¿Hablas español? Parlez-vous français? 你会说中文吗? If you answered, "sí," "oui," or "会" and you're watching this in English, chances are you belong to the world's bilingual and multilingual majority. And besides having an easier time traveling or watching movies without subtitles, knowing two or more languages means that your brain may actually look and work differently than those of your monolingual friends. So what does it really mean to know a language? Language ability is typically measured in two active parts, speaking and writing, and two passive parts, listening and reading. While a balanced bilingual has near equal abilities across the board in two languages, most bilinguals around the world know and use their languages in varying proportions. And depending on their situation and how they acquired each language, they can be classified into three general types. For example, let's take Gabriella, whose family immigrates to the US from Peru when she's two-years old. As a compound bilingual, Gabriella develops two linguistic codes simultaneously, with a single set of concepts, learning both English and Spanish as she begins to process the world around her. Her teenage brother, on the other hand, might be a coordinate bilingual, working with two sets of concepts, learning English in school, while continuing to speak Spanish at home and with friends. Finally, Gabriella's parents are likely to be subordinate bilinguals who learn a secondary language by filtering it through their primary language. Because all types of bilingual people can become fully proficient in a language regardless of accent or pronunciation, the difference may not be apparent to a casual observer. But recent advances in brain imaging technology have given neurolinguists a glimpse into how specific aspects of language learning affect the bilingual brain. It's well known that the brain's left hemisphere is more dominant and analytical in logical processes, while the right hemisphere is more active in emotional and social ones, though this is a matter of degree, not an absolute split. The fact that language involves both types of functions while lateralization develops gradually with age, has lead to the critical period hypothesis. According to this theory, children learn languages more easily because the plasticity of their developing brains lets them use both hemispheres in language acquisition, while in most adults, language is lateralized to one hemisphere, usually the left. If this is true, learning a language in childhood may give you a more holistic grasp of its social and emotional contexts. Conversely, recent research showed that people who learned a second language in adulthood exhibit less emotional bias and a more rational approach when confronting problems in the second language than in their native one. But regardless of when you acquire additional languages, being multilingual gives your brain some remarkable advantages. Some of these are even visible, such as higher density of the grey matter that contains most of your brain's neurons and synapses, and more activity in certain regions when engaging a second language. The heightened workout a bilingual brain receives throughout its life can also help delay the onset of diseases, like Alzheimer's and dementia by as much as five years. The idea of major cognitive benefits to bilingualism may seem intuitive now, but it would have surprised earlier experts. Before the 1960s, bilingualism was considered a handicap that slowed a child's development by forcing them to spend too much energy distinguishing between languages, a view based largely on flawed studies. And while a more recent study did show that reaction times and errors increase for some bilingual students in cross-language tests, it also showed that the effort and attention needed to switch between languages triggered more activity in, and potentially strengthened, the dorsolateral prefrontal cortex. This is the part of the brain that plays a large role in executive function, problem solving, switching between tasks, and focusing while filtering out irrelevant information. So, while bilingualism may not necessarily make you smarter, it does make your brain more healthy, complex and actively engaged, and even if you didn't have the good fortune of learning a second language as a child, it's never too late to do yourself a favor and make the linguistic leap from, "Hello," to, "Hola," "Bonjour" or "你好’s" because when it comes to our brains a little exercise can go a long way.
¿Hablas español? Parlez-vous français? 你会说中文吗? Ako ste odgovorili „si”, „oui” ili „是的”, a gledate ovo na engleskom, verovatno pripadate dvojezičnoj i multijezičnoj većini sveta. Pored toga što će vam biti lakše dok putujete ili gledate filmove bez prevoda, poznavanje dva ili više jezika znači da vaš mozak može izgledati i funkcionisati drugačije nego mozgovi vaših monolingvalnih prijatelja. Pa, šta u stvari znači znati jezik? Jezička sposobnost se obično meri kroz dva aktivna dela - pričanje i pisanje, i dva pasivna dela - slušanje i čitanje. Uravnotežena dvojezična osoba ima skoro jednake ove sposobnosti kod oba jezika, većina dvojezičnih osoba širom sveta zna i koristi svoje jezike u različitim merama. U zavisnosti od njihove situacije i načina na koji su usvojili svaki jezik, mogu se podeliti na tri opšta tipa. Hajde da za primer uzmemo Gabrijelu, čija se porodica doselila u SAD iz Perua kada je imala dve godine. Kao ujednačena dvojezična osoba, Gabrijela razvija dva lingvistička koda istovremeno, sa pojedinačnim grupama koncepata, učeći i engleski i španski dok počinje da obrađuje reči u svojoj okolini. Njen brat tinejdžer, sa druge strane, može biti koordinisana dvojezična osoba, koja radi sa dve grupe koncepata, učeći engleski u školi i nastavljajući da priča španski u kući i sa prijateljima. Konačno, Gabrijelini roditelji su verovatno zavisne dvojezične osobe koje uče drugi jezik propuštajući ga kroz svoj primarni jezik. Pošto sve dvojezične osobe mogu postati napredni govornici nekog jezika bez obzira na akcenat ili izgovor, razlika možda neće biti očigledna za usputnog posmatrača. Međutim, skorašnji napredak u tehnologiji moždane vizualizacije omogućio je neurolingvistima da bace pogled na način na koji specifični aspekti učenja jezika utiču na dvojezični mozak. Dobro je poznato da je leva hemisfera mozga dominantnija i više analitična pri logičkim procesima, dok je desna hemisfera aktivnija pri emocionalnim i društvenim procesima, iako je ovo pitanje stepena, a ne potpune podvojenosti. Činjenica da jezik uključuje oba tipa funkcija dok se lateralizacija postepeno razvija sa godinama, dovela je do hipoteze kritičnog perioda. Prema ovoj teoriji, deca lakše uče jezik jer im plastičnost mozgova u razvoju dozvoljava da koriste obe hemisfere pri usvajanju jezika, dok je kod većine odraslih jezik lateralizovan u jednoj hemisferi, obično u levoj. Ako je ovo tačno, učenje jezika u detinjstvu može vam obezbediti bolje holističko shvatanje o njegovim društvenim i emocionalnim kontekstima. Suprotno tome, skorašnje istraživanje je pokazalo da ljudi koji su naučili strani jezik u odraslom dobu pokazuju manju emocionalnu pristrasnost i imaju racionalniji pristup kada se susreću sa problemima u stranom jeziku nego u maternjem jeziku. Ipak, bez obzira na to kada ste usvojili dodatni jezik, sposobnost višejezičnosti daje vašem mozgu neke izvanredne prednosti. Neke od njih su čak i vidljive, kao što je veća gustina sive materije koja sadrži većinu vaših moždanih neurona i sinapsi i povećana aktivnost u nekim područjima dok upotrebljavate strani jezik. Povećano vežbanje koje dvojezični mozak ima tokom svog života može da pomogne da se odloži početak bolesti, kao što su Alchajmerova i demencija, čak i do pet godina. Ideja o glavnim kognitivnim prednostima dvojezičnosti može delovati intuitivno sada, ali bi iznenadila ranije stručnjake. Pre 1960-ih, dvojezičnost se smatrala hendikepom koji je usporavao razvoj deteta primoravajući ih da potroše previše energije na pravljenje razlika između jezika, stanovište umnogome zasnovano na manjkavim studijama. I dok novije studije jesu pokazale da se vreme za reakciju i greške povećavaju za neke dvojezične studente u među-jezičkom testu, pokazale su i da su napor i pažnja potrebni za prebacivanje na drugi jezik pokrenuli i više aktivnosti i potencijalno osnažili dorzolateralni prefrontalni korteks. Ovo je deo mozga koji ima veliku ulogu u izvršnoj funkciji, rešavanju problema, prebacivanju sa zadatka na zadatak, kao i u usredređivanju dok se filtriraju nevažne informacije. Dakle, iako vas dvojezičnost ne čini nužno pametnijima, ona čini vaš mozak zdravijim, složenijim i aktivnije angažovanim, a čak i ako niste imali sreće da naučite strani jezik kao dete, nikada nije previše kasno da učinite sebi uslugu i napravite lingvistički skok sa „zdravo” na „Hola”, „Bonjour” ili „您好”, jer kada se radi o našim mozgovima, malo vežbe može značiti puno uspeha.