I'm thrilled to be here tonight to share with you something we've been working on for over two years, and it's in the area of additive manufacturing, also known as 3D printing.
Jako mi je drago što sam večeras ovdje kako bih podijelio s vama nešto na čemu radimo već duže od dvije godine, u području aditivne proizvodnje, poznatijem kao 3D printanje.
You see this object here. It looks fairly simple, but it's quite complex at the same time. It's a set of concentric geodesic structures with linkages between each one. In its context, it is not manufacturable by traditional manufacturing techniques. It has a symmetry such that you can't injection mold it. You can't even manufacture it through milling. This is a job for a 3D printer, but most 3D printers would take between three and 10 hours to fabricate it, and we're going to take the risk tonight to try to fabricate it onstage during this 10-minute talk. Wish us luck.
Pogledajte ovaj predmet. Izgleda poprilično jednostavno, ali je istodobno vrlo kompliciran. Sastoji se od niza koncentričnih geodetskih struktura s međusobnim poveznicama. U ovom kontekstu, ne može se izraditi tradicionalnim tehnikama proizvodnje. Ima takvu simetriju da se ne može izraditi injekcijskim prešanjem. Ne možete ga izraditi čak niti glodanjem. Ovo je zadatak za 3D printer, no većini bi 3D printera trebalo između tri do deset sati za izradu, a večeras ćemo riskirati i pokušati izraditi jedan na pozornici tijekom ovog desetominutnog govora. Poželite nam sreću.
Now, 3D printing is actually a misnomer. It's actually 2D printing over and over again, and it in fact uses the technologies associated with 2D printing. Think about inkjet printing where you lay down ink on a page to make letters, and then do that over and over again to build up a three-dimensional object. In microelectronics, they use something called lithography to do the same sort of thing, to make the transistors and integrated circuits and build up a structure several times. These are all 2D printing technologies.
3D printanje je zapravo netočan naziv. To je zapravo kontinuirano 2D printanje i zapravo koristi tehnologije povezane s 2D printanjem. Zamislite printanje tintom gdje se tinta polaže na papir i stvara slova i zatim ponovite to mnogo puta da izradite trodimenzionalni predmet. U mikroelektronici, koriste litografiju kako bi napravili nešto slično, za izradu tranzistora i integriranih krugova te nekoliko puta izgrađuju strukturu. Ovo su sve tehnologije 2D printanja.
Now, I'm a chemist, a material scientist too, and my co-inventors are also material scientists, one a chemist, one a physicist, and we began to be interested in 3D printing. And very often, as you know, new ideas are often simple connections between people with different experiences in different communities, and that's our story.
Ja sam kemičar i materijalni znanstvenik i moji suradnici su također materijalni znanstvenici, jedan je kemičar, drugi fizičar i zainteresiralo nas je 3D printanje. Vrlo često, kao što znate, nove ideje su samo jednostavne veze između ljudi s različitim iskustvima u različitim zajednicama, a to je i naša priča.
Now, we were inspired by the "Terminator 2" scene for T-1000, and we thought, why couldn't a 3D printer operate in this fashion, where you have an object arise out of a puddle in essentially real time with essentially no waste to make a great object? Okay, just like the movies. And could we be inspired by Hollywood and come up with ways to actually try to get this to work? And that was our challenge. And our approach would be, if we could do this, then we could fundamentally address the three issues holding back 3D printing from being a manufacturing process.
Inspirirala nas je scena s T-1000 iz "Terminatora 2" i pomislili smo: zašto ne bi 3D printer mogao funkcionirati na ovaj način, da se predmet uzdiže iz lokve u stvarnom vremenu bez otpada kako bi se izradio odličan predmet? OK, isto kao u filmovima. Može li nas Hollywood inspirirati u smišljanju načina na koji bi ovo funkcioniralo? Ovo je bio naš izazov. Naš pristup bio bi, kada bismo mogli to učiniti, mogli bismo preispitati tri problema koja sprječavaju to da 3D printanje bude proizvodni proces.
One, 3D printing takes forever. There are mushrooms that grow faster than 3D printed parts. (Laughter) The layer by layer process leads to defects in mechanical properties, and if we could grow continuously, we could eliminate those defects. And in fact, if we could grow really fast, we could also start using materials that are self-curing, and we could have amazing properties. So if we could pull this off, imitate Hollywood, we could in fact address 3D manufacturing.
Prvo, 3D printanje je sporo. Postoje gljive koje rastu brže od printanih 3D dijelova. (Smijeh) Proces sloja na sloj dovodi do pogrešaka u mehaničkim značajkama, a kada se nešto razvija u kontinuitetu, ove pogreške se mogu eliminirati. Kada bismo mogli ubrzano razvijati, mogli bismo početi koristiti materijale koji se sami polimeriziraju i dobili bismo nevjerojatne značajke. Kada bismo mogli ovo napraviti, oponašati Hollywood, mogli bismo se okrenuti 3D proizvodnji.
Our approach is to use some standard knowledge in polymer chemistry to harness light and oxygen to grow parts continuously. Light and oxygen work in different ways. Light can take a resin and convert it to a solid, can convert a liquid to a solid. Oxygen inhibits that process. So light and oxygen are polar opposites from one another from a chemical point of view, and if we can control spatially the light and oxygen, we could control this process. And we refer to this as CLIP. [Continuous Liquid Interface Production.] It has three functional components. One, it has a reservoir that holds the puddle, just like the T-1000. At the bottom of the reservoir is a special window. I'll come back to that. In addition, it has a stage that will lower into the puddle and pull the object out of the liquid. The third component is a digital light projection system underneath the reservoir, illuminating with light in the ultraviolet region.
Naš pristup sastoji se od upotrebe nekih standardnih saznanja iz kemije polimera kako bismo iskoristili svjetlo i kisik za kontinuirani razvoj dijelova. Svjetlo i kisik djeluju na različite načine. Svjetlo može pretvoriti smolu u kruto stanje, može pretvoriti tekućinu u kruto stanje. Kisik sprječava taj proces. Tako su svjetlo i kisik potpuno suprotni jedno od drugoga iz kemijske perspektive i kada bismo prostorno mogli kontrolirati svjetlo i kisik, mogli bismo kontrolirati ovaj proces. Ovo nazivamo CLIP. [Continuous Liquid Interface Production.] Ima tri operativne komponente. Prvo, ima rezervoar koji sadrži tekućinu, baš kao T-1000. Na dnu rezervoara je poseban prozor. Vratit ću se na ovo. Također, ima stalak koji se spušta u tekućinu i vadi predmet iz tekućine. Treća komponenta je sustav digitalne projekcije svjetla ispod rezervoara, koji svijetli svjetlom iz ultraljubičastog raspona.
Now, the key is that this window in the bottom of this reservoir, it's a composite, it's a very special window. It's not only transparent to light but it's permeable to oxygen. It's got characteristics like a contact lens. So we can see how the process works. You can start to see that as you lower a stage in there, in a traditional process, with an oxygen-impermeable window, you make a two-dimensional pattern and you end up gluing that onto the window with a traditional window, and so in order to introduce the next layer, you have to separate it, introduce new resin, reposition it, and do this process over and over again. But with our very special window, what we're able to do is, with oxygen coming through the bottom as light hits it, that oxygen inhibits the reaction, and we form a dead zone. This dead zone is on the order of tens of microns thick, so that's two or three diameters of a red blood cell, right at the window interface that remains a liquid, and we pull this object up, and as we talked about in a Science paper, as we change the oxygen content, we can change the dead zone thickness. And so we have a number of key variables that we control: oxygen content, the light, the light intensity, the dose to cure, the viscosity, the geometry, and we use very sophisticated software to control this process.
Ključno je to da je prozor koji je u donjem dijelu rezervoara kompozitan, to je vrlo poseban prozor. Ne samo da je proziran za svjetlo, nego propušta i kisik. Ima karakteristike kontaktne leće. Vidimo kako proces funkcionira. Možete vidjeti da spuštanjem stalka, u tradicionalnom procesu s prozorom koji ne propušta kisik, radite dvodimenzionalni uzorak te lijepite to na prozor, s tradicionalnim prozorom, a kako biste uveli sljedeći sloj, morate ga razdvojiti, uvesti novu smolu, ponovno ga pozicionirati i neprestano ponavljati ovaj proces. Ali s našim posebnim prozorom, možemo napraviti to da kada kisik dolazi od ispod i kada ga svjetlo udari taj kisik sprječava reakciju i stvaramo mrtvu zonu. Ova mrtva zona je debljine od otprilike desetak mikrona, što je dva ili tri promjera crvene krvne stanice, točno na prozoru sučelja koji ostaje tekućina i podižemo ovaj predmet i kako smo naveli u znanstvenoj studiji, mijenjanjem sadržaja kisika možemo promijeniti debljinu mrtve zone. Tako imamo nekoliko ključnih varijabli koje kontroliramo: sadržaj kisika, svjetlo, jačinu svjetla, dozu polimerizacije, viskoznost, geometriju i koristimo vrlo sofisticirani softver za kontrolu ovog procesa.
The result is pretty staggering. It's 25 to 100 times faster than traditional 3D printers, which is game-changing. In addition, as our ability to deliver liquid to that interface, we can go 1,000 times faster I believe, and that in fact opens up the opportunity for generating a lot of heat, and as a chemical engineer, I get very excited at heat transfer and the idea that we might one day have water-cooled 3D printers, because they're going so fast. In addition, because we're growing things, we eliminate the layers, and the parts are monolithic. You don't see the surface structure. You have molecularly smooth surfaces. And the mechanical properties of most parts made in a 3D printer are notorious for having properties that depend on the orientation with which how you printed it, because of the layer-like structure. But when you grow objects like this, the properties are invariant with the print direction. These look like injection-molded parts, which is very different than traditional 3D manufacturing. In addition, we're able to throw the entire polymer chemistry textbook at this, and we're able to design chemistries that can give rise to the properties you really want in a 3D-printed object.
Rezultat je doista zapanjujuć. Ovo je 25 do 100 puta brže od tradicionalnih 3D printera, što sve mijenja. Također, sa sposobnošću dovođenja tekućine do sučelja, možemo biti i 1000 puta brži, a to otvara mogućnost zagrijavanja i kao inženjer kemije vrlo sam uzbuđen radi prijenosa topline i ideje da bi jednog dana mogli imati 3D printere hlađene vodom jer su toliko brzi. Također, zbog razvijanja predmeta, uklanjamo slojeve te su dijelovi monolitni. Ne vidite površinu strukture. Dobivate molekularno glatke površine. Mehaničke značajke većine dijelova izrađenih 3D printerima su na zlu glasu jer imaju značajke koje ovise o orijentaciji samog printanja, zbog slojevite strukture. No, kada ovako razvijate predmete, značajke se ne mijenjaju u odnosu na smjer printanja. Ovo izgleda poput injekcijskog prešanja što je vrlo drugačije od tradicionalne 3D prozivodnje. Također, možemo ubaciti cijeli udžbenik o kemiji polimera u ovo i možemo stvoriti kemije koje stvaraju značajke koje doista želite u isprintanom 3D objektu.
(Applause)
(Pljesak)
There it is. That's great. You always take the risk that something like this won't work onstage, right?
Evo ga. Odlično. Uvijek riskirate da ovakvo nešto neće uspjeti na pozornici, zar ne?
But we can have materials with great mechanical properties. For the first time, we can have elastomers that are high elasticity or high dampening. Think about vibration control or great sneakers, for example. We can make materials that have incredible strength, high strength-to-weight ratio, really strong materials, really great elastomers, so throw that in the audience there. So great material properties.
Možemo imati materijale s odličnim mehaničkim značajkama. Po prvi puta, možemo imati elastomere koji imaju visoku elastičnost ili visoko prigušenje. Zamislite vibracijsku kontrolu ili odlične tenisice, na primjer. Možemo napraviti materijale koji su nevjerojatno čvrsti, imaju visok omjer čvrstoće u odnosu na težinu, doista čvrste materijale, doista odlične elastomere, tako da ćemo ovo baciti u publiku. Odlične materijalne značajke.
And so the opportunity now, if you actually make a part that has the properties to be a final part, and you do it in game-changing speeds, you can actually transform manufacturing. Right now, in manufacturing, what happens is, the so-called digital thread in digital manufacturing. We go from a CAD drawing, a design, to a prototype to manufacturing. Often, the digital thread is broken right at prototype, because you can't go all the way to manufacturing because most parts don't have the properties to be a final part. We now can connect the digital thread all the way from design to prototyping to manufacturing, and that opportunity really opens up all sorts of things, from better fuel-efficient cars dealing with great lattice properties with high strength-to-weight ratio, new turbine blades, all sorts of wonderful things.
Mogućnost koja se javlja jest da ako možete napraviti dio koji ima značajke finalnog dijela i pravite ga ovom brzinom, moguće je transformirati proizvodnju. Trenutno se u proizvodnji odvija takozvana digitalna nit u digitalnoj proizvodnji. Kreće se od crteža u CAD-u, dizajna, do prototipa i proizvodnje. Često se digitalna nit razbija već kod prototipa jer se ne može nastaviti do proizvodnje pošto većina dijelova nema značajku finalnog dijela. Sada možemo povezati digitalnu nit sve od dizajna do prototipa i proizvodnje, a ova mogućnost doista otvara razne prilike od boljih, učinkovitijih auta, odličnih značajki rešetaka s visokim omjerom čvrstoće i težine, novih turbinskih lopatica, svakakvih prekrasnih predmeta.
Think about if you need a stent in an emergency situation, instead of the doctor pulling off a stent out of the shelf that was just standard sizes, having a stent that's designed for you, for your own anatomy with your own tributaries, printed in an emergency situation in real time out of the properties such that the stent could go away after 18 months: really-game changing. Or digital dentistry, and making these kinds of structures even while you're in the dentist chair. And look at the structures that my students are making at the University of North Carolina. These are amazing microscale structures.
Zamislite da vam je hitno potreban stent, umjesto da liječnik uzima jedan s police, koji je standardne veličine, imate stent koji je stvoren za vas, za vašu anatomiju s vlastitim protočnim svojstvima koji se printa u hitnoj situaciji u stvarnom vremenu sa značajkom razgradnje nakon 18 mjeseci: to doista mijenja sve. Ili digitalna stomatologija i izrada ovakvih struktura čak dok sjedite u stomatološkom stolcu. Pogledajte strukture koje izrađuju moji studenti na Sveučilištu u Sjevernoj Karolini. Ovo su nevjerojatne strukture na mikro razini.
You know, the world is really good at nano-fabrication. Moore's Law has driven things from 10 microns and below. We're really good at that, but it's actually very hard to make things from 10 microns to 1,000 microns, the mesoscale. And subtractive techniques from the silicon industry can't do that very well. They can't etch wafers that well. But this process is so gentle, we can grow these objects up from the bottom using additive manufacturing and make amazing things in tens of seconds, opening up new sensor technologies, new drug delivery techniques, new lab-on-a-chip applications, really game-changing stuff.
Svijet je jako dobar u nano proizvodnji. Mooreov zakon je gurnuo stvari od 10 mikrona na niže. Doista smo dobri u tome, ali je iznimno teško izraditi stvari veličine od 10 do 1000 mikrona, na mezorazini. Suptraktivne tehnike silicijske industrije ne mogu ovo dobro učiniti. Ne mogu urezivati tanke pločice tako dobro. Ovaj proces je tako nježan da možemo razvijati predmete od dna u visinu upotrebom aditivne proizvodnje te napraviti nevjerojatne stvari u desetinkama sekunde što otvara nove senzorske tehnologije, nove tehnike ubrizgavanja lijekova, nove primjene minijaturnih analitičkih sustava, doista velike promjene.
So the opportunity of making a part in real time that has the properties to be a final part really opens up 3D manufacturing, and for us, this is very exciting, because this really is owning the intersection between hardware, software and molecular science, and I can't wait to see what designers and engineers around the world are going to be able to do with this great tool.
Mogućnost izrade dijela u stvarnom vremenu, koji ima značajke finalnog dijela, doista otvara mogućnost 3D proizvodnje, a za nas je ovo vrlo uzbudljivo jer je ovo doista križanje između hardvera, softvera i molekularne znanosti i jedva čekam vidjeti što će dizajneri i inženjeri diljem svijeta napraviti s ovim odličnim alatom.
Thanks for listening.
Hvala na pažnji.
(Applause)
(Pljesak)