[On April 3, 2016 we saw the largest data leak in history.] [The Panama Papers exposed rich and powerful people] [hiding vast amounts of money in offshore accounts.] [What does this mean?] [We called Robert Palmer of Global Witness to explain.]
[3. travnja 2016. svjedočili smo najvećem curenju podataka u povijesti.] [Panamski papiri otkrili su da mnogi bogati i utjecajni ljudi] [skrivaju ogromne količine novca na tzv. "offshore" računima.] [Što to znači?] [Pozvali smo Roberta Palmera iz agencije Global Witness da objasni.]
This week, there have been a whole slew and deluge of stories coming out from the leak of 11 million documents from a Panamanian-based law firm called Mossack Fonseca. The release of these papers from Panama lifts the veil on a tiny piece of the secretive offshore world. We get an insight into how clients and banks and lawyers go to companies like Mossack Fonseca and say, "OK, we want an anonymous company, can you give us one?" So you actually get to see the emails, you get to see the exchanges of messages, you get to see the mechanics of how this works, how this operates.
Ovog tjedna mogli smo čuti ogromnu količinu priča proizašlih iz curenja 11 milijuna dokumenata iz panamske odvjetničke tvrtke Mossack Fonseca. Puštanje ovih "panamskih papira" u javnost podiže veo tajne kojim je obavijen offshore svijet. Dobivamo uvid u to kako klijenti i banke i odvjetnici prilaze tvrtkama kao što je Mossack Fonseca i kažu: "OK, želimo anonimnu tvrtku, možete li nam je napraviti?" Možete vidjeti e-mailove, možete vidjeti razmijenjene poruke, možete zaviriti iza kulisa i vidjeti kako to funkcionira, kako to rade.
Now, this has already started to have pretty immediate repercussions. The Prime Minister of Iceland has resigned. We've also had news that an ally of the brutal Syrian dictator Bashar Al-Assad has also got offshore companies. There's been allegations of a $2 billion money trail that leads back to President Vladimir Putin of Russia via his close childhood friend, who happens to be a top cellist. And there will be a lot of rich individuals out there and others who will be nervous about the next set of stories and the next set of leaked documents.
Neposredni odjeci ove situacije već su vidljivi. Islandski premijer dao je ostavku. Također dobivamo informacije da saveznik brutalnog sirijskog diktatora Bashara Al-Assada također posjeduje offshore tvrtke. Postoje naznake o 2 milijarde američkih dolara koje vuku porijeklo od ruskog predsjednika Vladimira Putina preko njegovog prijatelja iz djetinjstva, danas vrhunskog čelista. Još će mnogo bogatih pojedinaca nemirno spavati do objave sljedećeg kompleta članaka i sljedećeg kompleta dokumenata.
Now, this sounds like the plot of a spy thriller or a John Grisham novel. It seems very distant from you, me, ordinary people. Why should we care about this? But the truth is that if rich and powerful individuals are able to keep their money offshore and not pay the taxes that they should, it means that there is less money for vital public services like healthcare, education, roads. And that affects all of us.
Sve ovo zvuči kao radnja nekog špijunskog romana proizašlog iz pera Johna Grishama. Čini se da nema previše veze s vama, sa mnom, s običnim ljudima. Zašto bi to trebalo zanimati nas? Međutim, realnost je ta da ako su bogati i utjecajni pojedinci u mogućnosti držati svoj novac "offshore" i ne plaćati poreze koje bi trebali, to znači da ostaje manje novca za ključne javne službe poput zdravstva, obrazovanja ili cesta. I to onda utječe na sve nas.
Now, for my organization Global Witness, this exposé has been phenomenal. We have the world's media and political leaders talking about how individuals can use offshore secrecy to hide and disguise their assets -- something we have been talking about and exposing for a decade.
Za moju organizaciju Global Witness, ovo otkriće bilo je senzacionalno. Napokon možemo čuti svjetske medije i političke vođe kako raspravljaju o načinima na koje pojedinci mogu upotrijebiti offshore tajnost za prikrivanje stvarne vrijednosti svoje imovine I to je ono o čemu mi govorimo i što otkrivamo već desetljećima.
Now, I think a lot of people find this entire world baffling and confusing, and hard to understand how this sort of offshore world works. I like to think of it a bit like a Russian doll. So you can have one company stacked inside another company, stacked inside another company, making it almost impossible to really understand who is behind these structures. It can be very difficult for law enforcement or tax authorities, journalists, civil society to really understand what's going on.
Čini mi se da većina ljudi smatra sav taj svijet zapanjujućim i zbunjujućim i ne razumiju u potpunosti kako cijeli "offshore" svijet funkcionira. Ja ga često zamišljam kao rusku lutku babušku. Znači, možete imati jednu tvrtku unutar druge tvrtke koja je pak dio treće tvrtke da na kraju postaje nemoguće razumjeti tko stoji iza svih tih struktura. Organima vlasti, poreznicima, novinarima pa i javnosti postaje vrlo teško razumjeti što se zapravo događa.
I also think it's interesting that there's been less coverage of this issue in the United States. And that's perhaps because some prominent US people just haven't figured in this exposé, in this scandal. Now, that's not because there are no rich Americans who are stashing their assets offshore. It's just because of the way in which offshore works, Mossack Fonseca has fewer American clients. I think if we saw leaks from the Cayman Islands or even from Delaware or Wyoming or Nevada, you would see many more cases and examples linking back to Americans.
Također je vrlo zanimljivo da ova situacija nije toliko jako popraćena u SAD-u. I to je vjerojatno zato što američki moćnici nisu spominjani u ovom posljednjem skandalu. Naravno, to nije zbog toga što ne postoje bogati Amerikanci koji spremaju svoj novac offshore, već jednostavno, zbog načina na koji offshore funkcionira, Mossack Fonseca ima nešto manje američkih klijenata. U slučaju da se dogodi curenje informacija s Kajmanskih otoka ili čak iz Delawarea, Wyominga ili Nevade, vidjeli biste mnogo više primjera koji vode do nekog Amerikanca.
In fact, in a number of US states you need less information, you need to provide less information to get a company than you do to get a library card. That sort of secrecy in America has allowed employees of school districts to rip off schoolchildren. It has allowed scammers to rip off vulnerable investors. This is the sort of behavior that affects all of us.
Štoviše, u nekim američkim saveznim državama za osnivanje neke tvrtke potrebno je dati manje podataka nego što je potrebno za dobivanje iskaznice u knjižnici. Ovakva vrsta tajnosti podataka u Americi omogućila je zaposlenicima školskih okruga da varaju školarce. Omogućila je prevarantima da pokrada ranjive investitore. Ovakav tip ponašanja utječe na sve nas.
Now, at Global Witness, we wanted to see what this actually looked like in practice. How does this actually work? So what we did is we sent in an undercover investigator to 13 Manhattan law firms. Our investigator posed as an African minister who wanted to move suspect funds into the United States to buy a house, a yacht, a jet. Now, what was truly shocking was that all but one of those lawyers provided our investigator with suggestions on how to move those suspect funds. These were all preliminary meetings, and none of the lawyers took us on as a client and of course no money moved hands, but it really shows the problem with the system.
Ovdje u Global Witnessu željeli smo provjeriti kako sve ovo izgleda u praksi. Kako to zapravo funkcionira? Stoga smo poslali tajnog istražitelja na adrese 13 odvjetničkih firmi na Manhattanu. Predstavio im se kao afrički ministar koji želi prebaciti nezakonito stečena sredstva u SAD kako bi kupio kuću, ili jahtu, ili avion. Ono što nas je šokiralo je da su svi osim jednog odvjetnika našem istražitelju dali prijedloge na koji način može prebaciti ta sredstva. To su sve bili pripremni razgovori te nas nijedan odvjetnik nije primio za klijente i naravno, nikakav novac nije promijenio vlasnika, ali već i ovo pokazuje probleme u sustavu.
It's also important to not just think about this as individual cases. This is not just about an individual lawyer who's spoken to our undercover investigator and provided suggestions. It's not just about a particular senior politician who's been caught up in a scandal. This is about how a system works, that entrenches corruption, tax evasion, poverty and instability. And in order to tackle this, we need to change the game. We need to change the rules of the game to make this sort of behavior harder.
Također je vrlo važno da se na ovo ne gleda kao na pojedinačne slučajeve. Ovdje nije riječ o pojedinom odvjetniku koji je razgovarao s našim istražiteljem i dao mu par prijedloga. Nije ni riječ o pojedinom političaru koji je uhvaćen u skandalu. Ovdje je riječ o tome kako funkcionira sustav, sustav koji omogućava korupciju, neplaćanje poreza, siromaštvo i nestabilnost. Kako bismo se suočili s tim problemom, moramo promijeniti igru. Moramo promijeniti pravila igre kako bismo otežali ovakav tip ponašanja.
This may seem like doom and gloom, like there's nothing we can do about it, like nothing has ever changed, like there will always be rich and powerful individuals. But as a natural optimist, I do see that we are starting to get some change.
Možda izgleda tmurno, možda izgleda da ne možemo učiniti ništa, da se nikad ništa nije promijenilo, da će uvijek postojati bogati i moćni pojedinci. Ali kao optimistu po prirodi, izgleda mi da se neke promjene događaju.
Over the last couple of years, we've seen a real push towards greater transparency when it comes to company ownership. This issue was put on the political agenda by the UK Prime Minister David Cameron at a big G8 Summit that was held in Northern Ireland in 2013. And since then, the European Union is going to be creating central registers at a national level of who really owns and controls companies across Europe.
U posljednjih nekoliko godina bili smo svjedoci stvarnom nastojanju da se uvede transparentnost po pitanju vlasništva tvrtki. Ovu temu je na dnevni red stavio britanski premijer David Cameron na velikom skupu G8 održanom 2013. u Sjevernoj Irskoj. Nakon toga, Europska unija odlučila je stvoriti središnje državne registre koji će pratiti tko zapravo posjeduje i kontrolira tvrtke diljem Europe.
One of the things that is sad is that, actually, the US is lagging behind. There's bipartisan legislation that had been introduced in the House and the Senate, but it isn't making as much progress as we'd like to see. So we'd really want to see the Panama leaks, this huge peek into the offshore world, be used as a way of opening up in the US and around the world.
Ono što je razočaravajuće je da SAD zaostaje po tom pitanju. Zakoni o ovome već su na dnevnom redu Kongresa i Senata, ali ne napreduju tako brzo kao što bismo željeli. Stoga bismo zaista željeli da "panamski papiri", taj značajan pogled u offshore svijet, posluže kao način otvaranja, kako u SAD-u tako i u svijetu.
For us at Global Witness, this is a moment for change. We need ordinary people to get angry at the way in which people can hide their identity behind secret companies. We need business leaders to stand up and say, "Secrecy like this is not good for business." We need political leaders to recognize the problem, and to commit to changing the law to open up this sort of secrecy.
Za nas u Global Witnessu, ovo je trenutak promjena. Potrebni su nam obični pojedinci koji su ljutiti zbog načina na koji pojedinci mogu sakriti svoje identitete iza tajnih kompanija. Potrebni su nam poslovni vođe koji će se ustati i reći: "Ovakva vrsta tajnosti nije dobra za poslovanje." Potrebni su nam politčki vođe koji će prepoznati problem i usredotočiti se na mijenjanje zakona koji bi razotkrili takvu tajnovitost.
Together, we can end the secrecy that is currently allowing tax evasion, corruption, money laundering to flourish.
Zajedno možemo stati na kraj ovoj tajnosti koja trenutno dopušta cvjetanje izbjegavanja plaćanja poreza, korupcije i pranja novca.