Your company launches a search for an open position. The applications start rolling in, and the qualified candidates are identified. Now the choosing begins. Person A: Ivy League, 4.0, flawless resume, great recommendations. All the right stuff. Person B: state school, fair amount of job hopping, and odd jobs like cashier and singing waitress. But remember -- both are qualified. So I ask you: who are you going to pick?
Vaša tvrtka objavljuje natječaj za radno mjesto. Prijave pristižu i kvalificirani kandidati su prepoznati. Sad počinje izbor. Osoba A: prestižno sveučilište, 5.0 prosjek, savršen životopis, odlične preporuke. Sve prave stvari. Osoba B: državna škola, popriličan broj raznih poslova, te čudni poslovi poput blagajnice i konobarice koja pjeva. No zapamtite--oboje su kvalificirani. Sad vas pitam: koga ćete izabrati?
My colleagues and I created very official terms to describe two distinct categories of candidates. We call A "the Silver Spoon," the one who clearly had advantages and was destined for success. And we call B "the Scrapper," the one who had to fight against tremendous odds to get to the same point. You just heard a human resources director refer to people as Silver Spoons and Scrappers --
Moji kolege i ja smo stvorili vrlo službene termine, koji opisuju dvije različite kategorije kandidata. Osobu pod A zovemo "Srebrna Žlica", onaj koji je imao sve prednosti i predodređen je za uspjeh. Osobu pod B zovemo "Borac", on se morao boriti protiv nevjerojatnih izgleda da bi došao do iste pozicije. Upravo ste čuli direktoricu ljudskih resursa kako naziva ljude "Srebrne Žlice" i "Borci".
(Laughter)
(Smijeh)
which is not exactly politically correct and sounds a bit judgmental. But before my human resources certification gets revoked --
Što nije baš politički ispravno i zvuči pomalo osuđivaćki. No, prije nego li mi povuku dozvolu ljudskih resursa-
(Laughter)
(Smijeh)
let me explain.
dozvolite da objasnim.
A resume tells a story. And over the years, I've learned something about people whose experiences read like a patchwork quilt, that makes me stop and fully consider them before tossing their resumes away. A series of odd jobs may indicate inconsistency, lack of focus, unpredictability. Or it may signal a committed struggle against obstacles. At the very least, the Scrapper deserves an interview.
Životopis priča priču. Tijekom godina, sam naučila nešto o ljudima čija se iskustva iščitavaju poput naizgled nepovezanih dijelova. Zbog toga se zaustavim i u potpunosti ih razmotrim, prije nego odbacim njihove životopise. Niz čudnih poslova može ukazivati na nedosljednost, nedostatak usredotočenosti, nepredvidivost. Ili može značiti predanost u borbi protiv prepreka. U najmanju ruku, "Borac" zaslužuje intervju.
To be clear, I don't hold anything against the Silver Spoon; getting into and graduating from an elite university takes a lot of hard work and sacrifice. But if your whole life has been engineered toward success, how will you handle the tough times? One person I hired felt that because he attended an elite university, there were certain assignments that were beneath him, like temporarily doing manual labor to better understand an operation. Eventually, he quit. But on the flip side, what happens when your whole life is destined for failure and you actually succeed?
Neka bude jasno, Ja nemam ništa protiv "Srebrne Žlice". Da bi se upisalo i diplomiralo na prestižnom sveučilištu potrebno je mnoga rada i odricanja. No ako je vaš cijeli život planiran prema uspjehu, kako ćete podnijeti teška vremena? Jedan zaposlenik je smatrao da jer je išao na elitno sveučilište su određeni poslovi ispod njegove časti. Kao što je privremeno obavljanje fizičkog rada da bi se bolje razumjelo operacije. Na kraju je dao otkaz. No, s druge strane, što se dogodi ako vam je cijeli život predodređen za neuspjeh, a vi zapravo uspijete?
I want to urge you to interview the Scrapper. I know a lot about this because I am a Scrapper. Before I was born, my father was diagnosed with paranoid schizophrenia, and he couldn't hold a job in spite of his brilliance. Our lives were one part "Cuckoo's Nest," one part "Awakenings" and one part "A Beautiful Mind."
Želim vas potaknuti da intervjuirate "Borca". Znam mnogo o tome jer sam i sama "Borac". Prije mog rođenja, mom ocu je dijagnosticirana paranoidna shizofrenija, te nije mogao zadržati posao, bez obzira na svoju briljantnost. Naši životi su bili djelomično filmovi "Kukavičje Gnijezdo", djelomično "Buđenja", i djelomično "Genijalni Um."
(Laughter)
(Smijeh)
I'm the fourth of five children raised by a single mother in a rough neighborhood in Brooklyn, New York. We never owned a home, a car, a washing machine, and for most of my childhood, we didn't even have a telephone. So I was highly motivated to understand the relationship between business success and Scrappers, because my life could easily have turned out very differently. As I met successful business people and read profiles of high-powered leaders, I noticed some commonality.
Ja sam četvrto od petero djece koje je othranila samohrana majka, u opasnoj četvrti u Brooklyn, New Yorku. Nikad nismo posjedovali kuću, auto, perilicu rublja, a većinu mog djetinjstva nismo imali ni telefon. Tako da sam bila vrlo motivirana razumjeti odnos između poslovnog uspjeha i "Boraca". Jer moj život je vrlo lako mogao ispasti sasvim drugačije. Kako sam upoznavala uspješne poslovne ljude i čitala profile snažnih vođa, primijetila sam neke istovjetnosti.
Many of them had experienced early hardships, anywhere from poverty, abandonment, death of a parent while young, to learning disabilities, alcoholism and violence. The conventional thinking has been that trauma leads to distress, and there's been a lot of focus on the resulting dysfunction. But during studies of dysfunction, data revealed an unexpected insight: that even the worst circumstances can result in growth and transformation. A remarkable and counterintuitive phenomenon has been discovered, which scientists call Post Traumatic Growth.
Mnogi od njih su imali težak početak, od siromaštva, napuštanja, smrti roditelja dok su bili djeca, do poteškoća u učenju, alkoholizma i nasilja. Uobičajeno mišljenje je da trauma vodi do nevolja, te je mnogo fokusa na disfunkcije koje proizlaze iz toga. No tijekom proučavanja disfunkcija podaci su otkrili neočekivani uvid: da i najgore situacije mogu rezultirati rastom i transformacijom. Nevjerojatan i neočekivani fenomen je otkriven, koji znanstvenici nazivaju posttraumatski rast.
In one study designed to measure the effects of adversity on children at risk, among a subset of 698 children who experienced the most severe and extreme conditions, fully one-third grew up to lead healthy, successful and productive lives. In spite of everything and against tremendous odds, they succeeded. One-third.
U jednom istraživanju namijenjenom mjerenju učincima nedaća na djecu koja su izložena riziku, između podskupine od 698 djece, koji su pretrpjeli najteže i najekstremnije uvjete, cijela jedna trećina je odrasla da živi zdrave, uspješne i produktivne živote. Unatoč svemu i protiv nevjerojatnih izgleda, uspjeli su. Jedna trećina.
Take this resume. This guy's parents give him up for adoption. He never finishes college. He job-hops quite a bit, goes on a sojourn to India for a year, and to top it off, he has dyslexia. Would you hire this guy? His name is Steve Jobs.
Uzmimo ovaj životopis. Ovog su dečka roditelji dali na posvajanje. Nikad nije završio fakultet. Radi raznorazne poslove, boravi godinu dana u Indiji, i uz sve to , ima disleksiju. Biste li zaposlili tog čovjeka? Njegovo ime je Steve Jobs.
In a study of the world's most highly successful entrepreneurs, it turns out a disproportionate number have dyslexia. In the US, 35 percent of the entrepreneurs studied had dyslexia. What's remarkable -- among those entrepreneurs who experience post traumatic growth, they now view their learning disability as a desirable difficulty which provided them an advantage because they became better listeners and paid greater attention to detail. They don't think they are who they are in spite of adversity, they know they are who they are because of adversity. They embrace their trauma and hardships as key elements of who they've become, and know that without those experiences, they might not have developed the muscle and grit required to become successful.
U proučavanju najuspješnijih poduzetnika na svijetu, ispada da disproporcionalan broj ima disleksiju. U SAD-u, 35 posto proučavanih poduzetnika ima disleksiju. Ono što je nevjerojatno-- među tim poduzetnicima koji su iskusili posttraumatski rast, oni sad vide svoje poteškoće u učenju, kao poželjnu teškoću koja im je pružila prednost. Jer su pažljivije slušali i pridavali veću pažnju detaljima. Oni ne smatraju da su to što jesu unatoč nedaćama, oni znaju da su to što jesu zbog nedaća. Oni su prigrlili svoje traume i teškoće kao ključne elemente toga tko su postali. I znaju da bez tih iskustava, možda nikad ne bi razvili snagu i hrabrost nužne da bi se postalo uspješan.
One of my colleagues had his life completely upended as a result of the Chinese Cultural Revolution in 1966. At age 13, his parents were relocated to the countryside, the schools were closed and he was left alone in Beijing to fend for himself until 16, when he got a job in a clothing factory. But instead of accepting his fate, he made a resolution that he would continue his formal education. Eleven years later, when the political landscape changed, he heard about a highly selective university admissions test. He had three months to learn the entire curriculum of middle and high school. So, every day he came home from the factory, took a nap, studied until 4am, went back to work and repeated this cycle every day for three months. He did it, he succeeded. His commitment to his education was unwavering, and he never lost hope. Today, he holds a master's degree, and his daughters each have degrees from Cornell and Harvard.
Jednom mom kolegi se cijeli život preokrenuo zbog Kineske Kulturne Revolucije 1966. Kad je imao 13 godina, roditelje su mu preselili na selo, škole su bile zatvorene, te je bio ostavljen u Pekingu da se brine sam za sebe do 16-te godine, kad je dobio posao u tvornici odjeće. No umjesto da prihvati svoju sudbinu, donio je odluku da će nastaviti svoje obrazovanje. Jedanaest godina kasnije, kad se političko okruženje promijenilo, čuo je za izrazito selektivan prijemni test za sveučilište. Imao je tri mjeseca da nauči cijeli nastavni plan viših razreda osnovne i srednje škole. Tako je svakoga dana dolazio kući iz tvornice, odspavao, učio do 4 ujutro, otišao natrag na posao i ponavljao taj ciklus svaki dan tri mjeseca. On je to učinio, on je uspio. Njegova predanost obrazovanju bila je nepokolebljiva i nikad nije izgubio nadu. On danas ima magisterij, a njegove kćeri imaju diplome s Cornella i Harvarda.
Scrappers are propelled by the belief that the only person you have full control over is yourself. When things don't turn out well, Scrappers ask, "What can I do differently to create a better result?" Scrappers have a sense of purpose that prevents them from giving up on themselves, kind of like if you've survived poverty, a crazy father and several muggings, you figure, "Business challenges? --
"Borci" su tjerani naprijed s uvjerenjem da samo nad sobom imaš potpunu kontrolu. Kad stvari ne ispadnu dobro, "Borci" se pitaju:"Što mogu učiniti drugačije da postignem bolji rezultat? Borci imaju osjećaj svrhe, koji ih sprečava da odustanu sami od sebe. Nešto poput, ako si preživio siromaštvo, ludog oca i nekoliko puta bio opljačkan, misliš si: "Poslovni izazovi?--
(Laughter)
(Smijeh)
Really? Piece of cake. I got this."
Stvarno? Čas posla. Mogu ja to."
(Laughter)
(Smijeh)
And that reminds me -- humor. Scrappers know that humor gets you through the tough times, and laughter helps you change your perspective.
I to me podsjetilo-- humor. "Borci" znaju da humor pomaže u teškim vremenima, a smijeh pomaže da bi se promijenilo gledište na stvari.
And finally, there are relationships. People who overcome adversity don't do it alone. Somewhere along the way, they find people who bring out the best in them and who are invested in their success. Having someone you can count on no matter what is essential to overcoming adversity. I was lucky. In my first job after college, I didn't have a car, so I carpooled across two bridges with a woman who was the president's assistant. She watched me work and encouraged me to focus on my future and not dwell on my past. Along the way I've met many people who've provided me brutally honest feedback, advice and mentorship. These people don't mind that I once worked as a singing waitress to help pay for college.
I napokon tu su odnosi s drugima. Ljudi koji nadvladaju teškoće ne čine to sami. Negdje uz put, pronađu ljude koji izvlače najbolje iz njih i koji su uvjereni u njihov uspjeh. Imati nekoga na koga možeš računati bez obzira na sve je nužno za nadvladavanje teškoća. Ja sam imala sreće. Na mom prvom poslu nakon fakulteta, nisam imala auta, tako da sam dijelila prijevoz preko dva mosta s ženom koja je bila predsjednikova asistentica. Gledala me kako radim i potaknula me da se fokusiram na svoju budućnost, a ne da žalujem nad svojom prošlošću. Usput sam upoznala mnoge ljude koji su mi dali svoje brutalno iskrene povratne informacije, savjet i mentorstvo. Tim ljudima ne smeta što sam nekoć radila kao konobarica koja pjeva, da bi si platila fakultet.
(Laughter)
(Smijeh)
I'll leave you with one final, valuable insight. Companies that are committed to diversity and inclusive practices tend to support Scrappers and outperform their peers. According to DiversityInc, a study of their top 50 companies for diversity outperformed the S&P 500 by 25 percent.
Ostavljam vas s jednim krajnjim dragocjenim uvidom. Tvrtke koje su predane raznolikosti i otvorene svima podupiru "Borce" i imaju bolje rezultate od sebi jednakih. Prema DiversityInc, studija je pokazala da su njihovih top 50 tvrtki po stupnju raznolikosti nadmašili burzovni indeks S&P 500 za 25 posto.
So back to my original question. Who are you going to bet on: Silver Spoon or Scrapper? I say choose the underestimated contender, whose secret weapons are passion and purpose.
Vratimo se mom prvotnom pitanju. Na koga ćete se kladiti, "Srebrnu Žlicu" ili na "Borca"? Ja kažem, izaberite podcijenjenog kandidata, čija su tajna oružja strast i svrha.
Hire the Scrapper.
Zaposlite "Borca".
(Applause)
(Pljesak)