I'd like to apologize, first of all, to all of you because I have no form of PowerPoint presentation. So what I'm going to do is, every now and again, I will make this gesture, and in a moment of PowerPoint democracy, you can imagine what you'd like to see.
Prije svega, htio bih se svima ispričati zato što nemam nikakvu PowerPoint prezentaciju. Tako da ono što ću učiniti je da ću svako malo napraviti ovu gestu, i u trenutku PowerPoint demokracije, možete zamisliti ono što vi želite vidjeti.
I do a radio show. The radio show is called "The Infinite Monkey Cage." It's about science, it's about rationalism. So therefore, we get a lot of complaints every single week -- complaints including one we get very often, which is to say the very title, "Infinite Monkey Cage," celebrates the idea of vivisection. We have made it quite clear to these people that an infinite monkey cage is roomy.
Vodim radio emisiju. Emisija se zove "Kavez beskrajnog majmuna." O znanosti je, i o racionalizmu. U skladu s tim dobivamo mnogo pritužbi baš svaki tjedan -- uključujući i jednu koju dobivamo jako često, a ta je da sam naziv, "Kavez beskrajnog majmuna," slavi ideju vivisekcije. Razjasnili smo tim ljudima da je kavez beskrajnog majmuna prostran.
(Laughter)
(Smijeh)
We also had someone else who said, "'The Infinite Monkey Cage' idea is ridiculous. An infinite number of monkeys could never write the works of Shakespeare. We know this because they did an experiment." Yes, they gave 12 monkeys a typewriter for a week, and after a week, they only used it as a bathroom.
Također nam je netko rekao, "Ideja "Kaveza beskrajnog majmuna" je besmislena. Neograničen broj majmuna nikad ne bi mogao napisati Shakespearova djela. Znamo to zato što su napravili pokus." Da, dali su pisaći stroj 12-orici majmuna na tjedan dana, i nakon tjedan dana, koristili su je samo kao zahod.
(Laughter)
(Smijeh)
So the main element though, the main complaint we get -- and one that I find most worrying -- is that people say, "Oh, why do you insist on ruining the magic? You bring in science, and it ruins the magic." Now I'm an arts graduate; I love myth and magic and existentialism and self-loathing. That's what I do. But I also don't understand how it does ruin the magic. All of the magic, I think, that may well be taken away by science is then replaced by something as wonderful.
Tako da je glavni element, glavna pritužba koju dobivamo -- i ona koja me najviše zabrinjava -- je da ljudi kažu: "Pa, zašto inzistirate na uništavanju čarolije? Donosite znanost, i to uništava čaroliju." Sad, ja sam diplomirao umjetnost, obožavam mitove i čaroliju i egzistencijalizam i samoprijezir. To ja radim. Ali isto tako razumijem kako to uništava čaroliju. Sva čarolija, ja mislim, koju znanost može odnijeti je zamijenjena nečim jednako divnim.
Astrology, for instance: like many rationalists, I'm a Pisces. (Laughter) Now astrology -- we remove the banal idea that your life could be predicted; that you'll, perhaps today, meet a lucky man who's wearing a hat. That is gone. But if we want to look at the sky and see predictions, we still can. We can see predictions of galaxies forming, of galaxies colliding into each other, of new solar systems. This is a wonderful thing. If the Sun could one day -- and indeed the Earth, in fact -- if the Earth could read its own astrological, astronomical chart, one day it would say, "Not a good day for making plans. You'll been engulfed by a red giant."
Astrologija, primjerice: kao i mnogo racionalista, ja sam riba. (Smijeh) Dakle astrologija -- uklanjamo banalnu ideju da se vaš život može predvidjeti, da ćete, možda danas, upoznati srećkovića koji nosi šešir. Toga nema. Ali ako želimo pogledati u nebo i predviđati, još možemo. Možemo vidjeti predviđanja o formiranju galaksija, o galaksijama koje se sudaraju, o novim solarnim sustavima. To je predivna stvar. Ako bi jedan dan sunce moglo -- zapravo, i Zemlja -- ako bi Zemlja mogla pročitati svoju vlastitu astrološku astronomsku kartu, jednog dana bi mogla reći: "Nije dobar dan za planiranje. Crveni div će te progutati."
And that to me as well, that if you think I'm worried about losing worlds, well Many Worlds theory -- one of the most beautiful, fascinating, sometimes terrifying ideas from the quantum interpretation -- is a wonderful thing. That every person here, every decision that you've made today, every decision you've made in your life, you've not really made that decision, but in fact, every single permutation of those decisions is made, each one going off into a new universe. That is a wonderful idea. If you ever think that your life is rubbish, always remember there's another you that's made much worse decisions than that. (Laughter) If you ever think, "Ah, I want to end it all," don't end it all. Remember that in the majority of universes, you don't even exist in the first place. This to me, in its own strange way, is very, very comforting.
I meni isto tako, ako mislite da sam zabrinut zbog gubitka svjetova, zapravo Teorije o mnogo svjetova -- jedna od najljepših, najfascinantnijih, ponekad i najstrašnijih ideja iz kvantne interpretacije -- je predivna stvar. To da svaka osoba ovdje, svaka odluka koju ste danas donijeli, svaka odluka koju ste u životu donijeli, zapravo niste donijeli tu odluku, ali u stvari, ama baš svaka promjena tih odluka je donešena, svaka je otišla u novi svemir. To je predivna ideja. Ako ste ikad pomislili da je život besmislica, uvijek se sjetite da postoji drugi vi koji je donio puno goru odluku. (Smijeh) Ako ikad pomislite: "Htio bih završiti sa svim tim," nemojte to završiti. Sjetite se da u većini svemira, uopće ni ne postojite. Ovo je meni, na svoj čudan način, jako, jako utješno.
Now reincarnation, that's another thing gone -- the afterlife. But it's not gone. Science actually says we will live forever. Well, there is one proviso. We won't actually live forever. You won't live forever. Your consciousness, the you-ness of you, the me-ness of me -- that gets this one go. But every single thing that makes us, every atom in us, has already created a myriad of different things and will go on to create a myriad of new things. We have been mountains and apples and pulsars and other people's knees. Who knows, maybe one of your atoms was once Napoleon's knee. That is a good thing. Unlike the occupants of the universe, the universe itself is not wasteful. We are all totally recyclable. And when we die, we don't even have to be placed in different refuse sacs. This is a wonderful thing.
Reinkarnacija pak, to je druga stvar koje nema -- život poslije smrti. Ali nije nestao. Znanost zapravo kaže da živimo zauvijek. Pa, postoji jedna klauzula. Nećemo stvarno živjeti zauvijek. Nećete živjeti zauvijek. Vaša svijest, ono što vas čini vama, mene mnom -- to dobije -- ovo ide. Ali ama baš svaka stvar koja nas sačinjava, svaki atom u nama, je već stvorio mnoštvo različitih stvari i nastavit će stvarati mnoštvo novih stvari. Bili smo planine i jabuke i pulsari i koljena drugih ljudi. Tko zna, možda je jedan od vaših atoma bio Napoleonovo koljeno. To bi bilo dobro. Za razliku od stanovnika svemira, sam svemir nije rasipan. Svi smo u potpunosti ponovno iskoristivi. I kad umremo, čak se ni ne moramo smjestiti u razne vreće za otpatke. To je divno.
Understanding, to me, does not remove the wonder and the joy. For instance, my wife could turn to me and she may say, "Why do you love me?" And I can with all honesty look her in the eye and say, "Because our pheromones matched our olfactory receptors." (Laughter) Though I'll probably also say something about her hair and personality as well. And that is a wonderful thing there. Love does not die because of that thing.
Prema meni, razumijevanje ne uklanja svo čudo i radost. Na primjer, moja žena bi se mogla okrenuti i reći: "Zašto me voliš?" I potpuno iskreno je mogu pogledati u oči i reći, "Zbog toga što su se naši feromoni složili s našim njušnim osjetilima." (Smijeh) Iako ću vjerojatno reći i nešto o njenoj kosi i osobnosti također. I to je divna stvar u svemu. Ljubav ne umire zbog toga.
Pain doesn't go away either. This is a terrible thing, even though I understand pain. If someone punches me -- and because of my personality, this is recently a regular occurrence -- I understand where the pain comes from. It is basically momentum to energy where the four-vector is constant -- that's what it is. But at no point can I react and go, "Ha! Is that the best momentum-to-energy fourth vector constant you've got?" No, I just spit out a tooth.
Ni bol ne odlazi. To je grozno, iako razumijem bol. Ako me netko udari -- a zbog moje osobnosti, ovo je česta pojava u posljednje vrijeme -- razumijem odakle dolazi bol. To je u osnovi moment energije u kojem su četiri vektora konstanta -- to je to. Ali ni u jednom trenu ne mogu reagirati i reći: "A-ha! Je li to najbolja konstanta četiri vektora momenta energije koji imaš?" Ne, samo ispljunem zub.
(Laughter)
(Smijeh)
And that is all of these different things -- the love for my child. I have a son. His name is Archie. I'm very lucky, because he's better than all the other children. Now I know you don't think that. You may well have your own children and think, "Oh no, my child's best." That's the wonderful thing about evolution -- the predilection to believe that our child is best. Now in many ways, that's just a survival thing. The fact we see here is the vehicle for our genes, and therefore we love it. But we don't notice that bit; we just unconditionally love. That is a wonderful thing. Though I should say that my son is best and is better than your children. I've done some tests.
I to su sve ove različite stvari -- ljubav za moje dijete. Imam sina. Zove se Archie. Jako sam sretan, zato što je on bolji od sve ostale djece. Znam da vi to ne mislite. Možda imate i svoju djecu i mislite: "A, ne, moje dijete je najbolje." To je divna stvar kod evolucije -- sklonost vjerovanju da je naše dijete najbolje. I u mnogo načina, to je samo stvar preživljavanja. Činjenica koju tu vidimo je sredstvo za naše gene, i zbog toga je volimo. Ali to uopće ne primjećujemo; jedino bezuvjetno volimo. To je divna stvar. Iako, morao bih reći da je moj sin najbolji i da je bolji od vaš djece. Testirao samo to.
And all of these things to me give such joy and excitement and wonder. Even quantum mechanics can give you an excuse for bad housework, for instance. Perhaps you've been at home for a week on your own. You house is in a terrible state. Your partner is about to return. You think, what should I do? Do nothing. All you have to do is, when she walks in, using a quantum interpretation, say, "I'm so sorry. I stopped observing the house for a moment, and when I started observing again, everything had happened." (Laughter) That's the strong anthropic principle of vacuuming.
I sve ove stvari mi daju takav užitak i uzbuđenje i zadivljenost. Svaki kvantum mehanike vam može dati izgovor za loše obavljanje kućanskih poslova, na primjer. Možda ste tjedan dana bili sami kod kuće. Kuća vam je u strašnom stanju. Vaš partner će se upravo vratiti. Mislite, što da napravim? Ne činite ništa. Sve što morate napravite je da, kad ona uđe, koristeći kvantnu interpretaciju, kažete: "Tako mi je žao. Prestao sam promatrati kuću na tren, i kad sam opet počeo gledati, sve se dogodilo." (Smijeh) To je snažan ljudski princip vakumiranja.
For me, it's a very, very important thing. Even on my journey up here -- the joy that I have on my journey up here every single time. If you actually think, you remove the myth and there is still something wonderful. I'm sitting on a train. Every time I breathe in, I'm breathing in a million-billion-billion atoms of oxygen. I'm sitting on a chair. Even though I know the chair is made of atoms and therefore actually in many ways empty space, I find it comfortable. I look out the window, and I realize that every single time we stop and I look out that window, framed in that window, wherever we are, I am observing more life than there is in the rest of the known universe beyond the planet Earth. If you go to the safari parks on Saturn or Jupiter, you will be disappointed. And I realize I'm observing this with the brain, the human brain, the most complex thing in the known universe. That, to me, is an incredible thing. And do you know what, that might be enough.
Za mene, to je jako, jako važno. Čak i na putu do ovamo -- užitak koji osjećam na putu do ovamo baš svaki put. Ako stvarno mislite, uklonite mit i tu je još uvijek nešto predivno. Sjedim u vlaku. Svaki put kad udahnem, udišem milijune milijardi milijardi atoma kisika. Sjedim na stolici. Iako znam da je stolica napravljena od atoma i stoga zapravo na mnogo načina prazan prostor, osjećam da je udobna. Pogledam kroz prozor, i shvatim da baš svaki put kad zastanem i pogledam kroz taj prozor, uokviren u taj prozor, gdje god da jesmo, promatram više života nego što ga ima u ostatku poznatog svemira izvan planeta Zemlje. Ako odete u safari park na Saturnu ili Jupiteru, bit ćete razočarani. I shvaćam da to promatram pomoću mozga, ljudskog mozga, najsloženije stvari u znanom svemiru. To je, prema meni, nevjerojatno. I znate što, to bi moglo biti dovoljno.
Steven Weinberg, the Nobel laureate, once said, "The more the universe seems comprehensible, the more it seems pointless." Now for some people, that seems to lead to an idea of nihilism. But for me, it doesn't. That is a wonderful thing. I'm glad the universe is pointless. It means if I get to the end of my life, the universe can't turn to me and go, "What have you been doing, you idiot? That's not the point." I can make my own purpose. You can make your own purpose. We have the individual power to go, "This is what I want to do." And in a pointless universe, that, to me, is a wonderful thing. I have chosen to make silly jokes about quantum mechanics and the Copenhagen interpretation. You, I imagine, can do much better things with your time.
Steven Weinberg, dobitnik Nobela, je jednom rekao, "Što se svemir čini razumljivijim, više se čini besmislenim." Sad, za neke ljude, čini se da to vodi ideji nihilizma. Ali za mene, to nije tako. To je predivna stvar. Drago mi je da je svemir besmislen. To znači da ću doći do kraja svog života, svemir se ne može okrenuti i reći: "Što si to činio, idiote? Nije u tome bit." Mogu sam stvoriti svoju svrhu. Vi možete stvoriti svoju svrhu. Imamo pojedinačnu moć da kažemo: "Ovo je ono što želim činiti." I u besmislenom svemiru, prema meni, to je predivna stvar. Odlučio sam glupavo se šaliti o kvantnoj mehanici i Kopenhaškoj interpretaciji. Vi, vjerujem, možete činiti mnogo bolje stvari sa svojim vremenom.
Thank you very much. Goodbye.
Puno vam hvala. Zbogom.
(Applause)
(Pljesak)