¿Hablas español? Parlez-vous français? 你会说中文吗? If you answered, "sí," "oui," or "会" and you're watching this in English, chances are you belong to the world's bilingual and multilingual majority. And besides having an easier time traveling or watching movies without subtitles, knowing two or more languages means that your brain may actually look and work differently than those of your monolingual friends. So what does it really mean to know a language? Language ability is typically measured in two active parts, speaking and writing, and two passive parts, listening and reading. While a balanced bilingual has near equal abilities across the board in two languages, most bilinguals around the world know and use their languages in varying proportions. And depending on their situation and how they acquired each language, they can be classified into three general types. For example, let's take Gabriella, whose family immigrates to the US from Peru when she's two-years old. As a compound bilingual, Gabriella develops two linguistic codes simultaneously, with a single set of concepts, learning both English and Spanish as she begins to process the world around her. Her teenage brother, on the other hand, might be a coordinate bilingual, working with two sets of concepts, learning English in school, while continuing to speak Spanish at home and with friends. Finally, Gabriella's parents are likely to be subordinate bilinguals who learn a secondary language by filtering it through their primary language. Because all types of bilingual people can become fully proficient in a language regardless of accent or pronunciation, the difference may not be apparent to a casual observer. But recent advances in brain imaging technology have given neurolinguists a glimpse into how specific aspects of language learning affect the bilingual brain. It's well known that the brain's left hemisphere is more dominant and analytical in logical processes, while the right hemisphere is more active in emotional and social ones, though this is a matter of degree, not an absolute split. The fact that language involves both types of functions while lateralization develops gradually with age, has lead to the critical period hypothesis. According to this theory, children learn languages more easily because the plasticity of their developing brains lets them use both hemispheres in language acquisition, while in most adults, language is lateralized to one hemisphere, usually the left. If this is true, learning a language in childhood may give you a more holistic grasp of its social and emotional contexts. Conversely, recent research showed that people who learned a second language in adulthood exhibit less emotional bias and a more rational approach when confronting problems in the second language than in their native one. But regardless of when you acquire additional languages, being multilingual gives your brain some remarkable advantages. Some of these are even visible, such as higher density of the grey matter that contains most of your brain's neurons and synapses, and more activity in certain regions when engaging a second language. The heightened workout a bilingual brain receives throughout its life can also help delay the onset of diseases, like Alzheimer's and dementia by as much as five years. The idea of major cognitive benefits to bilingualism may seem intuitive now, but it would have surprised earlier experts. Before the 1960s, bilingualism was considered a handicap that slowed a child's development by forcing them to spend too much energy distinguishing between languages, a view based largely on flawed studies. And while a more recent study did show that reaction times and errors increase for some bilingual students in cross-language tests, it also showed that the effort and attention needed to switch between languages triggered more activity in, and potentially strengthened, the dorsolateral prefrontal cortex. This is the part of the brain that plays a large role in executive function, problem solving, switching between tasks, and focusing while filtering out irrelevant information. So, while bilingualism may not necessarily make you smarter, it does make your brain more healthy, complex and actively engaged, and even if you didn't have the good fortune of learning a second language as a child, it's never too late to do yourself a favor and make the linguistic leap from, "Hello," to, "Hola," "Bonjour" or "你好’s" because when it comes to our brains a little exercise can go a long way.
¿Hablas español? Parlez-vous français? 你会说中文吗? Ako ste odgovorili "sí," "oui," ili "是的", a gledate ovo na hrvatskom, vjerojatno pripadate dvojezičnoj i višejezičnoj svjetskoj većini. I osim što vam je lakše kada putujete ili gledate filmove bez titlova, poznavanje dvaju ili više jezika znači da vaš mozak možda zapravo izgleda i radi drugačije od mozgova vaših monolingualnih prijatelja. Što zapravo znači znati jezik? Jezična sposobnost se obično mjeri u dva aktivna dijela, govor i pisanje, i dva pasivna dijela, slušanje i čitanje. Dok balansirani bilingval ima gotovo jednake sposobnosti u oba jezika, većina bilingvala širom svijeta zna i koristi svoje jezike u različitim razmjerima. I ovisno o njihovoj situaciji i tome kako su naučili svaki od jezika, mogu biti klasificirani u tri opća tipa. Na primjer, uzmimo Gabriellu, čija obitelj imigrira u SAD iz Perua, u vrijeme kad je ona dvogodišnjakinja. Kao istovremeni bilingval, Gabriella razvija dva jezična koda istovremeno, s jednim skupom pojmova, učeći i engleski i španjolski dok počinje razumijevati svijet oko sebe. Njen brat tinejdžer, s druge strane, mogao bi biti koordinirani bilingval, radeći s dva seta pojmova, učeći engleski u školi, dok nastavlja pričati španjolski kod kuće i s prijateljima. Konačno, Gabriellini roditelji su vjerojatno subordinirani bilingvali koji uče sekundarni jezik filtrirajući ga kroz svoj primarni jezik. Zato što svi tipovi dvojezičnih osoba mogu postati potpuno kompetentni u jeziku bez obzira na naglasak ili izgovor, razlika ne bi mogla biti očita usputnom promatraču. No, nedavni napredak u tehnologiji slikanja mozga pružio je neurobiolozima uvid u kako specifični aspekti učenja jezika utječu na dvojezični mozak. Dobro je poznato da je lijeva hemisfera mozga dominantnija u analitičkim i logičkim procesima, dok je desna hemisfera aktivnija u onim emocionalnim i socijalnim, iako je ovo pitanje stupnja, a ne stvar apsolutne podjele. Činjenica da jezik uljučuje oba tipa funkcija, dok se lateralizacija razvija postupno s dobi, vodila je do hipoteze kritičnog perioda. Po ovoj teoriji, djeca lakše uče jezike zato što im plastičnost njihovih mozgova u razvoju dozvoljava uporabu obje hemisfere u usvajanju jezika, dok je kod većine odraslih jezik lateraliziran u jednoj hemisferi, obično u lijevoj. Ako je to istina, učenje jezika u djetinjstvu moglo bi dati cjelovitije shvaćanje njegovog socijalnog i emocionalnog konteksta. Tome suprotno, nedavna su istraživanja pokazala da ljudi koji su učili drugi jezik u odrasloj dobi pokazuju manje emocionalnih predrasuda i racionalniji pristup pri sučeljavanju s problemima u drugom jeziku u odnosu na njihov materinji. No, bez obzira kada usvojite dodatne jezike, dvojezičnost daje vašem mozgu neke izvanredne prednosti. Neke od njih nisu ni vidljive, poput veće gustoće sive tvari koja sadrži većinu vaših neurona i sinapsi, i povećane aktivnosti u određenim područjima pri uporabi drugog jezika. Povećana vježba koju dvojezični mozak prima čitavog svog života može također pomoći pri odgađanju nastupa bolesti poput Alzheimerove i demencije, do čak pet godina. Ideja velikih kognitivnih prednosti dvojezičnosti može se sada činiti intuitivna, no začudila bi ranije stručnjake. Prije 1960.-ih, dvojezičnost se smatrala hendikepom koja je usporavala djetetov razvoj prisiljavajući ga da previše energije troši na razlikovanje dvaju jezika, stajalište koje je uglavnom bilo utemeljeno na pogrešnim istraživanjima. I dok su novija istraživanja pokazala da se vrijeme reakcije i greške povećavaju kod nekih dvojezičnih učenika u testovima koji uključuju oba jezika, također su pokazala da su trud i pažnja potrebni za prebacivanje između jezika izazvali više aktivnosti u dorsolateralnom prefrontalnom korteksu, a možda ga i jačali. To je dio mozga koji igra veliku ulogu u izvršnim funkcijama, rješavanju problema, prebacivanju sa zadatka na zadatak, i fokusiranju dok se irelevantne informacije filtriraju. Tako, iako vas dvojezičnost možda ne čini nužno pametnijima, čini vaš mozak zdravijim, kompleksnijim i aktivnim, a čak i ako niste imali sreće da učite drugi jezik kao dijete, nikada nije kasno da si napravite uslugu i učinite lingvistički skok od "bok" do "Hola," "Bonjour" ili"您好’s" jer, što se naših mozgova tiče, malo vježbe može puno značiti.