I spent the best part of last year working on a documentary about my own happiness -- trying to see if I can actually train my mind in a particular way, like I can train my body, so I can end up with an improved feeling of overall well-being. Then this January, my mother died, and pursuing a film like that just seemed the last thing that was interesting to me. So in a very typical, silly designer fashion, after years worth of work, pretty much all I have to show for it are the titles for the film.
Proveo sam veći dio prošle godine radeći na dokumentarcu o svojoj sreći -- pokušavajući vidjeti mogu li zapravo istrenirati svoj um na poseban način, kao što mogu istrenirati svoje tijelo, pa da mogu završiti s poboljšanim osjećajem cijelokupnog blagostanja. Onda je ovog siječnja moja majka umrla, i raditi film poput ovoga se činila kao posljednja stvar koja bi mi mogla biti interesantna. Stoga, u vrlo tipičnoj, bezveznoj dizajnerskoj maniri, nakon godina posla, više manje sve što ja imam za pokazati su naslovi za film.
(Music)
(Glazba)
They were still done when I was on sabbatical with my company in Indonesia. We can see the first part here was designed here by pigs. It was a little bit too funky, and we wanted a more feminine point of view and employed a duck who did it in a much more fitting way -- fashion. My studio in Bali was only 10 minutes away from a monkey forest, and monkeys, of course, are supposed to be the happiest of all animals. So we trained them to be able to do three separate words, to lay out them properly. You can see, there still is a little bit of a legibility problem there. The serif is not really in place. So of course, what you don't do properly yourself is never deemed done really. So this is us climbing onto the trees and putting it up over the Sayan Valley in Indonesia.
Oni su bili završeni kada sam ja bio na sabatikalu sa svojom tvrtkom u Indoneziji. Možemo vodjeti kako su prvi dio ovdje dizjanirale svinje. Bilo je to malo previše funky, a mi smo željeli malo feminističniju perspektivu stoga smo uposlili patku koja je to učinila na puno prikladniji način -- moda. Moj studio na Baliju je samo 10 minuta udaljen od šume majmuna. A majmuni, naravno, bi trebali biti najsretniji od svih životinja. Stoga smo ih trenirali da načine tri odvojene riječi, da ih poslože pravilno. Možete vidjeti, kako još uvijek postoji malen problem čitljivosti. Crtica nije baš na svom mjestu. Stoga naravno, ono što ne učinite sami pravilno smatra se kako zapravo i nije učinjeno. Dakle, ovo smo mi kako se penjemo na drveće i stavljamo ih gore preko doline Sayan u Indoneziji.
In that year, what I did do a lot was look at all sorts of surveys, looking at a lot of data on this subject. And it turns out that men and women report very, very similar levels of happiness. This is a very quick overview of all the studies that I looked at. That climate plays no role. That if you live in the best climate, in San Diego in the United States, or in the shittiest climate, in Buffalo, New York, you are going to be just as happy in either place. If you make more than 50,000 bucks a year in the U.S., any salary increase you're going to experience will have only a tiny, tiny influence on your overall well-being. Black people are just as happy as white people are. If you're old or young it doesn't really make a difference. If you're ugly or if you're really, really good-looking it makes no difference whatsoever. You will adapt to it and get used to it. If you have manageable health problems it doesn't really matter.
Te godine, ono što sam puno činio je da sam promatrao sve vrste istraživanja, promatrajući mnoštvo podataka o toj temi. I ispostavlja se kako muškarci i žene prijavljuju veoma, veoma slične razine sreće. Ovo je vrlo brzi pregled svih studija koje sam promatrao. Kako klima ne igra nikakvu ulogu. Da, ako živite na području s najboljom klimom, u San Diegu u Sjedinjenim Državama, ili na području s najgorom klimom, u Buffalo-u, New Yorku, biti ćete jednako sretni u bilo kojem od ta dva mjesta. Ukoliko zarađujete više od 50.000 dolara godišnje u SAD-u, bilo kakva povišica plaće koju ćete dobiti će imati samo malen, malen utjecaj na vaše cjelokupno blagostanje. Crnci su jednako sretni kao i bijelci. Bilo da ste stari ili mladi, nema previše razlike. Ukoliko ste ružni ili doista, doista dobro izgledate to ne čini nikakvu razliku. Prilagodit ćete se tomu i naviknuti na to. Ukoliko imate zdravstvenih problema koji su pod kontrolom nema veze.
Now this does matter. So now the woman on the right is actually much happier than the guy on the left -- meaning that, if you have a lot of friends, and you have meaningful friendships, that does make a lot of difference. As well as being married -- you are likely to be much happier than if you are single.
Ali ovo ima veze. Dakle, žena na desnoj strani je zapravo puno sretnija od muškarca na lijevoj strani -- što znači, da ako imate puno prijatelja, i imate značajna prijateljstva, to čini razliku. Isto kao i brak -- veća je vjerojatnost da ćete biti sretniji nego ako ste sami.
A fellow TED speaker, Jonathan Haidt, came up with this beautiful little analogy between the conscious and the unconscious mind. He says that the conscious mind is this tiny rider on this giant elephant, the unconscious. And the rider thinks that he can tell the elephant what to do, but the elephant really has his own ideas. If I look at my own life, I'm born in 1962 in Austria. If I would have been born a hundred years earlier, the big decisions in my life would have been made for me -- meaning I would have stayed in the town that I was born in; I would have very much likely entered the same profession that my dad did; and I would have very much likely married a woman that my mom had selected. I, of course, and all of us, are very much in charge of these big decisions in our lives. We live where we want to be -- at least in the West. We become what we really are interested in. We choose our own profession, and we choose our own partners. And so it's quite surprising that many of us let our unconscious influence those decisions in ways that we are not quite aware of.
Kolega TED govornik, Jonathan Haidt, je osmislio tu prekrasnu malu analogiju između svjesnog i nesvjesnog uma. On kaže kako je svjestan um samo mali jahač na tom ogromnom slonu, nesvjesnom. I jahač misli kako može reći slonu što da radi, ali slon zapravo ima svoje vlastite ideje. Ukoliko pogledam na svoj život, rođen sam 1962.godine u Austriji. Kada bih bio rođen stotinu godina ranije, velike odluke u mom životu bi netko donio umjesto mene -- što znači kako bih ostao u gradu u kojem sam se rodio; vrlo vjerojatno bih ušao u isto zanimanje kao i moj otac; i vrlo vjerojatno bih oženio ženu koju je moja mama odabrala. Ja, naravno, i svi mi, imamo moć nad tim velikim odlukama u našim životima. Živimo tamo gdje želimo biti -- barem na zapadu. Postajemo ono što nas doista zanima. Biramo vlastito zanimanje, i biramo vlastite partnere. I stoga je prilično iznenađujuće kako mnogi od nas dopuštaju našem nesvjesnom da utječe na te odluke na načine kojih nismo ni svjesni.
If you look at the statistics and you see that the guy called George, when he decides on where he wants to live -- is it Florida or North Dakota? -- he goes and lives in Georgia. And if you look at a guy called Dennis, when he decides what to become -- is it a lawyer, or does he want to become a doctor or a teacher? -- best chance is that he wants to become a dentist. And if Paula decides should she marry Joe or Jack, somehow Paul sounds the most interesting. And so even if we make those very important decisions for very silly reasons, it remains statistically true that there are more Georges living in Georgia and there are more Dennises becoming dentists and there are more Paulas who are married to Paul than statistically viable. (Laughter) Now I, of course, thought, "Well this is American data," and I thought, "Well, those silly Americans. They get influenced by things that they're not aware of. This is just completely ridiculous." Then, of course, I looked at my mom and my dad -- (Laughter) Karolina and Karl, and grandmom and granddad, Josefine and Josef. So I am looking still for a Stephanie. I'll figure something out.
Ukoliko promotrite statistiku i vidite kako taj čovjek zvan George, kada odlučuje gdje želi živjeti -- je li Florida ili Sjeverna Dakota? -- on ode i živi u Georgia-i. A ako promotrite čovjeka zvanog Dennis, kada on odlučuje što će postati -- da li odvjetnik ili želi postati doktor ili učitelj? -- najvjerojatnije je kako želi postati stomatolog. I ako Paula odlučuje hoće li se udati za Joe-a ili Jack-a, nekako Paul zvuči najzanimljivije. I čak ako donosimo te vrlo važne odluke iz veoma šašavih razloga, ostaje statistički istinito kako više George-va živi u Georgia-i i da više Dennis-a postaje stomatologom i da postoji više Paula koje su udane za Paula nego što je to statistički održivo. (Smijeh) Sada, ja sam, naravno, mislio pa to su Američki podatci. I pomislio sam, ah, ti smiješni Amerikanci. Na njih utječu stvari kojih nisu ni svjesni. To je jednostavno potpuno smiješno. Zatim sam, naravno, promatrao svoju majku i svog oca -- (Smijeh) Karolina i Karl, i baku i djeda, Josefina i Josef. Dakle, još uvijek tražim Stephanie. Nešto ću već osmisliti.
If I make this whole thing a little bit more personal and see what makes me happy as a designer, the easiest answer, of course, is do more of the stuff that I like to do and much less of the stuff that I don't like to do -- for which it would be helpful to know what it is that I actually do like to do. I'm a big list maker, so I came up with a list. One of them is to think without pressure. This is a project we're working on right now with a very healthy deadline. It's a book on culture, and, as you can see, culture is rapidly drifting around. Doing things like I'm doing right now -- traveling to Cannes. The example I have here is a chair that came out of the year in Bali -- clearly influenced by local manufacturing and culture, not being stuck behind a single computer screen all day long and be here and there. Quite consciously, design projects that need an incredible amount of various techniques, just basically to fight straightforward adaptation.
Ukoliko učinim cijelu ovu stvar malo osobnijom i vidim što me čini sretnim kao dizajnera, najjednostavniji odgovor je, naravno, raditi više stvari koje volim raditi i mnogo manje stvari koje ne volim raditi -- za koje bi bilo od pomoći znati koje su to stvari koje zapravo volim raditi. Ja jako volim raditi popise, stoga sam osmislio jedan popis. Jedan od njih je kako razmišljati bez pritiska. To je projekt na kojem sada radimo s vrlo zdravim rokom. To je knjiga o kulturi, i, kao što možete vidjeti, kultura brzo struji okolo. Raditi stvari koje radim sada -- putovanje u Cannes. Primjer koji imam ovdje je stolica koja je proizašla iz godine dana na Baliju -- očito je utjecaj imala lokalna proizvodnja i kultura, ne biti zatočen pred jednim ekranom kompjutera cijeli dan i biti tu i tamo. Prilično svjesni dizajnerski projekti kojima je potrebna neizmjerna količina raznih tehnika, samo kako bi se borili protiv izravne adaptacije.
Being close to the content -- that's the content really is close to my heart. This is a bus, or vehicle, for a charity, for an NGO that wants to double the education budget in the United States -- carefully designed, so, by two inches, it still clears highway overpasses. Having end results -- things that come back from the printer well, like this little business card for an animation company called Sideshow on lenticular foils. Working on projects that actually have visible impacts, like a book for a deceased German artist whose widow came to us with the requirement to make her late husband famous. It just came out six months ago, and it's getting unbelievable traction right now in Germany. And I think that his widow is going to be very successful on her quest.
Biti blizu sadržaja -- taj je sadržaj jako blizak mom srcu. Ovo je autobus, ili vozilo, za dobrotvornu organizaciju, nevladinu organizaciju koja želi povećati budžet za edukaciju za 100 posto u Sjedinjenim Državama -- koje je pažljivo dizajnirano, dakle, za pet centimetara, još uvijek prolazi kroz nadvožnjake na autocesti. Imajući krajnje rezultate -- stvari koje izađu iz printera dobre, poput ove vizitke za animacijsku kompaniju zvanu Sideshow na foliji za leće. Raditi na projektima koji imaju vidljiv utjecaj, poput knjige za preminulog njemačkog umjetnika čija je udovica došla do nas sa zahtjevom da učinimo njenog preminulog muža slavnim. Izašla je prije šest mjeseci, i dobiva nevjerojatan uzlet upravo sada u Njemačkoj. I mislim kako će njegova udovica biti veoma uspješna u svom pohodu.
And lately, to be involved in projects where I know about 50 percent of the project technique-wise and the other 50 percent would be new. So in this case, it's an outside projection for Singapore on these giant Times Square-like screens. And I of course knew stuff, as a designer, about typography, even though we worked with those animals not so successfully. But I didn't quite know all that much about movement or film. And from that point of view we turned it into a lovely project. But also because the content was very close. In this case, "Keeping a Diary Supports Personal Development" -- I've been keeping a diary since I was 12. And I've found that it influenced my life and work in a very intriguing way. In this case also because it's part of one of the many sentiments that we build the whole series on -- that all the sentiments originally had come out of the diary.
I u zadnje vrijeme, biti uključen u projekte gdje mi je poznato oko 50 posto projekta s tehničke strane, a drugih 50 posto je novo. Dakle, u ovom slučaju to je vanjska projekcija za Singapur na tim ogromnim ekranima nalik onima na TImes Square-u. I ja sam, naravno, znao stvari, kao dizajner, o tipografiji, iako nismo tako uspješno radili s tim životinjama. Ali nisam znao dosta toga o pokretu ili filmu. I iz te perspektive smo ga zaokrenuli u lijepi projekt. Ali ujedno jer je i sadržaj bio veoma blizak. U tom slučaju, voditi dnevnik podržava osobni razvoj. Vodim dnevnik još otkako sam imao 12 godina. I otkrio sam kako je utjecao na moj život i rad na veoma intrigantan način. U ovom slučaju također jer je dio jednog od mnogih osjećaja na kojima gradimo cijele nizove -- kako su svi osjećaji izvorno potekli iz dnevnika.
Thank you so much.
Puno vam hvala.
(Applause)
(Pljesak)