Okay, it's great to be back at TED. Why don't I just start by firing away with the video?
Ok, super je ponovo biti na TED-u. Zašto ne bih počeo sa puštanjem videa?
(Music)
(Muzika)
(Video) Man: Okay, Glass, record a video.
(Video) Muškarac: Ok, naočare, snimite video.
Woman: This is it. We're on in two minutes.
Žena: To je to. Nastupamo za dva minuta.
Man 2: Okay Glass, hang out with The Flying Club.
Muškarac 2: Ok, naočare, družite se sa Klubom letača.
Man 3: Google "photos of tiger heads." Hmm.
Muškarac 3: Gugluj "fotografije glava tigrova." Hmm.
Man 4: You ready? You ready? (Barking)
Muškarac 4: Jesi spreman? Jesi spreman? (Lajanje)
Woman 2: Right there. Okay, Glass, take a picture.
Žena 2: Baš ovde. Ok, naočare, snimite fotografiju.
(Child shouting)
(Dete viče)
Man 5: Go!
Muškarac 5: Kreći!
Man 6: Holy [beep]! That is awesome.
Muškarac 6: Čoveče! To je strava.
Child: Whoa! Look at that snake!
Dete: Jooj! Pogledaj tu zmiju!
Woman 3: Okay, Glass, record a video!
Žena 3: Ok, naočare, snimite video!
Man 7: After this bridge, first exit.
Muškarac 7: Posle ovog mosta, prvo skretanje.
Man 8: Okay, A12, right there!
Muškarac 8: Ok, A12, baš tu!
(Applause)
(Aplauz)
(Children singing)
(Deca pevaju)
Man 9: Google, say "delicious" in Thai.
Muškarac 9: Gugl, kaži "ukusno" na tajlandskom.
Google Glass: อร่อยMan 9: Mmm, อร่อย.
Gugl naočare: อร่อย Muškarac 9: Mmm, อร่อย.
Woman 4: Google "jellyfish."
Žena 4: Guglaj "meduza."
(Music)
(Muzika)
Man 10: It's beautiful.
Muškarac 10: Prelepo je.
(Applause)
(Aplauz)
Sergey Brin: Oh, sorry, I just got this message from a Nigerian prince. He needs help getting 10 million dollars. I like to pay attention to these because that's how we originally funded the company, and it's gone pretty well.
Sergej Brin: O, izvinite, upravo sam dobio poruku od nigerijskog princa. Potrebna mu je pomoć da sakupi 10 miliona dolara. Volim da obraćam pažnju na ovo jer je to način na koji smo isprva finansirali kompaniju i prošlo je prilično dobro.
Though in all seriousness, this position that you just saw me in, looking down at my phone, that's one of the reasons behind this project, Project Glass. Because we ultimately questioned whether this is the ultimate future of how you want to connect to other people in your life, how you want to connect to information. Should it be by just walking around looking down? But that was the vision behind Glass, and that's why we've created this form factor. Okay. And I don't want to go through all the things it does and whatnot, but I want to tell you a little bit more about the motivation behind what led to it. In addition to potentially socially isolating yourself when you're out and about looking at your phone, it's kind of, is this what you're meant to do with your body? You're standing around there and you're just rubbing this featureless piece of glass. You're just kind of moving around.
Ali sad ozbiljno, ova pozicija u kojoj ste me videli, kako gledam dole u svoj telefon, to je jedan od razloga koji stoji iza ovog projekta, Projekta Naočare. Jer smo se isprva zapitali da li je ovo krajnja budućnost načina na koji želite da se spojite sa drugim ljudima u vašem životu, kako da se povežete sa informacijama. Da li to treba da bude samo tako što ćete se šetati i gledati dole? Ali to je bila vizija iza Naočara i to je razlog iz kog smo stvorili ovaj faktor oblika. Ok. I neću da objašnjavam sve stvari koje radi i šta već, već želim da vam kažem nešto više o motivaciji koja nas je na to navela. Osim potencijalne društvene izolacije kada ste napolju i gledate u svoj telefon, zar je ovo ono što bi trebalo da radite sa svojim telom? Stojite tamo i samo trljate ovo parče stakla bez osobina. Samo se krećete okolo naokolo.
So when we developed Glass, we thought really about, can we make something that frees your hands? You saw all of the things people are doing in the video back there. They were all wearing Glass, and that's how we got that footage.
Tako da kada smo razvili Naočare, zaista smo mislili o tome da li možemo da napravimo nešto što vam oslobađa ruke? Videli ste sve stvari koje ljudi rade na snimku. Svi su nosili Naočare, i tako smo dobili taj snimak.
And also you want something that frees your eyes. That's why we put the display up high, out of your line of sight, so it wouldn't be where you're looking and it wouldn't be where you're making eye contact with people.
I takođe hoćete nešto što vam oslobađa oči. Zato smo stavili ekran gore, izvan vaše linije vida, tako da to ne bi bilo mesto gde gledate i ne bi bilo mesto gde uspostavljate kontakt očima sa ljudima.
And also we wanted to free up the ears, so the sound actually goes through, conducts straight to the bones in your cranium, which is a little bit freaky at first, but you get used to it. And ironically, if you want to hear it better, you actually just cover your ear, which is kind of surprising, but that's how it works.
Takođe smo želeli da oslobodimo uši, kako bi zvuk zapravo prolazio kroz, bio sproveden pravo do kostiju vaše lobanje, što je pomalo čudno isprva, ali naviknete se. Ironično, ako želite da čujete bolje, vi zapravo samo treba da zapušite uši, što je donekle iznenađujuće, ali to je način na koji radi.
My vision when we started Google 15 years ago was that eventually you wouldn't have to have a search query at all. You'd just have information come to you as you needed it. And this is now, 15 years later, sort of the first form factor that I think can deliver that vision when you're out and about on the street talking to people and so forth.
Moja vizija kada smo započeli Gugl pre 15 godina je bila da ne biste na kraju morali da ga pretražujete uopšte. Mogli biste samo da dobijete informaciju kako vam je potrebna. I ovo je sada, 15 godina kasnije, donekle prvi faktor oblika za koji mislim da može da sprovede tu viziju kada ste napolju na ulici pričate sa ljudima i tako dalje.
This project has lasted now, been just over two years. We've learned an amazing amount. It's been really important to make it comfortable. So our first prototypes we built were huge. It was like cell phones strapped to your head. It was very heavy, pretty uncomfortable. We had to keep it secret from our industrial designer until she actually accepted the job, and then she almost ran away screaming. But we've come a long way.
Ovaj projekat traje sada već preko dve godine. Naučili smo neverovatnu količinu stvari. Bilo je veoma važno da ga napravimo udobnim. Prvi prototipi koje smo napravili bili su ogromni. Izgledali su kao mobilni telefoni zakačeni za vašu glavu. Bili su veoma teški i prilično neudobni. Morali smo da to čuvamo u tajnosti od naše industrijske dizajnerke dok ona na kraju nije prihvatila posao i onda je umalo pobegla vrišteći. Ali daleko smo stigli.
And the other really unexpected surprise was the camera. Our original prototypes didn't have cameras at all, but it's been really magical to be able to capture moments spent with my family, my kids. I just never would have dug out a camera or a phone or something else to take that moment.
I drugo zaista neočekivano iznenađenje je bila kamera. Naš originalni prototip nije uopšte imao kamere, ali bilo je zaista čarobno moći uhvatiti momente sa mojom porodicom, mojom decom. Ja skoro nikad ne bih izvadio kameru ili telefon ili nešto drugo da uhvatim taj trenutak.
And lastly I've realized, in experimenting with this device, that I also kind of have a nervous tic. The cell phone is -- yeah, you have to look down on it and all that, but it's also kind of a nervous habit. Like if I smoked, I'd probably just smoke instead. I would just light up a cigarette. It would look cooler. You know, I'd be like -- But in this case, you know, I whip this out and I sit there and look as if I have something very important to do or attend to. But it really opened my eyes to how much of my life I spent just secluding away, be it email or social posts or whatnot, even though it wasn't really -- there's nothing really that important or that pressing. And with this, I know I will get certain messages if I really need them, but I don't have to be checking them all the time.
I na kraju sam shvatio, kroz eksperimentisanje sa ovim uređajem, da ja takođe imam refleks nervoze. Mobilni telefon je - da, morate da gledate dole u njega i sve to, ali je takođe pomalo navika nervoze. Kao kada bih bio pušač, onda bih verovatno pušio umesto toga. Samo bih zapalio cigaretu. Izgledalo bi više kul. Znate, bio bih kao - Ali u ovom slučaju, znate, izvadim ovo i sedim tako i izgledam kao da imam nešto veoma važno da radim ili posvetim pažnju. Ali zaista mi je otvorilo oči ka tome koliko od svog života sam proveo samo kroz isključivanje, bilo da je imejl ili društveni postovi i šta već ne, iako zapravo nije bilo - ne postoji ništa tako bitno ili tako hitno. A sa ovim, znam da ću dobiti izvesne poruke ako su mi zaista potrebne, ali ne moram stalno da ih proveravam.
Yeah, I've really enjoyed actually exploring the world more, doing more of the crazy things like you saw in the video.
Da, zaista sam uživao zapravo istražujući svet više, radeći više ludih stvari kao što ste videli na snimku.
Thank you all very much.
Hvala vam svima puno.
(Applause)
(Aplauz)