I've actually been waiting by the phone for a call from TED for years. And in fact, in 2000, I was ready to talk about eBay, but no call. In 2003, I was ready to do a talk about the Skoll Foundation and social entrepreneurship. No call. In 2004, I started Participant Productions and we had a really good first year, and no call. And finally, I get a call last year, and then I have to go up after J.J. Abrams. (Laughter) You've got a cruel sense of humor, TED. (Laughter)
Zapravo, čekao sam uz telefon godinama TEDov poziv. I ustvari, u 2000. sam bio spreman govoriti o eBayu... ali nisam dobio poziv. 2003. bio sam spreman govoriti o Skoll fondaciji i socijalnom poduzetništvu. Nije bilo poziva. 2004. započeo sam s Participant Productions i imali smo jako dobru prvu godinu, i opet bez poziva. I konačno sam dobio poziv prošle godine, i onda sam morao govoriti nakon J. J. Abramsa. (Smijeh) Imate okrutan smisao za humor, TED. (Smijeh)
When I first moved to Hollywood from Silicon Valley, I had some misgivings. But I found that there were some advantages to being in Hollywood. (Laughter) And, in fact, some advantages to owning your own media company. And I also found that Hollywood and Silicon Valley have a lot more in common than I would have dreamed. Hollywood has its sex symbols, and the Valley has its sex symbols. (Laughter) Hollywood has its rivalries, and the Valley has its rivalries. Hollywood gathers around power tables, and the Valley gathers around power tables. So it turned out there was a lot more in common than I would have dreamed.
Kada sam se prvi puta preselio u Hollywood iz Silicijske doline, imao sam neke strepnje. Ali sam spoznao kako ima svojih prednosti kada ste u Hollywoodu. (Smijeh) I, u stvari, kako postoje prednosti kada imaš vlastitu kompaniju u medijskoj industriji. I također sam spoznao kako Hollywood i Silicijska dolina imaju više toga zajedničkog nego što sam mogao sanjati. Hollywood ima svoje seks simbole, i Silicijska dolina ima svoje seks simbole. (Smijeh) Hollywood ima svoja suparništva, i Dolina ima svoja suparništva. Hollywood se okuplja za stolovima moćnih, i Dolina se okuplja za stolovima moćnih. Ispalo je kako imaju više toga zajedničkog nego što sam ikada mogao sanjati.
But I'm actually here today to tell a story. And part of it is a personal story. When Chris invited me to speak, he said, people think of you as a bit of an enigma, and they want to know what drives you a bit. And what really drives me is a vision of the future that I think we all share. It's a world of peace and prosperity and sustainability. And when we heard a lot of the presentations over the last couple of days, Ed Wilson and the pictures of James Nachtwey, I think we all realized how far we have to go to get to this new version of humanity that I like to call "Humanity 2.0." And it's also something that resides in each of us, to close what I think are the two big calamities in the world today.
Ali danas sam ovdje kako bih vam ispričao priču. I dio toga je osobna priča. Kada me Chris pozvao da govorim, rekao mi je kako me ljudi smatraju -- dijelomično enigmom i oni bi željeli znati što te to gura. I ono što me stvarno gura -- jest vizija budućnosti koju mislim svi dijelimo. To je svijet mira i blagostanja i održivosti. I kada mi -- kada čujemo puno prezentacija, u proteklih nekoliko dana, Ed Wilsona i slike James Nachtweya, mislim kako shvatimo koliko daleko trebamo ići kako bismo došli do te nove vizije humanosti koja ja volim nazivati: "Humanost 2.0" I to je nešto što počiva u svakome od nas, kako bismo zatvorili ono što ja mislim da su dvije velike propasti današnjeg svijeta.
One is the gap in opportunity -- this gap that President Clinton last night called uneven, unfair and unsustainable -- and, out of that, comes poverty and illiteracy and disease and all these evils that we see around us. But perhaps the other, bigger gap is what we call the hope gap. And someone, at some point, came up with this very bad idea that an ordinary individual couldn't make a difference in the world. And I think that's just a horrible thing. And so chapter one really begins today, with all of us, because within each of us is the power to equal those opportunity gaps and to close the hope gaps. And if the men and women of TED can't make a difference in the world, I don't know who can.
Jedno je jaz u prilici -- taj jaz kojeg je predsjednik Clinton prošle noći nazvao nejednakim, nepoštenim i neodrživim -- i iz kojeg dolaze siromaštvo, nepismenost i bolesti i sva ta zla koja vidimo oko nas. Ali je možda drugi, veći jaz ono što nazivamo jazom nade. I netko je u jednom trenutku došao s tom jako lošom idejom kako pojedinac ne može napraviti razliku u svijetu. I ja mislim kako je to grozno. I tako prvo poglavlje stvarno započinje danas, sa svima nama, jer u svakom od nas postoji moć koja će izjednačiti te jazove mogućnosti i zatvoriti jaz nade. I ako muškarci i žene TED-a ne mogu napraviti razliku u svijetu, ne znam tko može.
And for me, a lot of this started when I was younger and my family used to go camping in upstate New York. And there really wasn't much to do there for the summer, except get beaten up by my sister or read books. And so I used to read authors like James Michener and James Clavell and Ayn Rand. And their stories made the world seem a very small and interconnected place. And it struck me that if I could write stories that were about this world as being small and interconnected, that maybe I could get people interested in the issues that affected us all, and maybe engage them to make a difference.
I za mene, je jako puno toga počelo još dok sam bio mlađi i moja je obitelj išla na kampiranje izvan New Yorka. I tamo baš nije bilo jako puno toga za raditi tijekom ljeta, osim da me moja sestra istuče ili da čitam knjige. I zato sam ja čitao autore poput James Michenera i James Clavella i Ayn Rand. I njihove priče su učinile da mi se svijet čini jako malenim i povezanim mjestom. I pogodilo me da ako mogu pisati priče koje bi bile o tom svijetu koje je malen i povezan, da bih možda mogao zainteresirati ljude za probleme koji utječu na sve nas. I možda bih ih mogao angažirati da napravimo razliku.
I didn't think that was necessarily the best way to make a living, so I decided to go on a path to become financially independent, so I could write these stories as quickly as I could. I then had a bit of a wake-up call when I was 14. And my dad came home one day and announced that he had cancer, and it looked pretty bad. And what he said was, he wasn't so much afraid that he might die, but that he hadn't done the things that he wanted to with his life. And knock on wood, he's still alive today, many years later. But for a young man that made a real impression on me, that one never knows how much time one really has. So I set out in a hurry. I studied engineering. I started a couple of businesses that I thought would be the ticket to financial freedom.
Nisam smatrao kako je to nužno najbolji način za zaraditi za život, tako sam odlučio krenuti na put koji će me učiniti financijski neovisnim, kako bih mogao pisati te priče najbrže što mogu i tada sam doživio otrežnjenje dok sam imao 14. Moj tata je jedan dan došao kući i objavio kako ima rak koji izgleda prilično loše. I ono što je on rekao, on se ne boji što bi mogao umrijeti, već žali što nije učinio stvari koje je želio učiniti u svom životu. Da pokucam o drvo, on je još uvijek živ danas, mnogo godina poslije. Ali kao mladića, to je ostavilo snažan utisak na mene: nitko ne može znati koliko mu je vremena preostalo. Tako sam ja krenuo ishitreno. Studirao sam inženjerstvo. Pokrenuo sam nekoliko poslova za koje sam smatrao kako su karta za financijsku slobodu.
One of those businesses was a computer rental business called Micros on the Move, which is very well named, because people kept stealing the computers. (Laughter) So I figured I needed to learn a little bit more about business, so I went to Stanford Business School and studied there. And while I was there, I made friends with a fellow named Pierre Omidyar, who is here today. And Pierre, I apologize for this. This is a photo from the old days. And just after I'd graduated, Pierre came to me with this idea to help people buy and sell things online with each other. And with the wisdom of my Stanford degree, I said, "Pierre, what a stupid idea." (Laughter) And needless to say, I was right. (Laughter)
Jedan od tih poslova je bilo izajmljivanje računala koje se zvalo računala u pokretu, što je bio sjajan naziv, jer su nam ljudi stalno krali računala. (Smijeh) Shvatio sam kako trebam još nešto naučiti o poslu, tako sam otišao na poslovnu školu Stanford i studirao tamo. I dok sam bio tamo sprijateljio sam se s kolegom koji se zove Pierre Omidyar, koji je danas s nama. I Pierre, ispričavam se za ovo -- ovo je slika iz starih dana. I baš kada sam diplomirao, Pierre mi je prišao i -- s tom idejom da pomognemo ljudima kupiti i prodati stvari jedini od drugih. I s mudrošću moje Stanfordske diplome, ja sam rekao: "Pierre, kako glupa ideja." (Smijeh) I nepotrebno za kazati, bio sam u pravu. (Smijeh)
But right after that, Pierre -- in '96, Pierre and I left our full-time jobs to build eBay as a company. And the rest of that story, you know. The company went public two years later and is today one of the best known companies in the world. Hundreds of millions of people use it in hundreds of countries, and so on. But for me, personally, it was a real change. I went from living in a house with five guys in Palo Alto and living off their leftovers, to all of a sudden having all kinds of resources. And I wanted to figure out how I could take the blessing of these resources and share it with the world.
Ali odmah nakon toga Pierre -- 1996. Pierre i ja smo napustili svoje poslove kako bismo izgradili eBay kao kompaniju. I ostatak priče znate. Kompanije je izašla na tržište dvije godine kasnije i danas je jedna od najpoznatijih kompanija na svijetu. Stotine milijuna ljudi je koriste u stotinama zemalja, i tako dalje. ali za mene osobno, to je bila stvarna promjena. Krenuo sam od života s 5 ljudi u kući u Palo Alto-u i življenja od njihovih ostataka, do iznenadnog vlasništva nad svim vrstama resursa. I želio sam shvatiti kako sam mogao uzeti balgoslov tih resursa i podijeliti ih sa svijetom.
And around that time, I met John Gardner, who is a remarkable man. He was the architect of the Great Society programs under Lyndon Johnson in the 1960s. And I asked him what he felt was the best thing I could do, or anyone could do, to make a difference in the long-term issues facing humanity. And John said, "Bet on good people doing good things. Bet on good people doing good things." And that really resonated with me.
I negdje u to vrijeme sam sreo John Gardnera, koji je izvanredan čovjek. On je bio arhitekt Great Society pograma pod predsjednikom Lyndon Johnsonom 1960ih. I pitao sam ga što osjeća da je najbolja stvar koju mogu učiniti, ili što bi bilo tko morao učiniti, da napravi razliku u problemima s kojima će se dugoročno suočiti čovječanstvo. I John je rekao: "Kladi se na dobre ljude koji će raditi dobre stvari. Kladi se na dobre ljude koji će raditi dobre stvari." I to je snažno odjeknulo u meni.
I started a foundation to bet on these good people doing good things. These leading, innovative, nonprofit folks, who are using business skills in a very leveraged way to solve social problems. People today we call social entrepreneurs. And to put a face on it, people like Muhammad Yunus, who started the Grameen Bank, has lifted 100 million people plus out of poverty around the world, won the Nobel Peace Prize. But there's also a lot of people that you don't know. Folks like Ann Cotton, who started a group called CAMFED in Africa, because she felt girls' education was lagging. And she started it about 10 years ago, and today, she educates over a quarter million African girls. And somebody like Dr. Victoria Hale, who started the world's first nonprofit pharmaceutical company, and whose first drug will be fighting visceral leishmaniasis, also known as black fever. And by 2010, she hopes to eliminate this disease, which is really a scourge in the developing world. And so this is one way to bet on good people doing good things.
Započeo sam s fondacijom kako bih se kladio na dobre ljude koji će raditi dobre stvari. Te vodeće, inovativne, neprofitne ljude, koji koriste poslovne vještine na sve moguće načine kako bi riješili društvene probleme. Ljudi koje danas nazivaju socijalnim poduzetnicima. I kako bih im dao lice, ljude poput Mohammed Yunusa, koji je osnovao Grameen banku, koji je uzdigao više od 100 milijuna ljudi iz siromaštva širom svijeta, koji je dobio Nobelovu nagradu za mir. Ali ima jako puno ljudi čija lica ne znate. Ljudi poput Ann Cotton, koja je pokrenula grupu koja se naziva CAMFED u Africi jer je osjetila zaostajanje djevojaka u obrazovanju. I ona je započela s projektom prije 10 godina da bi do danas kroz njen sustav prošlo preko četvrt milijuna afričkih djevojaka. Ili nekoga poput Dr. Victoriae Hale, koja je prva osnovala neprofitnu farmaceutsku kompaniju. I čiji će prvi projekt biti lijek za borbu protiv visceral leishmaniasis, također znanom kao crnom groznicom. I do 2010. ona se nada kako će eliminirati tu bolest, koja je stvarno opustošila zemlje u razvoju. I tako to -- to je jedan način za klađenje na dobre ljude koji rade dobre stvari.
And a lot of this comes together in a philosophy of change that I find really is powerful. It's what we call, "Invest, connect and celebrate." And invest: if you see good people doing good things, invest in them. Invest in their organizations, or in business. Invest in these folks. Connecting them together through conferences -- like a TED -- brings so many powerful connections, or through the World Forum on Social Entrepreneurship that my foundation does at Oxford every year. And celebrate them: tell their stories, because not only are there good people doing good work, but their stories can help close these gaps of hope.
I dosta toga dođe zajedno u filozofiji promjena što ja pronalazim izuzetno snažnim. To je ono što mi nazivamo: "Investiraj, poveži se i slavi." I investiraj -- ako vidiš dobre ljude kako rade dobre stvari, investiraj u njih. Investiraj u njihove organizacije. Ili njihove poslove, investiraj u te ljude. Povezujući ih kroz konferencije, poput TED-a, donosi toliko puno snažnih veza, ili kroz Svjetski forum o socijalnom poduzetništvu koji moja organizacija radi svake godine u Oxford-u. I slavite onda, pričajte priče, jer tamo nisu samo dobri ljudi koji rade dobre stvari, već i njihove priče mogu pomoći da se savladaju ti jazovi nade.
And it was this last part of the mission, the celebrate part, that really got me back to thinking when I was a kid and wanted to tell stories to get people involved in the issues that affect us all. And a light bulb went off, which was, first, that I didn't actually have to do the writing myself, I could find writers. And then the next light bulb was, better than just writing, what about film and TV, to get out to people in a big way? And I thought about the films that inspired me, films like "Gandhi" and "Schindler's List." And I wondered who was doing these kinds of films today. And there really wasn't a specific company that was focused on the public interest.
I to je bio zadnji dio misije, slavljenički dio, koji me ponovno naveo na razmišljanje dok sam bio klinac i kada sam želio pričati priče kako bih uključio ljude u probleme koji utječu na sve nas. I prvo se žaruljica ugasila, spoznajom kako u stvari ja nisam morao pisati, mogao sam pronaći pisce. Slijedeća žaruljica je bila, bolja od samog pisanja, što je s filmom ili televizijom, uključiti ljude na veliko? I razmišljao sam o filmovima koji su mene inspirirali, filmovi poput "Gandhi" i "Schindlerova lista". I razmišljao sam o tome tko radi tu vrstu filmova danas. I nije postojala niti jedna specifična kompanija koja se usmjerila na javni interes.
So, in 2003, I started to make my way around Los Angeles to talk about the idea of a pro-social media company and I was met with a lot of encouragement. One of the lines of encouragement that I heard over and over was, "The streets of Hollywood are littered with the carcasses of people like you, who think you're going to come to this town and make movies." And then of course, there was the other adage. "The surest way to become a millionaire is to start by being a billionaire and go into the movie business." (Laughter)
Tako sam se u 2003., ja krenuo snalaziti po Los Angelesu i pričati o ideji osnivanja medijske kompaniije koja će biti usmjerena na društvena pitanja i naišao sam na puno ohrabrenja. Jedno od tih ohrabrenja koje sam čuo nanovo je bilo, "Ulice Hollywooda su zatrpane s leševima ljudi poput tebe, koji misle kako mogu doći u ovaj grad i raditi filmove." Naravno, postojale su i druge izjave, "Najsigurniji način da postanete milijuner jest da započnete kao milijarder raditi u filmskoj industriji." (Smijeh)
Undeterred, in January of 2004, I started Participant Productions with the vision to be a global media company focused on the public interest. And our mission is to produce entertainment that creates and inspires social change. And we don't just want people to see our movies and say, that was fun, and forget about it. We want them to actually get involved in the issues. In 2005, we launched our first slate of films, "Murder Ball," "North Country," "Syriana" and "Good Night and Good Luck." And much to my surprise, they were noticed.
Ohrabljen, u siječnju 2004. pokrenuo sam Participant Productions s vizijom, postati globalna medijska kompanija. koja će biti usmjerena na javni interes. I naša misija jest proizvoditi zabavu koja kreira i inspirira društvene promjene I mi ne želimo da ljudi samo vide naše filmove i kažu kako je bilo zabavno, te ih zaborave. Želimo da se uključe u problematiku filma. 2005. izbacili smo naš prvi set filmova, "Murderball", "Sjeverna zemlja", "Syriana" i "Laku noć i sretno". I na moje iznenađenje, bili su primjećeni.
We ended up with 11 Oscar nominations for these films. And it turned out to be a pretty good year for this guy. Perhaps more importantly, tens of thousands of people joined the advocacy programs and the activism programs that we created to go around the movies. And we had an online component of that, our community sect called Participate.net. But with our social sector partners, like the ACLU and PBS and the Sierra Club and the NRDC, once people saw the film, there was actually something they could do to make a difference.
Završili smo s 11 nominacija za Oskara za te filmove. I ispalo je kako je to bila prilično dobra godina za ovog dečka. Možda još važnije, desetine tisuća ljudi se uključilo u programe javnog zagovaranja i aktivističke programe koje smo kreirali uz filmove. I imali smo on-line komponentu toga, našu zajednicu koja se zvala Participate.net. Ali s našim partnerima iz društva, poput ACLU i PBS i Sierra klubom i NRDC, jednom kada bi ljudi vidjeli film bilo je nečega što su mogli napraviti, stvoriti razliku.
One of these films in particular, called "North Country," was actually kind of a box office disaster. But it was a film that starred Charlize Theron and it was about women's rights, women's empowerment, domestic violence and so on. And we released the film at the same time that the Congress was debating the renewal of the Violence Against Women Act. And with screenings on the Hill, and discussions, and with our social sector partners, like the National Organization of Women, the film was widely credited with influencing the successful renewal of the act. And that to me, spoke volumes, because it's -- the film started about a true-life story about a woman who was harassed, sued her employer, led to a landmark case that led to the Equal Opportunity Act, and the Violence Against Women Act and others. And then the movie about this person doing these things, then led to this greater renewal. And so again, it goes back to betting on good people doing good things.
Jedan od tih filmova koji se zvao "Sjeverna zemlja", je bio u stvari katastrofalan s aspekta gledanosti. Ali je to bio film u kojem je glumila Charlize Theron i bio je o ženskim pravima, osnaživanju uloge žena, nasilju u kući i tako dalje. I mi smo lansirali film u isto vrijeme dok je Kongres raspravljao o obnavljanju Zakona o nasilju nad ženama. I s probiranjem u Kongresu i diskusijama, i s našim partnerima iz društva, poput Nacionalne organizacije žena, filmu je u širem društvenom kontekstu pripisan utjecaj na uspješno obnavljanje Zakona. A to je meni, govorilo jako puno, jer je -- film baziran na stvarnoj životnoj priči. O ženi koja je napastvovana, koja je tužila poslodavca, što je vodilo da to postane pokazni slučaj na kojem je kreiran Zakon o jednakim pravima, i Zakon protiv nasilja nad ženama i drugi. I onda film o toj osobi koja je radila te stvari, koji je vodio ka većem obnavljanju. I tako ponovno, to ide do klađenja na dobre ljudi koji će raditi dobre stvari.
Speaking of which, our fellow TEDster, Al -- I first saw Al do his slide show presentation on global warming in May of 2005. At that point, I thought I knew something about global warming. I thought it was a 30 to 50 year problem. And after we saw his slide show, it became clear that it was much more urgent. And so right afterwards, I met backstage with Al, and with Lawrence Bender, who was there, and Laurie David, and Davis Guggenheim, who was running documentaries for Participant at the time. And with Al's blessing, we decided on the spot to turn it into a film, because we felt that we could get the message out there far more quickly than having Al go around the world, speaking to audiences of 100 or 200 at a time.
Govoreći o njima, naš kolega TEDovac, Al, prvi puta sam vidio Ala kako radi svoju prezentaciju o globalnom zagrijavanju u svibnju 2005. U tom trenutku sam mislio kako znam nešto o globalnom zagrijavanju. Mislio sam kako je to bio problem za slijedećih 30-50 godina. I nakon njegove prezentacije, postalo mi je jasno kako je problem bitno hitniji. I tako sam se odmah poslije, sreo Ala iza pozornice i povezao ga s Lawrence Benderom koji je bio tamo, i Laurie David i Davis Guggenheimom, koji je tada vodio dokumentarce za Participant. I uz Alov blagoslov, odlučili smo na licu mjesta da to pretvorimo u film, jer smo svi osjećali kako ćemo tako prenijeti poruku bitno brže nego da Al ide po svijetu, i drži govore pred 100 ili 200 ljudi.
And you know, there's another adage in Hollywood, that nobody knows nothing about anything. And I really thought this was going to be a straight-to-PBS charitable initiative. And so it was a great shock to all of us when the film really captured the public interest, and today is mandatory viewing in schools in England and Scotland, and most of Scandinavia. We've sent 50,000 DVDs to high school teachers in the U.S. and it's really changed the debate on global warming. It was also a pretty good year for this guy. We now call Al the George Clooney of global warming. (Laughter)
I znate, postoji još jedna izreka u Hollywoodu, nitko ne zna ništa ni o čemu. I ja sam stvarno mislio kako će ovo biti televizijski film i dobrotvorna inicijativa. I to je bio sjajan šok za sve nas kada je film stvarno zaokupirao javnost, i danas se obvezno gleda u školama u Engleskoj i Škotskoj, i u većini Skandinavije. Poslali smo 50,000 DVD-a srednjoškolskim učiteljima u SAD-u i to je stvarno promijenilo javno mijenje o globalnom zagrijavanju. To je bila također, prilično dobra godina za tog momka. Sada zovemo Ala, George Clooneyem globalnog zagrijavanja. (Smijeh)
And for Participant, this is just the start. Everything we do looks at the major issues in the world. And we have 10 films in production right now, and dozens others in development. I'll quickly talk about a few coming up. One is "Charlie Wilson's War," with Tom Hanks and Julia Roberts. And it's the true story of Congressman Charlie Wilson, and how he funded the Taliban to fight the Russians in Afghanistan. And we're also doing a movie called "The Kite Runner," based on the book "The Kite Runner," also about Afghanistan. And we think once people see these films, they'll have a much better understanding of that part of the world and the Middle East in general.
I za Participant, to je bio samo početak. Sve što radimo jest da promatramo ono što muči svijet. I sada imamo 10 filmova u produkciji i tuce drugih u razvoju. Na brzinu ću predstaviti nekoliko koji dolaze. Jedan je "Rat Charile Wilsona", s Tom Hanksom i Juliom Roberts. I to je istinita priča o kongresmenu Charlieu Wilsonu i kako je osnova Talibane, da bi se borili protiv Rusa u Afganistanu. I također radimo na filmu koji se zove "Gonič zmajeva", koji se temelji na knjizi "Gonič zmajeva", također o Afganistanu. I mislimo kada ljudi jednom vide te filmove puno će bolje razumijeti taj dio svijeta i Srednji istok općenito.
We premiered a film called "The Chicago 10" at Sundance this year. It's based on the protesters at the Democratic Convention in 1968, Abby Hoffman and crew, and, again, a story about a small group of individuals who did make change in the world. And a documentary that we're doing on Jimmy Carter and his Mid-East peace efforts over the years. And in particular, we've been following him on his recent book tour, which, as many of you know, has been very non-controversial -- (Laughter) -- which is really bad for getting people to come see a movie.
Imali smo premijeru filma "The Chicago 10" na Sundanceu ove godine. On je baziran na protestantima na demokratskoj konvenciji 1968. Abby Hoffman i društvu. I opet, priča o maloj grupi pojedinaca koji su napravili promijenu u svijetu. I dokumentarac koji radimo o Jimmy Carteru i njegovim srednje-istočnim mirovnim naporima u proteklih nekoliko godina. I posebno, mi smo ga pratili tijekom turneje promocije njegove knjige koja je kao što mnogi znaju, bila prilično ne-kontroverzna -- (Smijeh) -- što je jako loše ako želite da ljudi dođu vidjeti film.
In closing, I'd like to say that everybody has the opportunity to make change in their own way. And all the people in this room have done so through their business lives, or their philanthropic work, or their other interests. And one thing that I've learned is that there's never one right way to make change. One can do it as a tech person, or as a finance person, or a nonprofit person, or as an entertainment person, but every one of us is all of those things and more.
I na kraju, želio bih reći kako svatko ima priliku napraviti promjenu na svoj način. I svi ljudi u ovoj sobi su napravili to u svojim poslovnim životima, ili u svojem filantropskom radu ili svojim drugim interesima. I jedna stvar koju sam ja naučio jest kako ne postoji samo jedan pravi način za napraviti promjenu. Netko to može napraviti kao osoba koju zanima tehnologija, netko kao financijaš, netko kao osoba koja djeluje u neprofitnom sektoru, a netko u zabavnoj industriji, ali svatko od nas je sve ove stvari i još više.
And I believe if we do these things, we can close the opportunity gaps, we can close the hope gaps. And I can imagine, if we do this, the headlines in 10 years might read something like these: "New AIDS Cases in Africa Fall to Zero," "U.S. Imports its Last Barrel of Oil" -- (Applause) -- "Israelis and Palestinians Celebrate 10 Years of Peaceful Coexistence." (Applause) And I like this one, "Snow Has Returned to Kilimanjaro." (Laughter) And finally, an eBay listing for one well-traveled slide show, now obsolete, museum piece. Please contact Al Gore. And I believe that, working together, we can make all of these things happen. And I want to thank you all for having me here today. It's been a real honor. Thank you. (Applause) Oh, thank you.
I vjerujem ako radimo te stvari možemo zatvoriti jazove prilike. Možemo zatvoriti jazove nade. I mogu zamisliti ako to napravimo, naslovnice za 10 godina bi mogle izgledati ovako: "Novi slučajevi SIDE u Africi su pali na nulu", "Amerika je uvezla zadnji barel nafte" -- (Pljesak) -- "Izraelci i Palestinci slave 10 godina miroljubive koegzistencije." (Pljesak) I posebno mi se sviđa ovaj, "Snijeg se vratio na Kilimanjaro." (Smijeh) I na kraju, prodaja na eBayu jedne prezentacije koja je puno proputovala, a sada je antiktna, muzejski primjerak -- molim vas kontaktirajte Ala Gorea. Vjerujem kako radeći zajedno, možemo ostvariti sve ove stvari. I želio bih svima zahvaliti što ste me primili danas. Bila mi je stvarna čast. Hvala vam. (Pljesak) Oh, hvala vam.