(Applause)
(Pljesak)
(Video) Announcer: Threats, in the wake of Bin Laden's death, have spiked. Announcer Two: Famine in Somalia. Announcer Three: Police pepper spray. Announcer Four: Vicious cartels. Announcer Five: Caustic cruise lines. Announcer Six: Societal decay. Announcer Seven: 65 dead. Announcer Eight: Tsunami warning. Announcer Nine: Cyberattacks. Multiple Announcers: Drug war. Mass destruction. Tornado. Recession. Default. Doomsday. Egypt. Syria. Crisis. Death. Disaster. Oh, my God.
Video (najavljivač): Izraziti porast prijetnji u jeku Bin Ladenove smrti... Glad u Somaliji. Policija koristila suzavac. Opasni karteli. (nasukani) Costa kruzer. Raspad društva. 65 mrtvih. Upozorenje od tsunamija. Cyber-napadi. Ratovi narko-kartela. Masovno uništenje. Tornado. Recesija. Zadano. Sudnji dan. Egipat. Sirija. Kriza. Smrt. Katastrofa. O moj Bože!
Peter Diamandis: So those are just a few of the clips I collected over the last six months -- could have easily been the last six days or the last six years. The point is that the news media preferentially feeds us negative stories because that's what our minds pay attention to. And there's a very good reason for that. Every second of every day, our senses bring in way too much data than we can possibly process in our brains.
Peter Diamandis: Dakle, ovo su samo neki od isječaka koje sam sakupio tijekom posljednih šest mjeseci -- moglo je lagano biti i u zadnjih šest dana ili u zadnjih šest godina. Poanta je u tome da nas mediji namjerno hrane negativnim pričama jer je to ono na što naš mozak obraća pažnju. A tomu ima vrlo dobar razlog. Svake sekunde svakoga dana naša osjetila primaju puno više informacija nego što ih naš mozak zapravo može obraditi.
And because nothing is more important to us than survival, the first stop of all of that data is an ancient sliver of the temporal lobe called the amygdala. Now the amygdala is our early warning detector, our danger detector. It sorts and scours through all of the information looking for anything in the environment that might harm us. So given a dozen news stories, we will preferentially look at the negative news. And that old newspaper saying, "If it bleeds it leads," is very true. So given all of our digital devices that are bringing all the negative news to us seven days a week, 24 hours a day, it's no wonder that we're pessimistic. It's no wonder that people think that the world is getting worse.
A s obzirom da nama ništa nije važnije od preživljavanja, prva postaja svih tih silnih podataka je drevni sklop u sljepoočnom režnju zvan amigdala. Amigdala je naš detektor za rano upozoravanje, naš detektor opasnosti. On razvrstava i pretražuje sve dostupne informacije tražeći bilo što u okolini što bi nam moglo nauditi. Tako da kada dobijemo desetak novinskih članaka, namjerno ćemo obraćati pažnju na negativne vijesti. A jedna stara novinarska izreka: "Što krvavije, to prodavanije" potpuno je istinita. Uzimajući tako u obzir sve naše digitalne uređaje koji nam donose sve te negativne vijesti sedam dana u tjednu, 24 sata dnevno, nije niti čudno da smo pesimistični. Nije niti čudno da ljudi misle kako svijet postaje sve lošiji.
But perhaps that's not the case. Perhaps instead, it's the distortions brought to us of what's really going on. Perhaps the tremendous progress we've made over the last century by a series of forces are, in fact, accelerating to a point that we have the potential in the next three decades to create a world of abundance. Now I'm not saying we don't have our set of problems -- climate crisis, species extinction, water and energy shortage -- we surely do. And as humans, we are far better at seeing the problems way in advance, but ultimately we knock them down.
No ipak, to možda i nije tako. Možda je ipak to sve što nam se predočava samo izobličenje onoga što se zbilja događa. Možda nas izvanredni napredak koji smo postigli tijekom prošlog stoljeća slijedom raznih pokretačkih sila, ustvari ubrzava prema tome da u sljedeća tri desetljeća imamo potencijala stvoriti svijet izobilja. Ne pokušavam reći kako nemamo problema -- klimatska kriza, izumiranje vrsta, nedostatak vode i energije -- zasigurno imamo. I kao ljudima, puno nam bolje ide takvo uočavanje problema unaprijed, ali u konačnici ih savladamo.
So let's look at what this last century has been to see where we're going. Over the last hundred years, the average human lifespan has more than doubled, average per capita income adjusted for inflation around the world has tripled. Childhood mortality has come down a factor of 10. Add to that the cost of food, electricity, transportation, communication have dropped 10 to 1,000-fold. Steve Pinker has showed us that, in fact, we're living during the most peaceful time ever in human history. And Charles Kenny that global literacy has gone from 25 percent to over 80 percent in the last 130 years. We truly are living in an extraordinary time. And many people forget this.
Pa pogledajmo odakle smo krenuli tijekom prošlog stoljeća kako bi znali kamo idemo. Tijekom zadnjih sto godina prosječni životni vijek čovjeka se više nego udvostručio, prosječni dohodak po stanovniku se prilagodio inflaciji te utrostručio na svjetskoj razini. Smrtnost u djece se smanjila za 10 puta. Dodajte tome troškove hrane, električne energije, prijevoza i komunikacije koji su pali od 10 do 1000 puta. Steve Pinker nam je pokazao da mi ustvari živimo u najmirnijem dobu cijele ljudske povijesti. A Charles Kenny je pokazao kako je pismenost na svjetskoj razini porasla s 25 na 80 posto u zadnjih 130 godina. Zaista živimo u izvanrednom vremenu. Puno ljudi to zaboravlja.
And we keep setting our expectations higher and higher. In fact, we redefine what poverty means. Think of this, in America today, the majority of people under the poverty line still have electricity, water, toilets, refrigerators, television, mobile phones, air conditioning and cars. The wealthiest robber barons of the last century, the emperors on this planet, could have never dreamed of such luxuries.
Postavljamo naša očekivanja sve više i više. Ustvari, mi mijenjamo definiciju siromaštva. Razmislite o ovome, danas u Americi, većina ljudi ispod granice siromaštva još uvijek ima električnu energiju, vodu, zahode, hladnjake, televiziju, mobilne telefone, klimatizaciju i automobile. Najbogatiji feudalni gospodari prošlog stoljeća, tadašnji vladari Planeta, nikada nisu mogli niti sanjati o takvoj raskoši.
Underpinning much of this is technology, and of late, exponentially growing technologies. My good friend Ray Kurzweil showed that any tool that becomes an information technology jumps on this curve, on Moore's Law, and experiences price performance doubling every 12 to 24 months. That's why the cellphone in your pocket is literally a million times cheaper and a thousand times faster than a supercomputer of the '70s. Now look at this curve. This is Moore's Law over the last hundred years. I want you to notice two things from this curve. Number one, how smooth it is -- through good time and bad time, war time and peace time, recession, depression and boom time. This is the result of faster computers being used to build faster computers. It doesn't slow for any of our grand challenges. And also, even though it's plotted on a log curve on the left, it's curving upwards. The rate at which the technology is getting faster is itself getting faster.
Glavni oslonac svemu tome je tehnologija, a u posljednje vrijeme to je eksponencijalno rastuća tehnologija. Moj dobar prijatelj Ray Kurzweil je pokazao da se bilo koji alat koji postane dio informacijske tehologije prilagođava ovoj krivulji Mooreovom zakonu, te da doživljava udvostručenje izvedbe u odnosu na cijenu svakih 12 do 24 mjeseci. Zato je mobilni uređaj u vašem džepu doslovno milijun puta jeftiniji i tisuću puta brži od superračunala iz 70-ih godina. Pogledajte sada ovu krivulju. To je Mooreov zakon tijekom zadnjih 100 godina. Htio bih da zapazite dvije stvari na ovoj krivulji. Kao prvo, zamijetite kako je glatka -- tijekom dobrih i loših razdoblja, tijekom rata i mira, tijekom recesije, depresije i rasta. To je posljedica bržih računala kojima se rade još brža računala. Taj proces se ne usporava za bilo koji od naših velikih izazova. Također, iako je krivulja nacrtana u logaritamskom mjerilu na vertikalnoj osi, strmo se penje. Sama stopa ubrzanja tehnologije je u porastu.
And on this curve, riding on Moore's Law, are a set of extraordinarily powerful technologies available to all of us. Cloud computing, what my friends at Autodesk call infinite computing; sensors and networks; robotics; 3D printing, which is the ability to democratize and distribute personalized production around the planet; synthetic biology; fuels, vaccines and foods; digital medicine; nanomaterials; and A.I. I mean, how many of you saw the winning of Jeopardy by IBM's Watson? I mean, that was epic. In fact, I scoured the headlines looking for the best headline in a newspaper I could. And I love this: "Watson Vanquishes Human Opponents." Jeopardy's not an easy game. It's about the nuance of human language. And imagine if you would A.I.'s like this on the cloud available to every person with a cellphone.
I ta krivulja koja se pokorava Mooreovom zakonu sadrži iznimno jake tehnologije koje su dostupne svima nama. Računarstvo u oblaku, koje moji prijatelji u Autodesku zovu računarstvo bez granica, senzori i mreže; robotika; 3D printanje, koje ima mogućnost demokratizacije i distribucije personalizirane prozvodnje svakome diljem svijeta. sintetička biologija; izvori energije, cjepiva i hrana; digitalna medicina; nanomaterijali; i umjetna inteligencija. Koliko je vas vidjelo pobjedu u kvizu Izazov koju je odnio IBM-ov Watson? Mislim, to je bilo povijesno! Ustvari, pretražio sam naslove u novinama tražeći najbolji naslov koji se može pronaći. I ovo mi je super: "Watson pokorio ljudske protivnike." Izazov nije lagan kviz. Radi se o nijansama ljudskog jezika. A zamislite umjetnu inteligenciju poput te koja je u oblaku, dostupna svakoj osobi s mobitelom.
Four years ago here at TED, Ray Kurzweil and I started a new university called Singularity University. And we teach our students all of these technologies, and particularly how they can be used to solve humanity's grand challenges. And every year we ask them to start a company or a product or a service that can affect positively the lives of a billion people within a decade. Think about that, the fact that, literally, a group of students can touch the lives of a billion people today. 30 years ago that would have sounded ludicrous. Today we can point at dozens of companies that have done just that.
Prije četiri godine tu na TED-u, Ray Kurzweil i ja smo osnovali novo sveučilište imenom Singularity University. I poučavamo naše studente o svim ovim tehnologijama, te posebno kako ih se može iskoristiti za rješavanje najvećih ljudskih izazova. Svake godine ih tražimo da započnu poduzeće ili proizvod ili uslugu koja ima mogućnost pozitivnog djelovanja na živote milijarde ljudi unutar jednog desetljeća. Zamislite to, da doslovno grupica studenata može dotaknuti živote milijarde ljudi danas. Prije 30 godina to bi zvučalo smiješno. Danas možemo naći desetke kompanija koje su učinile upravo to.
When I think about creating abundance, it's not about creating a life of luxury for everybody on this planet; it's about creating a life of possibility. It is about taking that which was scarce and making it abundant. You see, scarcity is contextual, and technology is a resource-liberating force. Let me give you an example.
Kada razmišljam kako stvoriti izobilje, nije riječ o stvaranju luksuznog života za svakoga na planeti; riječ je o stvaranju života s mogućnostima. Riječ je o tome da se uzme ono što je rijetko i pretvori se u izobilje. Vidite, rijetkost ovisi o kontekstu, a tehnologija je sila koja oslobađa resurse. Dat ću vam primjer.
So this is a story of Napoleon III in the mid-1800s. He's the dude on the left. He invited over to dinner the king of Siam. All of Napoleon's troops were fed with silver utensils, Napoleon himself with gold utensils. But the King of Siam, he was fed with aluminum utensils. You see, aluminum was the most valuable metal on the planet, worth more than gold and platinum. It's the reason that the tip of the Washington Monument is made of aluminum. You see, even though aluminum is 8.3 percent of the Earth by mass, it doesn't come as a pure metal. It's all bound by oxygen and silicates. But then the technology of electrolysis came along and literally made aluminum so cheap that we use it with throw-away mentality.
Ovo je priča o Napoleonu III sredinom 1800-ih godina. On je tip na lijevoj strani. On je pozvao na večeru kralja Sijama (današnji Tajland). Sve napoleonove postrojbe hranile su se srebrnim priborom, a sam Napoleon hranio se zlatnim priborom. Ali sijamski kralj se hranio aluminijskim priborom. Vidite, aluminij je bio najvrijedniji metal na planetu, vrijedio je više nego zlato i platina. To je razlog što je vrh spomenika Washington izrađen od aluminija. Iako aluminij sačinjava 8,3 posto mase Zemlje, ne dolazi u obliku čistog metala. Vezan je u spojevima oksida i silikata. No onda je došla tehnologija elektrolize i doslovno je toliko pojeftinila aluminij da ga sada koristimo i odmah bacamo kao otpad.
So let's project this analogy going forward. We think about energy scarcity. Ladies and gentlemen, we are on a planet that is bathed with 5,000 times more energy than we use in a year. 16 terawatts of energy hits the Earth's surface every 88 minutes. It's not about being scarce, it's about accessibility. And there's good news here. For the first time, this year the cost of solar-generated electricity is 50 percent that of diesel-generated electricity in India -- 8.8 rupees versus 17 rupees. The cost of solar dropped 50 percent last year. Last month, MIT put out a study showing that by the end of this decade, in the sunny parts of the United States, solar electricity will be six cents a kilowatt hour compared to 15 cents as a national average.
Pa primjenimo tu analogiju u budućnosti. Sada razmišljamo o nedostatku energije. Dame i gospodo, mi se nalazimo na planetu na kojem se nalazi 5.000 puta više energije nego što iskoristimo u godini dana. 16 TW energije udara o zemljinu povšinu svakih 88 minuta. Nije problem u oskudnosti nego u načinu iskorištavanja. A ima dobrih vijesti vezano uz to. Po prvi puta, ove godine je u Indiji cijena električne energije iz solarnih izvora 50 posto cijene električne energije iz izvora pokretanih dizel gorivom -- 8,8 rupija naspram 17 rupija. Prošle godine je cijena solarne energije pala za 50 posto. Prošli mjesec, MIT je predstavio studiju koja je pokazala kako će do kraja ovoga desetljeća u sunčanim dijelovima SAD-a solarna energija imati cijenu od 6 centi po kW/h te 15 centi na državnoj razini u prosjeku.
And if we have abundant energy, we also have abundant water. Now we talk about water wars. Do you remember when Carl Sagan turned the Voyager spacecraft back towards the Earth, in 1990 after it just passed Saturn? He took a famous photo. What was it called? "A Pale Blue Dot." Because we live on a water planet. We live on a planet 70 percent covered by water. Yes, 97.5 percent is saltwater, two percent is ice, and we fight over a half a percent of the water on this planet, but here too there is hope. And there is technology coming online, not 10, 20 years from now, right now. There's nanotechnology coming on, nanomaterials.
A ako imamo izobilje energije, imamo i izobilje vode. Recimo sada nešto o ratovima za vodu. Sjećate li se kada je Carl Sagan okrenuo letjelicu Voyager natrag prema Zemlji odmah nakon što je prošao Saturn 1990. godine? Uslikao je poznatu fotografiju. Kako se zvala? "Blijeda plava točkica." Tako je nazvana jer živimo na vodenom planetu. Živimo na planetu čijih je 70 posto prekriveno vodom. Istina, 97,5 posto je slana voda, dva posto je led, a mi se svađamo oko ostalih 0,5 posto vode na planetu. Ali i tu ima nade. Razvija se tehnologija i to ne za 10 ili 20 godina u budućnosti, već sada. Dolaze nanotehnologija i nanomaterijali.
And the conversation I had with Dean Kamen this morning, one of the great DIY innovators, I'd like to share with you -- he gave me permission to do so -- his technology called Slingshot that many of you may have heard of, it is the size of a small dorm room refrigerator. It's able to generate a thousand liters of clean drinking water a day out of any source -- saltwater, polluted water, latrine -- at less than two cents a liter. The chairman of Coca-Cola has just agreed to do a major test of hundreds of units of this in the developing world. And if that pans out, which I have every confidence it will, Coca-Cola will deploy this globally to 206 countries around the planet. This is the kind of innovation, empowered by this technology, that exists today.
A razgovor koji sam imao jutros s Deanom Kamenom, jednim od velikih 'uradi-sam' inovatora, želio bih podijeliti s vama -- dao mi je dopuštenje za to -- njegova tehnologija zvana Slingshot za koju ste možda već i čuli, veličine je malog sobnog hladnjaka. Ima sposobnost proizvodnje tisuću litara čiste pitke vode svaki dan iz bilo kojeg izvora -- slane vode, zagađene vode, vode iz toaleta -- i to po cijeni manjoj od 2 centa po litri. Predsjednik Coca-Cole upravo je pristao na ogromno ispitivanje stotine ovakvih uređaja u zemljama u razvoju. Ako se to ispostavi uspješnim, u što imam puno povjerenje da hoće, Coca-Cola će ovo proširiti na 206 zemalja diljem svijeta. To je ta vrsta inovativnosti potpomognute tehnologijom, koja postoji danas.
And we've seen this in cellphones. My goodness, we're going to hit 70 percent penetration of cellphones in the developing world by the end of 2013. Think about it, that a Masai warrior on a cellphone in the middle of Kenya has better mobile comm than President Reagan did 25 years ago. And if they're on a smartphone on Google, they've got access to more knowledge and information than President Clinton did 15 years ago. They're living in a world of information and communication abundance that no one could have ever predicted. Better than that, the things that you and I spent tens and hundreds of thousands of dollars for -- GPS, HD video and still images, libraries of books and music, medical diagnostic technology -- are now literally dematerializing and demonetizing into your cellphone.
A to smo već vidjeli kod mobitela. Bože dragi, dostići ćemo penetraciju od 70 posto mobitela u zemljama u razvoju do kraja 2013. godine. Razislite o tome, da Masai ratnik usred Kenije na mobitelu ima bolju mogućnost mobilne komunikacije nego što je imao predsjednik Reagan prije 25 godina. A ako ima smartphone s Google-om imaju pristup većem znanju i informacijama nego što je imao predsjednik Clinton prije 15 godina. Oni žive u svijetu izobilja informacija i komunikacija koji nitko nije mogao predvidjeti. Još bolje, stvari na koje smo ja i vi potrošili tisuće i stotine tisuća dolara -- GPS, HD video i slike, zbirke knjiga i glazbe, tehnologija medicinske dijagnostike -- sada gube novčanu vrijednost i doslovno se dematerijaliziraju u vaš mobitel.
Probably the best part of it is what's coming down the pike in health. Last month, I had the pleasure of announcing with Qualcomm Foundation something called the $10 million Qualcomm Tricorder X Prize. We're challenging teams around the world to basically combine these technologies into a mobile device that you can speak to, because it's got A.I., you can cough on it, you can do a finger blood prick. And to win, it needs to be able to diagnose you better than a team of board-certified doctors. So literally, imagine this device in the middle of the developing world where there are no doctors, 25 percent of the disease burden and 1.3 percent of the health care workers. When this device sequences an RNA or DNA virus that it doesn't recognize, it calls the CDC and prevents the pandemic from happening in the first place.
Možda je najbolji dio svega ono što nam dolazi u zdravstvu. Prošli mjesec sam imao zadovoljstvo najaviti s Qualcomm Foundation-om nešto što zovemo "Qualcomm Tricorder X nagrada od 10 milijuna $". Izazivamo ekipe diljem svijeta da naprosto spoje sve ove tehnologije u mobilni uređaj s kojim možete razgovarati jer posjeduje umjetnu inteligenciju, možete zakašljati na njega, možete mu izvaditi krv iz prsta. I kako bi pobijedio, mora vam biti u mogućnosti postaviti bolju dijagnozu nego što to može ekipa službeno ovlaštenih liječnika. Tako da doslovno zamislite ovakav uređaj usred zemalja u razvoju gdje nema liječnika, 25 posto ljudi je oboljelo a 1,3 posto populacije radi u zdravstvu. Kada ovaj uređaj sekvencira RNK ili DNK virus koji ne prepoznaje, zove CDC (Centar za sprečavanje zaraze) i spriječava da pandemija uopće i započne.
But here, here is the biggest force for bringing about a world of abundance. I call it the rising billion. So the white lines here are population. We just passed the seven billion mark on Earth. And by the way, the biggest protection against a population explosion is making the world educated and healthy. In 2010, we had just short of two billion people online, connected. By 2020, that's going from two billion to five billion Internet users. Three billion new minds who have never been heard from before are connecting to the global conversation. What will these people want? What will they consume? What will they desire? And rather than having economic shutdown, we're about to have the biggest economic injection ever. These people represent tens of trillions of dollars injected into the global economy. And they will get healthier by using the Tricorder, and they'll become better educated by using the Khan Academy, and by literally being able to use 3D printing and infinite computing [become] more productive than ever before.
Ali ovo, ovo je najveća sila koja će donijeti svijet izobilja. Zovem je - milijarda koja se podiže. Tu su bijele linije populacija. Upravo smo prešli 7 milijardi na Zemlji. A usput, najveća zaštita od eksplozije populacije je obrazovanje i zdravlje ljudi. 2010. godine smo imali skoro dvije milijarde ljudi spojenih, umreženih. Do 2020. godine taj broj će od dvije milijarde doseći pet milijardi korisnika Interneta. tri milijarde novih umova koje nikada prije nismo čuli, uključuju se u globalni razgovor. Što će ti ljudi htjeti? Što će konzumirati? Što će željeti? I umjesto da doživimo ekonomski slom, uskoro ćemo doživjeti najveću ekonomsku injekciju ikad. Ovi ljudi predstavljaju desetke bilijuna dolara utrošenih u globalnu ekonomiju. Oni će postati i zdraviji koristeći Tricorder, postat će i obrazovaniji koristeći Khan Akademiju, te doslovnim korištenjem 3D printanja i računarstva u oblaku postati će produktivniji nego ikada.
So what could three billion rising, healthy, educated, productive members of humanity bring to us? How about a set of voices that have never been heard from before. What about giving the oppressed, wherever they might be, the voice to be heard and the voice to act for the first time ever? What will these three billion people bring? What about contributions we can't even predict? The one thing I've learned at the X Prize is that small teams driven by their passion with a clear focus can do extraordinary things, things that large corporations and governments could only do in the past.
Što bi nam onda tri milijarde koje se podižu, zdravi, obrazovani, produktivni članovi čovječanstva, mogli donijeti? Možda glasove koje nikada dosada nismo čuli. Što sa time što će se potlačenima, gdje god se oni nalazili, dati glas koji se može čuti i koji može djelovati po prvi put ikada? Što će te tri milijarde ljudi donijeti? Možda doprinose koje ne možemo niti predvidjeti? Jedna stvar koju sam naučio na X Prize-u je da mali timovi koje pokreće strast a jasnim fokusom mogu učiniti izvanredne stvari, stvari koje su velike korporacije i vlade mogle učiniti jedino u prošlosti.
Let me share and close with a story that really got me excited. There is a program that some of you might have heard of. It's a game called Foldit. It came out of the University of Washington in Seattle. And this is a game where individuals can actually take a sequence of amino acids and figure out how the protein is going to fold. And how it folds dictates its structure and its functionality. And it's very important for research in medicine. And up until now, it's been a supercomputer problem.
Dopustite mi da završim tako da podijelim s vama priču koja me stvarno uzbuđuje. Postoji jedan program za koji ste možda čuli. To je igra imenom Foldit. Napravljena je na Sveučilištu Washington u Seattle-u. To je igra u kojoj pojedinci mogu uzeti slijed aminokiselina i predvidjeti kako će se protein posložiti. A to kako se posloži uvjetuje njegovu strukturu i funkcionalnost. I to je vrlo važno za istraživanja u medicini. A sve do sada, to je bio problem koji su rješavala superračunala.
And this game has been played by university professors and so forth. And it's literally, hundreds of thousands of people came online and started playing it. And it showed that, in fact, today, the human pattern recognition machinery is better at folding proteins than the best computers. And when these individuals went and looked at who was the best protein folder in the world, it wasn't an MIT professor, it wasn't a CalTech student, it was a person from England, from Manchester, a woman who, during the day, was an executive assistant at a rehab clinic and, at night, was the world's best protein folder.
Ovu igru su igrali i sveučilišni profesori i sl. I doslovno, stotine tisuća ljudi su došli online i počeli igrati tu igru. I to je sve pokazalo da su danas ustvari, ljudi i njihovo sklopovlje za prepoznavanje uzoraka bolji u slaganju proteina nego najbolja računala. A kada su pojedinci otišli pogledati tko je najbolji na svijetu u slaganju proteina, to nije bio profesor s MIT-a, niti je to bio student CalTech-a, nego je to bila osoba iz Engleske, iz Manchestera, žena koja je tijekom dana bila izvršni asistent u klinici za odvikavanje a tijekom noći je bila najbolji slagač proteina na svijetu.
Ladies and gentlemen, what gives me tremendous confidence in the future is the fact that we are now more empowered as individuals to take on the grand challenges of this planet. We have the tools with this exponential technology. We have the passion of the DIY innovator. We have the capital of the techno-philanthropist. And we have three billion new minds coming online to work with us to solve the grand challenges, to do that which we must do. We are living into extraordinary decades ahead.
Dame i gospodo, ono što mi daje iznimno povjerenje u budućnost, jest činjenica da smo sada kao pojedinci ojačani za savladavanje svjetskih izazova. Imamo alate s ovom eksponencijalno rastućom tehnologijom. Imamo strast kao inovatori. Imamo kapital kao tehnološki filantropi. I konačno, imamo tri milijarde novih umova koji dolaze online da bi radili s nama na rješavanju svjetskih izazova i da bi napravili ono što se treba napraviti. Iznimna su desetljeća ispred nas.
Thank you.
Hvala vam.
(Applause)
(Pljesak)