To most of you, this is a device to buy, sell, play games, watch videos. I think it might be a lifeline. I think actually it might be able to save more lives than penicillin.
Za većinu vas, ovo je uređaj kojim kupujete, prodajete, igrate igrice, gledate videa. Ja mislim da bi ovo mogla biti linija života. Zapravo, smatram da bi moglo spasiti više života od penicilina.
Texting: I know I say texting and a lot of you think sexting, a lot of you think about the lewd photos that you see -- hopefully not your kids sending to somebody else -- or trying to translate the abbreviations LOL, LMAO, HMU. I can help you with those later. But the parents in the room know that texting is actually the best way to communicate with your kids. It might be the only way to communicate with your kids. (Laughter) The average teenager sends 3,339 text messages a month, unless she's a girl, then it's closer to 4,000. And the secret is she opens every single one. Texting has a 100 percent open rate. Now the parents are really alarmed. It's a 100 percent open rate even if she doesn't respond to you when you ask her when she's coming home for dinner. I promise she read that text. And this isn't some suburban iPhone-using teen phenomenon. Texting actually overindexes for minority and urban youth. I know this because at DoSomething.org, which is the largest organization for teenagers and social change in America, about six months ago we pivoted and started focusing on text messaging. We're now texting out to about 200,000 kids a week about doing our campaigns to make their schools more green or to work on homeless issues and things like that. We're finding it 11 times more powerful than email. We've also found an unintended consequence. We've been getting text messages back like these. "I don't want to go to school today. The boys call me faggot." "I was cutting, my parents found out, and so I stopped. But I just started again an hour ago." Or, "He won't stop raping me. He told me not to tell anyone. It's my dad. Are you there?" That last one's an actual text message that we received. And yeah, we're there. I will not forget the day we got that text message. And so it was that day that we decided we needed to build a crisis text hotline. Because this isn't what we do. We do social change. Kids are just sending us these text messages because texting is so familiar and comfortable to them and there's nowhere else to turn that they're sending them to us. So think about it, a text hotline; it's pretty powerful. It's fast, it's pretty private. No one hears you in a stall, you're just texting quietly. It's real time. We can help millions of teens with counseling and referrals. That's great. But the thing that really makes this awesome is the data. Because I'm not really comfortable just helping that girl with counseling and referrals. I want to prevent this shit from happening. So think about a cop. There's something in New York City. The police did it. It used to be just guess work, police work. And then they started crime mapping. And so they started following and watching petty thefts, summonses, all kinds of things -- charting the future essentially. And they found things like, when you see crystal meth on the street, if you add police presence, you can curb the otherwise inevitable spate of assaults and robberies that would happen. In fact, the year after the NYPD put CompStat in place, the murder rate fell 60 percent. So think about the data from a crisis text line. There is no census on bullying and dating abuse and eating disorders and cutting and rape -- no census. Maybe there's some studies, some longitudinal studies, that cost lots of money and took lots of time. Or maybe there's some anecdotal evidence. Imagine having real time data on every one of those issues. You could inform legislation. You could inform school policy. You could say to a principal, "You're having a problem every Thursday at three o'clock. What's going on in your school?" You could see the immediate impact of legislation or a hateful speech that somebody gives in a school assembly and see what happens as a result. This is really, to me, the power of texting and the power of data. Because while people are talking about data, making it possible for Facebook to mine my friend from the third grade, or Target to know when it's time for me to buy more diapers, or some dude to build a better baseball team, I'm actually really excited about the power of data and the power of texting to help that kid go to school, to help that girl stop cutting in the bathroom and absolutely to help that girl whose father's raping her. Thank you. (Applause)
Pisanje SMS - poruka Znam, kad kažem pisanje poruka, mnogi od vas pomisle na poruke povezane sa seksom mnogi se od vas sjete nepristojnih slika koje viđate – nadajući se da ih vaša djeca nikome ne šalju – i li pokušavate prevesti kratice LOL, LMAO, HMU. S tim Vam mogu pomoći kasnije. Ali, svi roditelji u ovoj prostoriji znaju da je pisanje poruka, zapravo, najbolji način komunikacije s Vašom djecom. Možda i jedini način komunikacije s Vašom djecom. (Smijeh) Prosječan tinejdžer pošalje 3 339 SMS – poruka mjesečno, ukoliko je djevojka, onda je bliže 4 000. I tajna je u tome da ona otvori svaku poruku koju dobije. SMS – poruke imaju stopostotnu stopu otvaranja. Roditelji su sada uistinu alarmirani. To je stopostotna stopa otvaranja čak i ako Vam ona ne odgovori kad ju pitate kada dolazi kući na večeru. Obećajem Vam da je pročitala poruku. I ovo nije fenomen kod nekih tinejdžera iz predgrađa koji se koriste iPhone-ima. Pisanje se SMS – poruka, zapravo, učestalije pojavljuje kod manjina i urbane mladeži. Ovo znam jer smo se na DoSomething.org, koja je najveća organizacija za tinejdžere i socijalne promjene u Americi, prije 6 mjeseci preusmjerili i počeli fokusirati na SMS-poruke. Sada pišemo 200 000 poruka djeci tjedno o pokretanju naših projekata kako bismo učinili njihove škole ekološki osvještenijima ili kako bismo radili na problemu beskućnika i stvari poput toga. Smatramo da je slanje SMS-poruka 11 puta učinkovitije od e-maila. Također, doživjeli smo neočekivane posljedice. Počeli smo natrag primati SMS – poruke poput ovih: „Danas ne želim ići u školu. Drugi me dječaci nazivaju homoseksualcem.“ „Rezala sam se, ali su moji roditelji saznali, pa sam prestala. Ali upravo sam počela ponovno, prije sat vremena.“ ili „Ne prestaje me silovati. Rekao mi je da nikome ne kažem. Radi se o mom ocu. Jeste li tu?“ Ovu smo zadnju poruku uistinu primili. I da, bili smo tamo. Nikad neću zaboraviti dan kada smo dobili tu SMS-poruku. I to je bio dan kada smo odlučili da trebamo napraviti hitnu liniju za SMS-poruke. Jer to nije ono čime se bavimo. Mi se bavimo socijalnim promjenama. Djeca nam jednostavno šalju takve poruke jer je slanje SMS-poruka njima toliko poznato i uobičajeno i nemaju se kome obratiti pa ih šalju nama. Razmislite o tome – hitna linija za SMS-poruke, prilično je moćna ideja. Brzo je, prilično je privatno. Nitko Vas ne može prisluškivati, samo tiho natipkate poruku. Pravo je vrijeme. Možemo pomoći milijunima tinejdžera savjetovanjem i upućivanjem. To je odlično. Ali stvar koja sve ovo čini uistinu izvanrednim jest baza podataka. Zato što ja neću biti potpuno mirna ukoliko toj djevojci damo samo savjete i upute. Ja želim u potpunosti spriječiti ove stvari. Sjetite se policajca. Postoji nešto u New Yorku. Policija je to činila. Prije je to bio samo rad, običan rad policije. A tada su započeli mapiranje zločina. I počeli su pratiti i nadgledati sitne krađe, pozive, svakakve stvari – u biti, predviđati budućnost. I tada su otkrili stvari poput, kada vidite kristalni met na ulici, ukoliko dodate prisutnost policije, možete spriječiti, inače, neminovnu bujicu napada i pljački koja bi se dogodila. Zapravo, godinu dana nakon što je njuroška policija postavila CompStat stopa je ubojstava opala za 60%. Zato razmislite o bazi podataka skupljenoj na hitnoj SMS-liniji. Trenutno ne postoji nikakav popis ljudi povezanih s nasiljem i seksualnim zlostavljanjem i poremećajima prehrane i samoozljeđivanjem i silovanjem – nikakav popis. Možda postoje nekakve studije, nekakve longitudinalne studije, koje puno koštaju i oduzimaju previše vremena. Ili možda postoji kakav anegdotičan dokaz. Zamislite da imamo pravu, aktualnu bazu podataka za svaki od ovih problema. Mogli biste obavijestiti zakonodavstvo. Mogli biste obavijestiti školsku upravu. Mogli biste reći ravnatelju: „Imate problem svakoga četvrtka u 15 sati. Što se događa u Vašoj školi?„ Mogli biste vidjeti izravan učinak zakonodavstva ili govor mržnje koji bi netko održao u školskoj skupštini i vidjeti čime će to rezultirati. Ovo je, za mene, uistinu prava moć SMS – poruka i prava moć prikupljanja podataka. Jer dok ljudi pričaju o bazama podataka, čineći mogućim da Facebook iskopa mog prijatelja iz trećeg razreda, ili da Target zna kada je vrijeme da kupim još pelena, ili da neki tip sastavi bolji tim za baseball, mene, zapravo, uistinu veseli potencijalna moć koju baze podataka i SMS – poruke imaju da pomognu djeci da odu u školu, da pomognu toj djevojci da se prestane rezati u kupaonici i da pomognu toj djevojci koju otac siluje. Hvala Vam. (Pljesak)