When Reverend Jim Jones founded the Peoples Temple in 1955, few could have imagined its horrifying end. This progressive religious movement rose in popularity and gained support from some of San Francisco's most prominent politicians. But in 1977, amidst revelations of brainwashing and abuse, Jones moved with several hundred followers to establish the commune of Jonestown in Guyana. Billed as a utopian paradise, the colony was more like a prison camp, and when a congressional delegation arrived to investigate its conditions, Jones executed his final plan. On November 18, 1978, 909 men, women, and children died after being forced to drink poisoned Flavor Aid. That grizzly image has since been immortalized as shorthand slang for single-minded cult-like thinking, "They drank the Kool-aid." Today, there are thousands of cults around the world. It's important to note two things about them. First, not all cults are religious. Some are political, therapy-based, focused on self-improvement, or otherwise. And on the flip side, not all new religions are what we're referring to as cults. So what exactly defines our modern understanding of cults, and why do people join them? Broadly speaking, a cult is a group or movement with a shared commitment to a usually extreme ideology that's typically embodied in a charismatic leader. And while few turn out as deadly as Jonestown or Heaven's Gate, which ended in a mass suicide of 39 people in 1997, most cults share some basic characteristics. A typical cult requires a high level of commitment from its members and maintains a strict hierarchy, separating unsuspecting supporters and recruits from the inner workings. It claims to provide answers to life's biggest questions through its doctrine, along with the required recipe for change that shapes a new member into a true believer. And most importantly, it uses both formal and informal systems of influence and control to keep members obedient, with little tolerance for internal disagreement or external scrutiny. You might wonder whether some of these descriptions might also apply to established religions. In fact, the world "cultus" originally described people who cultivated the worship of certain gods by performing rituals and maintaining temples. But in time, it came to mean excessive devotion. Many religions began as cults, but integrated into the fabric of the larger society as they grew. A modern cult, by contrast, separates its members from others. Rather than providing guidelines for members to live better lives, a cult seeks to directly control them, from personal and family relationships, to financial assets and living arrangements. Cults also demand obedience to human leaders who tend to be highly persuasive people with authoritarian and narcissistic streaks motivated by money, sex, power, or all three. While a cult leader uses personal charisma to attract initial followers, further expansion works like a pyramid scheme, with early members recruiting new ones. Cults are skilled at knowing whom to target, often focusing on those new to an area, or who have recently undergone some personal or professional loss. Loneliness and a desire for meaning make one susceptible to friendly people offering community. The recruitment process can be subtle, sometimes taking months to establish a relationship. In fact, more than two-thirds of cult members are recruited by a friend, family member, or co-worker whose invitations are harder to refuse. Once in the cult, members are subjected to multiple forms of indoctrination. Some play on our natural inclination to mimic social behaviors or follow orders. Other methods may be more intense using techniques of coercive persuasion involving guilt, shame, and fear. And in many cases, members may willingly submit out of desire to belong and to attain the promised rewards. The cult environment discourages critical thinking, making it hard to voice doubts when everyone around you is modeling absolute faith. The resulting internal conflict, known as cognitive dissonance, keeps you trapped, as each compromise makes it more painful to admit you've been deceived. And though most cults don't lead members to their death, they can still be harmful. By denying basic freedoms of thought, speech, and association, cults stunt their members' psychological and emotional growth, a particular problem for children, who are deprived of normal developmental activities and milestones. Nevertheless, many cult members eventually find a way out, whether through their own realizations, the help of family and friends, or when the cult falls apart due to external pressure or scandals. Many cults may be hard to identify, and for some, their beliefs, no matter how strange, are protected under religious freedom. But when their practices involve harassment, threats, illegal activities, or abuse, the law can intervene. Believing in something should not come at the cost of your family and friends, and if someone tells you to sacrifice your relationships or morality for the greater good, they're most likely exploiting you for their own.
Kada je velečasni Džim Džons 1955. osnovao Narodni hram, malo je onih koji su mogli da zamisle njegov zastrašujući kraj. Ovom progresivnom religijskom pokretu je rasla popularnost i podrška među nekim od najuvaženijih političara iz San Franciska. Međutim, 1977. u sred razotkrivanja o ispiranju mozga i nasilju, Džons se preselio sa nekoliko stotina pristalica kako bi osnovao džonstaunsku komunu u Gvajani. Predstavljajući se kao utopijski raj, kolonija je više ličila na logor, a kad je kongresna delegacija stigla da ispita uslove u koloniji, Džons je sproveo u delo poslednji plan. 18. novembra 1978, 909 muškaraca, žena i dece je umrlo nakon što su ih naterali da popiju otrovan sok "flejvor ejd". Taj jezivi prizor je od tad ovekovečen kao sažeti sleng za jednoumlje i razmišljanje nalik onom u kultu: "Popili su 'kul-ejd'." Danas postoji na hiljade kultova širom sveta. Važno je zapamtiti dve stvari u vezi s njima. Prvo, nisu svi kultovi religiozni. Neki su politički, zasnovani na terapiji, usmereni na samounapređenje ili nešto slično. A uprkos svemu, nisu sve nove religije ono što smatramo kultovima. Pa, šta tačno definiše naše savremeno razumevanje kultova i zašto im se ljudi pridružuju? Uopšteno govoreći, kult je grupa ili pokret sa zajedničkom posvećenošću često ekstremnoj ideologiji koju obično otelotvoruje harizmatični vođa. I, dok malo njih ispadne smrtonosno kao Džonstaun ili Rajska kapija, koja je okončana masovnim samoubistvom 39 ljudi 1997, većini kultova su zajedničke neke osnovne karakteristike. Tipični kult zahteva od svojih članova visok stepen posvećenosti i u njemu se održava stroga hijerarhija, razdvajaju se naivni podržavaoci i regruti od unutrašnjeg poslovanja. Oni tvrde da nude odgovore na najveća životna pitanja kroz svoje doktrine, zajedno sa željenim receptom za promenu koji oblikuje novog člana u istinskog vernika. I, najvažnije, koriste i formalne i neformalne sisteme uticaja i kontrole kako bi držali članove u pokornosti, netolerišući unutrašnja neslaganja ili spoljnji nadzor. Možda se pitate da li se neki od ovih opisa mogu takođe primeniti na zvanične religije. Zapravo, reč "cultus" je prvobitno opisivala ljude koji su gajili obožavanje prema određenim bogovima izvodeći rituale i održavajući hramove. Ali vremenom je reč poprimila značenje prekomerne odanosti. Mnoge religije su počele kao kultovi, ali su se integrisale u tkivo šireg društva kako su rasle. Moderni kult, nasuprot tome, razdvaja svoje članove od drugih ljudi. Umesto svojim članovima da obezbedi uputstva kako da žive bolje, kult teži za direktnom kontrolom, od ličnih i porodičnih veza do finansijskih dobara i životnog uređenja. Kultovi takođe zahtevaju pokornost ljudskim vođama, koji su obično ubedljivi ljudi sa autoritarnim i narcisoidnim karakteristikama, a motiviše ih novac, seks, moć ili sve troje. Dok vođa kulta koristi sopstvenu harizmu da privuče prvobitne sledbenike, dalje proširenje funkcioniše poput piramidalne sheme, gde stariji članovi regrutuju nove. Kultovi su vešti u prepoznavanju ciljne grupe, često se usredsređujući na one koji su novi u nekom mestu ili koji su nedavno pretrpeli neki lični ili profesionalni gubitak. Usamljenost i žudnja za smislom čine pojedinca podložnim prijateljskim ljudima koji nude zajednicu. Proces regrutovanja može da bude suptilan, ponekad su potrebni meseci da se uspostavi veza. Zapravo, više od dve trećine članova kulta je regrutovao prijatelj, član porodice ili kolega s posla čije je pozivnice teže odbiti. Kad postanu deo kulta, članove izlažu raznim oblicima indoktrinacije. Neki se poigravaju našim prirodnim nagonom da oponašamo društvena ponašanja i budemo poslušni. Druge metode mogu da budu intenzivnije i da koriste tehnike prisilnog ubeđivanja koje uključuju: krivicu, stid i strah. A u mnogim slučajevima, članovi se svojevoljno prijavljuju iz želje za pripadanjem i kako bi stekli obećane nagrade. Okruženje u kultu obeshrabruje kritičko razmišljanje zbog čega je teško formulisati sumnje dok svi su svi oko vas primer apsolutne vere. Iz toga proizlazi unutrašnji konflikt, poznat kao kognitivna disonanca, koji vas drži u zarobljeništvu, dok zbog svakog kompromisa postaje sve bolnije priznati da ste obmanuti. I, iako većina kultova ne vodi svoje članove u smrt, i dalje mogu da budu štetni. Opovrgavajući osnosvne slobode: misli, govora i udruživanja, kultovi presecaju svojim članovima psihološki i emotivni rast, što je naročit problem za decu, kojoj su uskraćene normalne razvojne aktivnosti i prekretnice. Uprkos tome, mnogi članovi kulta vremenom pronađu izlaz, bilo sopstvenim razumom, uz pomoć porodice i prijatelja ili kad se kult raspadne zbog spoljnih pritisaka ili skandala. Mnoge kultove može da bude teško prepoznati, a nekima su njihova ubeđenja, bez obzira na to koliko neobična, zaštićena pod religijskim slobodama. Ali kad njihovi rituali uključuju zlostavljanje, pretnje, nezakonite aktivnosti ili nasilje, zakon može da interveniše. Verovanje u nešto ne bi trebalo da vas košta porodice i prijatelja, a ako vam neko kaže da žrtvujete svoje veze ili moralnost zarad opšteg dobra,