I spent the best part of last year working on a documentary about my own happiness -- trying to see if I can actually train my mind in a particular way, like I can train my body, so I can end up with an improved feeling of overall well-being. Then this January, my mother died, and pursuing a film like that just seemed the last thing that was interesting to me. So in a very typical, silly designer fashion, after years worth of work, pretty much all I have to show for it are the titles for the film.
Proveo sam najveći deo prošle godine radeći na dokumentarcu o sopstvenoj sreći. Pokušavao sam da vidim da li u stvari mogu istrenirati svoj um na poseban način, kao što mogu da istreniram svoje telo, kako bih mogao da dođem do poboljšanog osećaja sveobuhvatne dobrobiti. Onda je ovog januara, moja majka preminula i bavljenje takvim filmom je izgledalo kao poslednja stvar koja bi trebalo da mi bude zanimljiva. Tako da, vrlo tipičnim, blesavim manirom dizajnera, posle godina rada, otprilike jedino što mogu da pokažem jeste naslov filma.
(Music)
(Muzika)
They were still done when I was on sabbatical with my company in Indonesia. We can see the first part here was designed here by pigs. It was a little bit too funky, and we wanted a more feminine point of view and employed a duck who did it in a much more fitting way -- fashion. My studio in Bali was only 10 minutes away from a monkey forest, and monkeys, of course, are supposed to be the happiest of all animals. So we trained them to be able to do three separate words, to lay out them properly. You can see, there still is a little bit of a legibility problem there. The serif is not really in place. So of course, what you don't do properly yourself is never deemed done really. So this is us climbing onto the trees and putting it up over the Sayan Valley in Indonesia.
Oni su već bili gotovi kada sam bio na dužem odmoru sa svojom kompanijom u Indoneziji. Možemo da vidimo da je prvi deo ovde dizajniran od strane svinja. To je bilo pomalo previše čudno i hteli smo ženstveniji pristup, pa smo zaposlili patku koja je to uradila na mnogo prikladniji način. Moj studio na Baliju je bio na samo 10 minuta od jedne šume majmuna. I majmuni, naravno, bi trebalo da budu najsrećnija vrsta životinja. Tako smo ih istrenirali da ispišu tri posebne reči i rasporede ih prikladno. Možete da vidite da ovde još ima malog problema u čitljivosti, Slova nisu na dobrom mestu. Tako da, naravno, ono što ti sam ne možeš ispravno da uradiš nikad i nije urađeno. Ovo smo mi kako se penjemo na drveće i postavljamo ga ispred doline Sajan u Indoneziji.
In that year, what I did do a lot was look at all sorts of surveys, looking at a lot of data on this subject. And it turns out that men and women report very, very similar levels of happiness. This is a very quick overview of all the studies that I looked at. That climate plays no role. That if you live in the best climate, in San Diego in the United States, or in the shittiest climate, in Buffalo, New York, you are going to be just as happy in either place. If you make more than 50,000 bucks a year in the U.S., any salary increase you're going to experience will have only a tiny, tiny influence on your overall well-being. Black people are just as happy as white people are. If you're old or young it doesn't really make a difference. If you're ugly or if you're really, really good-looking it makes no difference whatsoever. You will adapt to it and get used to it. If you have manageable health problems it doesn't really matter.
Te godine, ono čemu smo posvetili pažnju, jesu bila različita istraživanja, i pregled dosta podataka na ovu temu. Ispalo je da žene i muškarci pokazuju vrlo slične nivoe sreće. Ovo je brz opšti pregled svih istraživanja koja smo pogledali. Klima nema ulogu. I da živite u najboljoj klimi, u San Dijegu u SAD, ili u najgoroj, Bafalo - Njujork, bićete jednako srećni na oba mesta. Ako zarađujete više od 50.000 dolara godišnje u SAD, svaka povišica koju dobijete, će imati samo izuzetno sićušan uticaj na vaše sveobuhvatno blagostanje. Crnci su srećni koliko i belci. Ako si star ili mlad, to zaista ne pravi razliku. Ako si ružan ili zaista lep, i to uopšte ne pravi razliku. Prilagodićeš se i navići na to. Ako imaš kontrolisane zdravstvene probleme to zaista nije važno.
Now this does matter. So now the woman on the right is actually much happier than the guy on the left -- meaning that, if you have a lot of friends, and you have meaningful friendships, that does make a lot of difference. As well as being married -- you are likely to be much happier than if you are single.
Sada ono što jeste važno. Dakle žena na desnoj strani je mnogo srećnija od onog muškarca na levoj, što znači da, ako imaš dosta prijatelja i značajna prijateljstva, to stvarno pravi razliku. Isto tako, biti u braku znači da ćete verovatno biti srećniji nego da ste sami.
A fellow TED speaker, Jonathan Haidt, came up with this beautiful little analogy between the conscious and the unconscious mind. He says that the conscious mind is this tiny rider on this giant elephant, the unconscious. And the rider thinks that he can tell the elephant what to do, but the elephant really has his own ideas. If I look at my own life, I'm born in 1962 in Austria. If I would have been born a hundred years earlier, the big decisions in my life would have been made for me -- meaning I would have stayed in the town that I was born in; I would have very much likely entered the same profession that my dad did; and I would have very much likely married a woman that my mom had selected. I, of course, and all of us, are very much in charge of these big decisions in our lives. We live where we want to be -- at least in the West. We become what we really are interested in. We choose our own profession, and we choose our own partners. And so it's quite surprising that many of us let our unconscious influence those decisions in ways that we are not quite aware of.
Kolega TED govornik, Džonatan Hajt, se setio ove male lepe analogije između svesnog i nesvesnog dela uma. On kaže da je svestan um samo malecni jahač na ovom ogromnom slonu nesvesnog. I da jahač misli da može da kaže slonu gde da ide, ali da slon ustvari uvek ima sopstvene ideje. Ako pogledam svoj život, rođen sam 1962. u Austriji. Da sam bio rođen samo sto godina ranije, velike odluke u mom životu bi bile napravljene za mene - što znači da bih morao da ostanem u gradu u kome sam rođen, vrlo verovatno bih ušao u istu struku u kojoj je moj otac bio, i verovatno bih morao da se oženim ženom koju je moja mama izabrala. Ja, i naravno svi mi, sada kontrolišemo ove velike odluke u našim životima. Živimo gde hoćemo da budemo, makar u zapadnim zemljama. Postajemo ono za šta smo zaista zainteresovani. Biramo sopstvenu karijeru, i biramo naše partnere. Ono što je iznenađujuće jeste da mnogi dopuštaju da nesvestan deo uma utiče na te odluke na načine koje mi ne primećujemo.
If you look at the statistics and you see that the guy called George, when he decides on where he wants to live -- is it Florida or North Dakota? -- he goes and lives in Georgia. And if you look at a guy called Dennis, when he decides what to become -- is it a lawyer, or does he want to become a doctor or a teacher? -- best chance is that he wants to become a dentist. And if Paula decides should she marry Joe or Jack, somehow Paul sounds the most interesting. And so even if we make those very important decisions for very silly reasons, it remains statistically true that there are more Georges living in Georgia and there are more Dennises becoming dentists and there are more Paulas who are married to Paul than statistically viable. (Laughter) Now I, of course, thought, "Well this is American data," and I thought, "Well, those silly Americans. They get influenced by things that they're not aware of. This is just completely ridiculous." Then, of course, I looked at my mom and my dad -- (Laughter) Karolina and Karl, and grandmom and granddad, Josefine and Josef. So I am looking still for a Stephanie. I'll figure something out.
Ako pogledamo statistiku i vidimo da se osoba zove Džordž, kada on bira gde hoće da živi - na Floridi ili Severnoj Dakoti, odluči se za Džordžiju. A ako pogledamo osobu koja se zove Denis, kad on odluči šta hoće da postane - advokat ili doktor, ili učitelj? - najverovatnije je da će postati zubar. Ako se Pola dvoumi da li da se uda za Džoa ili Džeka, onda će joj nekako Pol zvučati najzanimljivije. Tako da i kad pravimo te veoma važne odluke, zbog vrlo besmislenih razloga, ostaje statistički tačno da više Džordževa živi u Džordžiji, da više Denisa postaju zubari i da ima više Pola koje su udate za nekog Pola nego što je to statistički moguće. (Smeh) Sada sam se ja naravno setio da su to američki podaci, i pomislio - pa ti blesavi Amerikanci. Na njih utiču stvari kojih nisu svesni. Ovo je jednostavno apsurdno. Onda sam naravno pogledao sopstvenu majku i oca - (Smeh) Karolina i Karl, i svoju baku i deku, Džozefina i Džozef. Tako da ja i dalje tragam za Stefani. Smisliću nešto.
If I make this whole thing a little bit more personal and see what makes me happy as a designer, the easiest answer, of course, is do more of the stuff that I like to do and much less of the stuff that I don't like to do -- for which it would be helpful to know what it is that I actually do like to do. I'm a big list maker, so I came up with a list. One of them is to think without pressure. This is a project we're working on right now with a very healthy deadline. It's a book on culture, and, as you can see, culture is rapidly drifting around. Doing things like I'm doing right now -- traveling to Cannes. The example I have here is a chair that came out of the year in Bali -- clearly influenced by local manufacturing and culture, not being stuck behind a single computer screen all day long and be here and there. Quite consciously, design projects that need an incredible amount of various techniques, just basically to fight straightforward adaptation.
Ako bih ovu celu stvar napravio malo više ličnom i pogledao šta me čini srećnim kao dizajnera, najlakši način naravno, jeste da radim više stvari koje volim i mnogo manje stvari koje ne volim, za šta bi bilo korisno znati šta je to što u stvari volim da radim. Ja sam veliki tvorac lista, tako da sam se setio liste. Jedna od njih je razmišljanje bez pritiska. Ovo je projekat na kome radimo trenutno sa vrlo zdravim rokom. To je knjiga o kulturi, i kao što možete da vidite, kultura brzo luta okolo. Radeći stvari koje radim trenutno - putujem u Kan. Primer koji imam ovde jeste stolica koja je izašla ove godine u Baliju, očigledno odraz lokalne proizvodnje i kulture. Ne biti zaglavljen iza istog ekrana računara ceo dan, i kretati se tamo vamo. Potpuno svesno dizajnirati projekte kojima je potrebna neverovatna količina različitih tehnika, samo da bi se borilo sa jednostranom adaptacijom.
Being close to the content -- that's the content really is close to my heart. This is a bus, or vehicle, for a charity, for an NGO that wants to double the education budget in the United States -- carefully designed, so, by two inches, it still clears highway overpasses. Having end results -- things that come back from the printer well, like this little business card for an animation company called Sideshow on lenticular foils. Working on projects that actually have visible impacts, like a book for a deceased German artist whose widow came to us with the requirement to make her late husband famous. It just came out six months ago, and it's getting unbelievable traction right now in Germany. And I think that his widow is going to be very successful on her quest.
Biti blizak sadržaju, to je sadržaj koji je blizak mom srcu. Ovo je autobus ili vozilo, za dobrovoljni prilog nevladinog organizaciji koja hoće da udvostruči budžet za edukaciju u SAD, oprezno dizajniran, tako da, zbog 5 cm, i dalje ne dotiče mostove na autoputu. Imati krajnje rezultate - stvari koje izađu iz štampača, kao ova mala vizit kartica za animacijsku kompaniju koja se zove Sideshow na lentikularnoj foliji. Raditi na projektima koji u stvari imaju vidljiv uticaj, kao knjiga za preminulog nemačkog umetnika čija nas je udovica posetila sa zahtevom da njenog pokojnog muža učinimo poznatim. Izašla je pre samo šest meseci, i dobija neverovatnu pažnju trenutno u Nemačkoj. Mislim da će njegova udovica biti veoma uspešna u svojoj potrazi.
And lately, to be involved in projects where I know about 50 percent of the project technique-wise and the other 50 percent would be new. So in this case, it's an outside projection for Singapore on these giant Times Square-like screens. And I of course knew stuff, as a designer, about typography, even though we worked with those animals not so successfully. But I didn't quite know all that much about movement or film. And from that point of view we turned it into a lovely project. But also because the content was very close. In this case, "Keeping a Diary Supports Personal Development" -- I've been keeping a diary since I was 12. And I've found that it influenced my life and work in a very intriguing way. In this case also because it's part of one of the many sentiments that we build the whole series on -- that all the sentiments originally had come out of the diary.
I odskora, da učestvujem u projektima gde u projektu imam samo oko 50 posto tehničkog znanja, i gde je ostalih 50 posto potpuno novo. Tako, u ovom sučaju, to je spoljašnja projekcija za Singapur na ovim džinovskim ekranima koji podsećaju na Times Square. I ja sam naravno, kao dizajner, znao stvari o tipografiji, iako nismo toliko uspešno radili sa onim životinjama. Ali nisam baš znao toliko o kretanju ili filmu. I sa tog stanovišta mi smo stvorili divan projekat. Ali baš zato što je sadržaj bio vrlo ličan. U ovom slučaju, vođenje dnevnika podržava lični razvoj. Vodim dnevnik otkad sam imao 12 godina. I shvatio sam da je imao uticaja na moj život i rad na fascinantan način. U ovom slučaju zato što je deo jednog od mnogih osećanja na kojima gradimo cele serije - sva osećanja su prvobitno izašla iz dnevnika.
Thank you so much.
Hvala vam puno.
(Applause)
(Aplauz)