So I was privileged to train in transplantation under two great surgical pioneers: Thomas Starzl, who performed the world's first successful liver transplant in 1967, and Sir Roy Calne, who performed the first liver transplant in the U.K. in the following year. I returned to Singapore and, in 1990, performed Asia's first successful cadaveric liver transplant procedure, but against all odds. Now when I look back, the transplant was actually the easiest part. Next, raising the money to fund the procedure. But perhaps the most challenging part was to convince the regulators -- a matter which was debated in the parliament -- that a young female surgeon be allowed the opportunity to pioneer for her country. But 20 years on, my patient, Surinder, is Asia's longest surviving cadaveric liver transplant to date. (Applause) And perhaps more important, I am the proud godmother to her 14 year-old son.
Imala sam privilegiju da učim o transplantaciji pod dva velika kirurga pionira: Thomas Starzl, koji je izveo prvu uspješnu transplantaciju jetre u svijetu 1967. godine, i Sir Roy Calne, koji je izveo prvu transplantaciju jetre u U.K. slijedeće godine. Vratila sam se u Singapur i 1990. godine izvela prvu uspješnu transplantaciju jetre od kadavera u Aziji, ali protiv svih očekivanja. Kada sada pogledam nazad na to, transplantacija je zapravo bila lakši dio. Slijedeće, sakupljanje novaca da financiram operaciju. Ali možda je najteži dio bio uvjeravanje regulatora -- stvar koja se debatirala u parlamentu -- da bi mladoj ženskoj kirurginji dopustili takvu šansu da postane pionir za svoju zemlju. Ali nakon 20 godina, moja pacijentica, Surinder, je u Aziji najduža živuća kadaverična transplantacija jetre do danas. (Pljesak) Možda važnije od toga, ja sam ponosna krsna kuma njezinog 14 godišnjeg sina.
(Applause)
(Pljesak)
But not all patients on the transplant wait list are so fortunate. The truth is, there are just simply not enough donor organs to go around. As the demand for donor organs continues to rise, in large part due to the aging population, the supply has remained relatively constant. In the United States alone, 100,000 men, women and children are on the waiting list for donor organs, and more than a dozen die each day because of a lack of donor organs. The transplant community has actively campaigned in organ donation. And the gift of life has been extended from brain-dead donors to living, related donors -- relatives who might donate an organ or a part of an organ, like a split liver graft, to a relative or loved one.
Ali nisu svi pacijenti na listi čekanja za transplantaciju tako sretni. Istina je, da jednostavno nema dovoljno donora organa za sve njih. Kako potražnja za donorima organa stalno raste, velikim dijelom zbog sve starije populacije, ponuda je ostala relativno konstantna. Samo u Sjedinjenim Državama , 100.000 muškaraca, žena i djece čeka na listi za donora organa, i više od 12 umire svaki dan zato što nema dovoljno donora. Transplantacijska zajednica je vodila aktivne kampanje za donaciju organa. Dar života se proširio s donora s moždanom smrću na živuće, srodne donore -- srodnici koji bi možda donirali organ ili dio organa, kao što je rascjepljeni graft jetre, svom srodniku ili voljenoj osobi.
But as there was still a dire shortage of donor organs, the gift of life was then extended from living, related donors to now living, unrelated donors. And this then has given rise to unprecedented and unexpected moral controversy. How can one distinguish a donation that is voluntary and altruistic from one that is forced or coerced from, for example, a submissive spouse, an in-law, a servant, a slave, an employee? Where and how can we draw the line? In my part of the world, too many people live below the poverty line. And in some areas, the commercial gifting of an organ in exchange for monetary reward has led to a flourishing trade in living, unrelated donors.
Ali zato što još uvijek postoji manjak donora organa, dar života je onda proširen sa živućih, srodnih donora sada na živuće, nesrodne donore. Onda je ovo dalo maha neviđenoj i neočekivanoj moralnoj kontroverzi. Kako može netko razlikovati donaciju koja je volonterska i altruistička od one koja je učinjena pod prisilom od, na primjer, pokorne supruge, rodbine, sluge, roba, zaposlenika? Gdje i kako možemo povući crtu? U mojem dijelu svijeta, previše ljudi živi ispod granice siromaštva. Na nekim područjima, komercijalno poklanjanje organa u zamjenu za novčanu nagradu je dovelo do cvatuće trgovine živućih, nesrodnih donora.
Shortly after I performed the first liver transplant, I received my next assignment, and that was to go to the prisons to harvest organs from executed prisoners. I was also pregnant at the time. Pregnancies are meant to be happy and fulfilling moments in any woman's life. But my joyful period was marred by solemn and morbid thoughts -- thoughts of walking through the prison's high-security death row, as this was the only route to take me to the makeshift operating room. And at each time, I would feel the chilling stares of condemned prisoners' eyes follow me. And for two years, I struggled with the dilemma of waking up at 4:30 am on a Friday morning, driving to the prison, getting down, gloved and scrubbed, ready to receive the body of an executed prisoner, remove the organs and then transport these organs to the recipient hospital and then graft the gift of life to a recipient the same afternoon. No doubt, I was informed, the consent had been obtained.
Ubrzo nakon što sam izvela prvu transplantaciju jetre, dobila sam svoj slijedeći zadatak, a to je bilo da odem do zatvora kako bih vadila organe zatvorenicima koji su bili pogubljeni. U to vrijema sam bila i trudna. Trudnoća bi trebala biti razdoblje sretnih i ispunjavajućih doživljaja u životu svake žene. Ali je moje sretno razdoblje bilo opterećeno teškim i morbidnim mislima -- mislima o hodanju kroz dio zatvora gdje se nalaze oni koji čekaju smrtnu kaznu, kako je ovo bila jedina ruta koja me je vodila do improvizirane operacijske sale. I svaki puta bi osjetila kako me hladni pogledi osuđenih zatvorenika prate. Dvije godine sam se mučila s dilemom buđenja u 4:30 u petak ujutro, vožnje do zatvora, spuštanje, stavljanja rukavica, pripreme da primim tijelo pogubljenog zatvorenika, izvadim organe i onda te organe prevezem do odgovarajuće bolnice i onda presadim dar života u primaoca tog istog popodneva. Nema sumnje, bila sam informirana, suglasnost je bila dana.
But, in my life, the one fulfilling skill that I had was now invoking feelings of conflict -- conflict ranging from extreme sorrow and doubt at dawn to celebratory joy at engrafting the gift of life at dusk. In my team, the lives of one or two of my colleagues were tainted by this experience. Some of us may have been sublimated, but really none of us remained the same. I was troubled that the retrieval of organs from executed prisoners was at least as morally controversial as the harvesting of stem cells from human embryos. And in my mind, I realized as a surgical pioneer that the purpose of my position of influence was surely to speak up for those who have no influence. It made me wonder if there could be a better way -- a way to circumvent death and yet deliver the gift of life that might exponentially impact millions of patients worldwide.
Ali u mom žvotu, jedina ispunjavajuća vještina koju sam posjedovala je sada izazivala osjećaje konflikta -- konflikt koji je bio u rasponu od ekstremne tuge i sumnje u zoru do slavljeničke sreće kada bi dala dar života u sumrak. U mojoj ekipi, život jedno ili dvoje mojih kolega je bio pokvaren ovim iskustvom. Neki od nas su možda to sublimirali, ali nitko od nas nije ostao isti. Bila sam uznemirena da je vađenje organa iz pogubljenih zatvorenika barem jednako kontroverzno kao i vađenje matičnih stanica iz ljudskih embrija. Svojom glavom sam shvatila da kao kirurški pionir svrha moje utjecajne pozicije je bio da dignem glas za one koji nemaju utjecaja. Zapitala sam se da li može postojati bolji način -- način da se zaobiđe smrt a još uvijek pruži dar života koji bi mogao eksponencionalno utjecati na milijune pacijenata širom svijeta.
Now just about that time, the practice of surgery evolved from big to small, from wide open incisions to keyhole procedures, tiny incisions. And in transplantation, concepts shifted from whole organs to cells. In 1988, at the University of Minnesota, I participated in a small series of whole organ pancreas transplants. I witnessed the technical difficulty. And this inspired in my mind a shift from transplanting whole organs to perhaps transplanting cells. I thought to myself, why not take the individual cells out of the pancreas -- the cells that secrete insulin to cure diabetes -- and transplant these cells? -- technically a much simpler procedure than having to grapple with the complexities of transplanting a whole organ.
Baš oko tog vremena je kirurška struka evoluirala iz velike u malu, od široko otvorenih incizija na majušne zahvate, sitne incizije. I u transplataciji, koncepti su se mijenjali sa cijelih organa na stanice. 1988 godine, na Sveučilištu u Minnesoti, sudjelovala sam u maloj seriji transplantacija cijelih gušterača. Svjedočila sam tehničkim poteškočama. I ovo je inspiriralo u meni pomak od transplantacije cijelih organa na možda transplantiranje stanica. Pomislila sam zašto ne uzeti individualne stanice iz gušterače -- stanice koje izlučuju inzulin kako bi izliječili dijabetes -- i transplantirati te stanice? -- tehnički puno jednostavniji postupak nego da morate se boriti s kompleksnim postupkom transplantiranja cijelog organa.
And at that time, stem cell research had gained momentum, following the isolation of the world's first human embryonic stem cells in the 1990s. The observation that stem cells, as master cells, could give rise to a whole variety of different cell types -- heart cells, liver cells, pancreatic islet cells -- captured the attention of the media and the imagination of the public. I too was fascinated by this new and disruptive cell technology, and this inspired a shift in my mindset, from transplanting whole organs to transplanting cells. And I focused my research on stem cells as a possible source for cell transplants.
U to vrijeme istraživanje matičnih stanica je dobilo momentum, nakon prve svjetske izolacije ljudskih embrijskih matičnih stanica u 90-tima. Obzervacija da su matične stanice, kao "vodeće" stanice, bi mogla otvoriti put prema cijeloj paleti različitih tipova stanica -- srčanih stanica, jetrenih stanica, stanica otočića gušterače -- uhvatila je pažnju medija i imaginaciju publike. Ja sam također bila fascinirana ovom novom i disruptivnom staničnom tehnologijom i to me inspiriralo da promjenim svoj način razmišljanja, s transplantacije cijelih organa na transplantaciju stanica. I fokusirala sam svoja istraživanja na matične stanice kao mogući izvor za transplantaciju stanica.
Today we realize that there are many different types of stem cells. Embryonic stem cells have occupied center stage, chiefly because of their pluripotency -- that is their ease in differentiating into a variety of different cell types. But the moral controversy surrounding embryonic stem cells -- the fact that these cells are derived from five-day old human embryos -- has encouraged research into other types of stem cells.
Danas shavaćamo da postoje mnoge različite vrste matičnih stanica. Embrijonalne matične stanice su zauzele središte pozornosti, uglavnom zbog svoje pluripotentnosti -- to je njihova sposobnost da diferenciraju u široku paletu različitih staničnih vrsta. Ali moralna kontroverza koja okružuje embrijonalne matične stanice -- činjenica da su te stanice derivirane iz pet dana starih ljudskih embrija -- je potaknula istraživanja drugih vrsta matičnih stanica.
Now to the ridicule of my colleagues, I inspired my lab to focus on what I thought was the most non-controversial source of stem cells, adipose tissue, or fat, yes fat -- nowadays available in abundant supply -- you and I, I think, would be very happy to get rid of anyway. Fat-derived stem cells are adult stem cells. And adult stem cells are found in you and me -- in our blood, in our bone marrow, in our fat, our skin and other organs. And as it turns out, fat is one of the best sources of adult stem cells. But adult stem cells are not embryonic stem cells. And here is the limitation: adult stem cells are mature cells, and, like mature human beings, these cells are more restricted in their thought and more restricted in their behavior and are unable to give rise to the wide variety of specialized cell types, as embryonic stem cells [can].
Sada čak i s podrugivanjem svojih kolega, inspiriram svoj laboratorij da se fokusira na ono što sam ja smatrala da je najmanje kotroverzni izvor matičnih stanica, adipozno tkivo, ili masno tkivo, da mast -- u današnje vrijeme je vrlo dostupno -- mislim da bi i vi i ja bili vrlo sretni da ga se riješimo. Matične stanice dobivene iz masnog tkiva su zrele matične stanice. I zrele matične stanice se nalaze u vama i u meni -- u našoj krvi, u našoj koštanoj srži, u našem masnom tkivu, u našoj koži i drugim organima. I ispada da je masno tkivo jedan od najboljih izvora zrelih matičnih stanica. Ali zrele matične stanice nisu embrijonalne matične stanice. I tu nastaju ograničenja: zrele matične stanice su razvijene stanice, i kao razvijena ljudska bića, ove stanice su više ograničene u svome razmišljanju i više ograničene u svome ponašanju i ne mogu se diferencirati u široku paletu specijaliziranih vrsta stanica, kao što to mogu embrijonalne matične stanice.
But in 2007, two remarkable individuals, Shinya Yamanaka of Japan and Jamie Thomson of the United States, made an astounding discovery. They discovered that adult cells, taken from you and me, could be reprogrammed back into embryonic-like cells, which they termed IPS cells, or induced pluripotent stem cells. And so guess what, scientists around the world and in the labs are racing to convert aging adult cells -- aging adult cells from you and me -- they are racing to reprogram these cells back into more useful IPS cells. And in our lab, we are focused on taking fat and reprogramming mounds of fat into fountains of youthful cells -- cells that we may use to then form other, more specialized, cells, which one day may be used as cell transplants. If this research is successful, it may then reduce the need to research and sacrifice human embryos.
Ali 2007. godine dvoje izvanrednih individualaca, Shinya Yamanaka iz Japana i Jamie Thompson iz Sjedinjenih Država, su napravili iznenađujuće otkriće. Oni su otkrili da adultne stanice, uzete od vas ili mene, mogu biti reprogramirane nazad u stanice slične embrijskim stanicama, i to su nazvali IPS stanice, ili inducirane pluripotentne matične stanice. I pogodite što se dogodilo, znanstvenici širom svijeta i u laboratorijima se žure konvertirati zrele stanice koje stare -- zrele stanice od vas i mene koje stare -- žure se reprogramirati ove stanice nazad u više korisne IPS stanice. I u našem laboratoriju, mi smo fokusirani na uzimanje masnog tkiva i reprogramiranju brda masti u fontane mladolikih stanica -- stanice koje se mogu koristiti kako bi oblikovali druge, više specijalizirane stanice, koje bi se jednog dana mogle koristiti kao stanice za transplantaciju. Ako je ovo istraživanje uspješno, moglo bi reducirati potrebu da se istražuju i žrtvuju ljudski embriji.
Indeed, there is a lot of hype, but also hope that the promise of stem cells will one day provide cures for a whole range of conditions. Heart disease, stroke, diabetes, spinal cord injury, muscular dystrophy, retinal eye diseases -- are any of these conditions relevant, personally, to you?
Naravno, digla se prašina, ali i nada da obećanja koja sa sobom nose matične stanice da će jednog dana omogućiti izlječenje za veliki broj raznih stanja. Srčane bolesti, moždanog udara, dijabetesa, oštečenja leđne moždine, mišićne distrofije, retinalne distrofije -- da li je jedno od ovih stanja vama osobno relevantno?
In May 2006, something horrible happened to me. I was about to start a robotic operation, but stepping out of the elevator into the bright and glaring lights of the operating room, I realized that my left visual field was fast collapsing into darkness. Earlier that week, I had taken a rather hard knock during late spring skiing -- yes, I fell. And I started to see floaters and stars, which I casually dismissed as too much high-altitude sun exposure. What happened to me might have been catastrophic, if not for the fact that I was in reach of good surgical access. And I had my vision restored, but not before a prolonged period of convalescence -- three months -- in a head down position. This experience taught me to empathize more with my patients, and especially those with retinal diseases.
U svibnju 2006. godine, nešto strašno mi se dogodilo. Upravo sam trebala započeti operaciju s robotom, ali kada sam izašla iz dizala u jaka i blješteća svjetla operacijske sale, shvatila sam da moje lijevo vidno polje je vrlo brzo padalo u mrak. Ranije tog tjedna, doživjela sam jači udarac tijekom kasno proljetnog skijanja -- da, pala sam. I počela sam viđati lebdeće čestice i zvjezdice, koje sam nemarno odbacila kao posljedicu prevelike izloženosti suncu na visinama. Ono što mi se dogodilo je moglo biti katastrofalno da nije činjenica da sam imala dobar pristup kirurgiji. I vratili su mi vid, ali ne prije produženog perioda konvalescencije -- tri mjeseca -- u poziciji s glavom prema dolje. Ovo iskustvo me naučilo da pokažem više empatije prema svojim pacijentima, pogotovo onima s retinalnim bolestima.
37 million people worldwide are blind, and 127 million more suffer from impaired vision. Stem cell-derived retinal transplants, now in a research phase, may one day restore vision, or part vision, to millions of patients with retinal diseases worldwide. Indeed, we live in both challenging as well as exciting times. As the world population ages, scientists are racing to discover new ways to enhance the power of the body to heal itself through stem cells.
37 milijuna ljudi širem svijeta je slijepo, i još 127 milijuna pati od poremećaja vida. Retinalni transplantati derivirani iz matičnih stanica koji su sada u fazi istraživanja, mogli bi jednog dana vratiti vid, ili dio vida, milijunima pacijenata s retinalnim bolestima širom svijeta. Stvarno živimo u kako izazovnom toliko i uzbudljivom vremenu. Kako svjetska populacija stari, znanstvenici se žure otkriti nove načine na koje bi povećali moć tijela kako bi se ono samo zacijelilo kroz matične stanice.
It is a fact that when our organs or tissues are injured, our bone marrow releases stem cells into our circulation. And these stem cells then float in the bloodstream and hone in to damaged organs to release growth factors to repair the damaged tissue. Stem cells may be used as building blocks to repair damaged scaffolds within our body, or to provide new liver cells to repair damaged liver. As we speak, there are 117 or so clinical trials researching the use of stem cells for liver diseases.
Činjenica je da kada su naši organi ili tkiva ozljeđeni, naša koštana srž otpušta matične stanice u našu cirkulaciju. I ove matične stanice onda plove našim krvotokom i nastane se u oštećenim organima kako bi otpustili faktore rasta da bi popravili uništena tkiva. Matične stanice se mogu koristiti kao građevni elementi da bi popravili oštećene skele unutar naših tijela, ili da osiguraju nove jetrene stanice koje bi popravile oštećenu jetru. Dok tu govorimo, postoji oko 117 kliničkih ispitivanja koja istražuju korištenje matičnih stanica za bolesti jetre.
What lies ahead? Heart disease is the leading cause of death worldwide. 1.1 million Americans suffer heart attacks yearly. 4.8 million suffer cardiac failure. Stem cells may be used to deliver growth factors to repair damaged heart muscle or be differentiated into heart muscle cells to restore heart function. There are 170 clinical trials investigating the role of stem cells in heart disease. While still in a research phase, stem cells may one day herald a quantum leap in the field of cardiology.
Što je ispred nas? Srčane bolesti su vodeći uzrok smrti širom svijeta. 1,1 milijun amerikanaca doživi srčani udar svake godine. 4,8 milijuna doživi zatajenje srca. Matične stanice bi se mogle koristiti da dostave faktore rasta da poprave oštećeni srčani mišić ili biti diferencirani u stanice srčanog mišića kako bi vratili srčanu funkciju. Postoji 170 kliničkih ispitivanja koja ispituju ulogu matičnih stanica u srčanoj bolesti. Dok su sada još u fazi istraživanja matične stanice bi jednog dana mogle biti predvodnici kvantnog skoka u području kardiologije.
Stem cells provide hope for new beginnings -- small, incremental steps, cells rather than organs, repair rather than replacement. Stem cell therapies may one day reduce the need for donor organs. Powerful new technologies always present enigmas. As we speak, the world's first human embryonic stem cell trial for spinal cord injury is currently underway following the USFDA approval. And in the U.K., neural stem cells to treat stroke are being investigated in a phase one trial.
Matične stanice omogućuju nove početke -- male, inkrementalne korake, stanice umjesto organa, popravak umjesto zamjene. Terapija matičnim stanicama bi jednog dana mogla smanjiti potrebu za donorima organa. Moćne nove tehnologije uvijek predstavljaju enigme. Dok ovdje govorimo, prvo u svijetu ispitivanje ljudskih embrijonalnih matičnih stanica za ozljedu leđne moždine je u tijeku nakon odobrenja od strane USFDA-a. U U.K.-u, neuralne matične stanice koje bi liječile moždani udar se istražuju i trenutno su u prvoj fazi ispitivanja.
The research success that we celebrate today has been made possible by the curiosity and contribution and commitment of individual scientists and medical pioneers. Each one has his story. My story has been about my journey from organs to cells -- a journey through controversy, inspired by hope -- hope that, as we age, you and I may one day celebrate longevity with an improved quality of life.
Uspijeh istraživanja koji danas slavimo je omogućen radoznalošću i doprinosima i odanosti individualnih znanstvenika i medicinskih pionira. Svaki od njih ima svoju priču. Moja priča je bila o mom putovanju od organa do stanica -- putovanje kroz kontroverze, inspirirano nadom -- nadom da, kako starimo, vi i ja možemo jednog dana slaviti dugovječnost s poboljšanom kavalitetom života.
Thank you.
Hvala.