When Reverend Jim Jones founded the Peoples Temple in 1955, few could have imagined its horrifying end. This progressive religious movement rose in popularity and gained support from some of San Francisco's most prominent politicians. But in 1977, amidst revelations of brainwashing and abuse, Jones moved with several hundred followers to establish the commune of Jonestown in Guyana. Billed as a utopian paradise, the colony was more like a prison camp, and when a congressional delegation arrived to investigate its conditions, Jones executed his final plan. On November 18, 1978, 909 men, women, and children died after being forced to drink poisoned Flavor Aid. That grizzly image has since been immortalized as shorthand slang for single-minded cult-like thinking, "They drank the Kool-aid." Today, there are thousands of cults around the world. It's important to note two things about them. First, not all cults are religious. Some are political, therapy-based, focused on self-improvement, or otherwise. And on the flip side, not all new religions are what we're referring to as cults. So what exactly defines our modern understanding of cults, and why do people join them? Broadly speaking, a cult is a group or movement with a shared commitment to a usually extreme ideology that's typically embodied in a charismatic leader. And while few turn out as deadly as Jonestown or Heaven's Gate, which ended in a mass suicide of 39 people in 1997, most cults share some basic characteristics. A typical cult requires a high level of commitment from its members and maintains a strict hierarchy, separating unsuspecting supporters and recruits from the inner workings. It claims to provide answers to life's biggest questions through its doctrine, along with the required recipe for change that shapes a new member into a true believer. And most importantly, it uses both formal and informal systems of influence and control to keep members obedient, with little tolerance for internal disagreement or external scrutiny. You might wonder whether some of these descriptions might also apply to established religions. In fact, the world "cultus" originally described people who cultivated the worship of certain gods by performing rituals and maintaining temples. But in time, it came to mean excessive devotion. Many religions began as cults, but integrated into the fabric of the larger society as they grew. A modern cult, by contrast, separates its members from others. Rather than providing guidelines for members to live better lives, a cult seeks to directly control them, from personal and family relationships, to financial assets and living arrangements. Cults also demand obedience to human leaders who tend to be highly persuasive people with authoritarian and narcissistic streaks motivated by money, sex, power, or all three. While a cult leader uses personal charisma to attract initial followers, further expansion works like a pyramid scheme, with early members recruiting new ones. Cults are skilled at knowing whom to target, often focusing on those new to an area, or who have recently undergone some personal or professional loss. Loneliness and a desire for meaning make one susceptible to friendly people offering community. The recruitment process can be subtle, sometimes taking months to establish a relationship. In fact, more than two-thirds of cult members are recruited by a friend, family member, or co-worker whose invitations are harder to refuse. Once in the cult, members are subjected to multiple forms of indoctrination. Some play on our natural inclination to mimic social behaviors or follow orders. Other methods may be more intense using techniques of coercive persuasion involving guilt, shame, and fear. And in many cases, members may willingly submit out of desire to belong and to attain the promised rewards. The cult environment discourages critical thinking, making it hard to voice doubts when everyone around you is modeling absolute faith. The resulting internal conflict, known as cognitive dissonance, keeps you trapped, as each compromise makes it more painful to admit you've been deceived. And though most cults don't lead members to their death, they can still be harmful. By denying basic freedoms of thought, speech, and association, cults stunt their members' psychological and emotional growth, a particular problem for children, who are deprived of normal developmental activities and milestones. Nevertheless, many cult members eventually find a way out, whether through their own realizations, the help of family and friends, or when the cult falls apart due to external pressure or scandals. Many cults may be hard to identify, and for some, their beliefs, no matter how strange, are protected under religious freedom. But when their practices involve harassment, threats, illegal activities, or abuse, the law can intervene. Believing in something should not come at the cost of your family and friends, and if someone tells you to sacrifice your relationships or morality for the greater good, they're most likely exploiting you for their own.
Kada je velečasni Jim Jones osnovao Hram naroda 1955., rijetko tko je mogao predvidjeti njegov užasavajući završetak. Taj napredni vjerski pokret postajao je sve popularniji, dobivši potporu od najutjecajnijih političara San Francisca. No u 1977., usred otkrića o ispiranju mozgova i zlostavljanju, Jones se preselio s nekoliko stotina sljedbenika kako bi osnovao komunu Jonestown u Gvajani. Iako je kolonija prikazivana kao utopija, bila je više poput zatvoreničkog logora, a kad je kongresna delegacija stigla kako bi istražila tamošnje uvjete, Jones je izveo svoj završni plan. 18. studenog 1978., 909 muškaraca, žena i djece umrlo je nakon što su prisilno popili otrovani Flavor Aid sok. Ta tmurna slika otad je ovjekovječena kao sažeti sleng za jednoumno razmišljanje kultova, "Popili su Kool-aid." Danas u svijetu postoji više tisuća kultova. Važno je zapamtiti dvije stvari o njima. Prvo, nisu svi kultovi vjerski. Neki su politički, zasnovani na terapiji, usredotočeni na samopoboljšanje, i slično. I, osim toga, nisu sve nove religije kultovi. Što onda određuje naše moderno shvaćane kultova, i razloge zašto im se ljudi pridružuju? Kult je, uglavnom, grupa ili pokret sa zajedničkom obvezom prema najčešće ekstremnoj ideologiji utjelovljenoj u karizmatičnom vođi. I dok su rijetki smrtonosni poput Jonestowna ili Nebeskih vrata, koji je okončan masovnim samoubojstvom 39 ljudi 1997., većina kultova dijeli neke osnovne karakteristike. Za tipičan kult potrebno je snažno obvezivanje članova i održavan je kao stroga hijerarhija, odvojivši naivne pobornike i novake od unutrašnjih poslova. Tvrdi da pruža odgovore najtežih životnih pitanja kroz svoju doktrinu, uz potrebni recept za promjenu koji oblikuje novog člana u istinskog vjernika. I najbitnije, koristi i formalne i neformalne sisteme za utjecanje i kontrolu nad članovima zbog održavanja njihove poslušnosti, s malo tolerancije za unutrašnje svađe i vanjski nadzor. Možda se pitaš mogu li se ovi opisi primijeniti na priznatim vjerama. Zapravo je riječ "cultus" opisivala ljude koji su kultivirali štovanje nekih bogova izvođenjem rituala i održavanjem hramova. S vremenom se značenje riječi pretvorilo u prekomjernu predanost. Mnoge su vjere počele kao kultovi, no stopile su se u veća društva kako su rasle. Moderni kult, suprotno tome, razdvaja svoje članove od drugih. Umjesto pružanja smjernica za bolje živote članova, kult zahtjeva kontrolu nad njim, sve od osobnih i obiteljskih odnosa do financijske imovine i životnog uređenja. Kultovi zahtijevaju poslušnost prema ljudskim vođama koji su često vrlo uvjerljivi ljudi s diktatorskim i narcisoidnim tendencijama, motivirani novcem, seksom, moći, ili svim navedenim. Iako vođa kulta koristi svoju karizmu kako bi privukao prve sljedbenike, daljnja proširenja događaju se u obliku piramide sreće, tako što prvotni članovi regrutiraju nove. Kultovi su vješti u pronalaženju novih meta, često se fokusirajući na ljude u novijem području, ili one koji su nedavno pretrpjeli osobni ili profesionalni gubitak. Usamljenost i želja za pronalaženjem smisla čine osobu podložnom prema srdačnim ljudima koji nude zajednicu. Proces regrutacije može biti suptilan, nekad trajući i mjesecima zbog uspostavljanja odnosa. Zapravo je više od dvije trećine članova kultova regrutirao prijatelj, član obitelji, ili suradnik čije je pozivnice teže odbiti. U kultu su članovi podvrgnuti različitim oblicima indoktrinacije. Neki se ostvaruju zbog naše sklonosti za oponašanje drugih i slušanje zapovijedi. Druge su metode možda intenzivnije, koristeći tehnike prisilnog uvjeravanja uključujući krivnju, sram i strah. U mnogim se slučajevima članovi rado predaju iz želje za pripadanjem i kako bi dostigli obećane nagrade. Ambijent kulta obeshrabruje kritičko razmišljanje, otežavajući izražavanje vlastitih sumnji jer su svi oko tebe prikazi apsolutne vjere. Zbog unutrašnjeg konflikta kao rezultata, poznatog i kao kognitivna disonanca, osjećaš se zarobljeno, zbog svakog ti je kompromisa sve teže priznati da si prevaren. Iako većina kultova ne vodi svoje članove u smrt, mogu biti jako štetni. Uskraćivanjem osnovne slobode misli, govora, i zajedništva, kultovi sprječavaju psihološki i emocionalni rast svojih članova, što je osobito problematično za djecu, kojima su oduzete normalne aktivnosti i prekretnice u razvoju. Usprkos tomu, mnogi članovi eventualno izađu iz kultova, bilo to zbog svojih uvida, pomoći obitelji i prijatelja, ili, raspadne li se kult, zbog vanjskog pritiska i skandala. Mnoge je kultove teško prepoznati, i neka su vjerovanja, koliko god čudna bila, zaštićena pod vjerskom slobodom. No kad je u njihovu praksu uključeno uznemiravanje, prijetnje, ilegalne aktivnosti, ili zlostavljanje, zakon može intervenirati. Vjerovati u nešto ne bi trebalo biti na račun tvoje obitelji i prijatelja, i ako ti netko kaže da žrtvuješ svoje odnose ili moral za veće dobro, najvjerojatnije te iskorištavaju za svoju korist.