I study the future of crime and terrorism, and frankly, I'm afraid. I'm afraid by what I see. I sincerely want to believe that technology can bring us the techno-utopia that we've been promised, but, you see, I've spent a career in law enforcement, and that's informed my perspective on things. I've been a street police officer, an undercover investigator, a counter-terrorism strategist, and I've worked in more than 70 countries around the world. I've had to see more than my fair share of violence and the darker underbelly of society, and that's informed my opinions. My work with criminals and terrorists has actually been highly educational. They have taught me a lot, and I'd like to be able to share some of these observations with you.
Bavim se proučavanjem budućnosti kriminala i terorizma i iskreno, strah me je. Strah me je onoga što vidim. Najiskrenije želim vjerovati da će nam tehnologija donijeti tehnološku utopiju koja nam je obećana, ali, vidite, proveo sam cijelu karijeru u policiji i na tome se temelji moje shvaćanje stvari. Bio sam prometni policajac, prikriveni istražitelj, anti-teroristički strateg, i radio sam u više od 70 zemalja diljem svijeta. Morao sam vidjeti više nego što je potrebno od nasilja i mračne strane društva, i to je oblikovalo moje mišljenje. Moj rad s kriminalcima i teroristima je u biti bio veoma edukativan. Naučili su me mnogočemu i voli bih da mogu podijeliti neka od tih opažanja s vama.
Today I'm going to show you the flip side of all those technologies that we marvel at, the ones that we love. In the hands of the TED community, these are awesome tools which will bring about great change for our world, but in the hands of suicide bombers, the future can look quite different.
Danas ću vam pokazati drugu stranu medalje svih onih tehnologija kojima se divimo, koje volimo. U rukama TED zajednice, ovo su nevjerojatni alati koji će dovesti do velikih promjena u našem svijetu, ali u rukama bombaša samoubojica, budućnost može izgledati poprilično drugačije.
I started observing technology and how criminals were using it as a young patrol officer. In those days, this was the height of technology. Laugh though you will, all the drug dealers and gang members with whom I dealt had one of these long before any police officer I knew did.
Počeo sam promatrati tehnologiju i način na koji je kriminalci upotrebljavaju kao mladi prometni policajac. U tim danima, ovo je bio vrhunac tehnologije. Možete se smijati koliko želite, ali svi dileri i članovi bandi s kojima sam imao posla su imali jedan takav davno prije svih policajaca koje sam poznavao.
Twenty years later, criminals are still using mobile phones, but they're also building their own mobile phone networks, like this one, which has been deployed in all 31 states of Mexico by the narcos. They have a national encrypted radio communications system. Think about that. Think about the innovation that went into that. Think about the infrastructure to build it. And then think about this: Why can't I get a cell phone signal in San Francisco? (Laughter) How is this possible? (Laughter) It makes no sense. (Applause)
Dvadeset godina kasnije, kriminalci i dalje koriste mobilne telefone, ali isto tako grade i vlastite mobilne mreže poput ove koja je postavljena od strane narko bandi u sve 31 savezne države Meksika. Posjeduju nacionalni kriptirani radio komunikacijski sustav. Razmislite o tome. Razmislite o inovacijama koje su korištene u tome. Razmislite o potrebnoj infrastrukturi. A zatim razmislite o sljedećem: Zašto ne mogu dobiti signal na svojem mobitelu u San Franciscu? (Smijeh) Kako je to moguće? (Smijeh) To nema smisla. (Pljesak)
We consistently underestimate what criminals and terrorists can do. Technology has made our world increasingly open, and for the most part, that's great, but all of this openness may have unintended consequences.
Neprestano podcjenjujemo sposobnost kriminalaca i terorista. Tehnologija je doprinijela da se svijet neprestano otvara, i većinom je to odlično, ali sva ta otvorenost može imati neplanirane posljedice.
Consider the 2008 terrorist attack on Mumbai. The men that carried that attack out were armed with AK-47s, explosives and hand grenades. They threw these hand grenades at innocent people as they sat eating in cafes and waited to catch trains on their way home from work. But heavy artillery is nothing new in terrorist operations. Guns and bombs are nothing new. What was different this time is the way that the terrorists used modern information communications technologies to locate additional victims and slaughter them. They were armed with mobile phones. They had BlackBerries. They had access to satellite imagery. They had satellite phones, and they even had night vision goggles. But perhaps their greatest innovation was this. We've all seen pictures like this on television and in the news. This is an operations center. And the terrorists built their very own op center across the border in Pakistan, where they monitored the BBC, al Jazeera, CNN and Indian local stations. They also monitored the Internet and social media to monitor the progress of their attacks and how many people they had killed. They did all of this in real time.
Razmotrite teroristički napad iz 2008. u Mumbaiju. Ljudi koji su izveli taj napad bili su naoružani s kalašnjikovima, eksplozivima i ručnim bombama. Bacali su te ručne bombe na nedužne ljude koji su sjedili u kafićima i čekali na vlakove koje će ih odvesti kući s posla. Ali teška artiljerija nije ništo novo u terorističkim operacijama. Puške i bombe nisu ništa novo. Ono što je bilo drugačije ovaj put jest način na koji su teroristi koristili moderne informacijeske tehnologije kako bi locirali dodatne žrtve i ubili ih. Bili su naoružani mobilnim telefonima. Imali su BlackBerry-je. Imali su pristup satelitskim snimkama. Imali su satelitske telefone i čak su imali i naočale za noćni vid. Ali možda je njihova najveća inovacija bila ova. Svi smo mi vidjeli slike poput ove na televiziji i u vijestima. Ovo je operativni centar. A teroristi su sagradili vlastiti operativni centar preko granice u Pakistanu gdje su pratili BBC, al-Jazeeru, CNN i indijske lokalne stanice. Također su pratili internet i društvene medije kako bi pratili napredak svojih napada i koliko su ljudi ubili. Sve su to radili u realnom vremenu.
The innovation of the terrorist operations center gave terrorists unparalleled situational awareness and tactical advantage over the police and over the government. What did they do with this? They used it to great effect.
Inovacija terorističkog operativnog centra je pružila teroristima do sada nepoznatu preglednost nad situacijom i taktičku prednost nad policijom i vladom. Što su oni činili s time? Iskoristili su ga s velikom učinkovitošću.
At one point during the 60-hour siege, the terrorists were going room to room trying to find additional victims. They came upon a suite on the top floor of the hotel, and they kicked down the door and they found a man hiding by his bed. And they said to him, "Who are you, and what are you doing here?" And the man replied, "I'm just an innocent schoolteacher." Of course, the terrorists knew that no Indian schoolteacher stays at a suite in the Taj. They picked up his identification, and they phoned his name in to the terrorist war room, where the terrorist war room Googled him, and found a picture and called their operatives on the ground and said, "Your hostage, is he heavyset? Is he bald in front? Does he wear glasses?" "Yes, yes, yes," came the answers. The op center had found him and they had a match. He was not a schoolteacher. He was the second-wealthiest businessman in India, and after discovering this information, the terrorist war room gave the order to the terrorists on the ground in Mumbai. ("Kill him.")
U jednom trenutku tijekom 60-satne okupacije, teroristi su pretraživali sobu za sobom pokušavajući pronaći dodatne žrtve. Došli su do apartmana na posljednjem katu hotela, srušili vrata i pronašli čovjeka koji se sakrivao ispod kreveta. Zatim su ga upitali: "Tko si ti, i što radiš ovdje?", na što je čovjek odgovorio: "Nedužni sam učitelj." Naravno, teroristi su znali da ni jedan indijski učitelj ne odsjeda u apartmanu u Taj-u. Uzeli su njegovu osobnu iskaznicu, i prenijeli njegovo ime teroristima u zapovjednoj sobi gdje su teroristi potražili njegovo ime na Google-u i pronašli njegovu sliku nakon čega su nazvali operativce na terenu i rekli: "Vaš zatočenik, je li krupnije građe? Je li proćelav odsprijeda? Nosi li naočale?" "Da, da, da.", stigao je odgovor. Operativni centar ga je pronašao i otkrio njegov identitet. On nije bio učitelj. Bio je drugi najbogatiji poduzetnik u Indiji i nakon što su otkrili te informacije, teroristička zapovjedna soba je izdala zapovijed teroristima na terenu u Mumbaiju. ("Ubijte ga.")
We all worry about our privacy settings on Facebook, but the fact of the matter is, our openness can be used against us. Terrorists are doing this. A search engine can determine who shall live and who shall die. This is the world that we live in.
Svi mi se brinemo o postavkama sigurnosti na Facebook-u, ali u stvarnosti se naša otvorenost može koristiti i protiv nas. Teroristi to čine. Pretraživač može odrediti tko će živjeti a tko će umrijeti. To je svijet u koje živimo.
During the Mumbai siege, terrorists were so dependent on technology that several witnesses reported that as the terrorists were shooting hostages with one hand, they were checking their mobile phone messages in the very other hand. In the end, 300 people were gravely wounded and over 172 men, women and children lost their lives that day.
Tijekom okupacije u Mumbaiju, teroristi su bili toliko ovisni o tehnologiji da je nekoliko svjedoka posvjedočilo da su teroristi, dok su jednom rukom pucali na taoce, drugom slobodnom rukom provjeravali poruke na svojim mobitelima. Naposljetku, 300 ljudi je bilo ozbiljno ozlijeđeno, a preko 172 muškaraca, žena i djece je izgubilo život taj dan.
Think about what happened. During this 60-hour siege on Mumbai, 10 men armed not just with weapons, but with technology, were able to bring a city of 20 million people to a standstill. Ten people brought 20 million people to a standstill, and this traveled around the world. This is what radicals can do with openness.
Razmislite o tome što se dogodilo. Tijekom 60-satne okupacije u Mumbaiju, 10 ljudi naoružanih ne samo oružjem, već i tehnologijom, uspjelo je dovesti grad s 20 milijuna stanovnika u zastoj. 10 ljudi je dovelo 20 milijuna ljudi u zastoj, i taj čin je obišao svijet. To je ono što radikali mogu učiniti s otvorenošću.
This was done nearly four years ago. What could terrorists do today with the technologies available that we have? What will they do tomorrow? The ability of one to affect many is scaling exponentially, and it's scaling for good and it's scaling for evil.
To se dogodilo prije gotovo četiri godine. Što bi teroristi mogli napraviti danas s tehnologijom koja nam je sada dostupna? Što će učiniti sutra? Sposobnost da jedan utječe na mnoge raste eksponencijalno i taj se rast odnosi na dobro kao i na zlo.
It's not just about terrorism, though. There's also been a big paradigm shift in crime. You see, you can now commit more crime as well. In the old days, it was a knife and a gun. Then criminals moved to robbing trains. You could rob 200 people on a train, a great innovation. Moving forward, the Internet allowed things to scale even more. In fact, many of you will remember the recent Sony PlayStation hack. In that incident, over 100 million people were robbed. Think about that. When in the history of humanity has it ever been possible for one person to rob 100 million?
Iako, nije to samo s terorizmom. Dogodio se i veliki pomak u konceptu zločina. Vidite, danas se također može obaviti i veći broj zločina. U stara vremena, postojao je samo nož i pištolj. Zatim su kriminalci prešli na pljačkanje vlakova. Mogli ste orobiti 200 ljudi u vlaku, velika inovacija. Nadalje, internet je omogućio daljnje povećanje mjerila. U biti, mnogi od vas će se mogu sjetiti nedavnog hakiranja Sony PlayStationa. U tom incidentu, pokradeno je više od 100 milijuna ljudi. Razmislite o tome. Kada je u ljudskoj povijesti bilo moguće da jedna osoba opljačka 100 milijuna ljudi?
Of course, it's not just about stealing things. There are other avenues of technology that criminals can exploit. Many of you will remember this super cute video from the last TED, but not all quadcopter swarms are so nice and cute. They don't all have drumsticks. Some can be armed with HD cameras and do countersurveillance on protesters, or, as in this little bit of movie magic, quadcopters can be loaded with firearms and automatic weapons. Little robots are cute when they play music to you. When they swarm and chase you down the block to shoot you, a little bit less so.
Naravno, nije sve u krađama predmeta. Postoje razne grane tehnologije koje kriminalci mogu iskoristiti. Mnogi od vas će se prisjetiti dražesnog videa sa zadnjeg TED-a, ali nisu svi rojevi kvadrikoptera tako dražesni i dobri. Nemaju svi palice za bubnjeve. Neki mogu biti naoružani HD kamerama i sprječavati nadzor nad prosvjednicima, ili, kao u ovom djeliću filmske čarolije, kvadrikopteri mogu biti opremljeni vatrenim oružjem i automatskim puškama. Mali roboti su dražesni kada vam sviraju glazbu. Kada se grupiraju u rojeve i love vas ulicom da bi vas upucali, ipak su malo manje dražesni.
Of course, criminals and terrorists weren't the first to give guns to robots. We know where that started. But they're adapting quickly. Recently, the FBI arrested an al Qaeda affiliate in the United States, who was planning on using these remote-controlled drone aircraft to fly C4 explosives into government buildings in the United States. By the way, these travel at over 600 miles an hour.
Naravno, kriminalci i teroristi nisu bili prvi koji su dali oružje robotima. Svi znamo gdje je to počelo. Ali prilagođavaju se brzo. Nedavno je FBI uhitio osobu povezanu s al Qaeda-om u SAD-u, koja je planirala koristiti ove bespilotne letjelice na daljinsko upravljanje kako bi prenio C4 eksploziv na vladine zgrade u SAD-u. Usput, ove mogu letjeti brzinama od preko 960 km/h.
Every time a new technology is being introduced, criminals are there to exploit it. We've all seen 3D printers. We know with them that you can print in many materials ranging from plastic to chocolate to metal and even concrete. With great precision I actually was able to make this just the other day, a very cute little ducky. But I wonder to myself, for those people that strap bombs to their chests and blow themselves up, how might they use 3D printers?
Svaki put kad se uvodi nova tehnologija, kriminalci su tu da je iskoriste. Svi smo vidjeli 3D printere. Znamo da za printanje mogu koristiti različite materijale od plastike pa sve do čokolade i metala pa čak i betona. S velikom sam preciznošću zapravo uspio nekidan napraviti ovu veoma dražesnu patkicu. Ali zapitao sam se kako bi ljudi koji postavljaju bombe na sebe i dižu se u zrak, mogli iskoristiti 3D printere.
Perhaps like this. You see, if you can print in metal, you can print one of these, and in fact you can also print one of these too. The UK I know has some very strict firearms laws. You needn't bring the gun into the UK anymore. You just bring the 3D printer and print the gun while you're here, and, of course, the magazines for your bullets.
Možda na ovaj način. Vidite, ukoliko možete printati metal, možete isprintati jedan ovakav i, u biti, možete isprintati i jedan ovakav. Velika Britanija kakvu poznajem ima neke veoma striktne zakone u vezi vatrenog oružja. Više ne moraš unijeti oružje u Veliku Britaniju. Samo doneseš 3D printer i isprintaš si pištolj dok si ondje i, naravno, spremnik za metke.
But as these get bigger in the future, what other items will you be able to print? The technologies are allowing bigger printers.
Ali kako će se povećavati njihova veličina s vremenom, koje će se sve stvari moći printati? Tehnologije omogućavaju veće printere.
As we move forward, we'll see new technologies also, like the Internet of Things. Every day we're connecting more and more of our lives to the Internet, which means that the Internet of Things will soon be the Internet of Things To Be Hacked. All of the physical objects in our space are being transformed into information technologies, and that has a radical implication for our security, because more connections to more devices means more vulnerabilities. Criminals understand this. Terrorists understand this. Hackers understand this. If you control the code, you control the world. This is the future that awaits us.
I kako idemo naprijed, vidjet ćemo i nove stvari, poput Interneta za stvari. Svakodnevno povezujemo život sve više i više s internetom, što znači da će Internet stvari uskoro biti internet stvari za hakiranje. Svi fizički objekti u našem prostoru se transformiraju u informacijske tehnologije, i to predstavlja radikalne implikacije za našu sigurnost, zato što veći broj veza prema uređajima označava i veću ranjivost. Kriminalci to razumiju. Teroristi to razumiju. Hakeri to razumiju. Ukoliko kontroliraš kod, kontroliraš i svijet. To je budućnost koja nas čeka.
There has not yet been an operating system or a technology that hasn't been hacked. That's troubling, since the human body itself is now becoming an information technology. As we've seen here, we're transforming ourselves into cyborgs. Every year, thousands of cochlear implants, diabetic pumps, pacemakers and defibrillators are being implanted in people. In the United States, there are 60,000 people who have a pacemaker that connects to the Internet. The defibrillators allow a physician at a distance to give a shock to a heart in case a patient needs it. But if you don't need it, and somebody else gives you the shock, it's not a good thing.
Do sada nije postojao operativni sustav ili tehnologija koja nije bila hakirana. To je zabrinjavajuće zato što samo ljudsko tijelo danas postaje informacijskom tehnologijom. Kao što smo vidjeli, mi transformiramo naša tijela u kiborge. Svake godine, tisuće umjetnih pužnica, dijabetičkih pumpi, pacemakera i defibrilatora se implantira u ljude. U SAD-u 60,000 ljudi ima pacemakere koji se spajaju na internet. Defibrilatori omogućuju doktorima da na daljinu daju impuls srcu ukoliko je to pacijentu potrebno. Ali ako ne trebate impuls, a netko drugi vam ga da, to nije dobra stvar.
Of course, we're going to go even deeper than the human body. We're going down to the cellular level these days. Up until this point, all the technologies I've been talking about have been silicon-based, ones and zeroes, but there's another operating system out there: the original operating system, DNA. And to hackers, DNA is just another operating system waiting to be hacked. It's a great challenge for them. There are people already working on hacking the software of life, and while most of them are doing this to great good and to help us all, some won't be.
Naravno, ići ćemo i dalje od ljudskog tijela. Ovih dana ćemo dostići i razinu stanica. Sve do ovog trena, sve tehnologije o kojima sam pričao su bazirane na siliciju, jedinicama i nulama, ali postoji i jedan drugi operativni sustav: originalni operativni sustav, DNK. A hakerima je DNK samo još jedan operativni sustav koji čeka da bude hakiran. To im predstavlja veliki izazov. Već postoje ljudi koji rade na hakiranju programa života, i dok većina to radi za opće dobro, i kako bi svima nama pomogli, neki neće raditi za taj cilj.
So how will criminals abuse this? Well, with synthetic biology you can do some pretty neat things. For example, I predict that we will move away from a plant-based narcotics world to a synthetic one. Why do you need the plants anymore? You can just take the DNA code from marijuana or poppies or coca leaves and cut and past that gene and put it into yeast, and you can take those yeast and make them make the cocaine for you, or the marijuana, or any other drug. So how we use yeast in the future is going to be really interesting. In fact, we may have some really interesting bread and beer as we go into this next century.
Kako će onda kriminalci zlouporabiti to? Pa, sa sintetičkom biologijom mogu se raditi poprilično zgodne stvari. Naprimjer, predviđam da ćemo se udaljiti od narkotika baziranih na biljkama prema sintetičkima. Zašto nam uopće i treba više biljka? Možemo jednostavno uzeti DNK marihuane, maka ili lišća od koke i kopirati te prenijeti taj gen u kvasac, koji ćemo zatim iskoristiti da radi kokain za nas, ili marihuanu, ili bilo koju drugu drogu. Načini na koji ćemo koristiti kvasac u budućnosti bit će zbilja zanimljivi. U biti, možda ćemo imati stvarno zanimljiv kruh i pivo kada budemo kročili kroz sljedeće stoljeće.
The cost of sequencing the human genome is dropping precipitously. It was proceeding at Moore's Law pace, but then in 2008, something changed. The technologies got better, and now DNA sequencing is proceeding at a pace five times that of Moore's Law. That has significant implications for us.
Cijena sekvenciranja ljudskog genoma se strahovito smanjuje. Nekoć je pratila krivulju Moorovog zakona, ali se onda u 2008. nešto promjenilo. Tehnologije su se poboljšale i sada se sekvenciranje DNK vrši po krivulji pet puta bržoj od one od Moorovog zakona. To ima važne implikacije za nas.
It took us 30 years to get from the introduction of the personal computer to the level of cybercrime we have today, but looking at how biology is proceeding so rapidly, and knowing criminals and terrorists as I do, we may get there a lot faster with biocrime in the future. It will be easy for anybody to go ahead and print their own bio-virus, enhanced versions of ebola or anthrax, weaponized flu.
Trebalo je proći 30 godina od uvođenja osobnog kompjutera do razine cyber kriminala koji imamo danas, ali pogledajte kako se brzo biologija razvija, a poznavajući kriminalce i teroriste kako ih ja poznajem, mogli bismo se susresti puno brže s bio-kriminalom u budućnosti. Za svakogaće biti lakše isprintati svoji bio-virus, poboljšanu verziju ebole ili antraksa, gripe kao biološkog oružja.
We recently saw a case where some researchers made the H5N1 avian influenza virus more potent. It already has a 70 percent mortality rate if you get it, but it's hard to get. Engineers, by moving around a small number of genetic changes, were able to weaponize it and make it much more easy for human beings to catch, so that not thousands of people would die, but tens of millions. You see, you can go ahead and create new pandemics, and the researchers who did this were so proud of their accomplishments, they wanted to publish it openly so that everybody could see this and get access to this information.
Nedavno smo svjedočili slučaju gdje su neki istraživaći pojačali virus ptičje gripe H5N1. Već sada ima stopu smrtnosti od 70%, ako se zarazite, ali teško se zaraziti. Inžinjeri su, radeći male preinake u genetskom kodu, mogli napraviti oružje od njega na način da se ljudi puno lakše zaraze njime, tako da ne bi doveo do smrti tisuće ljudi, već desetaka milijuna. Vidite, možete stvoriti nove pandemije, i istraživači koji su ovo učinili bili su jako ponosni na svoja postignuća, željeli su to objaviti javno tako da svi to mogu mogu vidjeti i dobiti informacije o tome.
But it goes deeper than that. DNA researcher Andrew Hessel has pointed out quite rightly that if you can use cancer treatments, modern cancer treatments, to go after one cell while leaving all the other cells around it intact, then you can also go after any one person's cell. Personalized cancer treatments are the flip side of personalized bioweapons, which means you can attack any one individual, including all the people in this picture. How will we protect them in the future?
Ali ide i dublje od toga. DNK istraživač Andrew Hessel je s pravom skrenuo pozornost na činjenicu da ukoliko se može koristiti liječenje raka, moderno liječenje raka, gdje se napadaju stanice raka ne dirajući sve ostale okolne stanice, tada se mogu ciljati i samo stanice određene osobe. Personalizirajuće liječenje raka je samo druga strana medalje personalizirajućih biooružja, što znači da se može napasti bilo koja osoba, uključujući sve osobe s ove slike. Kako ćemo ih obraniti u budućnosti?
What to do? What to do about all this? That's what I get asked all the time. For those of you who follow me on Twitter, I will be tweeting out the answer later on today. (Laughter)
Što učiniti? Što učiniti oko svega ovoga? Takva pitanja mi stalno postavljaju. Za one koji me prate na Twitteru, postavit ću odgovor kasnije popodne. (Smijeh)
Actually, it's a bit more complex than that, and there are no magic bullets. I don't have all the answers, but I know a few things. In the wake of 9/11, the best security minds put together all their innovation and this is what they created for security. If you're expecting the people who built this to protect you from the coming robopocalypse — (Laughter) — uh, you may want to have a backup plan. (Laughter) Just saying. Just think about that. (Applause)
U biti, stvar je malo kompleksnija od toga i ne postoji čarobni napitak. Ne posjedujem sve odgovore, ali znam nekoliko stvari. Odmah nakon 11. rujna, najbolji sigurnosni mozgovi, sakupili su sve svoje inovacije i ovo je ono što su stvorili za sigurnost. Ukoliko očekuješ da će te ljudi koji su stvorili ovo obraniti od nadolazeće roboapokalipse - (Smijeh) - bolje ti je da imaš rezervni plan. (Smijeh) Samo kažem. Razmislite o tome. (Pljesak)
Law enforcement is currently a closed system. It's nation-based, while the threat is international. Policing doesn't scale globally. At least, it hasn't, and our current system of guns, border guards, big gates and fences are outdated in the new world into which we're moving. So how might we prepare for some of these specific threats, like attacking a president or a prime minister? This would be the natural government response, to hide away all our government leaders in hermetically sealed bubbles. But this is not going to work. The cost of doing a DNA sequence is going to be trivial. Anybody will have it and we will all have them in the future.
Provođenje zakona je trenutno zatvoreni sustav. Nacionalno je baziran, dok je prijetnja internacionalna. Policija ne djeluje globalno. Barem nije do sada, i trenutni sustavi oružja, granične kontrole, velikih vrata i ograda su zastarjeli u odnosu na svijet prema kojemu se krećemo. Kako se možemo pripremiti na neke od ovih specifičnih prijetnji, poput napada na predsjednika ili premijera? Ovo bi bila normalna reakcija vlade, sakriti negdje sve vladine vođe u hermetički zatvorene balone. Ali to neće funkcionirati. Trošak sekvenciranja DNK će biti trivijalan. Svi će ga raditi i svi ćemo ga imati u budućnosti.
So maybe there's a more radical way that we can look at this. What happens if we were to take the President's DNA, or a king or queen's, and put it out to a group of a few hundred trusted researchers so they could study that DNA and do penetration testing against it as a means of helping our leaders? Or what if we sent it out to a few thousand? Or, controversially, and not without its risks, what happens if we just gave it to the whole public? Then we could all be engaged in helping.
Dakle, možda postoji radikalniji pristup kako gledati na sve to. Što bi se dogodilo kada bismo uzeli DNK predsjednika, ili kralja ili kraljice, i dali ga na raspolaganje grupi od nekoliko stotina istraživača od povjerenja kako bi ga mogli istražiti i izvršiti testiranja na njemu kao pomoć našim vođama? A što da ga damo tisućama? Ili, kontroverznije, i ne bez rizika, što bi se dogodilo kada bismo ga dali cijeloj javnosti? Tada bismo svi bili uključeni u pomaganje.
We've already seen examples of this working well. The Organized Crime and Corruption Reporting Project is staffed by journalists and citizens where they are crowd-sourcing what dictators and terrorists are doing with public funds around the world, and, in a more dramatic case, we've seen in Mexico, a country that has been racked by 50,000 narcotics-related murders in the past six years. They're killing so many people they can't even afford to bury them all in anything but these unmarked graves like this one outside of Ciudad Juarez. What can we do about this? The government has proven ineffective. So in Mexico, citizens, at great risk to themselves, are fighting back to build an effective solution. They're crowd-mapping the activities of the drug dealers.
Već smo vidjeli primjere kada je to funkcioniralo. Projekt za izvještavanje o organiziranom kriminalu i korupciji, na kojemu rade novinari i građani koji dobivaju podatke od velikih grupa ljudi o tome što diktatori i teroristi rade s javnim sredstvima diljem svijeta. Dramatičniji slučaj vidjeli smo u Meksiku, zemlji koja je izmučena od 50,000 ubojstava povezanim s narkoticima u posljednjih šest godina. Ubijaju toliko ljudi da si ne mogu ni priuštiti da ih sve sahrane u bilo čemu osim u neobilježenim grobovima kao što su ovi izvan Ciudad Juareza. Što možemo napraviti u vezi toga? Vlada se pokazala neučinkovitom. Tako u Meksiku, građani, stavljajući sebe u veliki rizik, uzvraćaju udarac kako bi izgradili efektivno rješenje. Grupno mapiraju aktivnosti dilera drogom.
Whether or not you realize it, we are at the dawn of a technological arms race, an arms race between people who are using technology for good and those who are using it for ill. The threat is serious, and the time to prepare for it is now. I can assure you that the terrorists and criminals are.
Shvaćate li vi to ili ne, nalazimo se u praskozorju utrke za tehnološkim naoružanjem, utrke u naoružanju između ljudi koji koriste tehnologiju za dobro i onih koji je koriste za loše. Prijetnja je ozbiljna, a vrijeme za pripremu je sad. Mogu vam jamčiti da su teroristi i kriminalci već spremni.
My personal belief is that, rather than having a small, elite force of highly trained government agents here to protect us all, we're much better off having average and ordinary citizens approaching this problem as a group and seeing what we can do. If we all do our part, I think we'll be in a much better space. The tools to change the world are in everybody's hands. How we use them is not just up to me, it's up to all of us.
Moje osobno mišljenje jest da umjesto da imamo malu, elitnu jedinicu visoko istreniranih vladinih agenata koji su tu da nam pomognu, bilo bi nam puno bolje da imamo prosječne i obične građane koji pristupaju problemu kao grupa i vide što mi možemo učiniti. Ukoliko svatko od nas radi svoj dio, vjerujem da ćemose naći na puno boljem mjestu. Alati za promjenu svijeta nalaze se u rukama svih nas. Kako ćemo ih koristiti nije samo do mene, nego do svih nas.
This was a technology I would frequently deploy as a police officer. This technology has become outdated in our current world. It doesn't scale, it doesn't work globally, and it surely doesn't work virtually.
Ovo je bila tehnologija koju bih često koristio kao policijski službenik. Ta tehnologija je postala zastarjela u trenutnom svijetu. Ne povećava se, ne djeluje globalno, i definitivno ne funkcionira virtualno.
We've seen paradigm shifts in crime and terrorism. They call for a shift to a more open form and a more participatory form of law enforcement. So I invite you to join me. After all, public safety is too important to leave to the professionals.
Svjedočili smo pomaku u obrascima zločina i terorizma. Oni zovu na promjene prema otvorenijim oblicima i prema participativnijim oblicima policije. Tako da vas zovem da mi se priključite. Naposljetku, javna zaštita je previše važna da je se prepusti profesionalcima.
Thank you. (Applause)
Hvala Vam. (Pljesak)
(Applause)
(Pljesak)