Za većinu vas, ovo je uređaj za kupovinu, prodaju, igranje igara, gledanje klipova. Mislim da može biti spasonosan. Mislim da zapravo može spasiti više života od penicilina.
To most of you, this is a device to buy, sell, play games, watch videos. I think it might be a lifeline. I think actually it might be able to save more lives than penicillin.
Slanje poruka: Ja kažem slanje poruka, a većina vas misli na slanje seksualnih poruka, većina vas misli na nepristojne slike koje vidi - nadam se da to nisu vaša djeca koja nekome šalju - ili pokušava da prevede skračenice LOL, LMAO, HMU. Mogu vam pomoći sa tim poslije. Ali roditelji u sobi znaju da je slanje poruka zapravo najbolji način da komuniciraju sa svojom djecom. To je možda i jedini način da komunicirate sa svojom djecom. (Smijeh) Prosječan tinejđer pošalje 3.339 poruka mjesečno, ako je djevojka, onda je ta cifra bliže 4,000. I tajna je da otvori svaku od njih. Slanje poruka ima stopostotni procenat otvaranja. Sada su roditelji pravo zabrinuti. To je stopostotni procenat otvaranja iako vam ne odgovori kada je pitate kad će doći kući na večeru. Obečavam vam da je pročitala tu poruku. To nije neki prigradski tinejđerski fenomen korištenja iPhone-a. Slanje poruka zapravo prekoračuje kod manjine i urbane omladine. Ovo znam, zato što smo na DoSomething.org, koja je najveća organizacija za tinejđere i socijalne promjene u Americi, prije šest mjeseci smo se skoncentrisali i fokusirali na slanje poruka. Sada šaljemo oko 200.000 poruka djeci sedmično o pitanjima koja se tiču toga da njihove škole budu zelenije ili u vezi pitanja za beskućnika i sličnih stvari. Rezultati pokazuju da je slanje poruka 11 puta snažnije od email-a. Također nailazimo na nenamjerne posljedice. Dobijali smo poruke slijedečeg sadržaja. ''Ne želim da idem u školu danas. Dječaci me zovu pederom.'' ''Sjekla sam se, roditelji su mi saznali, pa sam prestala. Ali opet sam počela prije sat vremena.'' Ili: ''On me ne prestaje silovati. Rekao mi je da nikom ne kažem. To je moj tata. Jeste li tamo?'' Posljednju poruku smo zaista primili. I da, jesmo, tu smo. Nikad neću zaboraviti dan kad smo dobili tu poruku. Tog dana smo odlučili da trebamo da napravimo kriznu SMS liniju. Jer to nije ono što mi radimo. Mi radimo socijalne promjene. Djeca nam šalju ovakve poruke zato što je slanje poruka jednostavno i ugodno za njih i nemaju se kome drugom obratiti i zato ih šalju nama, Razmislite, krizna SMS linija, prilično je snažno. Brzo je, prilično privatno. Niko vas ne čuje, samo tiho kucate poruku. U realnom vremenu. Možemo pomoći milionima tinejđera savjetovanjem i preporukama. To je odlično. Ali ono što je zaista odlično su podaci. Jer mi nije potpuno ugodno da pomognem samo ovoj djevojci savjetima i upućivanjem. Želim da spriječim da se ovakva sranja dešavaju. Razmislite o policajcu. Postoji nešto u New Yorku. Policija je to napravila. Nekada je to bio nasumični policijski posao. Onda su počeli da mapiraju zločine. I onda su počeli da prate i posmatraju sitne krađe, pozive, razne stvari - praveći grafikone budućnosti. I pronašli su stvari kao što su, kada vidite kristalni met na ulici, ako dodate prisustvo policije, možete da obuzdate inače neizbježnu bujicu napada i pljački koje bi se inače dogodile. Ustvari, godinu dana nakon što je njujorška policija postavila CompStat stopa ubistava je opala za 60 posto. Razmislite o podacima krizne SMS linije. Nema popisivanja maltretiranja ili zlostavljanja u vezi i poremečaja u ishrani i rezanja i silovanja - nema popisa. Možda postoje neke studije, neke longitudinalne studije, koje su mnogo skupe i oduzimaju mnogo vremena. Ili možda postoji neki dokaz u vidu angdote. Zamislite da imate podatke u realnom vremenu za svako od ovih pitanja. Mogli bi informisati zakonodavstvo. Mogli bi informisati politiku školstva. Mogli bi reći direktoru, ''Imate problem svakog četvrtka u 3 sata. Šta se dešava u vašoj školi?'' Mogli bi vidjeti neposredan utjecaj zakonodavstva ili govor pun mržnje koji neko održava na školskom skupu i vidjeti koji rezultat imate. Ovo je za mene moć slanja poruka i moć podataka. Jer dok god ljudi pričaju o podacima, omogućavajući da facebook iskopa mog prijatelja iz trečeg razreda, ili da Target zna kada je vrijeme da kupim još pelena, ili da neki lik napravi bolji bejzbol tim, zaista sam uzbuđena zbog moći podataka i moći slanja poruka koje mogu da pomognu tom djetetu da ode u školu, koje mogu da pomognu toj djevojci da se prestane sijeći u kupatilu i koje sigurno mogu da pomognu toj djevojci koju otac siluje. Hvala vam. (Aplauz)
Texting: I know I say texting and a lot of you think sexting, a lot of you think about the lewd photos that you see -- hopefully not your kids sending to somebody else -- or trying to translate the abbreviations LOL, LMAO, HMU. I can help you with those later. But the parents in the room know that texting is actually the best way to communicate with your kids. It might be the only way to communicate with your kids. (Laughter) The average teenager sends 3,339 text messages a month, unless she's a girl, then it's closer to 4,000. And the secret is she opens every single one. Texting has a 100 percent open rate. Now the parents are really alarmed. It's a 100 percent open rate even if she doesn't respond to you when you ask her when she's coming home for dinner. I promise she read that text. And this isn't some suburban iPhone-using teen phenomenon. Texting actually overindexes for minority and urban youth. I know this because at DoSomething.org, which is the largest organization for teenagers and social change in America, about six months ago we pivoted and started focusing on text messaging. We're now texting out to about 200,000 kids a week about doing our campaigns to make their schools more green or to work on homeless issues and things like that. We're finding it 11 times more powerful than email. We've also found an unintended consequence. We've been getting text messages back like these. "I don't want to go to school today. The boys call me faggot." "I was cutting, my parents found out, and so I stopped. But I just started again an hour ago." Or, "He won't stop raping me. He told me not to tell anyone. It's my dad. Are you there?" That last one's an actual text message that we received. And yeah, we're there. I will not forget the day we got that text message. And so it was that day that we decided we needed to build a crisis text hotline. Because this isn't what we do. We do social change. Kids are just sending us these text messages because texting is so familiar and comfortable to them and there's nowhere else to turn that they're sending them to us. So think about it, a text hotline; it's pretty powerful. It's fast, it's pretty private. No one hears you in a stall, you're just texting quietly. It's real time. We can help millions of teens with counseling and referrals. That's great. But the thing that really makes this awesome is the data. Because I'm not really comfortable just helping that girl with counseling and referrals. I want to prevent this shit from happening. So think about a cop. There's something in New York City. The police did it. It used to be just guess work, police work. And then they started crime mapping. And so they started following and watching petty thefts, summonses, all kinds of things -- charting the future essentially. And they found things like, when you see crystal meth on the street, if you add police presence, you can curb the otherwise inevitable spate of assaults and robberies that would happen. In fact, the year after the NYPD put CompStat in place, the murder rate fell 60 percent. So think about the data from a crisis text line. There is no census on bullying and dating abuse and eating disorders and cutting and rape -- no census. Maybe there's some studies, some longitudinal studies, that cost lots of money and took lots of time. Or maybe there's some anecdotal evidence. Imagine having real time data on every one of those issues. You could inform legislation. You could inform school policy. You could say to a principal, "You're having a problem every Thursday at three o'clock. What's going on in your school?" You could see the immediate impact of legislation or a hateful speech that somebody gives in a school assembly and see what happens as a result. This is really, to me, the power of texting and the power of data. Because while people are talking about data, making it possible for Facebook to mine my friend from the third grade, or Target to know when it's time for me to buy more diapers, or some dude to build a better baseball team, I'm actually really excited about the power of data and the power of texting to help that kid go to school, to help that girl stop cutting in the bathroom and absolutely to help that girl whose father's raping her. Thank you. (Applause)