To most of you, this is a device to buy, sell, play games, watch videos. I think it might be a lifeline. I think actually it might be able to save more lives than penicillin.
Za većinu vas, ovo je uređaj koji treba kupiti, prodati, igrati igrice, gledati klipove. Mislim da može biti spasonosan. Mislim da bi zaista mogao da spasi više zivota od penicilina.
Texting: I know I say texting and a lot of you think sexting, a lot of you think about the lewd photos that you see -- hopefully not your kids sending to somebody else -- or trying to translate the abbreviations LOL, LMAO, HMU. I can help you with those later. But the parents in the room know that texting is actually the best way to communicate with your kids. It might be the only way to communicate with your kids. (Laughter) The average teenager sends 3,339 text messages a month, unless she's a girl, then it's closer to 4,000. And the secret is she opens every single one. Texting has a 100 percent open rate. Now the parents are really alarmed. It's a 100 percent open rate even if she doesn't respond to you when you ask her when she's coming home for dinner. I promise she read that text. And this isn't some suburban iPhone-using teen phenomenon. Texting actually overindexes for minority and urban youth. I know this because at DoSomething.org, which is the largest organization for teenagers and social change in America, about six months ago we pivoted and started focusing on text messaging. We're now texting out to about 200,000 kids a week about doing our campaigns to make their schools more green or to work on homeless issues and things like that. We're finding it 11 times more powerful than email. We've also found an unintended consequence. We've been getting text messages back like these. "I don't want to go to school today. The boys call me faggot." "I was cutting, my parents found out, and so I stopped. But I just started again an hour ago." Or, "He won't stop raping me. He told me not to tell anyone. It's my dad. Are you there?" That last one's an actual text message that we received. And yeah, we're there. I will not forget the day we got that text message. And so it was that day that we decided we needed to build a crisis text hotline. Because this isn't what we do. We do social change. Kids are just sending us these text messages because texting is so familiar and comfortable to them and there's nowhere else to turn that they're sending them to us. So think about it, a text hotline; it's pretty powerful. It's fast, it's pretty private. No one hears you in a stall, you're just texting quietly. It's real time. We can help millions of teens with counseling and referrals. That's great. But the thing that really makes this awesome is the data. Because I'm not really comfortable just helping that girl with counseling and referrals. I want to prevent this shit from happening. So think about a cop. There's something in New York City. The police did it. It used to be just guess work, police work. And then they started crime mapping. And so they started following and watching petty thefts, summonses, all kinds of things -- charting the future essentially. And they found things like, when you see crystal meth on the street, if you add police presence, you can curb the otherwise inevitable spate of assaults and robberies that would happen. In fact, the year after the NYPD put CompStat in place, the murder rate fell 60 percent. So think about the data from a crisis text line. There is no census on bullying and dating abuse and eating disorders and cutting and rape -- no census. Maybe there's some studies, some longitudinal studies, that cost lots of money and took lots of time. Or maybe there's some anecdotal evidence. Imagine having real time data on every one of those issues. You could inform legislation. You could inform school policy. You could say to a principal, "You're having a problem every Thursday at three o'clock. What's going on in your school?" You could see the immediate impact of legislation or a hateful speech that somebody gives in a school assembly and see what happens as a result. This is really, to me, the power of texting and the power of data. Because while people are talking about data, making it possible for Facebook to mine my friend from the third grade, or Target to know when it's time for me to buy more diapers, or some dude to build a better baseball team, I'm actually really excited about the power of data and the power of texting to help that kid go to school, to help that girl stop cutting in the bathroom and absolutely to help that girl whose father's raping her. Thank you. (Applause)
Slanje poruka: ja kažem slanje poruka, a većina vas misli na slanje seksualnih poruka, većina vas misli na razvratne slike koje vidite -- nadam se da nisu vaša deca ta koja ih šalju nekom drugom -- ili pokušava da prevede skraćenicu LOL, LMAO, HMU. Sa ovim vam mogu pomoći kasnije. Ali roditelji u sobi znaju da je slanje poruka zapravo najbolji način da komuniciraju sa svojom decom. Može biti i jedini način da komuniciraju sa svojom decom. (Smeh) Prosečan tinejdžer pošalje 3 339 tekstualnih poruka mesečno, sem ako nije devojka, tada je približno 4 000. A tajna je da ona otvori svaku od njih. Slanje poruka ima stopostotni procenat otvaranja. Sada su roditelji stvarno zabrinuti. To je stopostotni procenat otvaranja čak i ako vam ona ne odgovori kada je pitate da li dolazi kući na večeru. Tvrdim vam da ona pročita tu poruku. To nije neki prigradski tinejdžerski fenomen korišćenja iPhonea. Kucanje poruka zapravo prekoračuje kod manjine i urbane omladine. Znam ovo jer u DoSomething.org, što je najveća organizacija za tinejdžere i socijalne promene u Americi, pre oko 6 meseci smo se skoncentrisali i fokusirali na tekstualne poruke. Sada šaljemo oko 200 000 poruka mladima nedeljno o radu na našim kampanjama koje njihove škole čine zelenijim ili o pitanjima beskućnika i sličnim stvarima. Nalazimo da je ovaj način oko 11 puta delotvorniji nego e-mail. Takođe nailazimo na nenamerne posledice. Dobijamo povratne poruke kao ove. "Ne želim da idem u školu danas. Dečaci me zovu peder." "Sekla sam se, moji roditelji su otkrili, pa sam prestala. Ali sam opet počela pre sat vremena." Ili: "On ne prestaje da me siluje. Rekao mi je da ne kažem nikome. to je moj otac. Jeste li tu?" Poslednju poruku smo zaista primili. I da, tu smo. Neću zaboraviti dan kada smo primili tu poruku. To je bio dan kada smo rešili da moramo da napravimo kriznu SMS liniju. Jer to nije ono što mi radimo. Mi stvaramo društvene promene. Deca nam šalju ove poruke jer im je slanje poruka tako blisko i zgodno, a nemaju nikom drugom da se obrate, pa ih šalju nama. Razmislite o tome, krizna SMS linija, prilično je snažno. Brzo je, prilično privatno. Niko vas ne čuje, samo tiho kucate poruku. U realnom vremenu. Možemo pomoći milionima tinejdžera savetovanjem i upućivanjem. To je sjajno. Ali ono što je zaista fenomenalno su podaci. Jer mi nije potpuno ugodno samo da pomognem toj devojci savetima i uputima. Želim da sprečim da se ta sranja dešavaju. Dakle, razmislite o policajcu. Postoji nešto u Njujorku. Policija je to napraviila. Nekada je to bio samo nasumični policijski posao. Onda su počeli da mapiraju zločine. Počeli su da prate i nadgledaju sitne krađe, pozive, sve te stvari -- praveći suštinske grafikone budućnosti. Pronašli su stvari kao na primer, kada vidite kristalni met na ulici, ako dodate prisustvo policije, možete da obuzdate inače neizbežnu bujicu napada i pljački koje bi se inače dogodile. Zapravo, godinu dana pošto je njujorška policija pokrenula CompStat, stopa ubistava je pala za 60 posto. Pomislite na podatke krizne SMS linije. Nema popisivanja maltretiranja ili zlostavljanja u vezama i poremećaja u ishrani i sečenja i silovanja -- nema popisivanja. Možda postoje neke studije, neke longitudinalne studije, koje mnogo koštaju i oduzimaju mnogo vremena. Možda postoji neki dokaz u vidu anegdote. Zamislite da imate podatke u realnom vremenu o svakom od ovih problema. Možete da obavestite zakonodavstvo. Možete da obavestite politiku školstva. Možete reći direktoru: "Imate problem svakog četvrtka u 3 sata. Šta se dešava u vašoj školi?" Možete videti neposredan uticaj zakonodavstva ili govor pun mržnje koji neko održava na školskom okupljanju i videti koji rezultat imate. Ovo je za mene, moć slanja poruka i moć podataka. Jer dok god ljudi pričaju o podacima, omogućavajući da Facebook iskopa mog prijatelja iz trećeg razreda, ili da Target zna kada je vreme da kupim još pelena ili da neki lik napravi bolji bejzbol tim, zaista sam uzbuđena zbog moći podataka i moći slanja poruka koje mogu da pomognu tom detetu da ode u školu, da pomognu toj devojci da prestane da se seče u kupatilu i apsolutno da pomognu toj devojci koju otac siluje. Hvala vam. (Aplauz)