Hannah is excited to be going to college. She couldn't wait to get out of her parents' house, to prove to them that she's an adult, and to prove to her new friends that she belongs.
Hannah je uzbuđena zbog odlaska na fakultet. Nije mogla dočekati da ode iz roditeljske kuće. Da im dokaže da je odrasla i da dokaže svojim novim prijateljima da pripada.
She heads to a campus party where she sees a guy that she has a crush on. Let's call him Mike. The next day, Hannah wakes up with a pounding headache. She can only remember the night in flashes. But what she does remember is throwing up in the hall outside Mike's room and staring at the wall silently while he was inside her, wanting it to stop, then shakily stumbling home. She doesn't feel good about what happened, but she thinks, "Maybe this is just what sex in college is?"
Odlazi na zabavu u kampusu, gdje ugleda dečka koji joj se sviđa. Nazovimo ga Mike. Slijedećeg dana, Hannah se budi s jakom glavoboljom. Može se sjetiti prošle noći samo u isječcima. No ono čega se sjeća je povračanje ispred Mikeove sobe, i zurenja u zid u tišini dok je bio u njoj, želeći da prestane, te nesigurnog teturanja kući. Ne osjeća se dobro u vezi toga što se dogodilo, no misli, "Možda je takav seks na fakultetu?"
One in five women and one in 13 men will be sexually assaulted at some point during their college career in the United States. Less than 10 percent will ever report their assault to their school or to the police. And those who do, on average, wait 11 months to make the report.
Jedna od pet žena i jedan od 13 muškaraca, biti će seksualno napadnuti u jednom trenutku za vrijeme njihova studiranja u SAD-u. Manje od 10 posto će prijaviti napad fakultetu ili policiji. A oni koji to i učine čekaju u prosjeku 11 mjeseci prije prijave.
Hannah initially just feels like dealing with what happened on her own. But when she sees Mike taking girls home from parties, she's worried about them.
Hannah isprva osjeća potrebu da se sama suoči s događajem. No kad vidi da Mike odvodi djevojke kući s zabava, zabrinuta je za njih.
After graduation, Hannah learns that she was one of five women who Mike did the exact same thing to. And this is not an unlikely scenario because 90 percent of sexual assaults are committed by repeat offenders. But with such low reporting rates, it's fairly unlikely that even repeat perpetrators will be reported, much less anything happen if they are.
Nakon diplomiranja, Hannah saznaje da je ona jedna od pet žena kojima je Mike učinio identičnu stvar. Ovo nije nemogući scenarij, jer 90 posto seksualnih napada, počine opetovani prekršitelji. No s tako niskim postotkom prijava, vrlo je moguće da ni opetovani prekršitelji neće biti prijavljeni, a gotovo se nikad ništa ne dogodi i ako budu.
In fact, only six percent of assaults reported to the police end with the assailant spending a single day in prison. Meaning, there's a 99 percent chance that they'll get away with it. This means there's practically no deterrent to assault in the United States.
Zapravo samo šest posto napada prijavljenih policiji završe s tim da napadač provede dan u pritvoru. Znači da postoji šansa od 99 posto da će se napadač izvući. Znaći da skoro ne postoji sredstvo za odvraćanje od napada u SAD-u.
Now, I'm an infectious disease epidemiologist by training. I'm interested in systems and networks and where we can concentrate our resources to do the most good. So this, to me, is a tragic but a solvable problem.
Ja sam epidemiolog za zarazne bolesti. I zainteresirana sam za sustave i mreže gdje možemo prikupiti naše resurse da bi postigli najviše dobrog. Tako da je ovo za mene tragičan, no rješiv problem.
So when the issue of campus assault started hitting the news a few years ago, it felt like a unique opportunity to make a change. And so we did. We started by talking to college survivors. And what they wish they'd had in college is pretty simple; they wanted a website, one they could use at the time and place that felt safest to them with clearly written information about their reporting options, with the ability to electronically report their assault, rather than having the first step to go in and talk to someone who may or may not believe them. With the option to create a secure, timestamped document of what happened to them, preserving evidence even if they don't want to report yet. And lastly, and perhaps most critically, with the ability to report their assault only if someone else reported the same assailant. You see, knowing that you weren't the only one changes everything. It changes the way you frame your own experience, it changes the way you think about your perpetrator, it means that if you do come forward, you'll have someone else's back and they'll have yours.
Kad je problem napada na kampusu postao vijest, prije nekoliko godina, činilo se kao iznimna prilika za promjene. Tako smo i učinili. Počeli smo s razgovorima s žrtvama napada. I ono što su svi željeli imati na faksu je vrlo jednostavno; željeli su web stranicu, stranicu koju bi mogli koristiti u vremenu i mjestu najsigurnijem za njih sa pametnom napisanom informacijom o njihovim mogućnostima prijave, sa mogućnošću elektroničke prijave njihovog napada, umjesto da prvi korak bude otići i razgovarati s nekim koji im može a i ne mora vjerovati. Sa opcijom izrade sigurnog dokumenta sa vremenskom oznakom toga što im se dogodilo, sačuvajući dokaze čak i ako oni ne žele prijaviti sada. I na kraju, a možda i najkritičnije, s mogućnošću da prijave svoje napade jedino ako je netko drugi prijavio istog napadača. Vidite, znati da niste jedini mijenja sve. Mijenja način na koji uokvirite svoje iskustvo, mijenja način na koji mislite o svom počinitelju, znači da ako istupite i prijavite, braniti ćete nekoga i netko će braniti vas.
We created a website that actually does this and we launched it [...] in August, on two college campuses.
Izradili smo web stranicu koja zapravo radi ovo i pokrenuli smo je u kolovozu, na dva sveučilišta.
And we included a unique matching system where if Mike's first victim had come forward, saved her record, entered into the matching system and named Mike, and Mike's second victim had done the same thing a few months later, they would have matched and the verified contact information of both survivors would have been sent to the authorities at the same time for investigation and follow up.
I dodali smo jedinstveni sustav poklapanja gdje, ako Mike-ova prva žrtva dođe prijaviti, spremi se njezin zapis, unese se u sustav poklapanja i imenuje se Mike-a, i Mike-ova druga žrtva uradi to isto nekoliko mjeseci kasnije, oni bi se poklapali i provjerene kontakt informacije obje preživjele bi bile poslane vlastima u isto vrijeme za istragu i provjeru.
If a system like this had existed for Hannah and her peers, it's more likely that they would have reported, that they would have been believed, and that Mike would have been kicked off campus, gone to jail, or at least gotten the help that he needed. And if we were able to stop repeat offenders like Mike after just their second assault following a match, survivors like Hannah would never even be assaulted in the first place. We could prevent 59 percent of sexual assaults just by stopping repeat perpetrators earlier on. And because we're creating a real deterrent to assault, for perhaps the first time, maybe the Mikes of the world would never even try to assault anyone.
Da je ovakav sustav postojao za Hannah-u i njezine vršnjake, vjerojatnije je kako bi one to prijavile, kako bi im se vjerovalo, i kako bi Mike bio izbačen sa kampusa, otišao u zatvor, ili barem dobio pomoć koja mu je bila potrebna. A kada bismo bili u mogućnosti zaustaviti ponovne prijestupnike poput Mikea nakon njihovog drugog napada, zahvaljujući poklapanju, preživjeli poput Hannah-e nikad ne bi ni bili napadnuti na prvom mjestu. Mogli bismo spriječiti 59 posto seksualnog zlostavljanja samim preventivnim zaustavljanjem ponovnih počinitelja. A jer stvaramo pravu kaznu za zlostavljanje, možda po prvi put, možda Mike-ovi ovog svijeta nikada ne bi ni pokušali napasti ikoga.
The type of system I'm describing, the type of system that survivors want is a type of information escrow, meaning an entity that holds on to information for you and only releases it to a third party when certain pre-agreed upon conditions are met, such as a match. The application that we built is for college campuses. But the same type of system could be used in the military or even the workplace.
Vrsta sustava koji opisujem, vrsta sustava koji preživjeli žele predstavlja vrstu informacijske ugovorne obveze, što znači da subjekt koji pohranjuje informaciju za vas i daje je trećoj strani kada su ispunjeni uvjeti koji su pre-ugovoreni, poput poklapanja. Aplikacija koju smo izgradili je namijenjena sveučilištima. No, isti tip sustava može se koristiti u vojsci ili čak na radnom mjestu.
We don't have to live in a world where 99 percent of rapists get away with it. We can create one where those who do wrong are held accountable, where survivors get the support and justice they deserve, where the authorities get the information they need, and where there's a real deterrent to violating the rights of another human being.
Mi ne moramo živjeti u svijetu u kojem 99 posto silovatelja prođe bez kazne. Možemo stvoriti jedan gdje su oni koji urade nešto krivo odgovorni, gdje preživjeli dobiju potporu i pravdu koju zaslužuju, gdje vlasti dobiju informacije koje su im potrebne, i gdje postoji stvarna kazna za kršenje prava drugog ljudskog bića.
Thank you.
Hvala vam.
(Applause)
(Pljesak)