What you're doing, right now, at this very moment, is killing you. More than cars or the Internet or even that little mobile device we keep talking about, the technology you're using the most almost every day is this, your tush. Nowadays people are sitting 9.3 hours a day, which is more than we're sleeping, at 7.7 hours. Sitting is so incredibly prevalent, we don't even question how much we're doing it, and because everyone else is doing it, it doesn't even occur to us that it's not okay. In that way, sitting has become the smoking of our generation.
Ono što radite, sada, baš u ovom trenutku, vas ubija. Više nego auti ili internet ili čak oni mali mobilni uređaji o kojima pričamo, tehologija, koju koristite gotovo svakodnevno je ova, vaša guza. Ovih dana ljudi sjede 9,3 sata dnevno, što je više nego što spavamo, 7,7 sati. Sjedenje tako snažno prevladava, da čak ne preispitiujemo koliko to radimo, i zato što svi ostali to rade, ni ne pada nam na pamet da to nije u redu. Tako je sjednje postalo pušenje naše generacije.
Of course there's health consequences to this, scary ones, besides the waist. Things like breast cancer and colon cancer are directly tied to our lack of physical [activity], Ten percent in fact, on both of those. Six percent for heart disease, seven percent for type 2 diabetes, which is what my father died of. Now, any of those stats should convince each of us to get off our duff more, but if you're anything like me, it won't.
Naravno, postoje zdravstvene posljedice ovoga, strašne, uz struk. Stvari kao rak dojke i slijepog crijeva su direktno povezani sa nedostatkom fizičke (aktivonosti), deset posto, za obje stvari. Šest posto za srčanu bolest, sedam posto za dijabetes tipa 2, od čega je umro moj otac. Sad, bilo koja od ovih statistika bi nas trebala uvjeriti da se više ustanemo, ali ako ste poput mene, neće.
What did get me moving was a social interaction. Someone invited me to a meeting, but couldn't manage to fit me in to a regular sort of conference room meeting, and said, "I have to walk my dogs tomorrow. Could you come then?" It seemed kind of odd to do, and actually, that first meeting, I remember thinking, "I have to be the one to ask the next question," because I knew I was going to huff and puff during this conversation. And yet, I've taken that idea and made it my own. So instead of going to coffee meetings or fluorescent-lit conference room meetings, I ask people to go on a walking meeting, to the tune of 20 to 30 miles a week. It's changed my life.
Ono što me pokrenulo socijalna je interakcija. Netko me pozvao na sastanak, ali me nije mogao primiti na redovni sastanak u uredu, i rekao je, "Moram šetati svoje pse sutra. Možete li onda doći?" Bilo je to pomalo čudno, i zapravo, na tom prvom sastanku, sjećam se da sam mislila, "Moram biti ona koja će postaviti sljedeće pitanje," jer sam znala da ću se uspuhati tijekom ovog razgovora. I ipak, uzela sam tu ideju i učinila ju svojom. Tako da umjesto da idem na sastanke na kavu ili u umjetno osvjetljene konferencijske dvorane, tražim ljude da idemo na šetajuće sastanke, do količine od 20 do 30 milja tjedno. Promijenilo je moj život.
But before that, what actually happened was, I used to think about it as, you could take care of your health, or you could take care of obligations, and one always came at the cost of the other. So now, several hundred of these walking meetings later, I've learned a few things.
Ali prije toga, ono što se zapravo dogodilo, Prije sam o tome mislila na sljedeći način, možete se brinuti za zdravlje, ili se možete brinuti za svoje obveze, i jedno je uvijek dolazilo nauštrb drugog. Tako da sada, nekoliko stotina ovih šetajućih sastanaka kasnije, naučila sam par stvari.
First, there's this amazing thing about actually getting out of the box that leads to out-of-the-box thinking. Whether it's nature or the exercise itself, it certainly works.
Prvo, postoji ova zadivljujuća stvar o pravom izlasku iz kutije koje nas vodi k razmišljanju izvan kutije. Ako je u pitanju priroda same vježbe, svakako radi.
And second, and probably the more reflective one, is just about how much each of us can hold problems in opposition when they're really not that way. And if we're going to solve problems and look at the world really differently, whether it's in governance or business or environmental issues, job creation, maybe we can think about how to reframe those problems as having both things be true. Because it was when that happened with this walk-and-talk idea that things became doable and sustainable and viable.
I drugo, i ono u kojem razmišljamo, je koliko svatko od nas može držati probleme u opoziciji kada zapravo nisu takvi. I ako ćemo rješavati probleme i gledati na svijet drugačije, bilo da je to vođenje ili posao ili problemi s okolišem, stvaranje poslova, možda možemo razmišljati kako te probleme staviti u nove okvire u kojima će obje stvari biti istinite. Jer kada se to dogodilo sa ovom šetaj i pričaj idejom stvari su postale izvedivije i održive.
So I started this talk talking about the tush, so I'll end with the bottom line, which is, walk and talk. Walk the talk. You'll be surprised at how fresh air drives fresh thinking, and in the way that you do, you'll bring into your life an entirely new set of ideas.
Počela sam ovaj razgovor pričajući o guzi, pa ću završiti sa zaključkom, što je, hodajte i pričajte. Hodajte govor. Bit će te iznenađeni kad vidite kako svjež zrak potiče razmišljanje, i način na koji činite, unijet će te u svoj život potpuno nove ideje.
Thank you.
Hvala vam.
(Applause)
(Pljesak)