gdje ste danas, iz dva razloga. Prvo: tako da bi mogli više doprinijeti. I drugo: nadajući se, kako ne bi samo bolje razumjeli druge ljude, već ih možda i više cijenili, i stvarali vrste veza koje mogu zaustaviti neke od izazova s kojima se suočavamo u današenjem društvu. Oni će se samo potencirati kroz istu tehnologiju koja nas povezuje, jer nas vodi ka križanju. I to križanje ne stvara uvijek stav "Sada svi razumiju sve, i svi sve cijene." I tako sam ja posljednjih 30 godina opsjednut, a ta opsesija je bila,
I've had an obsession basically for 30 years, "What makes the difference in the quality of people's lives? What in their performance?" I got hired to produce the result now. I've done it for 30 years. I get the phone call when the athlete is burning down on national television, and they were ahead by five strokes and now they can't get back on the course. I've got to do something right now or nothing matters. I get the phone call when the child is going to commit suicide, I've got to do something. In 29 years, I'm very grateful to tell you I've never lost one. It doesn't mean I won't some day, but I haven't yet. The reason is an understanding of these human needs.
"Što čini razliku u kvaliteti života ljudi? Što čini razliku u njihovoj izvedbi?" Jer to je ono zbog čega me angažiraju. Sada moram stvoriti neke rezulate. To je ono što radim već 30 godina. Dobijem telefonski poziv kada sportaš na nacionalnoj televiziji izgori, a imali su prednost od pet poteza i sada se ne mogu vratiti natrag na put. I ja moram napraviti nešto upravo sada kako bih stvorio rezultat ili sve pada u vodu. Dobijem telefonski poziv kada dijete želi počiniti samoubojstvo, i moram napraviti nešto upravo sada. I u 29 godina -- zahvalan sam što mogu reći kako nisam izgubio niti jedno u 29 godina. Ne znači da neću jednog dana. Ali nisam, i razlog tome je u razumijevanju ljudskih potreba o kojima vam želim pričati.
When I get those calls about performance, that's one thing. How do you make a change? I'm also looking to see what is shaping the person's ability to contribute, to do something beyond themselves. Maybe the real question is, I look at life and say there's two master lessons. One is: there's the science of achievement, which almost everyone here has mastered amazingly. "How do you take the invisible and make it visible," How do you make your dreams happen? Your business, your contribution to society, money -- whatever, your body, your family.
Dakle, kada primim te pozive o izvedbi, to je jedna stvar. Kako napraviti promijenu? Ali isto tako, gledam što je to što oblikuje mogućnost te osobe da doprinosi, da napravi nešto veće od njih samih. Možda je pravo pitanje, znate, gledam na život i kažem kako postoje dvije glavne lekcije. Prva je: postoji znanost o postignuću, u kojoj je sve što radi savladano do nevjerojatnog obujma. To je "Kako uzeti nevidljivo i pretvorite ga u vidljivo," točno? Kako uzeti to što sanjate i ostvarite to? Bez obzira je li to vaše poduzeće, vaš doprinos društvu, novac -- štogod to bilo za vas -- vaše tijelo, vaša obitelj. Druga životna lekcija koja se rijetko savlada je umijeće ispunjenja.
The other lesson that is rarely mastered is the art of fulfillment. Because science is easy, right? We know the rules, you write the code and you get the results. Once you know the game, you just up the ante, don't you? But when it comes to fulfillment -- that's an art. The reason is, it's about appreciation and contribution. You can only feel so much by yourself.
Jer znanost je lagana, jel' tako? Znamo pravila. Pišete kod. Slijedite -- i dobijete rezultate. Jednom kada znate igru vi samo, povisite uloge, zar ne? Ali kada pričamo o ispunjenju, to je umjetnost. I razlog tome je što se radi o zahvalnosti i radi se o doprinosu. Jedino sami možete osjetiti toliko toga.
I've had an interesting laboratory to try to answer the real question how somebody's life changes if you look at them like those people that you've given everything to? Like all the resources they say they need. You gave not a 100-dollar computer, but the best computer. You gave them love, joy, were there to comfort them. Those people very often -- you know some of them -- end up the rest of their life with all this love, education, money and background going in and out of rehab. Some people have been through ultimate pain, psychologically, sexually, spiritually, emotionally abused -- and not always, but often, they become some of the people that contribute the most to society.
Napravio sam zanimljivu studiju kako bi probao odgovoriti na pitanje pravog pitanja, koje glasi koja je razlika u nečijem životu ako gledate nekoga kao ove ljude kojima ste dali sve? Kao sve resurse koji su im bili potrebni. Niste im dali računalo od 100 dolara, dali ste im najbolje računalo. Pružili ste im ljubav, dali ste im veselje. Bili ste tamo kako bi ih utješili. I ti ljudi vrlo često -- siguran sam kako znate neke od njih -- završe ostatak svog života sa svom tom ljubavlju, obrazovanjem, novcem i pozadinom, provodeći svoj život ulazeći i izlazeći iz rehabilitacije. Zatim, upoznate ljude koji su proživjeli krajnju bol -- oni su psihološki, seksualno, duhovno, emocionalno izrabljivani -- i ne uvijek, ali često, postanu jedni od onih ljudi koji najviše doprinose društvu.
The question we've got to ask ourselves really is, what is it? What is it that shapes us? We live in a therapy culture. Most of us don't do that, but the culture's a therapy culture, the mindset that we are our past. And you wouldn't be in this room if you bought that, but most of society thinks biography is destiny. The past equals the future. Of course it does if you live there. But what we know and what we have to remind ourselves -- because you can know something intellectually and then not use it, not apply it.
Pitanje koje si moramo postaviti je, što je to? Što je to što nas oblikuje? A živimo u kulturi terapije. Većina nas to ne radi, ali kultura je kultura terapije. I ono što mislim pod time jest mentalni sklop da smo mi naša prošlost. A svi u ovoj sobi -- ne bi bili u ovoj sobi kada bi vjerovali toj teoriji -- ali -- većina društva misli kako je biografija sudbina. Prošlost je jednaka budućnosti. I naravno da je ako živite tamo. Ali ono što ljudi u ovoj prostoriji znaju, i na što sami sebe moramo podsjećati -- jer možete imati intelektualnog znanja o nečem, možete znati što napraviti i onda ga ne upotrijebiti, ne primjeniti.
We've got to remind ourselves that decision is the ultimate power. When you ask people, have you failed to achieve something significant in your life?
Zapravo, moramo podsjećati sami sebe kako je odluka ultimativna moć. To je ono što zapravo jest. Kada pitate ljude, znate, jeste li doživjeli neuspjeh pri postizanju nečeg? Koliko vas je doživilo neuspjeh pri postizanju nečeg značajnog u svom životu? Recite, "Ja."
Say, "Aye." Audience: Aye.
Publika: Ja.
TR: Thanks for the interaction on a high level there. But if you ask people, why didn't you achieve something? Somebody who's working for you, or a partner, or even yourself. When you fail to achieve, what's the reason people say? What do they tell you? Didn't have the knowledge, didn't have the money, didn't have the time, didn't have the technology. I didn't have the right manager.
TR: Hvala na interakciji na visokoj razini. (Smijeh) Ali ako pitate ljude, zašto nisi nešto postigao? Nekoga tko radi za vas, znate, ili partnera, ili čak sebe. Kada ne uspijete u postizanju cilja, koji razlog ljudi navode kao neuspjeh u postizanju istog? Što vam govore? Nemam -- nisam znao dovoljno, nisam imao -- znanje. Nisam imao -- novac. Nisam imao -- vrijeme. Nisam imao -- tehnologiju. Znate, nisam imao pravog menadžera. Nisam imao...
Al Gore: Supreme Court. TR: The Supreme Court.
Al Gore: Vrhovni sud (Smijeh)
(Laughter)
(Applause) (Cheering)
(Applause continues)
Tony Robbins: I --
TR: And --
(Pljesak) i --
(Applause)
(Pljesak)
What do all those, including the Supreme Court, have in common?
-- što sve ove, uključujući Vrhovni sud, imaju zajedničkog?
(Laughter)
(Smijeh)
They are a claim to you missing resources, and they may be accurate. You may not have the money, or the Supreme Court, but that is not the defining factor.
Ono nam ukazuje da neki resursi nedostaju, i možda je točno. Možda nemate novaca, možda nemate Vrhovni sud, ali to nije definirajući čimbenik.
(Applause) (Laughter)
(Pljesak).
And you correct me if I'm wrong. The defining factor is never resources; it's resourcefulness. And what I mean specifically, rather than just some phrase, is if you have emotion, human emotion, something that I experienced from you the day before yesterday at a level that is as profound as I've ever experienced and I believe with that emotion you would have beat his ass and won.
I ispravite me ako griješim. Definirajući čimbenik nikada nisu resursi, već snalažljivost. I što konkretno mislim, umjesto nekakvih fraza, jest da ako imaš emociju, ljudsku emociju, nešto što sam ja doživio kod tebe prekjučer na razini koja je duboka kao što sam uvijek doživio, i kada bi komunicirao s tom emocijom vjerujem da bi ga rasturio i pobijedio.
Audience: Yeah!
(Pljesak)
(Applause) (Cheering)
Ali, kako je lako meni reći što bi on trebao napraviti.
How easy for me to tell him what he should do.
(Laughter)
(Smijeh)
Idiot, Robbins. But I know when we watched the debate at that time, there were emotions that blocked people's ability to get this man's intellect and capacity. And the way that it came across to some people on that day -- because I know people that wanted to vote in your direction and didn't, and I was upset. But there was emotion there. Do you know what I'm talking about?
Idiote, Robbins. Ali znam kada smo tada gledali debatu, kako su bile prisutne emocije koje su blokirale mogućnost ljudi da prepoznaju intelekt i kapacitet ovog čovjeka. A način na koji su neki ljudi taj dan to shvatili -- jer znam ljude koji su htjeli glasovati za tebe a nisu, i bio sam uznemiren. Ali tamo je bila prisutna - emocija koja je bila tamo. Koliko vas zna o čemu pričam? Recite, "Ja." Publika: Ja.
Say, "Aye." Audience: Aye.
TR: Dakle to je emocija. I ako imamo pravilnu emociju,
TR: So, emotion is it. And if we get the right emotion, we can get ourselves to do anything. If you're creative, playful, fun enough, can you get through to anybody, yes or no?
možemo učiniti bilo što. Možemo to prebroditi. Ako ste dovoljno kreativni, dovoljno zaigrani, dovoljno zabavni, možete li doći do bilo koga? Da ili ne?
If you don't have the money,
Publika: Da.
but you're creative and determined, you find the way. This is the ultimate resource. But this is not the story that people tell us. They tell us a bunch of different stories. They tell us we don't have the resources, but ultimately, if you take a look here, they say, what are all the reasons they haven't accomplished that? He's broken my pattern, that son-of-a-bitch.
TR: Ako nemate dovoljno novaca, ali ste dovoljno kreativni i odlučni naći ćete način. Dakle, to je krajnji resurs. Ali to nije priča koju nam ljudi pričaju, točno? Priča koju nam ljudi pričaju je skup različitih priča. Govore nam kako nemamo dovoljno resursa, ali na kraju krajeva, ako pogledate ovdje -- ako želite možete to i preokrenuti -- kažu, koji su sve razlozi zbog kojih nisu to postigli? Idući, molim. Razbio je moj obrazac, taj kujin sin.
(Laughter)
(Smijeh)
But I appreciated the energy, I'll tell you that.
Ali cijenim energiju, reći ću vam to.
(Laughter)
(Smijeh)
What determines your resources? We've said decisions shape destiny, which is my focus here. If decisions shape destiny, what determines it is three decisions. What will you focus on? You have to decide what you're going to focus on. Consciously or unconsciously. the minute you decide to focus, you must give it a meaning, and that meaning produces emotion. Is this the end or the beginning? Is God punishing me or rewarding me, or is this the roll of the dice? An emotion creates what we're going to do, or the action.
Što određuje vaše resurse? Rekli smo kako odluke oblikuju sudbinu, što je i moj fokus ovdje. Ako odluke oblikuju sudbinu, ono što je određuje su tri odluke. Na što ćete se vi usredotočiti? Upravo sada se morate odlučiti na što ćete se usredotočiti. U ovoj sekundi, svjesno ili nesvjesno. U trenutku kada se odlučite usredotočiti na nešto, morate tome pridjeliti značenje, i štogod to značenje bilo, ono stvara emociju. Je li ovo kraj ili početak? Jel' me Bog kažnjava ili nagrađuje, ili je to samo bacanje kocke? Emocija tada stvara što ćemo učiniti, ili našu akciju.
So, think about your own life, the decisions that have shaped your destiny. And that sounds really heavy, but in the last five or 10 years, have there been some decisions that if you'd made a different decision, your life would be completely different? How many can think about it? Better or worse. Say, "Aye."
Dakle, razmislite o svom životu. Odluke koje su oblikovale vašu sudbinu. I to zvuči prilično teško, ali u proteklih pet ili 10 godina, 15 godina, kako su se tamo našle neke odluke koje ste donijeli a zbog kojih, da ste donijeli drugačiju odluku, bi vaš život bio potpuno drugačiji? Koliko vas može razmisliti o tome? Iskreno, bolje ili gore? Recite, "Ja."
Audience: Aye.
Publika: Ja.
So the bottom line is, maybe it was where to go to work, and you met the love of your life there, a career decision. I know the Google geniuses I saw here -- I mean, I understand that their decision was to sell their technology. What if they made that decision versus to build their own culture? How would the world or their lives be different, their impact? The history of our world is these decisions. When a woman stands up and says, "No, I won't go to the back of the bus." She didn't just affect her life. That decision shaped our culture. Or someone standing in front of a tank. Or being in a position like Lance Armstrong, "You've got testicular cancer." That's pretty tough for any male, especially if you ride a bike.
TR: U krajnjoj liniji, možda se radi o tome kamo odlaziti na posao, i tamo ste upoznali ljubav svog života. Možda je to bila odluka vezana uz karijeru. Znam genijalce iz Google-a koje sam vidio ovdje -- mislim, razumijem njihovu odluku o prodaji vlastite tehnologije na početku. Što bi bilo kada bi donijeli tu odluku umjesto izgradnje vlastite kulture? Kako bi svijet drugačije izgledao? Kako bi njihovi životi bili drugačiji? Njihov utjecaj? Povijest našeg svijeta čine te odluke. Kada žena ustane i kaže, "Ne, neću ići na kraj autobusa," ona nije utjecala samo na svoj život. Ta odluka je oblikovala našu kulturu. Ili netko tko stoji ispred tenka. Ili netko tko je u poziciji poput Lance-a Armstrong-a, i netko vam kaže "Imate rak testisa." To je prilično teško za bilo kojeg muškarca, posebno ako vozite bicikl.
(Laughter)
(Smijeh)
You've got it in your brain; you've got it in your lungs. But what was his decision of what to focus on? Different than most people. What did it mean? It wasn't the end; it was the beginning. He goes off and wins seven championships he never once won before the cancer, because he got emotional fitness, psychological strength. That's the difference in human beings that I've seen of the three million I've been around.
Imate ga u svom mozgu; imate ga u svojim plućima. Ali koja je bila njegova odluka na što će se usredotočiti? Drugačija od većine ljudi. Što je to značilo? To nije bio kraj, već početak. Što ću napraviti? On odlazi i osvaja sedam prvenstva koja nijednom nije osvojio prije raka, jer je dobio emocionalnu kondiciju, psihološku snagu. To je razlika u ljudima koju sam vidio od onih tri milijuna koje sam upoznao.
In my lab, I've had three million people from 80 countries over the last 29 years. And after a while, patterns become obvious. You see that South America and Africa may be connected in a certain way, right? Others say, "Oh, that sounds ridiculous." It's simple. So, what shaped Lance? What shapes you? Two invisible forces. Very quickly. One: state. We all have had times, you did something, and after, you thought to yourself, "I can't believe I said or did that, that was so stupid." Who's been there? Say, "Aye." Audience: Aye.
Jer to se radi o mojem laboratoriju. Upoznao sam tri milijuna ljudi iz 80 različitih zemalja s kojima sam imao priliku biti u interakciji u posljednjih 29 godina. I nakon nekog vremena, obrazac postaje očigledan. Primjećujete da bi Južna Amerika i Afrika mogle biti povezane na određeni način, točno? Drugi ljudi kažu, "O, to zvuči smiješno." Jednostavno je. Dakle, što je oblikovalo Lance-a? Što vas oblikuje? Dvije nevidljive sile. Vrlo brzo. Jedan: stanje. Svi smo mi imali vremena. Ako ste imali vremena napravili ste nešto, i nakon što ste to napravili pomislili ste u sebi, ne mogu vjerovati da sam to rekao, ne mogu vjerovati da sam to napravio, to je bilo tako glupo -- tko se našao u toj situaciji? Recite, "Ja."
Publika: Ja.
Or after you did something, you go, "That was me!"
TR: Jeste li ikada učinili nešto, i nakon što ste to učinili, jeste li rekli, "To sam bio ja!"
(Laughter)
(Smijeh)
It wasn't your ability; it was your state. Your model of the world is what shapes you long term. Your model of the world is the filter. That's what's shaping us. It makes people make decisions. To influence somebody, we need to know what already influences them. It's made up of three parts. First, what's your target? What are you after? It's not your desires. You can get your desires or goals. Who has ever got a goal or desire and thought, is this all there is?
Točno? To nije bilo zbog vaše sposobnosti, već vašeg stanja. Vaš model svijeta je ono što vas oblikuje na dugi rok. Vaš model svijeta je filter. To je ono što nas oblikuje. To je ono što navodi ljude da donose odluke. Kada želimo utjecati na nekoga, moramo znati što već sada utječe na njih. I ja vjerujem da se sastoji od tri dijela. Prvo, koja je vaša meta? Na što ciljate? Što, vjerujem -- to nisu vaše želje. Možete ostvariti svoje želje ili ciljeve. Koliko od vas je ostvarilo cilj ili želju i pomislilo, je li to sve?
Say, "Aye." Audience: Aye.
Koliko vas je bilo u toj situaciji? Recite, "Ja."
Publika: Ja.
It's needs we have. I believe there are six human needs. Second, once you know what the target that's driving you is and you uncover it for the truth -- you don't form it -- then you find out what's your map, what's the belief systems that tell you how to get those needs. Some people think the way to get them is to destroy the world, some people, to build, create something, love someone. There's the fuel you pick. So very quickly, six needs.
TR: Dakle, imamo potrebe. Mislim da postoji šest ljudskih potreba. Drugo, jednom kada znate koja je vaša meta koja vas vodi i kada je istinski otkrijete -- ne formirate je, otkrijete je -- tada spoznate koja je vaša mapa: koji je vaš sustav vrijednosti koji vam govori kako ostvariti te potrebe. Neki ljudi misle kako je način na koji se dolazi do tih potreba uništavanjem svijeta, neki ljudi grade nešto, stvaraju nešto, vole nekog. A zatim tu je gorivo koje ćete odabrati. Dakle, vrlo brzo, šest potreba.
Let me tell you what they are. First one: certainty. These are not goals or desires, these are universal. Everyone needs certainty they can avoid pain and at least be comfortable. Now, how do you get it? Control everybody? Develop a skill? Give up? Smoke a cigarette? And if you got totally certain, ironically, even though we need that -- you're not certain about your health, or your children, or money. If you're not sure the ceiling will hold up, you won't listen to any speaker. While we go for certainty differently, if we get total certainty, we get what? What do you feel if you're certain? You know what will happen, when and how it will happen, what would you feel? Bored out of your minds. So, God, in Her infinite wisdom, gave us a second human need, which is uncertainty. We need variety. We need surprise. How many of you here love surprises? Say, "Aye."
Dopustite da vam kažem koje su. Prva: sigurnost. Ovo nisu ciljevi ili želje, ovo je univerzalno. Svatko treba sigurnost da može izbjeći bol i da mu bude ugodno. Kako doći do toga? Kontrolirati svakoga? Razviti vještinu? Odustati? Pušiti cigaretu? I ironično, ako ste poptuno sigurni, iako svi mi to trebamo -- ako niste sigurni o zdravlju sebe ili svojoj djeci, ili novcu, ne razmišljate o previše stvari. Ako niste sigurni da će strop izdržati, zasigurno nećete slušati niti jednog govornika. Ali, kada težimo na drugačiji način prema sigurnosti, ako dobijemo potpunu sigurnost, što onda dobivamo? Što osjećate kada ste sigurni? Znate što će se dogoditi? Kada će se dogoditi? Kako će se dogoditi? Što biste osjećali? Jako dosadno. Stoga nam je Bog, u Njezinoj beskonačnoj mudrosti, (Smijeh) dala drugu ljudsku potrebu, koja je nesigurnost. Trebamo raznolikost. Trebamo iznenađenja. Koliko od vas ovdje voli iznenađenja? Recite, "Ja."
Audience: Aye.
Publika: Ja.
TR: Bullshit. You like the surprises you want. The ones you don't want, you call problems, but you need them. So, variety is important. Have you ever rented a video or a film that you've already seen? Who's done this? Get a fucking life.
TR: Sranje. Volite iznenađenja koja želite. (Smijeh) One koje ne želite zovete ih problemima, ali ih trebate. Dakle, raznolikost je važna. Jeste li ikad unajmili video ili film koji ste već vidjeli? Tko je učinio to? Nabavite si jebeni život. (Smijeh)
(Laughter)
Why are you doing it? You're certain it's good because you read or saw it before, but you're hoping it's been long enough you've forgotten, and there's variety.
U redu. Zašto to radite? Sigurni ste da je dobar jer ste ga već pročitali, već ste ga vidjeli, ali se nadate kako je prošlo dovoljno dugo da ste zaboravili kako postoji raznolikost. Treća ljudska potreba: kritično - značajnost. Svi se mi imamo potrebu osjećati
Third human need, critical: significance. We all need to feel important, special, unique. You can get it by making more money or being more spiritual. You can do it by getting yourself in a situation where you put more tattoos and earrings in places humans don't want to know. Whatever it takes. The fastest way to do this, if you have no background, no culture, no belief and resources or resourcefulness, is violence. If I put a gun to your head and I live in the 'hood, instantly I'm significant. Zero to 10. How high? 10. How certain am I that you're going to respond to me? 10. How much uncertainty? Who knows what's going to happen next? Kind of exciting. Like climbing up into a cave and doing that stuff all the way down there. Total variety and uncertainty. And it's significant, isn't it? So you want to risk your life for it. So that's why violence has always been around and will be around unless we have a consciousness change as a species. You can get significance a million ways, but to be significant, you've got to be unique and different.
važnim, posebnim, jedinstvenim. Možete je zadovoljiti zarađujući više novca. Možete je zadovoljiti ukoliko ste više produhovljeni. Možete je zadovoljiti dovodeći se u situaciju gdje stavljate više tetovaža i naušnica na mjesta o kojima ljudi ne žele znati. Što god treba. Najbrži način za postizanje toga, ukoliko nemate pozadine, nemate kulture, nemate vjerovanja ni resursa ili snalažljivosti, jest nasilje. Ako ti uperim pištolj u glavu i živim u kvartu, ja sam automatski značajan. Od nula do 10. Koliko? 10. Koliko sam siguran da ćete mi odgovoriti? 10. Koliko nesigurnosti? Tko zna što će se sljedeće dogoditi? Na neki način uzbudljivo. Kao spuštanje u špilju i radeći te stvari skroz tamo dolje. Potpuna raznolikost i nesigurnost. A značajno je, zar ne? Dakle, želite riskirati svoj život za to. I zato je nasilje oduvijek prisutno i bit će prisutno osim ako doživimo promjenu svijesti kao vrsta. Možete postići značajnost na milijune načina, ali da budete značajni, morate biti jedinstveni i različiti. Evo što zapravo trebamo: povezanost i ljubav -- četvrta potreba.
Here's what we really need: connection and love, fourth need. We all want it; most settle for connection, love's too scary. Who here has been hurt in an intimate relationship? If you don't raise your hand, you've had other shit, too. And you're going to get hurt again. Aren't you glad you came to this positive visit? Here's what's true: we need it. We can do it through intimacy, friendship, prayer, through walking in nature. If nothing else works for you, don't get a cat, get a dog, because if you leave for two minutes, it's like you've been gone six months, when you come back 5 minutes later.
Svi je želimo. Većina ljudi se zadovolji s povezanošću jer je ljubav prestrašna. Ne žele biti povrijeđeni. Tko je ovdje bio ikad povrijeđen u intimnoj vezi? Recite, "Ja." (Smijeh) Ukoliko ne podignete ruku, mora da ste imali i drugi sranja, stoga dajte. (Smijeh) I ponovno ćete biti povrijeđeni. Nije li vam drago što ste prisustvovali ovom pozitivnom skupu? (Smijeh) Ali ovo je istina -- trebamo je. Možemo je postići kroz intimnost, prijateljstvo, molitvu, šetnju u prirodi. Ako ništa drugo ne pomaže, nabavite si psa. Ne mačku. Nabavite si psa, jer ako odete na dvije minute, činit će se da vas nije bilo šest mjeseci kada se ponovno pojavite za pet minuta, točno? (Smijeh)
These first four needs, every human finds a way to meet. Even if you lie to yourself, you need to have split personalities. I call the first four needs the needs of the personality. The last two are the needs of the spirit. And this is where fulfillment comes. You won't get it from the first four. You'll figure a way, smoke, drink, do whatever, meet the first four. But number five, you must grow. We all know the answer. If you don't grow, you're what? If a relationship or business is not growing, if you're not growing, doesn't matter how much money or friends you have, how many love you, you feel like hell. And I believe the reason we grow is so we have something to give of value.
Za ove četiri potrebe, svaki čovjek nađe način da ih zadovolji. Čak i ako lažete sami sebi, morate imati podvojenu ličnost. Ali posljednje dvije potrebe -- prve četiri potrebe se zovu potrebe osobnosti, kako ih ja nazivam -- posljednje dvije su duhovne potrebe. I tu nastupa ispunjenje. Nećete postići ispunjenje od prve četiri. Naći ćete način -- pušenje, pijenje, bilo što -- kako biste zadovoljili prve četiri, ali posljednje dvije -- broj pet: morate se razvijati. Svi znamo odgovor ovdje. Ako se ne razvijate, što ste vi? Ako se veza ne razvija, ako se poslovanje ne razvija, ako se vi ne razvijate, bez obzira koliko novaca imate, koliko prijatelja imate, koliko vas ljudi voli, osjećate se grozno. A razlog zašto se razvijamo je, vjerujem, kako bi dali nešto vrijedno što posjedujemo. Jer šesta potreba je doprinositi iznad nas samih.
Because the sixth need is to contribute beyond ourselves. Because we all know, corny as that sounds, the secret to living is giving. We all know life is not about me, it's about we. This culture knows that, this room knows that. It's exciting. When you see Nicholas talking about his $100 computer, the most exciting thing is: here's a genius, but he's got a calling now. You can feel the difference in him, and it's beautiful. And that calling can touch other people.
Jer svi mi znamo, mada zvuči banalno, da je tajna življenja davanje. Svi znamo kako se život ne vrti oko mene, već oko nas. Ova kultura zna to. Ova prostorija zna to. I to je uzbudljivo. Kada vidite Nicholasa ovdje gore kako priča o svom računalu za 100 dolara, najuzbudljivija i strastvenija stvar je, ovdje je genije, ali sa pozivom. Možete osjetiti razliku u njemu i to je lijepo. I taj poziv može dirnuti i druge ljude. U svom životu,
My life was touched because when I was 11 years old, Thanksgiving, no money, no food, we were not going to starve, but my father was totally messed up, my mom was letting him know how bad he messed up, and somebody came to the door and delivered food. My father made three decisions, I know what they were, briefly. His focus was "This is charity. What does it mean? I'm worthless. What do I have to do? Leave my family," which he did. It was one of the most painful experiences of life. My three decisions gave me a different path. I set focus on "There's food." What a concept!
bio sam dirnut kada mi je bilo 11 godina. Dan Zahvalnosti: bez novca, bez hrane. I nismo gladovali, ali moj otac je bio u totalnom rasulu. Moja mama mu je davala do znanja koliko je zabrljao. I netko je pokucao na vrata i dostavio hranu. Moj otac je donio tri odluke. Ukratko znam koje su to bile. Njegov fokus je bio: "To je milostinja. Što to znači? Ja ne vrijedim ništa, što moram napraviti?" Napustiti svoju obitelj." Što je i učinio. To vrijeme je bilo jedno od najbolnijih iskustava života. Moje tri odluke su me odvele na drugi put. Rekao sam, "Usredotoči se na 'ovdje je hrana'" -- koji koncept, znate.
(Laughter)
(Smijeh).
But this is what changed my life, shaped me as a human being. Somebody's gift, I don't even know who it is. My father always said, "No one gives a shit." And now somebody I don't know, they're not asking for anything, just giving us food, looking out for us. It made me believe this: that strangers care. And that made me decide, if strangers care about me and my family, I care about them. I'm going to do something to make a difference. So when I was 17, I went out on Thanksgiving, it was my target for years to have enough money to feed two families. The most fun and moving thing I ever did in my life. Next year, I did four, then eight. I didn't tell anybody what I was doing, I wasn't doing it for brownie points. But after eight, I thought I could use some help.
Drugo - to je promijenilo moj život, to me oblikovalo kao ljudsko biće - "Nečiji dar, ni ne znam tko je to." Moj otac je uvijek govorio, "Nikome nije stalo." I odjednom, netko koga ni ne znam, ne traže ništa, samo daju hranu našoj obitelji, pazeći na nas. Dovelo me do ovog vjerovanja: "Što znači da neznanici mare?" I što me dovelo do odluke da, ako neznanici mare za mene i moju obitelj, i ja marim za njih. Što ću ja napraviti? Napravit ću nešto što će dovesti do promjene. Kada mi je bilo 17, izašao sam na Dan zahvalnosti. Moj cilj već godina je bio imati dovoljno novca za nahraniti dvije obitelji. Najzabavnija stvar koju sam ikada učinio u svom životu, najganutljivija. Iduće godine nahranio sam četiri. Nisam rekao nikome što radim. Slijedeće godine osam. Nisam to radio radi nekih zvjezdica, ali nakon osam, pomislih, sranje, dobro bi mi došla pomoć. (Smijeh)
So I went out, got my friends involved, then I grew companies, got 11, and I built the foundation. 18 years later, I'm proud to tell you last year we fed 2 million people in 35 countries through our foundation. All during the holidays, Thanksgiving, Christmas, in different countries around the world.
Dakle, izašao sam i što sam napravio? Uključio sam svoje prijatelje i razvijao poduzeća i onda sam imao 11 poduzeća te sam osnovao zakladu. Sada, 18 godina poslije, mogu sa ponosom reći da smo prošle godine nahranili dva milijuna ljudi u 35 zemalja kroz našu zakladu, i sve tijekom praznika: Dan zahvalnosti, Božić -- (Pljesak) -- u različitim zemljama diljem svijeta. Bilo je fantastično.
(Applause)
(Pljesak) Hvala vam.
Thank you. I don't tell you that to brag, but because I'm proud of human beings because they get excited to contribute once they've had the chance to experience it, not talk about it.
(Pljesak) Ovo ne govorim kako bih se hvalio, već vam govorim jer sam ponosan na ljudska bića, jer se uzbude kada doprinose jednom kada su imali priliku to iskusiti, i ne govoriti o tome.
So, finally -- I'm about out of time. The target that shapes you -- Here's what's different about people. We have the same needs. But are you a certainty freak, is that what you value most, or uncertainty? This man couldn't be a certainty freak if he climbed through those caves. Are you driven by significance or love? We all need all six, but what your lead system is tilts you in a different direction. And as you move in a direction, you have a destination or destiny. The second piece is the map. The operating system tells you how to get there, and some people's map is, "I'm going to save lives even if I die for other people," and they're a fireman, and somebody else says, "I'm going to kill people to do it." They're trying to meet the same needs of significance. They want to honor God or honor their family. But they have a different map.
Dakle, naposljetku -- i skoro sam došao do kraja -- meta koja vas oblikuje -- evo što je drugačije kod ljudi. Imamo iste potrebe, ali jeste li ludi za sigurnošću? Jel' to što najviše cijenite, ili nesigurnost? Ovaj čovjek ovdje nije mogao biti lud za sigurnošću ukoliko se spuštao po tim špiljama. Jeste li vođeni značajem ili ljubavlju? Svi mi trebamo svih šest, ali štogod da je vaš vodeći sustav, nagiba vas u određenom smjeru. I kako se krećete u jednom smjeru, imate destinaciju ili sudbinu. Drugi dio je mapa. Zamislite to kao operativni sustav koji vam govori kako doći tamo. Mapa nekih ljudi je, "Spašavat ću živote čak i ako moram umrijeti za druge," i oni su vatrogasci. Mapa nekog drugog je, "Ubit ću ljude kako bi to učinili." Oni pokušavaju zadovoljiti iste potrebe značajnosti, jel' tako? Žele slaviti Boga ili slaviti svoju obitelj, ali imaju drugačiju mapu. I postoji sedam različitih vjerovanja. Ne mogu proći kroz njih jer sam završio. Zadnji komad je emocija.
And there are seven different beliefs; I can't go through them, because I'm done. The last piece is emotion. One of the parts of the map is like time. Some people's idea of a long time is 100 years. Somebody else's is three seconds, which is what I have. And the last one I've already mentioned that fell to you. If you've got a target and a map -- I can't use Google because I love Macs, and they haven't made it good for Macs yet. So if you use MapQuest -- how many have made this fatal mistake of using it? You use this thing and you don't get there. Imagine if your beliefs guarantee you can never get to where you want to go.
Rekao bih kako je jedan od dijelova mape poput vremena. Nekim je ljudima dugo vrijeme 100 godina. Nekim drugima je tri sekinde, što je meni ostalo. (Smijeh) I zadnja koju sam već spomenuo, koja vam je pala. Ukoliko imate metu i imate mapu i recimo -- ne mogu korisititi Google (Earth) jer volim Mac-ove i još nisu napravili dovoljno dobar za Mac-ove -- dakle, ako koristite MapQuest -- koliko vas je napravilo ovu fatalnu pogrešku korištenja MapQuest-a u neko vrijeme? (Smijeh) Koristite tu stvar i ne odvede vas tamo. Zamislite samo kada bi vam vaša uvjerenja garantirala kako nikada nećete doći tamo gdje želite? (Smijeh)
(Laughter)
Posljednja stvar je emocija.
The last thing is emotion. Here's what I'll tell you about emotion. There are 6,000 emotions that we have words for in the English language, which is just a linguistic representation that changes by language. But if your dominant emotions -- If I have 20,000 people or 1,000 and I have them write down all the emotions that they experience in an average week, and I give them as long as they need, and on one side they write empowering emotions, the other's disempowering, guess how many emotions they experience? Less than 12. And half of those make them feel like shit. They have six good feelings. Happy, happy, excited, oh shit, frustrated, frustrated, overwhelmed, depressed. How many of you know somebody who, no matter what happens, finds a way to get pissed off?
Evo, što ću vam reći o emociji. Postoji 6.000 emocija za koje postoje riječi u engleskom jeziku, što je samo lingvistički prikaz, točno, koji se mijenja s jezikom. Ali ako vaše prevladavajuće emocije -- kada bih imao više vremena, imam 20.000 ljudi ili 1.000, i svima kažem da napišu emocije koje prožive u prosječnom tjednu. I dam im vremena koliko god trebaju. I na jednu stranu napišu emocije koje ih osnažuju, a na drugu one koje ih sputavaju. Pogodite koliko emocija ljudi dožive? Manje od 12. A od pola tih emocija se osjećaju grozno. Dakle, imaju pet ili šest vražje dobrih osjećaja, točno? To je kao osjećam se "sretno, sretno, uzbuđeno, o sranje, frustrirano, frustrirano, preplavljeno, depresivno." Koliko od vas zna nekoga tko, bez obzira što se dogodi, nađe način da se uznemiri? Koliko vas zna nekog takvog?
(Laughter)
(Smijeh)
Or no matter what happens, they find a way to be happy or excited. How many of you know somebody like this?
Ili, bez obzira što se dogodi, nađe način da bude sretan ili uzbuđen. Koliko vas zna nekog takvog? Dajte.
When 9/11 happened, I'll finish with this, I was in Hawaii. I was with 2,000 people from 45 countries, we were translating four languages simultaneously for a program I was conducting, for a week. The night before was called Emotional Mastery. I got up, had no plan for this, and I said -- we had fireworks, I do crazy shit, fun stuff, and at the end, I stopped. I had this plan, but I never know what I'm going to say. And all of a sudden, I said, "When do people really start to live? When they face death." And I went through this whole thing about, if you weren't going to get off this island, if nine days from now, you were going to die, who would you call, what would you say, what would you do? That night is when 9/11 happened.
Kada se 11.09. dogodio -- završit ću sa ovim -- bio sam na Havajima. Bio sam s 2.000 ljudi iz 45 zemalja. Prevodili smo simultano četiri jezika za potrebe programa koji sam organizirao tijekom cijelog tjedna. Noć prije se zvala "Emocionalno svladavanje". Ustao sam, nisam imao plan za to, i rekao sam -- imali smo sav taj vatromet -- radim lude stvari, zabavne stvari -- i onda sam na kraju stao -- imao sam plan što ću reći ali nikad ne učinim to što ću reći. I odjednom sam rekao, "Kada ljudi zaista počinju živjeti? Kada se suoče sa smrću." I onda sam prolazio kroz tu cijelu stvar o tome, kada biste otišli s ovog otoka, kada biste za devet dana od sada umrijeli, koga bi nazvali, što biste rekli, što biste učinili? Jedna žena -- te noći se dogodio 11.09. --
One woman had come to the seminar, and when she came there, her previous boyfriend had been kidnapped and murdered. Her new boyfriend wanted to marry her, and she said no.
jedna žena je došla na seminar i kada je došla tamo, njezin prijašnji dečko je bio kidnapiran i ubijen. Njezin prijatelj, njezin novi dečko, ju je želio vjenčati, i ona je rekla ne.
He said, "If you go to that Hawaii thing, it's over with us." She said, "It's over." When I finished that night, she called him and left a message at the top of the World Trade Center where he worked, saying, "I love you, I want you to know I want to marry you. It was stupid of me." She was asleep, because it was 3 a.m. for us, when he called her back, and said, "Honey, I can't tell you what this means. I don't know how to tell you this, but you gave me the greatest gift, because I'm going to die." And she played the recording for us in the room. She was on Larry King later. And he said, "You're probably wondering how on Earth this could happen to you twice. All I can say is this must be God's message to you. From now on, every day, give your all, love your all. Don't let anything ever stop you." She finishes, and a man stands up, and he says, "I'm from Pakistan, I'm a Muslim. I'd love to hold your hand and say I'm sorry, but frankly, this is retribution." I can't tell you the rest, because I'm out of time.
Rekao je, "Ako odeš na Havaje na taj seminar, gotovo je s nama." Rekla je, "Gotovo je." Kada sam završio tu noć, ona ga je nazvala i ostavila mu poruku -- istinita priča -- na vrhu svjetskog trgovačkog centra gdje je on radio. Rekla je,"Dragi, volim te, samo želim da znaš da se želim udati za tebe. Bilo je to glupo od mene." Zaspala je, jer je bilo 3 sata ujutro kod nas, kada joj je on uzvratio poziv s vrha i rekao, "Draga, ne mogu ti reći koliko mi to znači." Rekao je, "Ne znam kako da ti kažem ovo, ali dala si mi naljepši dar jer ću umrijeti." I pustila je snimku za nas u sobi. Kasnije je bila u emisiji Larry King-a i on je rekao, "Vjerojatno se pitate kako, na cijeloj kugli Zemaljskoj, se to dogodilo vama i to dvaput. I rekao je, "Sve što ti mogu reći, da to mora da ti Bog poručuje nešto, draga. Odsada nadalje, svaki dan daj sve od sebe, voli sve oko sebe. Nikada nemoj dopustiti da te išta spriječi." Ona završi, a jedan čovjek ustane i kaže, "Ja sam iz Pakistana, i Musliman sam. Volio bih ti primiti ruku i reći da mi je žao, ali iskreno, to je zaslužena kazna." Ne mogu vam reći ostatak jer nemam više vremena.
(Laughter)
(Smijeh)
Are you sure?
(Laughter)
10 sekundi.
10 seconds!
(Pljesak)
(Laughter and applause)
10 sekundi, to je sve. Želim biti pun poštovanja. 10 sekundi.
10 seconds, I want to be respectful. All I can tell you is, I brought this man on stage with a man from New York who worked in the World Trade Center, because I had about 200 New Yorkers there. More than 50 lost their entire companies, friends, marking off their Palm Pilots. One financial trader, woman made of steel, bawling -- 30 friends crossing off that all died. And I said, "What are we going to focus on? What does this mean and what are we going to do?"
Sve što vam mogu reći, doveo sam tog čovjeka na pozornicu zajedno s čovjekom iz New Yorka koji je radio u svjetskom trgovačkom centru, jer sam imao oko 200 New Yorčanina tamo. Više od njih 50 je izgubilo cijela poduzeća, prijatelje, križajući svoje Palm Pilot uređaje -- jedna financijska mešetarka, žena sazdana od čelika, plačući -- je prekrižila 30 prijatelja koji su umrli. Što sam rekao ljudima, "Na što ćemo se usredotočiti? Što to znači i što ćemo napraviti?"
And I got the group to focus on: if you didn't lose somebody today, your focus is going to be how to serve somebody else. Then one woman stood up and was so angry, screaming and yelling. I found out she wasn't from New York, she's not an American, doesn't know anybody here. I asked, "Do you always get angry?" She said, "Yes." Guilty people got guilty, sad people got sad. I took these two men and I did an indirect negotiation. Jewish man with family in the occupied territory, someone in New York who would have died if he was at work that day, and this man who wanted to be a terrorist, and I made it very clear. This integration is on a film, which I'd be happy to send you, instead of my verbalization, but the two of them not only came together and changed their beliefs and models of the world, but worked together to bring, for almost four years now, through various mosques and synagogues, the idea of how to create peace. And he wrote a book, called "My Jihad, My Way of Peace." So, transformation can happen.
I uzeo sam tu grupu i naveo ljude da se usredotoče, ako niste izgubili danas nikoga, vaš će fokus biti kako pomoći nekome drugome. Postoje ljudi -- tada je jedna žena ustala i bila je jako ljuta te je počela vrištati i derati se. Tada sam saznao kako uopće nije bila iz New Yorka, niti Amerikanka, nije poznavala nikoga tamo. Rekao sam, "Naljutite li se uvijek?" Rekla je, "Da." Krivi ljudi su postali krivi, tužni ljudi su postali tužni. I uzeo sam tu dvojicu muškaraca i napravio sam ono što zovem indirektnim pregovaranjem. Židov s obitelji u okupiranom području, netko iz New Yorka tko bi umro da je taj dan bio na poslu, i ovaj čovjek koji je želio biti terorist i dao je to jasno do znanja. A integracija koja se dogodila je na filmu, koji ću vam rado poslati, kako bi stvarno mogli vidjeti što se doista dogodilo umjesto mog verbaliziranog prikaza tog događaja. Ali njih dvoje, ne samo da su se zbližili i promjenili svoja uvjerenja i moral ovog svijeta, već su radili zajedno kako bi prenijeli, već skoro četiri godine, kroz različite džamije i sinagoge, ideju kako stvoriti mir. I napisao je knjigu koja se zove "Moj đihad, moj način mira." Dakle, preobrazba se može dogoditi. Dakle, pozivam vas na sljedeće: istražite svoju mrežu, ovu mrežu ovdje --
My invitation to you is: explore your web, the web in here -- the needs, the beliefs, the emotions that are controlling you, for two reasons: so there's more of you to give, and achieve, too, but I mean give, because that's what's going to fill you up. And secondly, so you can appreciate -- not just understand, that's intellectual, that's the mind, but appreciate what's driving other people. It's the only way our world's going to change.
potrebe, uvjerenja, emocije koje vas kontroliraju. Iz dva razloga: da možete više dati, i isto tako postići, svi mi to želimo. Ali mislim da dajete, jer to će vas ispuniti. I drugo, da možete cijeniti -- ne samo shvatiti, to je intelektualno, to je um -- već cijeniti što vodi druge ljude. To je jedini način na koji će se naš svijet promijeniti. Bog vas blagoslovio. Hvala vam. Nadam se da je bilo od pomoći.
God bless you, thank you. I hope this was of service.
(Pljesak)
(Applause)