I grew up in Bihar, India's poorest state, and I remember when I was six years old, I remember coming home one day to find a cart full of the most delicious sweets at our doorstep. My brothers and I dug in, and that's when my father came home. He was livid, and I still remember how we cried when that cart with our half-eaten sweets was pulled away from us.
Odrastao sam u Biharu, Indijskoj najsiromašnijoj saveznoj državi, sjećam se kada sam imao šest godina, išao sam kući i na pragu naišao na kolica puna najfinijih slatkiša. Moj brat i ja smo ih odmah počeli jesti, tada je moj otac došao kući. Problijedio je, još uvijek se sjećam kako je plakao kada su kolica s polu pojedenim slatkišima odvukli od nas.
Later, I understood why my father got so upset. Those sweets were a bribe from a contractor who was trying to get my father to award him a government contract. My father was responsible for building roads in Bihar, and he had developed a firm stance against corruption, even though he was harassed and threatened. His was a lonely struggle, because Bihar was also India's most corrupt state, where public officials were enriching themselves, [rather] than serving the poor who had no means to express their anguish if their children had no food or no schooling.
Kasnije sam shvatio zašto se moj otac toliko uzrujao. Ti slatkiši su bili mito jednog građevinara koji je pokušavao dobiti vladin ugovor od mog oca. Moj otac je bio odgovoran za gradnju cesta u Biharu i razvio je čvrst stav protiv korupcije, iako je bio maltretiran i prijetilo mu se. Njegova borba bila je usamljena, jer je Bihar bio najkorumpiranija država Indije, gdje su javni službenici obogaćivali sebe, (umjesto) da služe siromašnima koji nisu imali načina kojim bi izrazili svoju muku ako im djeca nisu imala hrane ili obrazovanja.
And I experienced this most viscerally when I traveled to remote villages to study poverty. And as I went village to village, I remember one day, when I was famished and exhausted, and I was almost collapsing in a scorching heat under a tree, and just at that time, one of the poorest men in that village invited me into his hut and graciously fed me. Only I later realized that what he fed me was food for his entire family for two days. This profound gift of generosity challenged and changed the very purpose of my life. I resolved to give back.
I to sam najbolje doživio kada sam putovao udaljenim selima kako bih proučavao siromaštvo. I kako sam išao od sela do sela, sjećam se jednog dana, kada sam bio izgladnjen i izmoren, i skoro sam kolabrirao pod užasnom vrućinom ispod jednog drveta, i baš tada, jedan od najsiromašnijih ljudi u tom selu me pozvao u svoju kolibu i obilno nahranio. Tek sam kasnije shvatio da ono s čime me nahranio je bila hrana cijele njegove obitelji za dva dana. Taj jedinstveni dar plemenitosti me potakao i promijenio smisao mog života. Odlučio sam se iskupiti.
Later, I joined the World Bank, which sought to fight such poverty by transferring aid from rich to poor countries. My initial work focused on Uganda, where I focused on negotiating reforms with the Finance Ministry of Uganda so they could access our loans. But after we disbursed the loans, I remember a trip in Uganda where I found newly built schools without textbooks or teachers, new health clinics without drugs, and the poor once again without any voice or recourse. It was Bihar all over again.
Kasnije, pridružio sam se Svjetskoj banci, koja se pokušala boriti s takvim siromaštvom prenoseći pomoć iz bogatih prema siromašnim zemljama. Moj prvi rad se fokusirao na Ugandu, gdje sam se bavio pregovaranjem reformi s ministarstvom financija Ugande kako bi mogli dobiti naše kredite. Ali nakon što smo isplatili novce, sjećam se puta u Ugandu gdje sam našao novoizgrađene škole bez knjiga ili učitelja, nove zdravstvene ustanove bez lijekova, i siromašne još jednom bez ikakvoga glasa ili pomoći. Izgledalo je poput Bihara.
Bihar represents the challenge of development: abject poverty surrounded by corruption. Globally, 1.3 billion people live on less than $1.25 a day, and the work I did in Uganda represents the traditional approach to these problems that has been practiced since 1944, when winners of World War II, 500 founding fathers, and one lonely founding mother, gathered in New Hampshire, USA, to establish the Bretton Woods institutions, including the World Bank. And that traditional approach to development had three key elements. First, transfer of resources from rich countries in the North to poorer countries in the South, accompanied by reform prescriptions. Second, the development institutions that channeled these transfers were opaque, with little transparency of what they financed or what results they achieved. And third, the engagement in developing countries was with a narrow set of government elites with little interaction with the citizens, who are the ultimate beneficiaries of development assistance.
Bihar je predstavljao izazov napretka: potpuno siromaštvo okruženo korupcijom. Globalno, 1.3 milijarde ljudi živi na manje od 1.25$ po danu i posao koji sam obavio u Ugandi predstavlja tradicionalni pristup ovakvim problemima koji se primjenjivao od 1944, kada su se pobjednici II. Svjetskog rata, 500 osnivajućih otaca, i jedna usamljena majka, okupili u New Hampshireu, SAD, kako bi osnovali Bretton Woods institucije, uključujući Svjetsku banku. Taj tradicionalni pristup razvoju imao je tri ključna elementa. Prvo, prijenos sredstava iz bogatih zemalja na sjeveru prema siromašnijim zemljama na jugu, popraćeno s propisivanjem reformi. Drugo, razvojne institucije koje su usmjeravale te transakcije bile su zatvorene, s malo transparentnosti u vezi toga što su financirale ili koje su rezultate postigle. I treće, angažman u zemljama u razvoju se vodio u dogovoru s vladajućim elitama s malo interakcije s građanima, koji su krajnji korisnici razvojne pomoći.
Today, each of these elements is opening up due to dramatic changes in the global environment. Open knowledge, open aid, open governance, and together, they represent three key shifts that are transforming development and that also hold greater hope for the problems I witnessed in Uganda and in Bihar.
Danas, svaki od ovih elemenata se otvaraju zbog dramatičnih promjena u globalnom okruženju. Otvoreno znanje, otvorena pomoć, otvoreno vladanje i zajedno, oni predstavljaju tri ključna pomaka koja transformiraju razvoj i u kojima postoji nada za probleme kojima sam svjedočio u Ugandi i Biharu.
The first key shift is open knowledge. You know, developing countries today will not simply accept solutions that are handed down to them by the U.S., Europe or the World Bank. They get their inspiration, their hope, their practical know-how, from successful emerging economies in the South. They want to know how China lifted 500 million people out of poverty in 30 years, how Mexico's Oportunidades program improved schooling and nutrition for millions of children. This is the new ecosystem of open-knowledge flows, not just traveling North to South, but South to South, and even South to North, with Mexico's Oportunidades today inspiring New York City.
Prvi ključan pomak je otvoreno znanje. Znate, zemlje u razvoju danas neće jednostavno prihvatiti rješenja koja im ponude SAD, Europa ili Svjetska banka. Oni dobivaju inspiraciju, nadu, praktično znanje od uspješnih rastućih ekonomija na jugu. Oni žele znati kako je Kina izbavila 500 milijuna ljudi iz siromaštva za 30 godina, kako je Meksički Oportunidades program unaprijedio školstvo i prehranu za milijune djece. Ovo je novi ekosustav otvorenog znanja, koji ne putuje samo sa sjevera na jug, nego i s juga na jug, pa čak i s juga na sjever, primjerice Meksički Oportunidades program koji inspirira New York.
And just as these North-to-South transfers are opening up, so too are the development institutions that channeled these transfers. This is the second shift: open aid. Recently, the World Bank opened its vault of data for public use, releasing 8,000 economic and social indicators for 200 countries over 50 years, and it launched a global competition to crowdsource innovative apps using this data. Development institutions today are also opening for public scrutiny the projects they finance. Take GeoMapping. In this map from Kenya, the red dots show where all the schools financed by donors are located, and the darker the shade of green, the more the number of out-of-school children. So this simple mashup reveals that donors have not financed any schools in the areas with the most out-of-school children, provoking new questions. Is development assistance targeting those who most need our help? In this manner, the World Bank has now GeoMapped 30,000 project activities in 143 countries, and donors are using a common platform to map all their projects. This is a tremendous leap forward in transparency and accountability of aid.
I baš kako se ovi sjever-jug prijelazi otvaraju, tako se i razvojne institucije koje usmjeravaju ove prijenose otvaraju. To je drugi pomak: otvorena pomoć. Nedavno, Svjetska banka je javnosti otvorila svoj trezor s podacima, u kojima su 8,000 ekonomskih i socijalnih indikatora za 200 zemalja tijekom 50 godina, što je pokrenilo globalno natjecanje za razvoj inovativnih aplikacija koje koriste ove podatke. Razvojne institucije se danas također otvaraju davajući javnosti uvid u projekte koje financiraju. Uzmite za primjer GeoMapping. Na ovoj karti Kenije, crvene točke prikazuju sve škole financirane od strane donora, što je tamnija zelena boja, to je više djece izvan škola. Tako ovaj primjer pokazuje da donori nisu financirali niti jednu školu u područjima koja imaju najviše neškolovane djece, što donosi nova pitanja. Cilja li razvojna pomoć one kojima je naša pomoć najpotrebnija? Zbog toga, Svjetska banka je trenutno geo-locirala 30,000 projekata u 143 države, a donori također koriste istu platformu kako bi označili svoje projekte. Ovo je ogroman korak naprijed u transparentnosti i odgovornosti pomaganja.
And this leads me to the third, and in my view, the most significant shift in development: open governance. Governments today are opening up just as citizens are demanding voice and accountability. From the Arab Spring to the Anna Hazare movement in India, using mobile phones and social media not just for political accountability but also for development accountability. Are governments delivering services to the citizens? So for instance, several governments in Africa and Eastern Europe are opening their budgets to the public.
Ovo me dovodi do trećeg, prema meni, najznačajnijeg pomaka u razvoju: otvorenom vladanju. Danas se vlade otvaraju zbog građana koji traže pravo glasa i odgovornost. Od Arapskog Proljeća do Anna Hazare pokreta u Indiji, koristeći mobilne telefone i društvene medije ne samo za političku odgovornost nego i za razvojnu odgovornost. Pružaju li vlade usluge svojim građanima? Na primjer, više vlada u Africi i istočnoj Europi otvaraju svoje proračune javnosti.
But, you know, there is a big difference between a budget that's public and a budget that's accessible. This is a public budget. (Laughter) And as you can see, it's not really accessible or understandable to an ordinary citizen that is trying to understand how the government is spending its resources. To tackle this problem, governments are using new tools to visualize the budget so it's more understandable to the public. In this map from Moldova, the green color shows those districts that have low spending on schools but good educational outcomes, and the red color shows the opposite. Tools like this help turn a shelf full of inscrutable documents into a publicly understandable visual, and what's exciting is that with this openness, there are today new opportunities for citizens to give feedback and engage with government. So in the Philippines today, parents and students can give real-time feedback on a website, Checkmyschool.org, or using SMS, whether teachers and textbooks are showing up in school, the same problems I witnessed in Uganda and in Bihar. And the government is responsive. So for instance, when it was reported on this website that 800 students were at risk because school repairs had stalled due to corruption, the Department of Education in the Philippines took swift action.
Ali, znate, postoji velika razlika između proračuna koji je javni i proračuna kojem se može pristupiti. To je javni budžet. (Smijeh) I kao što možete vidjeti, on je zapravo nedostupan ili neshvatljiv običnom građaninu koji pokušava razumjeti kako vlada troši svoje resurse. Kako bi riješili ovaj problem, vlade koriste nove alate za vizualizaciju budžeta tako da je on razumljiviji javnosti. U ovoj mapi Moldavije, zelena boja predstavlja područja koja imaju niske izdatke za škole ali dobre obrazovne ishode, a crvena boja prikazuje obrnuto. Alati poput ovoga pretvaraju police pune dokumenata u prikaz koji je razumljiv javnosti, i ono što je uzbudljivo u vezi ove otvorenosti, danas postoje nove mogućnosti za građane da daju povratne informacije i sudjeluju s vladom. Tako u Filipinima, roditelji i studenti mogu u stvarnom vremenu dati informacije na stranici, Checkmyschool.org ili pomoću SMSa, pojavljuju li se nastavnici i knjige u školi, to su isti problemi kojima sam svjedočio u Ugandi i Biharu. I vlada reagira. Na primjer, kada je na toj web stranici prijavljeno da je 800 učenika ugroženo jer je popravak škole zastao zbog korupcije, ministarstvo obrazovanja u Filipinima brzo je djelovalo.
And you know what's exciting is that this innovation is now spreading South to South, from the Philippines to Indonesia, Kenya, Moldova and beyond. In Dar es Salaam, Tanzania, even an impoverished community was able to use these tools to voice its aspirations. This is what the map of Tandale looked like in August, 2011. But within a few weeks, university students were able to use mobile phones and an open-source platform to dramatically map the entire community infrastructure. And what is very exciting is that citizens were then able to give feedback as to which health or water points were not working, aggregated in the red bubbles that you see, which together provides a graphic visual of the collective voices of the poor. Today, even Bihar is turning around and opening up under a committed leadership that is making government transparent, accessible and responsive to the poor.
Uzbudljivo je to što se ova inovacija sada širi od od juga do juga, od Filipina do Indonezije, Kenije, Moldavije i dalje. U Der es Salam, Tanzaniji, čak i najsiromašnije zajednice imaju mogućnost korištenja ovih alata kako bi izrazili svoje želje. Ovako je karta Tandale izgledala u kolovozu, 2011. Ali za par tjedana, studenti su iskoristili mobilne telefone i otvorene platforme i dramatično izmapirali čitavu infrastrukturu zajednice. I uzbudljivo je što su građani tada u mogućnosti pružiti povratnu informaciju poput koje zdravstvene ili vodovodne usluge ne rade, naznačeno ovim crvenim kružićima koje vidite, koji zajedno pružaju grafički prikaz kolektivnih glasova siromašnih građana. Danas se čak i Bihar mijenja i otvara pod odlučnim vodstvom koji čini vladu transparentnijom, pristupačnijom i odgovornijom prema siromašnima.
But, you know, in many parts of the world, governments are not interested in opening up or in serving the poor, and it is a real challenge for those who want to change the system. These are the lonely warriors like my father and many, many others, and a key frontier of development work is to help these lonely warriors join hands so they can together overcome the odds. So for instance, today, in Ghana, courageous reformers from civil society, Parliament and government, have forged a coalition for transparent contracts in the oil sector, and, galvanized by this, reformers in Parliament are now investigating dubious contracts. These examples give new hope, new possibility to the problems I witnessed in Uganda or that my father confronted in Bihar.
Ali, znate, u mnogim dijelovima svijeta, vlade nisu zainteresirane za otvaranje, ili služenje siromašnima i to je pravi izazov za one koje žele promijeniti takav sustav. Oni su usamljeni ratnici poput mog oca i mnogih, mnogih drugih, a ključan cilj razvojnog procesa je pomoći ovim usamljenim ratnicima da se ujedine i tako zajedno svladaju prepreke.. Na primjer, danas, u Gani, hrabri reformisti iz civilnog društva, parlament i vlada, osnovali su koaliciju za transparentne ugovore u naftnom sektoru, i zbog toga, Parlament sada istražuje sumnjive ugovore. Ovi primjeri daju novu nadu, novu mogućnost problemima kojima sam svjedočio u Ugandi ili kojima se moj otac suočio u Biharu.
Two years ago, on April 8th, 2010, I called my father. It was very late at night, and at age 80, he was typing a 70-page public interest litigation against corruption in a road project. Though he was no lawyer, he argued the case in court himself the next day. He won the ruling, but later that very evening, he fell, and he died. He fought till the end, increasingly passionate that to combat corruption and poverty, not only did government officials need to be honest, but citizens needed to join together to make their voices heard. These became the two bookends of his life, and the journey he traveled in between mirrored the changing development landscape.
Prije dvije godine, 8. travnja 2010, nazvao sam svog oca. Bila je kasna noć i on je u dobi od 80 godina pripremao javnu parnicu od 70 stranica protiv korupcije u cestovnom projektu. Iako nije bio odvjetnik, sam je vodio predmet na sudu idućeg dana. Dobio je parnicu, ali kasnije te iste večeri, pao je i preminuo. Borio se do kraja, strastveno je tvrdio da kako bi se borili protiv korupcije i siromaštva, ne trebaju samo vladini službenici biti iskreni, nego se i građani moraju ujediniti kako bi se njihov glas čuo. To su postala dva kraja njegova života, a put koji je prešao između zrcalio je izmijenjeni i unaprijeđeni krajolik.
Today, I'm inspired by these changes, and I'm excited that at the World Bank, we are embracing these new directions, a significant departure from my work in Uganda 20 years ago. We need to radically open up development so knowledge flows in multiple directions, inspiring practitioners, so aid becomes transparent, accountable and effective, so governments open up and citizens are engaged and empowered with reformers in government. We need to accelerate these shifts. If we do, we will find that the collective voices of the poor will be heard in Bihar, in Uganda, and beyond. We will find that textbooks and teachers will show up in schools for their children. We will find that these children, too, have a real chance of breaking their way out of poverty. Thank you. (Applause) (Applause)
Ja sam inspiriran ovim promjenama i uzbuđen što u Svjetskoj banci prihvaćamo ove nove smjernice, značajan pomak od mog rada u Ugandi prije 20 godina. Moramo radikalno otvoriti razvitak tako da znanje teče u više smjerova, inspirira praktikante, tako da pomoć postane transparentna, odgovorna i efektivna, tako da se vlade otvore i građani postanu uključeni i dobiju moć u reformama koje provodi vlada. Moramo ubrzati ove promjene. Ako to napravimo, vidjet ćemo da će se glasovi siromašnih čuti u Biharu, Ugandi i dalje. Vidjet ćemo da će se knjige i učitelji pojaviti u školama za svoju djecu. Ta djeca će, također, imati stvarnu priliku za izlazak iz siromaštva. Hvala vam. (Pljesak) (Pljesak)