I met 273 start-up founders last year. And each one was looking for money. As a tech investor, my goal was to sort through everyone that I met and make a quick determination about which ones had the potential to make something really big.
Sastala sam se s 273 osnivača start-up tvrtki prošle godine. I svaki od njih je bio u potrazi za novcem. Kao ulagačici u tehnologiju, cilj mi je bio proći kroz podatke svih onih koje sam upoznala i brzo ustanoviti koji od njih imaju potencijala stvoriti nešto doista veliko.
But what makes a great founder? This is a question I ask myself daily. Some venture capitalists place bets based on a founder's previous background. Did they go to an Ivy League school? Have they worked at a blue-chip company? Have they built out a big vision before? Effectively, how smart is this person?
Ali što to osnivača čini velikim? To se svaki dan pitam. Neki ulagači rizičnog kapitala vrše ulaganja ovisno o osnivačevom prijašnjem iskustvu. Jesu li pohađali neki od prestižnih fakulteta? Jesu li radili u nekoj uglednoj tvrtki? Jesu li prije već razvili neku veliku viziju? U konačnici, koliko je ta osoba pametna?
Other VCs asses a founder's emotional quotient, or EQ. How well will this person build teams and build rapport across customers and clients?
Drugi procjenjuju kvocijent emocionalne inteligencije osnivača, tj. njegov EQ. Koliko dobro će ova osoba graditi timove te graditi bliskost s korisnicima i klijentima?
I have a different methodology to assess start-up founders, though, and it's not complicated. I look for signs of one specific trait. Not IQ, not EQ. It's adaptability: how well a person reacts to the inevitability of change, and lots of it. That's the single most important determinant for me. I subscribe to the belief that adaptability itself is a form of intelligence, and our adaptability quotient, or AQ, is something that can be measured, tested and improved.
Moj pristup procjeni osnivača start-upova je nešto drugačiji i nije kompliciran. Ja tražim znakove jedne posebne osobine. Ne IQ niti EQ. Nego prilagodljivosti: koliko će dobro neka osoba reagirati na neizbježnu promjenu, i to mnogo njih. To je za mene jedina, najvažnija odrednica. Prihvaćam stanovište da je prilagodljivost sama po sebi oblik inteligencije, a naš kvocijent prilagodljivosti, ili AQ, je nešto što se može izmjeriti, testirati i unaprijediti.
AQ isn't just useful for start-up founders, however. I think it's increasingly important for all of us. Because the world is speeding up. We know that the rate of technological change is accelerating, which is forcing our brains to react. Whether you're navigating changing job conditions brought on by automation, shifting geopolitics in a more globalized world, or simply changing family dynamics and personal relationships. Each of us, as individuals, groups, corporations and even governments are being forced to grapple with more change than ever before in human history.
Međutim, AQ nije od koristi samo start-up osnivačima. Smatram da je sve više bitan za sve nas. Jer se svijet sve brže kreće. Znamo da je tempo tehnoloških promjena sve brži, što tjera naš mozak da reagira. Bilo da se hvatate u koštac s promjenama uvjeta rada koje je donijela automatizacija, s promjenjivom geopolitikom u sve globaliziranijem svijetu, ili jednostavno s promjenjivom dinamikom obiteljskih i osobnih veza. Svatko od nas, kao pojedinci, skupine, korporacije, pa čak i vlade, prisiljeni smo boriti se s više promjena nego ikada ranije u ljudskoj povijesti.
So, how do we assess our adaptability? I use three tricks when meeting with founders. Here's the first. Think back to your most recent job interview. What kind of questions were you asked? Probably some variation of, "Tell me about a time when," right? Instead, to interview for adaptability, I like to ask "what if" questions. What if your main revenue stream were to dry up overnight? What if a heat wave prevented every single customer from being able to visit your store? Asking "what if," instead of asking about the past, forces the brain to simulate. To picture multiple possible versions of the future. The strength of that vision, as well as how many distinct scenarios someone can conjure, tells me a lot.
Pa, kako onda procjenjujemo svoju prilagodljivost? Koristim tri trika kad se sastajem s osnivačima. Evo prvoga. Prisjetite se svog zadnjeg razgovora za posao. Kakva su vam pitanja postavljali? Vjerojatno nešto poput "Ispričajte mi o prilici kad", zar ne? Umjesto toga, na razgovoru za provjeru prilagodljivosti, volim postavljati "što ako" pitanja. Što ako bi vaš glavni izvor prihoda presušio preko noći? Što ako zbog toplinskog vala ni jedan kupac ne mogne doći u vašu trgovinu? Postavljajući pitanja sa "što ako", a ne pitanja o prošlosti, tjeramo mozak da simulira. Da zamišlja brojne moguće verzije budućnosti. Intenzitet te vizije, kao i koliko različitih scenarija neka osoba može zamisliti, mi puno govori.
Practicing simulations is a sort of safe testing ground for improving adaptability. Instead of testing how you take in and retain information, like an IQ test might, it tests how you manipulate information, given a constraint, in order to achieve a specific goal.
Vježbanje simuliranja je, na neki način, poput sigurnog testnog poligona za poboljšanje prilagodljivosti. Umjesto da se testira kako primate i zadržavate informacije, kao što je u testu inteligencije, ono testira kako upravljate informacijama uz zadana ograničenja, kako biste ostvarili određeni cilj.
The second trick that I use to assess adaptability in founders is to look for signs of unlearning. Active unlearners seek to challenge what they presume to already know, and instead, override that data with new information. Kind of like a computer running a disk cleanup. Take the example of Destin Sandlin, who programed his bicycle to turn left when he steered it right and vice versa. He called this his Backwards Brain Bike, and it took him nearly eight months just to learn how to ride it kind of, sort of normally. The fact that Destin was able to unlearn his regular bike in favor of a new one, though, signals something awesome about our adaptability. It's not fixed. Instead, each of us has the capacity to improve it, through dedication and hard work.
Drugi trik koji koristim za procjenu prilagodljivosti kod osnivača jest da tražim naznake odbacivanja naučenog. Aktivni odbacivači naučenog nastoje preispitati ono što misle da već znaju i 'pregaze' te podatke novim informacijama. Poput računala na kojem je pokrenuto čišćenja diska. Uzmimo za primjer Destina Sandlina koji je podesio svoj bicikl da skreće ulijevo kad se upravljač okreće desno i obrnuto. Nazvao ga je 'bicikl za obrnuti mozak' i trebalo mu je skoro osam mjeseci samo da ga donekle, recimo normalno, nauči voziti. Činjenica da se je Destin uspio odučiti voziti obični bicikl u korist novoga, pored svega, govori nam nešto sjajno o našoj prilagodljivosti. Ona nije nepromjenjiva. U stvari, svatko od nas ima sposobnost unaprijediti je kroz predanost i marljiv rad.
On the last page of Gandhi's autobiography, he wrote, "I must reduce myself to zero." At many points in his very full life, he was still seeking to return to a beginner's mindset, to zero. To unlearn. In this way, I think it's pretty safe to say Gandhi had a high AQ score.
Na zadnjoj stranici autobiografije Ghandi je napisao, "Moram sam sebe svesti na nulu." Više puta tijekom svog zaista ispunjenog života, i dalje je težio vratiti se na um početnika, na nulu. Odučiti se. Stoga, mislim da se sa sigurnošću može reći da je Ghandi imao visok AQ.
(Laughter)
(Smijeh)
The third and final trick that I use to assess a founder's adaptability is to look for people who infuse exploration into their life and their business. There's a sort of natural tension between exploration and exploitation. And collectively, all of us tend to overvalue exploitation. Here's what I mean. In the year 2000, a man finagled his way into a meeting with John Antioco, the CEO of Blockbuster, and proposed a partnership to manage Blockbuster's fledgling online business. The CEO John laughed him out of the room, saying, "I have millions of existing customers and thousands of successful retail stores. I really need to focus on the money."
Treći i posljednji trik koji koristim za ocjenjivanje prilagodljivosti osnivača jest da tražim ljude koji su istraživanje utkali u svoj privatni i poslovni život. Postoji neka prirodna tenzija između istraživanja i iskorištavanja. A kolektivno, svi imamo sklonost precijeniti iskorištavanje. Evo na što mislim. Godine 2000. neki čovjek je na prijevaru dobio sastanak s Johnom Antiocom, izvršnim direktorom Blockbustera, te predložio partnerstvo kako bi upravljao Blockbusterovim novim online poslovanjem. Izvršni direktor John ga je ismijao rekavši, "Imam milijune postojećih klijenata i tisuće uspješnih maloprodajnih trgovina. Doista se moram usredotočiti na novac."
The other man in the meeting, however, turned out to be Reed Hastings, the CEO of Netflix. In 2018, Netflix brought in 15.8 billion dollars, while Blockbuster filed for bankruptcy in 2010, directly 10 years after that meeting. The Blockbuster CEO was too focused on exploiting his already successful business model, so much so that he couldn't see around the next corner. In that way, his previous success became the enemy of his adaptability potential.
Međutim, drugi čovjek na tom sastanku bio je Reed Hastings, izvršni direktor Netflixa. Netflix je 2018. godine ostvario prihod od 15,8 milijardi dolara, dok je Blockbuster proglasio stečaj 2010. godine, točno 10 godina poslije tog sastanka. Izvršni direktor Blockbustera bio je isuviše usredotočen na korištenje svog već uspješnog modela poslovanja, toliko da nije uvidio što će se uskoro dogoditi. Na taj je način njegov prijašnji uspjeh postao neprijateljem njegovog potencijala za prilagodljivost.
For the founders that I work with, I frame exploration as a state of constant seeking. To never fall too far in love with your wins but rather continue to proactively seek out what might kill you next. When I first started exploring adaptability, the thing I found most exciting is that we can improve it. Each of us has the capacity to become more adaptable. But think of it like a muscle: it's got to be exercised. And don't get discouraged if it takes a while. Remember Destin Sandlin? It took him eight months just to learn how to ride a bike.
Osnivačima s kojima radim postavljam istraživanje kao stanje stalne potrage. Nikada se nemojte previše zanositi svojim pobjedama, nego nastavite proaktivno tražiti što je to sljedeće što bi vas moglo ubiti. Kada sam tek počinjala istraživati prilagodljivost, najuzbudljivija stvar mi je bila to što je možemo poboljšati. Svatko od nas posjeduje sposobnost postati prilagodljivijim. Ali prilagodljivost je kao mišić: mora ga se vježbati. I nemojte se obeshrabriti ako to malo potraje. Sjećate se Destina Sandlina? Trebalo mu je osam mjeseci samo da nauči voziti bicikl.
Over time, using the tricks that I use on founders -- asking "what if" questions, actively unlearning and prioritizing exploration over exploitation can put you in the driver's seat -- so that the next time something big changes, you're already prepared.
S vremenom, korištenje trikova koje rabim na osnivačima, postavljanje "što ako" pitanja, aktivno odučavanje i davanje prednosti istraživanju nad iskorištavanjem može vas staviti u dobru poziciju, tako da sljedeći put kad bude došlo do velike promjene, već ste spremni na to.
We're entering a future where IQ and EQ both matter way less than how fast you're able to adapt. So I hope that these tools help you to raise your own AQ.
Ulazimo u budućnost u kojoj su i IQ i EQ daleko manje bitni od toga koliko ste brzo u stanju prilagoditi se. Nadam se da će vam ovi alati pomoći podići svoj vlastiti AQ.
Thank you.
Hvala
(Applause)
(Pljesak)