What I want to talk to you about today is virtual worlds, digital globes, the 3-D Web, the Metaverse. What does this all mean for us? What it means is the Web is going to become an exciting place again. It's going to become super exciting as we transform to this highly immersive and interactive world. With graphics, computing power, low latencies, these types of applications and possibilities are going to stream rich data into your lives. So the Virtual Earth initiative, and other types of these initiatives, are all about extending our current search metaphor.
Ono o čemu danas želim govoriti su virtualni svjetovi, digitalne kugle, 3D mreža, metaverzum. Što sve to nama znači? Znači to da će Mreža uskoro ponovno postati uzbudljivo mjesto. Postat će super uzbudljivo dok se transformiramo u taj vrlo zanimljivi i interaktivni svijet, s grafikom, računalnom snagom, niskom latentnošću, te vrste aplikacija i mogućnosti će unijeti bogate podatke u naše živote. Incijativa Virtualna zemlja (Virtual Earth) i druge inicijative, se sve bave proširenjem naše trenutne metafore pretrage.
When you think about it, we're so constrained by browsing the Web, remembering URLs, saving favorites. As we move to search, we rely on the relevance rankings, the Web matching, the index crawling. But we want to use our brain! We want to navigate, explore, discover information. In order to do that, we have to put you as a user back in the driver's seat. We need cooperation between you and the computing network and the computer.
Kad razmislite o tome, tako smo ograničeni u pregledavanju Mreže, pamteći URL-ove, snimajući favorite. Kada idemo u potragu, oslanjamo se na rejtinge po značajnosti, mrežno podudaranje, puzanje indeksa, ali mi želimo koristiti naš mozak! Želimo navigirati, istraživati, otkrivati informacije. Kako bismo to mogli, moramo vas korisnike, vratiti za upravljač. Trebamo suradnju između vas te računalne mreže i računala.
So what better way to put you back in the driver's seat than to put you in the real world that you interact in every day? Why not leverage the learnings that you've been learning your entire life? So Virtual Earth is about starting off creating the first digital representation, comprehensive, of the entire world. What we want to do is mix in all types of data. Tag it. Attribute it. Metadata. Get the community to add local depth, global perspective, local knowledge. So when you think about this problem, what an enormous undertaking. Where do you begin? Well, we collect data from satellites, from airplanes, from ground vehicles, from people. This process is an engineering problem, a mechanical problem, a logistical problem, an operational problem.
Pa ima li boljeg načina da vas vratimo za upravljač od onoga da vas stavimo u stvarni svijet s kojim ste u svakodnevnoj interakciji? Zašto ne iskoristiti znanja koja učite cijeli svoj život? Kod Virtualne zemlje se radi o početku, stvaranju prve digitalne reprezentacije, potpune, cijeloga svijeta. Ono što želimo je pomiješati sve vrste podataka. Označiti ih, obilježiti ih. Metapodaci. Navesti zajednicu da doda lokalnu dubinu -- globalna perspektiva, lokalno znanje. Kad razmislite o tom problemu vidite da je to ogroman pothvat. Znate, gdje započeti? Pa, podatke prikupljamo sa satelita, zrakoplova, od kopnenih vozila, od ljudi. Ovaj proces je, znate, inženjerski problem, mehanički problem, logistički problem, operativni problem.
Here is an example of our aerial camera. This is panchromatic. It's actually four color cones. In addition, it's multi-spectral. We collect four gigabits per second of data, if you can imagine that kind of data stream coming down. That's equivalent to a constellation of 12 satellites at highest res capacity. We fly these airplanes at 5,000 feet in the air. You can see the camera on the front. We collect multiple viewpoints, vantage points, angles, textures. We bring all that data back in.
Evo primjera naše kamere u zraku. Ovo je pankromatski. To su četiri stošca boje. Osim toga, to je i multispektralno. Prikupljamo četiri gigabita podataka u sekundi, ako možete zamisliti takav tok podatka kako se spušta. To je ekvivalent konstelaciji od 12 satelita pri najvećoj rezoluciji. Ovi zrakoplovi lete na preko 1.500 metara u zraku; možete vidjeti kameru na prednjem dijelu. Prikupljamo snimke s različitih gledišta, različitih visina, kutova, tekstura. Sve te podatke unosimo.
We sit here -- you know, think about the ground vehicles, the human scale -- what do you see in person? We need to capture that up close to establish that what it's like-type experience. I bet many of you have seen the Apple commercials, kind of poking at the PC for their brilliance and simplicity. So a little unknown secret is -- did you see the one with the guy, he's got the Web cam? The poor PC guy. They're duct taping his head. They're just wrapping it on him. Well, a little unknown secret is his brother actually works on the Virtual Earth team. (Laughter). So they've got a little bit of a sibling rivalry thing going on here. But let me tell you -- it doesn't affect his day job.
Sjedimo ovdje – znate, kod kopnenih vozila, u ljudskoj veličini -- što vidite kad ste osobno tamo? Moramo i to izbliza zabilježiti da utvrdimo to 'kako je tamo' iskustvo. Kladim se da su mnogi od vas vidjeli reklame za Apple, u kojima malo bockaju PC jer su, naravno, oni briljantni i jednostavni. No, mala nepoznata tajna je -- jeste li vidjeli onu s tipom koji ima web kameru? Jadnik s PC-jem, oblijepljuju mu glavu trakom, umataju ga. Pa, mala nepoznata tajna je da mu brat, u stvari, radi u timu za Virtualnu zemlju. (Smijeh). Što znači da tu imaju malo rodbinskog suparništva. No, reći ću vam – to ne utječe na njegov rad.
We think a lot of good can come from this technology. This was after Katrina. We were the first commercial fleet of airplanes to be cleared into the disaster impact zone. We flew the area. We imaged it. We sent in people. We took pictures of interiors, disaster areas. We helped with the first responders, the search and rescue. Often the first time anyone saw what happened to their house was on Virtual Earth. We made it all freely available on the Web, just to -- it was obviously our chance of helping out with the cause.
Mislimo da puno dobrog može proizići iz ove tehnologije. Ovo je bilo nakon Katrine. Mi smo bili prva komercijalna flota zrakoplova kojoj se dopustilo ući u zonu pogođenu katastrofom. Preletjeli smo područje, snimili ga, poslali ljude, fotografirali interijere, pogođena područja. Pomogli smo s prvima koji su se javili, u potrazi i spašavanju. Mnogi su na Virtualnoj zemlji prvi puta vidjeli što se dogodilo s njihovom kućom. Sve smo učinili besplatno dostupnim na mreži, samo da – znate, očito je to bila naša prilika da pomognemo zajedničkom cilju.
When we think about how all this comes together, it's all about software, algorithms and math. You know, we capture this imagery but to build the 3-D models we need to do geo-positioning. We need to do geo-registering of the images. We have to bundle adjust them. Find tie points. Extract geometry from the images. This process is a very calculated process. In fact, it was always done manual. Hollywood would spend millions of dollars to do a small urban corridor for a movie because they'd have to do it manually. They'd drive the streets with lasers called LIDAR. They'd collected information with photos. They'd manually build each building. We do this all through software, algorithms and math -- a highly automated pipeline creating these cities. We took a decimal point off what it cost to build these cities, and that's how we're going to be able to scale this out and make this reality a dream.
Kad razmišljamo, znate, kako se sve ovo uklapa, sve je u softveru, algoritmima i matematici. Znate, snimimo slike, ali da bismo napravili 3D modele, treba nam geo-pozicioniranje. Moramo izvršiti geo-registriranje slika. Moramo ih skupno prilagoditi. Pronaći povezne točke. Izvući geometriju iz fotografija. Taj je proces sasvim računski. Zapravo, uvijek ga se obavljalo ručno. Hollywood je znao potrošiti milijune dolara da napravi mali gradski prolaz za neki film, jer su sve morali raditi ručno. Vozili su se ulicama s laserima zvanim LIDAR. Informacije su dobivali s fotografija, a rukom su izrađivali svaku zgradu. Mi sve to radimo softverom, algoritmima i matematikom, visoko automatiziranim postupkom koji stvara gradove. Trošak izgradnje tih gradova smo smanjili za decimalno mjesto, i zato ćemo biti u stanju ovo uraditi u razmjeru i san pretočiti u stvarnost.
We think about the user interface. What does it mean to look at it from multiple perspectives? An ortho-view, a nadir-view. How do you keep the precision of the fidelity of the imagery while maintaining the fluidity of the model? I'll wrap up by showing you the -- this is a brand-new peek I haven't really shown into the lab area of Virtual Earth. What we're doing is -- people like this a lot, this bird's eye imagery we work with. It's this high resolution data. But what we've found is they like the fluidity of the 3-D model. A child can navigate with an Xbox controller or a game controller.
Razmišljamo o korisničkom sučelju. Što to znači promatrati nešto iz više perspektiva? Orto-pogled, nadir-pogled. Kako zadržati preciznost vjernosti slika a pritom očuvati i fluidnost modela? Završit ću tako da vam pokažem -- ovo je nov novcat pogled koji nisam pokazao u laboratoriju Virtualne zemlje. Što tu radimo su – ljudi ovo jako vole -- ove slike iz ptičje perspektive s kojima radimo. Podaci su u visokoj rezoluciji. Ali otkrili smo da ljudi vole fluidnost 3D modela. Dijete može navigirati pomoću Xbox upravljača, ili igračkog upravljača.
So here what we're trying to do is we bring the picture and project it into the 3-D model space. You can see all types of resolution. From here, I can slowly pan the image over. I can get the next image. I can blend and transition. By doing this I don't lose the original detail. In fact, I might be recording history. The freshness, the capacity. I can turn this image. I can look at it from multiple viewpoints and angles.
Ovdje pokušavamo unijeti sliku i projicirati je u prostor 3D modela. Vidite sve vrste rezolucije. Odavde, mogu polako okretati sliku. Mogu uzeti slijedeću sliku. Mogu raditi stapanje i prijelaze. Radeći ovo, ne gubim originalne detalje. U stvari, možda snimam povijest. Svježina, kapacitet. Mogu okrenuti ovu sliku. Mogu je promatrati s različitih gledišta i kutova.
What we're trying to do is build a virtual world. We hope that we can make computing a user model you're familiar with, and really derive insights from you, from all different directions. I thank you very much for your time. (Applause)
Ono što pokušavamo je izgraditi virtualni svijet. Nadamo se da možemo napraviti korisnički model koji vam je poznat, i steći uvide od vas, iz svih mogućih smjerova. Hvala vam lijepa na vašem vremenu. (Pljesak)