Okay, it's great to be back at TED. Why don't I just start by firing away with the video?
Drago mi je što sam ponovno na TED-u. Zašto ne bismo odmah počeli s videima?
(Music)
(Glazba)
(Video) Man: Okay, Glass, record a video.
(Video) Muškarac: U redu, naočale, snimite video.
Woman: This is it. We're on in two minutes.
Žena: To je to, idemo za dvije minute.
Man 2: Okay Glass, hang out with The Flying Club.
Muškarac 2: U redu, naočale, idemo se družiti s Klubom letača.
Man 3: Google "photos of tiger heads." Hmm.
Muškarac 3: Potraži "fotke tigrovih glava". Hm.
Man 4: You ready? You ready? (Barking)
Muškarac 4: Jesi spreman?
Woman 2: Right there. Okay, Glass, take a picture.
Žena 2: Tu stani. U redu, naočale, slikajte.
(Child shouting)
(Dijete viče)
Man 5: Go!
Muškarac 5: Idemo!
Man 6: Holy [beep]! That is awesome.
Muškarac 6: Vau! To je sjajno.
Child: Whoa! Look at that snake!
Dijete: Vidi koja zmija!
Woman 3: Okay, Glass, record a video!
Žena 3: U redu, naočale, snimite video.
Man 7: After this bridge, first exit.
Muškarac 7: Poslije mosta, prvi izlaz.
Man 8: Okay, A12, right there!
Muškarac 8: Okej, A12, tamo!
(Applause)
(Pljesak)
(Children singing)
(Djeca pjevaju)
Man 9: Google, say "delicious" in Thai.
Muškarac 9: Google, reci "fino" na tajlandskom.
Google Glass: อร่อยMan 9: Mmm, อร่อย.
Google naočale: อร่อย Muškarac 9: Mmm, อร่อย
Woman 4: Google "jellyfish."
Žena 4: Potraži "meduze".
(Music)
(Glazba)
Man 10: It's beautiful.
Muškarac 10: Prekrasno je.
(Applause)
(Pljesak)
Sergey Brin: Oh, sorry, I just got this message from a Nigerian prince. He needs help getting 10 million dollars. I like to pay attention to these because that's how we originally funded the company, and it's gone pretty well.
Sergey Brin: Ispričavam se, upravo sam dobio poruku od nigerijskog princa. Treba mu pomoć u nabavljanju 10 mil. dolara. Pratim te poruke jer smo tako u početku financirali tvrtku i dosad je dobro išlo.
Though in all seriousness, this position that you just saw me in, looking down at my phone, that's one of the reasons behind this project, Project Glass. Because we ultimately questioned whether this is the ultimate future of how you want to connect to other people in your life, how you want to connect to information. Should it be by just walking around looking down? But that was the vision behind Glass, and that's why we've created this form factor. Okay. And I don't want to go through all the things it does and whatnot, but I want to tell you a little bit more about the motivation behind what led to it. In addition to potentially socially isolating yourself when you're out and about looking at your phone, it's kind of, is this what you're meant to do with your body? You're standing around there and you're just rubbing this featureless piece of glass. You're just kind of moving around.
Šalu na stranu, položaj u kojem ste me upravo vidjeli, kako gledam na mobitel, to je jedan od razloga iza ovog projekta, projekta Naočale. Pitali smo se je li to konačna budućnost načina na koji ćemo se povezivati s drugim ljudima u svom životu, kako ćemo dolaziti do informacija. Hoćemo li hodati uokolo gledajući dolje? No to je bila vizija naših naočala, i zato smo stvorili ovo. Okej. Neću prolaziti kroz sve što se s njima može i slično, nego ću vam reći nešto više o motivaciji koja je do njih dovela. Osim što se potencijalno društveno izolirate kada ste vani i gledate na svoj mobitel, tu je i pitanje je li to ono što želimo raditi sa svojim tijelom? Stojite negdje i samo trljate taj bezizražajni komad stakla. Krećete se uokolo.
So when we developed Glass, we thought really about, can we make something that frees your hands? You saw all of the things people are doing in the video back there. They were all wearing Glass, and that's how we got that footage.
Dakle kad smo razvili naočale, razmišljali smo o tome možemo li napraviti nešto što će nam osloboditi ruke? Vidjeli ste što sve ljudi rade na videu koji smo prikazali. Svi su oni nosili naše naočale i tako smo dobili te snimke.
And also you want something that frees your eyes. That's why we put the display up high, out of your line of sight, so it wouldn't be where you're looking and it wouldn't be where you're making eye contact with people.
I također smo htjeli osloboditi oči. Zato smo postavili displej visoko, izvan vašeg vidokruga, da ne bude ondje kamo gledate i da vam ne smeta kada ostvarujete očni kontakt s ljudima.
And also we wanted to free up the ears, so the sound actually goes through, conducts straight to the bones in your cranium, which is a little bit freaky at first, but you get used to it. And ironically, if you want to hear it better, you actually just cover your ear, which is kind of surprising, but that's how it works.
Također smo željeli osloboditi uši, tako da zvuk prolazi kroz naočale, te odlazi ravno u kosti lubanje, što se isprva čini strašnim, no brzo se priviknete na to. I ironično, ako želite bolje čuti, trebate samo pokriti uši, što je nekako iznenađujuće, no tako funkcionira.
My vision when we started Google 15 years ago was that eventually you wouldn't have to have a search query at all. You'd just have information come to you as you needed it. And this is now, 15 years later, sort of the first form factor that I think can deliver that vision when you're out and about on the street talking to people and so forth.
Moja vizija kada smo pokrenuli Google prije 15 godina bila je da u konačnici nećete morati uopće postavljati upite za pretraživanje. Informacije bi vam same dolazile kada ih zatrebate. A sada, 15 godina poslije, ovo je prvi faktor koji nas približava tom cilju kada šetate ulicom razgovarate s ljudima itd.
This project has lasted now, been just over two years. We've learned an amazing amount. It's been really important to make it comfortable. So our first prototypes we built were huge. It was like cell phones strapped to your head. It was very heavy, pretty uncomfortable. We had to keep it secret from our industrial designer until she actually accepted the job, and then she almost ran away screaming. But we've come a long way.
Ovaj projekt traje malo preko dvije godine. Naučili smo puno toga. Bilo je vrlo važno da naočale budu udobne. Tako da su naši prvi prototipovi bili ogromni. Izgledali su kao mobiteli pričvršćeni na glavi. Bile su vrlo teške i prilično neudobne. Morali smo ih držati u tajnosti, naša dizajnerica nije smjela znati ništa dok nije konačno prihvatila posao, a tada je umalo pobjegla vrišteći. No otada smo prešli dug put.
And the other really unexpected surprise was the camera. Our original prototypes didn't have cameras at all, but it's been really magical to be able to capture moments spent with my family, my kids. I just never would have dug out a camera or a phone or something else to take that moment.
I drugo zaista neočekivano iznenađenje bila je kamera. Naši originalni prototipovi nisu uopće imali kamere, no vrlo je čarobno kada sam u stanju ovjekovječiti trenutke koje provodim s obitelji, sa svojom djecom. Inače nikad ne bih izvadio fotoaparat ili mobitel ili nešto drugo kako bih uslikao taj trenutak.
And lastly I've realized, in experimenting with this device, that I also kind of have a nervous tic. The cell phone is -- yeah, you have to look down on it and all that, but it's also kind of a nervous habit. Like if I smoked, I'd probably just smoke instead. I would just light up a cigarette. It would look cooler. You know, I'd be like -- But in this case, you know, I whip this out and I sit there and look as if I have something very important to do or attend to. But it really opened my eyes to how much of my life I spent just secluding away, be it email or social posts or whatnot, even though it wasn't really -- there's nothing really that important or that pressing. And with this, I know I will get certain messages if I really need them, but I don't have to be checking them all the time.
I na kraju sam shvatio eksperimentirajući s ovom napravom, da imam i jedan živčani tik. Mobitel je -- da, morate gledati dolje na njega i tako to no on je također i jedna živčana navika. Da sam pušač, vjerojatno bih umjesto toga jednostavno pušio. Samo bih zapalio cigaretu. Izgledalo bi više cool. Znate, izgledao bih -- No ovako, samo izvadim naočale i sjedim i čini se kao da imam nešto vrlo važno za raditi. Ovo mi je zaista otvorilo oči i pokazalo mi koliko vremena u životu trošim izoliran, uz e-mail, društvene mreže i slično, iako zapravo ne trebam -- ustvari ništa nije tako važno ili hitno. A s ovim, znam da ću dobiti određene poruke ako ih zaista trebam, i ne moram ih provjeravati cijelo vrijeme.
Yeah, I've really enjoyed actually exploring the world more, doing more of the crazy things like you saw in the video.
Da, zaista uživam istražujući svijet, radeći lude stvari poput onih koje ste vidjeli na videu.
Thank you all very much.
Hvala vam puno.
(Applause)
(Pljesak)