I'd like to introduce you to my mom.
Želim vas upoznati sa svojom mamom.
(Laughter)
(Smijeh)
I'm guessing that's not what you expected, and it's not what I expected either, and thank goodness I realized that an Asian man was not my mom before I hugged him, because that would have been so awkward.
Pogađam, to nije što ste očekivali, nije ni što sam ja očekivala, i, srećom, shvatila sam da ovaj Azijac nije moja majka prije nego sam ga zagrlila, jer bi to bilo strašno neugodno.
Recognizing people isn't one of my strengths due to a genetic visual impairment that has no correction or cure. As a result, I am legally blind, though I prefer "partially sighted" because it's more optimistic.
Prepoznavanje ljudi nije jedna od mojih prednosti, zbog genetskog oštećenja vida, koje se ne može ublažiti ili izliječiti. Zbog toga, ja sam službeno slijepa osoba, iako više volim izraz "djelomično vidim", jer je mnogo optimističniji.
(Laughter)
(Smijeh)
And I'm entitled to the label "disabled."
I obilježena sam kao "osoba s invaliditetom".
I hate the word disabled when it's used to describe people. It detonates a mindset of less than that utterly disregards capacity, ability, potential, instead prioritizing brokenness and lack.
Mrzim kada se taj pojam koristi za opisivanje ljudi. Asocira na pojam nedostatka, koji potpuno zanemaruje sposobnosti, mogućnosti, potencijal, već umjesto toga naglašava slomljenost i nedostatak.
The perspective can be overt. What can't he do for himself that I'm going to have to do for him? She'll probably need some accommodation that no other employee at this business needs. Sometimes, the hidden bias is so sweetly conveyed. "Wow, Susan, look at everything you've done in your career and your life. How did you do all of that and be visually impaired?"
Način gledanja je očit. Što on ne može učiniti za sebe, a da ću ja morati učiniti za njega? Vjerojatno će trebati neku prilagodbu, koji nitko od drugih zaposlenih ne treba. Ponekad se skrivene predrasude tako slatkorječivo priopće. "Ajme, Susan, vidi što si sve postigla u svojoj karijeri i životu! Kako si to sve uspjela uz djelomičan vid?"
(Laughter)
(Smijeh)
I fail at being disabled.
Ne uspijevam biti osoba s invaliditetom.
(Laughter)
(Smijeh)
So in the spirit of incentivizing the rampant failure of people all over the world and enticing the so-called normal to just give it a rest already, here are five tips to fail at being disabled.
I tako, u duhu poticanja neuspjeha od drugih ljudi posvuda u svijetu te kako bi više prestalo isticanje "normalnog", evo pet savjeta kako vam neće uspjeti biti osoba s invaliditetom.
Tip one: know your superpowers. The best team I ever led in my career was based on superpowers, and we even gave ourselves fancy-pantsy titles like "the Pillar of Masterly Acumen." "The Biscuit Butterer."
Prvo: budi svjestan svojih supermoći. Najbolji tim koji sam vodila u karijeri temeljio se na supermoćima i čak smo si dali neke super natpise poput "Potpora majstorskoj sposobnosti." "Onaj koji odradi posao"
(Laughter)
(Smijeh)
"The Voice of Reason."
"Glas razuma"
Because we relied on our strengths, our best strengths, we achieved tremendous outcomes. The trait that prevents me from recognizing my mom allows me to smoothly adapt, to quickly absorb and accurately process an exhausting volume of cues, tease out what's important, determine multiple processes or potentials for any situation that I'm in, and then select the one that makes the most sense, all in a matter of seconds. I see what other people do not. Some people think that's a superpower, but my real superpowers are ricocheting off of glass walls --
Budući smo se oslonili na svoje sposobnosti, na svoje najbolje sposobnosti, postigli smo i ogromne rezultate. Osobina koja me sprečava da prepoznam svoju mamu, omogućuje mi laganu prilagodbu da brzo upijem i precizno obradim iscrpljujuću količinu signala, shvatim bit, definiram procese i mogućnosti za svaku situaciju u kojoj se nalazim i tada odaberem onu koja ima najviše smisla, a sve to u nekoliko sekundi. Vidim što drugi ne vide. Neki ljudi misle da je to supermoć, no, moje prave supermoći su odbijanje od staklenih zidova...
(Laughter)
(Smijeh)
and letting my friends walk around with kale in their teeth.
i dupuštanje prijateljima da hodaju uokolo s keljom između zubiju.
(Laughter)
(Smijeh)
It's true. Don't have lunch with me, or dinner.
Istina je. Nemojte ručati sa mnom, ni večerati.
Tip two: be supremely skilled, supremely skilled at getting it wrong. It is important to be as equally confident in your superpowers as you are in you FUBARs. That's "effed up beyond all recognition" for you millennials.
Drugo: budite krajnje vješti, krajnje vješti kod pogrešnog shvaćanja. Važno je da ste jednako sigurni u svoje supermoći, kao što ste u FUBAR-e. To znači "s...an do kraja", za vas milenijalce.
(Laughter)
(Smijeh)
Here's a good example. It is not a great idea to say, "Don't worry, everything in here is too small for me to see" when you accidentally walk into the men's room --
Evo dobrog primjera. Nije baš dobro reći "Ne brini, ovdje je ionako sve premalo da bih to vidjela" kada slučajno uđeš u muški WC ...
(Laughter)
(Smijeh)
at one of the world's largest sporting arenas --
jednog od najvećih sportskih stadiona.
(Laughter)
(Smijeh)
or anywhere. I really wish that one wasn't true. I'm serious. It is better to just walk out and let them think you're drunk.
Ili bilo gdje drugdje. Zaista želim da se to nije dogodilo. Ozbiljno. Bolje je samo izaći, a oni neka misle da si pijan.
(Laughter)
(Smijeh)
Tip three: know that everyone is disabled in some way, like when you have a cold and you can't smell and you realize that the milk that you splashed in your coffee was sour only after you've tasted it. Very recently, a woman walked up to me frantic. She could not find the bakery she was looking for. As I motioned in the direction I thought she should go, saying, "There are no stores on this side of the street so your best bet is to cross --"
Treće: znaj da svatko ima teškoće oko nečeg, kao kada si prehlađen i nos ti je začepljen i shvatiš da se mlijeko, koje si ulio u kavu, ukiselilo tek nakon što je probaš. Nedavno mi je jedna žena mahnito prišla. Nije mogla naći pekarnicu koju je tražila. Dala sam znak u smjeru, kojim mislim da bi trebala ići, rekavši "Na ovoj strani ulice nema dućana, stoga je najbolje da prijeđete..."
"Oh my goodness," she interrupted. "There it is. All I needed was another set of eyes."
"O, moj Bože!", reče prekinuvši me. "Evo je. Trebao mi je samo još jedan par očiju."
(Laughter)
(Smijeh)
I just let her have it. I would have said that, you know, being logical and paying attention and staying calm would have done the trick, but who am I?
Ostavila sam je neka tako misli. Mogla sam reći da bi logičko razmišljanje, bolje obraćanje pažnje i smirenost sigurno riješili situaciju, ali tko sam ja da to kažem?
Tip four: point out the disability in others. This one is best reserved -- very important note -- this one is best reserved for people you know well, because random strangers typically don't appreciate teachable moments. A few years ago, my parents and I went to see the Rockettes, Radio City's high-kicking dancers. I leaned over to my dad.
Četvrto: istaknuti nesposobnosti kod drugih. Ovo je iznimno važna primjedba, ovo je za ljude koje dobro poznajete, jer nepoznati ljudi najčešće ne cijene poučne situacije. Prije par godina s roditeljima sam otišla pogledati Rockettes, plesnu grupu Radio City Music Halla. Nagnula sam se tati.
"The two Rockettes on the left aren't kicking in a straight line."
"Dvije Rockettes slijeva ne plešu baš u liniji."
"Yes, they are."
"Da, plešu."
"No, they're not."
"Ne, ne plešu."
"Yes, they are, and how do you know? You can't see."
"Plešu, a i kako bi ti to znala? Ti ne vidiš."
But I know what a straight line looks like. I had snapped a picture during our back and forth and presented him the evidence that proved I was right. He looked at the picture. I leaned in further.
Ali znam kako izgleda ravna linija. Slikala sam ih tijekom našeg nadmudrivanja i pokazala mu sliku, dokazavši da sam bila u pravu. Pogledao je sliku. Nagnula sam se naprijed.
"Who's disabled now?"
"Tko sada ne vidi?"
Tip five: pursue audacious goals. Flip expectation upside down and shove limitation off a cliff to meet its demise. There is a college football linebacker who blitzes, tackles, recovers fumbles while having one hand. There is a teacher who successfully transfers knowledge and inspires countless students while living with Down syndrome. And for me, on my long list, to cycle from Kathmandu, Nepal, to Darjeeling, India on the backseat of a bicycle built for two. It will be an exciting 620-mile adventure, and I'm sure I will have the blurry photos to show for it.
Peto: težite odvažnim ciljevima. Preokrenite očekivanja naopako i riješite se ograničenja. Postoji branič u studentskom ragbi timu, koji napada, obara, preuzima ispuštene lopte, a ima samo jednu ruku. Postoji nastavnik koji uspješno prenosi znanje i nadahnjuje brojne učenike, dok živi s Downovim sindromom. A za mene, na mojem dugom popisu, to je vožnja od Kathmandu u Nepalu, do Darjeelinga u Indiji na stražnjem sjedalu dvocikla. Bit će to uzbudljiva avantura duga skoro 1000 km i sigurna sam da ću imati mutne fotografije za pokazivanje.
(Laughter)
(Smijeh)
Oh, before we go on, I forgot to introduce you to my mom. I need to do that. And here she is, as she would appear to me if I were looking through a crowd of people looking for her. Or is that an Asian man?
I prije nego što odemo, zaboravila sam vas upoznati s mojom mamom. Moram to učiniti. Evo je, kako bi ona meni izgledala, kada bih je tražila u masi ljudi. Ili je to Azijac?
Thank you.
Hvala vam.
(Applause)
(Pljesak)