Contagious is a good word. Even in the times of H1N1, I like the word. Laughter is contagious. Passion is contagious. Inspiration is contagious. We've heard some remarkable stories from some remarkable speakers. But for me, what was contagious about all of them was that they were infected by something I call the "I Can" bug.
Zarazno je dobra riječ. Čak i u vremena H1N1, volim tu riječ. Smijeh je zarazan. Strast je zarazna. Inspiracija je zarazna. Čuli smo izvanredne priče od izvanrednih govornika. Ali za mene, ono što je kod svih njih bilo zarazno je to što su bili zaraženi nečime što ja zovem ''Ja mogu'' bubom.
So, the question is, why only them? In a country of a billion people and some, why so few? Is it luck? Is it chance? Can we all not systematically and consciously get infected? So, in the next eight minutes I would like to share with you my story. I got infected when I was 17, when, as a student of the design college, I encountered adults who actually believed in my ideas, challenged me and had lots of cups of chai with me. And I was struck by just how wonderful it felt, and how contagious that feeling was. I also realized I should have got infected when I was seven.
Prema tome, pitanje je zašto samo oni? U državi od milijardu i nešto ljudi, zašto samo tako malo? Je li to sreća? Je li to slučajnost? Ne možemo li se svi sistematski i svjesno zaraziti? Tako, u sljedećih bih osam minuta voljela s vama podijeliti svoju priču. Zarazila sam se kad sam imala 17, kada sam, kao student koledža dizajna susrela odrasle koji su stvarno vjerovali u moje ideje, izazvali me i popili puno šalica čaja sa mnom. A ja sam bila zapanjena koliko se prekrasnim činilo i kako je zarazan bio taj osjećaj. Također sam shvatila da sam se trebala zaraziti kada sam imala sedam godina.
So, when I started Riverside school 10 years ago it became a lab, a lab to prototype and refine a design process that could consciously infect the mind with the "I Can" bug. And I uncovered that if learning is embedded in real-world context, that if you blur the boundaries between school and life, then children go through a journey of "aware," where they can see the change, "enable," be changed, and then "empower," lead the change. And that directly increased student wellbeing. Children became more competent, and less helpless. But this was all common sense.
Kada sam pokrenula školu Riverside prije 10 godina, ona je postala laboratorij, laboratorij u kojem bi se prototipizirao i rafinirao proces dizajna koje bi mogao svjesno zaraziti um s ''Ja mogu'' bubom. I otkrila sam da ako je učenje ugrađeno u kontekst pravoga svijeta, ako zamutiš granice između škole i života, tada djeca idu kroz putovanje svjesnosti, gdje mogu vidjeti promjenu, omogućiti, biti promijenjeni i tada osposobiti, voditi promjenu. I to je izravno povećalo dobrobit učenika. Djeca su postala sposobnija i manje bespomoćna. Ali to je sve zdrav razum.
So, I'd like to show you a little glimpse of what common practice looks like at Riverside. A little background: when my grade five was learning about child rights, they were made to roll incense sticks, agarbattis, for eight hours to experience what it means to be a child laborer. It transformed them. What you will see is their journey, and then their utter conviction that they could go out and change the world. (Music)
Željela bih vam pokazati tračak onoga kako uobičajena praksa izgleda u Riversideu. Malo pozadine: kada je moj peti razred učio o pravima djece, morali su motati štapiće tamjana, agarbattis, osam sati kako bi iskusili što to znači biti radnik kao dijete. Preobrazilo ih je. Što ćete vidjeti je njihov put i onda njihova krajnje uvjerenje da mogu otići i promijeniti svijet. (Glazba)
That's them rolling. And in two hours, after their backs were broke, they were changed. And once that happened, they were out in the city convincing everybody that child labor just had to be abolished. And look at Ragav, that moment when his face changes because he's been able to understand that he has shifted that man's mindset. And that can't happen in a classroom. So, when Ragav experienced that he went from "teacher told me," to "I am doing it." And that's the "I Can" mindshift. And it is a process that can be energized and nurtured.
To su oni kako motaju. I za dva sata, nakon što su im leđa bila slomljena, bili su promijenjeni. A kad se to dogodilo, uvjeravali su sve u gradu da se rad djece mora ukinuti. Pogledajte Ragava, trenutak kada se njegovo lice promijeni jer je u mogućnosti shvatiti da je promijenio razmišljanje tog čovjeka. A to se ne može dogoditi u učionici. Tako da, kada je Ragav iskusio da je prešao s ''Učitelj mi je rekao'' na ''Radim to sam''. I to je ''Ja mogu'' razmišljanje. I to je proces koji može biti energiziran i potican.
But we had parents who said, "Okay, making our children good human beings is all very well, but what about math and science and English? Show us the grades." And we did. The data was conclusive. When children are empowered, not only do they do good, they do well, in fact very well, as you can see in this national benchmarking assessment taken by over 2,000 schools in India, Riverside children were outperforming the top 10 schools in India in math, English and science.
Ali imali smo roditelje koji su rekli ''OK, jako je dobro što se naša djeca oblikuju u dobre ljude, ali što je s matematikom i biologijom i engleskim? Pokažite nam ocjene.'' I pokazali smo im. Podaci su bili uvjerljivi. Kada se djeci da moć, ne samo da čine dobro, rade dobro, zapravo jako dobro, kao što možete vidjeti u ovoj nacionalnoj procjeni vrednovanja kojoj je pristupilo preko 2.000 škola u Indiji, djeca iz Riversidea su bila bolja i od najboljih 10 škola u Indiji u matematici, engleskom i prirodnim znanostima.
So, it worked. It was now time to take it outside Riverside. So, on August 15th, Independence Day, 2007, the children of Riverside set out to infect Ahmedabad. Now it was not about Riverside school. It was about all children. So, we were shameless. We walked into the offices of the municipal corporation, the police, the press, businesses, and basically said, "When are you going to wake up and recognize the potential that resides in every child? When will you include the child in the city? Basically, open your hearts and your minds to the child."
Djelovalo je. Tada je došlo vrijeme iznijeti to iz Riversidea. Tako, 15. kolovoza, na Dan nezavisnosti, 2007., djeca iz Riversidea krenula su zaraziti Ahmedabad. Sada se nije radilo o Riverside školi. Sve se radilo o djeci. Tako da smo bili besramni. Ušetali smo u urede općinske korporacije, policije, medija, poduzeća i u osnovi rekli ''Kada ćete se probuditi i prepoznati potencijal koji boravi u svakom djetetu. Kada ćete uključiti dijete u grad? U osnovi, otvorite svoja srca i umove prema djetetu.''
So, how did the city respond? Since 2007 every other month the city closes down the busiest streets for traffic and converts it into a playground for children and childhood. Here was a city telling its child, "You can." A glimpse of infection in Ahmedabad. Video: [Unclear] So, the busiest streets closed down. We have the traffic police and municipal corporation helping us. It gets taken over by children. They are skating. They are doing street plays. They are playing, all free, for all children. (Music)
I kako je grad odgovorio? Od 2007. svaki drugi mjesec grad zatvara najprometnije ulice za promet i pretvara ga u igralište za djecu i djetinjstvo. Ovdje je grad govorio svome djetetu ''Ti možeš.'' Tračak zaraze u Ahmedabadu. Video: Tako, najprometnija je ulica zatvorena. Prometna policija i općinska korporacija nam pomažu. Djeca preuzimaju. Skejtaju. Imaju predstave na ulici. Igraju se, svi slobodni, za svu djecu. (Glazba)
Atul Karwal: aProCh is an organization which has been doing things for kids earlier. And we plan to extend this to other parts of the city. (Music)
Atul Karwal: Aproch je organizacija koja je i ranije radila neke stvari za djecu. I planiramo to proširiti i na druge dijelove grada. (Glazba)
Kiran Bir Sethi: And the city will give free time. And Ahmedabad got the first child-friendly zebra crossing in the world.
Kiran Bir Sethi: Grad će dati besplatno vrijeme. I Ahmedabad je prvi na svijetu dobio prijelaz preko ceste pogodan za djecu.
Geet Sethi: When a city gives to the children, in the future the children will give back to the city. (Music)
Geet Sethi: Kada grad daje djeci, djeca će u budućnosti vratiti to gradu. (Glazba)
KBS: And because of that, Ahmedabad is known as India's first child-friendly city.
KBS: I zbog toga, Ahmedabad je poznat kao prvi indijski grad pogodan za djecu.
So, you're getting the pattern. First 200 children at Riverside. Then 30,000 children in Ahmedabad, and growing. It was time now to infect India. So, on August 15th, again, Independence Day, 2009, empowered with the same process, we empowered 100,000 children to say, "I can." How? We designed a simple toolkit, converted it into eight languages, and reached 32,000 schools. We basically gave children a very simple challenge. We said, take one idea, anything that bothers you, choose one week, and change a billion lives.
Tako, vidite uzorak. Prvih 200 djece u Riversideu. Onda 30.000 djece u Ahmadabadu, a taj broj raste. Tada je bilo vrijeme za zaraziti Indiju. Tada, 15. kolovoza, opet, Dan nezavisnosti 2009., osnaženi istim procesom, ovlastili smo 100.000 djece da kažu ''Ja mogu''. Kako? Dizajnirali smo jednostavan alat, preveli ga u osam jezika i doprli do 32.000 škola. U osnovi, dali smo djeci jako jednostavan izazov. Rekli smo, uzmite jednu ideju, bilo što što vas muči, izaberite jedan tjedan i promijenite milijardu života.
And they did. Stories of change poured in from all over India, from Nagaland in the east, to Jhunjhunu in the west, from Sikkim in the north, to Krishnagiri in the south. Children were designing solutions for a diverse range of problems. Right from loneliness to filling potholes in the street to alcoholism, and 32 children who stopped 16 child marriages in Rajasthan. I mean, it was incredible. Basically again reaffirming that when adults believe in children and say, "You can," then they will. Infection in India. This is in Rajasthan, a rural village.
I učinili su to. Priče o promjenama pristizale su iz cijele Indije, iz Nagalanda na istoku do Jhunjhunu na zapadu, od Sikkima na sjeveru do Krishnagirija na jugu. Djeca su dizajnirala rješenja za veliki raspon problema. Od usamljenosti do popravljanja rupa na cesti, alkoholizma i 32 djece koji su spriječili 16 dječjih brakova u Rajasthanu. Mislim, bilo je nevjerojatno. U osnovi, opet smo pokazali da kada odrasli vjeruju u djecu i kažu ''Ti možeš'' tada ona i hoće. Zaraza u Indiji. To je Rajasthan, selo.
Child: Our parents are illiterate and we want to teach them how to read and write. KBS: First time, a rally and a street play in a rural school -- unheard of -- to tell their parents why literacy is important. Look at what their parents says.
Dijete: Naši roditelji su nepismeni i želimo ih naučiti kako čitati i pisati. KBS: Prvi puta, skup i ulična predstava u seoskoj školi -- nečuveno -- kako bi rekli svojim roditeljima zašto je pismenost važna. Pogledajte što su njihovi roditelji rekli.
Man: This program is wonderful. We feel so nice that our children can teach us how to read and write.
Muškarac: Ovaj program je divan. Tako se dobro osjećamo jer nas naša djeca mogu naučiti kako čitati i pisati.
Woman: I am so happy that my students did this campaign. In the future, I will never doubt my students' abilities. See? They have done it.
Žena: Presretna sam što su moji učenici radili ovu kampanju. Ubuduće, nikada neću sumnjati u mogućnosti svojih učenika. Vidite? Oni su uspjeli.
KBS: An inner city school in Hyderabad. Girl: 581. This house is 581 ...
KBS: Škola grada u unutrašnjosti u Hyderabadu. Djevojčica: 581. Ovo je kuća 581 ...
We have to start collecting from 555.
Moramo početi skupljati od 555.
KBS: Girls and boys in Hyderabad, going out, pretty difficult, but they did it.
KBS: Djevojčice i dječaci u Hyderabadu, izlaze, poprilično teško, ali su uspjeli.
Woman: Even though they are so young, they have done such good work. First they have cleaned the society, then it will be Hyderabad, and soon India.
Žena: Iako su tako mladi, odradili su tako dobar posao. Prvo su očistili društvo, onda će to biti Hyderabad i uskoro Indija.
Woman: It was a revelation for me. It doesn't strike me that they had so much inside them.
Žena: Za mene je to bilo otkrivenje. Ne čini mi se da su toliko toga imali u sebi.
Girl: Thank you, ladies and gentlemen. For our auction we have some wonderful paintings for you, for a very good cause, the money you give us will be used to buy hearing aids. Are you ready, ladies and gentlemen? Audience: Yes! Girl: Are you ready? Audience: Yes! Girl: Are you ready? Audience: Yes!
Djevojčica: Hvala vam, dame i gospodo. Za našu dražbu imamo neke prekrasne slike za vas, za veoma dobru svrhu, novac koji nam date bit će iskorišten za kupnju slušnih pomagala. Jeste li spremni, dame i gospodo? Publika: Da! Djevojčica: Jeste li spremni? Publika: Da! Djevojčica: Jeste li spremni? Publika: Da!
KBS: So, the charter of compassion starts right here. Street plays, auctions, petitions. I mean, they were changing lives. It was incredible. So, how can we still stay immune? How can we stay immune to that passion, that energy, that excitement? I know it's obvious, but I have to end with the most powerful symbol of change, Gandhiji. 70 years ago, it took one man to infect an entire nation with the power of "We can."
KBS: Tako, povelja suosjećanja počinje upravo ovdje. Ulične predstave, dražbe, peticije. Mislim, oni su mijenjali živote. Bilo je nevjerojatno. I kako i dalje možemo ostati imuni? Kako možemo ostati imuni na tu strast, tu energiju, to uzbuđenje? Znam da je očito, ali moram završiti s najmoćnijim simbolom promjene, Ghandijem. Prije 70 godina, jedan je čovjek bio potreban da bi zarazio cijelu naciju s moći ''Mi možemo''.
So, today who is it going to take to spread the infection from 100,000 children to the 200 million children in India? Last I heard, the preamble still said, "We, the people of India," right? So, if not us, then who? If not now, then when? Like I said, contagious is a good word. Thank you. (Applause)
Danas, tko je potreban da se proširi zaraza od 100.000 djece na 200 milijuna djece u Indiji? Zadnje što sam čula, uvod je još uvijek govorio ''Mi, ljudi Indije'' zar ne? Ako ne mi, tko onda? Ako ne sada, kada onda? Kao što sam rekla, zarazno je dobra riječ. Hvala vam. (Pljesak)