The 40 or so muscles in the human face can be activated in different combinations to create thousands of expressions. But do these expressions look the same and communicate the same meaning around the world, regardless of culture? Is one person’s smile another’s grimace?
Četrdesetak mišića ljudskog lica mogu se aktivirati u različitim kombinacijama kako bi kreirali tisuće ekspresija. Ali izgledaju li te ekspresije isto i komuniciraju li isto značenje diljem svijeta, neovisno o kulturi? Je li nečiji osmijeh drugome kreveljenje?
Charles Darwin theorized that emotional expression was a common human feature. But he was in the minority. Until the mid-20th century, many researchers believed that the specific ways we show emotion were learned behaviors that varied across cultures. Personality theorist Silvan Tomkins was one of the few to insist otherwise. Tomkins claimed that certain affects— emotional states and their associated facial expressions— were universal.
Charles Darwin smatrao je da su ekspresije emocija uobičajeno ljudsko obilježje. Ali bio je u manjini. Do sredine 20. stoljeća većina istraživača vjerovala je kako su specifični načini pokazivanja emocija naučena ponašanja koja se razlikuju ovisno o kulturama. Teoretičar ličnosti Silvan Tomkins bio je jedan od nekoliko koji su inzistirali drugačije. Tomkins je tvrdio kako su određeni afekti - emocionalna stanja s povezanom facijalnom ekspresijom -
In the 1960s, psychologist Paul Ekman set about testing this theory by examining hundreds of hours of film footage of remote tribes isolated from the modern world. Ekman found the native peoples’ expressions to be not only familiar, but occurring in precisely the situations he would expect. Conversely, he ran tests with tribes who had no prior exposure to Western culture. They were able to correctly match photos of different facial expressions with stories designed to trigger particular feelings. Over the next few decades, further research has corroborated Darwin’s idea that some of our most important emotional expressions are in fact universal. The degrees of expression appropriate to a given situation can, however, vary greatly across cultures.
univerzalni. 1960-ih, psiholog Paul Ekman odlučio je provjeriti ovu teoriju pregledavajući stotine sati filmskih snimaka udaljenih plemena koja su izolirana od modernog svijeta. Ekman je otkrio kako ekspresije domorodaca nisu samo poznate, nego se pojavljuju upravo u situacijama u kojima bi ih očekivao. Obrnuto, proveo je testove s plemenima koja nisu upoznata sa zapadnom kulturom. Mogli su točno povezati fotografije različitih ekspresija lica s pričama osmišljenima kako bi potaknule određene osjećaje. Sljedećih nekoliko desetljeća daljnja su istraživanja potvrdila Darwinovu ideju da su neke od naših najvažnijih ekspresija emocija zapravo univerzalne. Stupanj ekspresije prikladne danoj situaciji može se, međutim,
For instance, researchers have studied facial expression in people who are born blind, hypothesizing that if expressions are universal, they would be displayed in the same way as sighted people. In one study, both blind and sighted athletes displayed the same expressions of emotion when winning or losing their matches.
uvelike razlikovati u različitim kulturama. Primjerice, istraživači su proučavali ekspresije lica ljudi koji su rođeni slijepi, pretpostavljajući kako će, ukoliko su espresije univerzalne, one biti izražene na isti način kao i kod ljudi koji vide. U jednom istraživanju, i slijepi sportaši i oni koji vide
Further evidence can be found in our evolutionary relatives. Comparisons of facial expression between humans and non-human mammals have found similarities in the structure and movement of facial muscles. Chimpanzee laughter looks different from ours, but uses some of the same muscle movements.
pokazivali su jednake ekspresije emocija nakon pobjede ili poraza u meču. Daljnji se dokazi mogu naći kod naših evolucijskih rođaka. Usporedbe ekspresija lica između ljudi i drugih sisavaca pokazale su sličnosti u strukturama i pokretima mišića lica. Smijeh čimpanze izgleda drugačije od našeg,
Back in the 60s, Ekman identified six core expressions. Anger is accompanied by lowered eyebrows drawn together, tense and narrowed eyes, and tight lips; disgust, by the lips pulled up and the nose crinkling. In fear, the upper white of the eyes are revealed as the eyebrows raise and the mouth stretches open, while surprise looks similar, but with rounded eyebrows and relaxed lips. Sadness is indicated by the inner corners of the eyebrows being drawn inwards and upwards, drooping eyes, and a downturned mouth. And of course there’s happiness: lips drawn up and back, and raised cheeks causing wrinkling around the eyes. More recently, researchers have proposed additional entries such as contempt, shame, and disapproval, but opinions vary on how distinct boundaries between these categories can be drawn.
ali koristi neke od jednakih pokreta mišića. Još u 60-ima, Ekman je identificirao šest osnovnih ekspresija. Ljutnja je praćena spuštenim obrvama koje su međusobno privučene, napetim i suženim očima te skupljenim usnama; gađenje usnama povučenim gore i naboranim nosom. U strahu, gornji je dio bjeloočnice vidljiv kako su obrve podignute i usta su otvorena, dok iznenađenje izgleda slično, ali s zaokruženim obrvama i opuštenim usnama. Tuga je naznačena unutarnjim kutovima obrva koji su povučeni prema unutra i prema gore, klonulim očima i izokrenutim ustima. I, naravno, tu je radost: usne povučene gore i nazad te povišeni obrazi što uzrokuje boranje oko očiju. U skorije vrijeme, istraživači su predložili dodatne emocije kao osnovne, primjerice prijezir, sram i neodobravanje, ali mišljenja variraju oko toga koliko različite granice
So if Ekman and other researchers are correct, what makes certain expressions universal? And why are they expressed in these particular ways? Scientists have a lot of theories rooted in our evolutionary history. One is that certain expressions are important for survival. Fear and surprise could signal to others an immediate danger. Studies of humans and some other primates have found that we pay more attention to faces that signal threats over neutral faces, particularly when we’re already on high alert.
mogu biti povučene među ovim kategorijama. Pa, ako su Ekman i drugi istraživači u pravu, što određenu ekspresiju čini univerzalnom? I zašto su one izražene na ove određene načine? Znanstvenici imaju mnoštvo teorija osnovanih na našoj evolucijskoj povijesti. Jedna je kako su određene ekspresije bitne za preživljavanje. Strah i iznenađenje mogu signalizirati drugima neposrednu opasnost. Studije ljudi i nekih drugih primata utvrdile su da pridajemo više pažnje licima koja signaliziraju prijetnje nego neutralnim licima,
Expressions also could help improve group fitness by communicating our internal states to those around us. Sadness, for example, signals to the group that something’s wrong. There’s some evidence that expressions might be even more directly linked to our physiology. The fear expression, for instance, could directly improve survival in potentially dangerous situations by letting our eyes absorb more light and our lungs take in more air, preparing us to fight or flee.
posebno ako smo već bili na oprezu. Ekspresije također mogu pomoći poboljšati grupne sposobnosti komunicirajući naša unutarnja stanja onima oko nas. Tuga, primjerice, signalizira grupi kako nešto nije u redu. Postoje neki dokazi kako ekspresije mogu biti čak i izravnije povezane s našom fiziologijom. Ekspresija straha, primjerice, može izravno poboljšati preživljavanje u potencijalno opasnim situacijama puštajući naše oči da upiju svjetlost
There’s still much research to be done in understanding emotional expression, particularly as we learn more about the inner workings of the brain. But if you ever find yourself among strangers in a strange land, a friendly smile could go a long way.
i našim plućima da uzmu više zraka, pripremajući nas na borbu ili bijeg. Treba još puno istraživanja kako bismo razumjeli emocionalne ekspresije, posebno kako učimo sve više o unutarnjim procesima mozga. Ali ako se ikada nađete među strancima u stranoj zemlji,