To many, one of the coolest things about "Game of Thrones" is that the inhabitants of the Dothraki Sea have their own real language. And Dothraki came hot on the heels of the real language that the Na'vi speak in "Avatar," which, surely, the Na'vi needed when the Klingons in "Star Trek" have had their own whole language since 1979. And let's not forget the Elvish languages in J.R.R. Tolkien's "Lord of the Rings" trilogy, especially since that was the official grandfather of the fantasy conlangs. "Conlang" is short for "constructed language." They're more than codes like Pig Latin, and they're not just collections of fabricated slang like the Nadsat lingo that the teen hoodlums in "A Clockwork Orange" speak, where "droog" from Russian happens to mean "friend." What makes conlangs real languages isn't the number of words they have. It helps, of course, to have a lot of words. Dothraki has thousands of words. Na'vi started with 1,500 words. Fans on websites have steadily created more. But we can see the difference between vocabulary alone and what makes a real language from a look at how Tolkien put together grand old Elvish, a conlang with several thousands words. After all, you could memorize 5,000 words of Russian and still be barely able to construct a sentence. A four-year-old would talk rings around you. That's because you have to know how to put the words together. That is, a real language has grammar. Elvish does. In English, to make a verb past, you add an "-ed." Wash, washed. In Elvish, "wash" is "allu" and "washed" is "allune." Real languages also change over time. There's no such thing as a language that's the same today as it was a thousand years ago. As people speak, they drift into new habits, shed old ones, make mistakes, and get creative. Today, one says, "Give us today our daily bread." In Old English, they said, "Urne gedaeghwamlican hlaf syle us todaeg." Things change in conlangs, too. Tolkien charted out ancient and newer versions of Elvish. When the first Elves awoke at Cuiviénen, in their new language, the word for "people" was "kwendi," but in the language of one of the groups that moved away, Teleri, over time, "kwendi" became "pendi," with the "k" turning into a "p." And just like real languages, conlangs like Elvish split off into many. When the Romans transplanted Latin across Europe, French, Spanish, and Italian were born. When groups move to different places, over time, their ways of speaking grow apart, just like everything else about them. Thus, Latin's word for hand was "manus," but in French, it became "main," while in Spain it became "mano." Tolkien made sure Elvish did the same kind of thing. While that original word "kwendi" became "pendi" among the Teleri, among the Avari, who spread throughout Middle Earth, it became "kindi" when the "w" dropped out. The Elvish varieties Tolkien fleshed out the most are Quenya and Sindarin, and their words are different in the same way French and Spanish are. Quenya has "suc" for "drink," Sindarin has "sog." And as you know, real languages are messy. That's because they change, and change has a way of working against order, just like in a living room or on a bookshelf. Real languages are never perfectly logical. That's why Tolkien made sure that Elvish had plenty of exceptions. Lots of verbs are conjugated in ways you just have to know. Take even the word "know." In the past, it's "knew," which isn't explained by any of the rules in English. Oh well. In Elvish, "know" is "ista," but "knew" is "sinte." Oh well. The truth is, though, that Elvish is more a sketch for a real language than a whole one. For Tolkien, Elvish was a hobby rather than an attempt to create something people could actually speak. Much of the Elvish the characters in the "Lord of the Rings" movies speak has been made up since Tolkien by dedicated fans of Elvish based on guesses as to what Tolkien would have constructed. That's the best we can do for Elvish because there are no actual Elves around to speak it for us. But the modern conlangs go further. Dothraki, Na'vi, and Klingon are developed enough that you can actually speak them. Here's a translation of "Hamlet" into Klingon, although performing it would mean getting used to pronouncing "k" with your uvula, that weird, cartoony thing hanging in the back of your throat. Believe it or not, you actually do that in plenty of languages around the world, like Eskimo ones. Pronouncing Elvish is much easier, though. So, let's take our leave for now from this introduction to conlangs in Elvish and the other three conlangs discussed with a heartfelt quad-conlangual valedictory: "A Na Marie!" "Hajas!" Na'vi's "Kiyevame!" "Qapla!" and "Goodbye!"
Mnogima, jedna od najboljih stvari u "Igri prijestolja" je da stanovnici Dothraki mora imaju vlastiti stvarni jezik. I Dothraki je došao za petama stvarnog jezika koji Na'vi govore u Avataru, koji je bio potreban Na'vijima kada su Klingonci u "Zvjezdanim Stazama" imali vlastiti jezik od 1979. I ne zaboravimo vilenjačke jezike u Tolkienovoj trilogiji "Gospodar Prstenova", osobito jer je to bio službeni djed svih fantazijskih konjezika. Konjezik je kratica za konstruirani jezik. One su više od šifri šatrovačkog, i nisu samo kolekcije izmišljenog slenga Nadsat govora koje tinejdžerske bitange u "Paklenoj naranči" govore, gdje droog iz ruskog znači prijatelj. Ono što čini konjezike stvarnim jezicima nije broj riječi koje imaju. Pomaže, naravno, imati puno riječi. Dothraki ima tisuće riječi. Na'vi je počeo s 1.500 riječi. Fanovi su na webu stvarali više. Ali možemo vidjeti razlike u isključivo vokabularu i onome što čini stvarni jezik iz pogleda kako je Tolkien sastavio stari vilenjački, konjezik s nekoliko tisuća riječi. Napokon, možete zapamtiti 5.000 riječi ruskog i jedva složiti rečenicu. Četverogodišnjak bi vas nadpričao. To je zato što morate znati kako staviti riječi skupa. To jest, pravi jezik ima gramatiku. Vilenjački je ima. U engleskom, kako bi glagol bio u prošlom vremenu dodajete "ed". Wash (prati), washed (prao). U vilenjačkom, prati je allu a prao je allune. Pravi jezici se također mijenjaju kroz vrijeme. Ne postoji jezik koji je isti danas kao što je bio prije tisuću godina. Kako ljudi pričaju, klize u nove navike, odbacuju stare, rade greške, i postaju kreativni. Danas, netko kaže "Kruh naš svagdanji daj nam danas." U starom engleskom govorili su, "Urne gedaeghwamlican hlaf syle us todaeg." Stvari se mjenjaju i u konjezicima, također. Tolkien je stvorio drevne i novije verzije vilenjačkog. Kada su se prvi Vilenjaci probudili u Culvienenu, u svom novom jeziku, riječ za ljude bila je kwendi, ali u jeziku jedne od grupa to je promijenjeno, Teleri, kroz vrijeme, kwendi je postao pendi, k je postalo p. I baš kao pravi jezici, konjezici kao vilenjački odvajaju se u mnoge druge. Kada su Rimljani raširili latinski po Europi, francuski, španjolski i talijanski su rođeni. Kada se grupe kreću na druga mjesta, kroz vrijeme način govora se razlikuje, kao i sve u vezi s njima. Tako je latinski za ruku bio 'manus', ali u francuskom to je 'main', dok je u španjolskoj 'mano'. Tolkien se pobrinuo da vilenjački radi jednake stvari. Dok je kwendi postao pendi među Telerima, kod Avara, koji su se širili Međuzemljem, postala je kindi, kada je ispalo w. Vilenjačke vrste koje su se najviše odvojile su Quenya i Sindarin, i njihove riječi su različite kao francuski i španjolski. Quenya ima 'suc' za piće, Sandarin ima 'sog'. I kao što znate, stvarni jezici su neuredni. To je zato što se mjenjaju, i promjena ima način djelovati protiv reda, kao u dnevnoj sobi ili na polici. Stvarni jezici nisu nikad savršeno logični. Zato se Tolkien pobrinuo da vilenjački ima puno iznimaka. Mnogi se glagoli konjugiraju na načine koje jednostavno morate znati. Uzmite čak i riječ znati (know). U prošlosti je znao (knew), što nije objašnjeno pravilima engleskog. Pa eto. U vilenjačkom, znati je 'ista', ali znao je 'sinte'. Pa eto. Istina je ipak, da je vilenjački više skica za stvarni jezik nego čitav jezik. Za Tolkiena, vilenjački je bio hobi više nego pokušaj stvaranja nečega što bi ljudi mogli govoriti. Mnogo vilenjačkog kojeg likovi u filmovima "Gospodar prstenova" govore izmišljen je nakon Tolkiena od strane fanova vilenjačkog na osnovi nagađanja što bi Tolkien konstruirao. To je najbolje što možemo napraviti za vilenjački jer nema pravih vilenjaka uokolo da ga pričaju za nas. Ali moderni konjezici idu dalje. Dothraki, Na'vi i klingonski su dovoljno razvijeni da ih možete pričati. Ovo je prijevod Hamleta na klingonski, ali ako ga mislite izvesti morali bi se naviknuti na izgovaranje 'k' s vašom resicom, ovom čudnom stvari kao iz crtanog filma koja visi u vašem grlu. Vjerovali ili ne, to činite u puno jezika širom svijeta, kao u eskimskim. Izgovarati vilenjački je puno lakše. Pa završimo za sada s ovim upoznavanjem s konjezicima na vilenjačkom i druga tri konjezika o kojima smo pričali sa srčanom četvero-konjezičnom oproštajem: "A na marie!" "Hajas!" Na'vi "Kiyevame!" "Qapla!" i "Zbogom!"