Whether she’s describing bickering families, quiet declarations of love, or juicy gossip, Jane Austen’s writing often feels as though it was written just for you. Her dry wit and cheeky playfulness informs her heroines, whose conversational tone welcomes readers with a conspiratorial wink. It’s even been said that some readers feel like the author’s secret confidante, trading letters with their delightfully wicked friend Jane. But this unique brand of tongue-in-cheek humor is just one of the many feats found in her sly satires of society, civility, and sweeping romance.
Bilo da opisuje obiteljske prepirke, diskretne ljubavne izjave ili sočna ogovaranja, često nam se čini kao da se Jane Austen obraća baš nama. Suptilan humor i drska razigranost odlike su njezinih heroina, čiji razgovorni ton kao da uvlači čitatelje u neku zavjeru. Čak se kaže da se neki čitatelji osjećaju kao autoričine osobe od povjerenja, koje razmjenjuju pisma sa svojom očaravajuće drskom prijateljicom Jane. No ta jedinstvena vrsta ironičnog humora samo je jedna od mnogih značajki njezine vješte satire društva, kurtoazije i pretjeranog romantičnog ushita.
Written in the early nineteenth century, Austen's novels decode the sheltered lives of the upper classes in rural England. From resentment couched in pleasantries to arguing that masks attraction, her work explores the bewildering collision of emotions and etiquette.
Napisani početkom 19. stoljeća, Austenini romani proniču u zaštićene živote gornjih slojeva društva ruralne Engleske. Od kivnosti prikrivene ljubaznim riječima do svađa iza kojih se krije privlačnost, njezina djela istražuju zbunjujući sukob osjećaja i pravila ponašanja.
But while romance is a common thread in her work, Austen dismissed the sentimental style of writing so popular at the time. Instead of lofty love stories, her characters act naturally, and often awkwardly. They trade pragmatic advice, friendly jokes and not-so-friendly barbs about their arrogant peers. As they grapple with the endless rules of their society, Austen’s characters can usually find humor in all the hypocrisy, propriety, and small talk. As Mr. Bennet jokes to his favorite daughter, “For what do we live, but to make sport for our neighbors and laugh at them in our turn?”
No iako je romantika nit vodilja njezinih djela, Austen odbacuje tadašnji sentimentalni stil pisanja. Za razliku od likova u uzvišenim ljubavnim pričama, njezini se likovi ponašaju prirodno i često nezgrapno. Razmjenjuju praktične savjete, prijateljske šale i ne baš prijateljske kritike svojih bahatih poznanika. Hvatajući se u koštac s beskrajnim pravilima svojeg društva, Austenini likovi obično uspijevaju pronaći humor u svem tom licemjerju, manirima i ispraznim razgovorima. Kao što g. Bennet u razgovoru s omiljenom kćeri dosjetljivo primjećuje: „Zašto živimo nego da bismo zabavljali susjede i zauzvrat se smijali njima?”
And though her heroines might ridicule senseless social mores, Austen fully understood the practical importance of maintaining appearances. At the time she was writing, a wealthy marriage was a financial necessity for most young women, and she often explores the tension between the mythical quest for love, and the economic benefits of making a match. The savvy socialite Mary Crawford sums this up in "Mansfield Park;" “I would have everybody marry if they can do it properly: I do not like to have people throw themselves away.”
Iako njezine heroine ismijavaju besmislene društvene običaje, Austen je u potpunosti razumjela praktičnu važnost održavanja privida. U doba kad je pisala bogat brak bio je financijska nužnost za većinu djevojaka, zbog čega često istražuje sukob između mitske potrage za ljubavlju i ekonomskih prednosti koje pruža dobra partija. Dobro upućena pripadnica visokog društva Mary Crawford sažima to u romanu „Mansfield Park”: „Ja bih da se svi vjenčaju ako će to napraviti kako Bog zapovijeda: ne sviđa mi se kad se ljudi upropaste.”
Unsurprisingly, these themes were also present in Austen’s personal life. Born in 1775, she lived in the social circles found in her novels. Jane's parents supported her education, and provided space for her to write and publish her work anonymously. But writing was hardly lucrative work. And although she had sparks of chemistry, she never married.
Ne čudi što su te teme prisutne i u Austeninu privatnom životu. Rođena je 1775. i živjela je u društvenim krugovima koje opisuje u svojim romanima. Janeini roditelji podržavali su je u obrazovanju i osigurali joj prostor za pisanje i anonimnu objavu djela. No pisanje nije baš bilo unosan posao. A premda je gajila neke simpatije, nikad se nije udala.
Elements of her circumstances can be found in many of her characters; often intelligent women with witty, pragmatic personalities, and rich inner lives. These headstrong heroines provide an entertaining anchor for their tumultuous romantic narratives. Like the irreverent Elizabeth Bennet of "Pride and Prejudice," whose devotion to her sisters’ love lives blinds her to a clumsy suitor. Or the iron-willed Anne Elliot of "Persuasion," who chooses to remain unmarried after the disappearance of her first love. And Elinor Dashwood, who fiercely protects her family at the cost of her own desires in "Sense and Sensibility." These women all encounter difficult choices about romantic, filial, and financial stability, and they resolve them without sacrificing their values– or their sense of humor.
Elementi njezine životne priče mogu se prepoznati kod mnogih njezinih likova, često inteligentnih žena duhovite, praktične naravi i bogatog unutarnjeg života. Te tvrdoglave heroine zabavno su uporište burnih romantičnih dogodovština. Poput drske Elizabeth Bennet iz „Ponosa i predrasuda”, koja zbog zauzetosti ljubavnim životima svojih sestara previdi nespretnog udvarača. Ili odrješite Anne Elliot iz „Uvjeravanja”, koja odluči ostati neudana nakon kraha svoje prve ljubavi. I Elinor Dashwood, koja žestoko brani svoju obitelj žrtvujući vlastite želje, iz „Razuma i osjećaja”. Sve te žene suočene su s teškim odlukama povezanima s osjećajima, kćerinskom dužnosti i financijskom stabilnosti i pronalaze rješenje ne žrtvujući pritom vlastite vrijednosti
Of course, these characters are far from perfect. They often think they have all the answers. And by telling the story from their perspective, Austen tricks the viewer into believing their heroine knows best– only to pull the rug out from under the protagonist and the reader. In "Emma," the titular character feels surrounded by dull neighbors, and friends who can’t hope to match her wit. As her guests prattle on and on about nothing, the reader begins to agree– Emma is the only exciting character in this quiet neighborhood. Yet despite her swelling ego, Emma may not be as in control as she thinks – in life or love. And Austen’s intimate use of perspective makes these revelations doubly surprising, blindsiding both Emma and her audience.
ili svoj smisao za humor. Naravno, ti su likovi daleko od savršenstva. Često su uvjereni da sve znaju. Pripovijedanje priče iz njihove perspektive varka je kojom Austen uvjeri čitatelje da su njezine heroine uvijek u pravu – samo kako bi potom i njima i protagonistici izbila tlo pod nogama. U „Emmi” naslovna junakinja misli da je okružena dosadnim susjedima i prijateljima čija inteligencija nije ni do koljena njezinoj. Kako njezini gosti vječito naklapaju ni o čemu, tako se čitatelji sve više slažu – Emma je jedini uzbudljivi lik u tom mirnom susjedstvu. No unatoč njezinu napuhanom egu, Emma se vara kad misli da drži sve pod kontrolom – u životu i u ljubavi. A zbog Austenine intimne upotrebe perspektive ta su otkrića dvostruko iznenađujuća
But rather than diminishing her host of heroines, these flaws only confirm “the inconsistency of all human characters.” Their complexity has kept Austen prominent on stage and screen, and made her work easily adaptable for modern sensibilities. So hopefully, new readers will continue to find a friend in Ms. Austen for many years to come.
jer zaskoče i Emmu i njezinu publiku. No umjesto da nam zbog toga njezine heroine padnu u očima, te mane samo potvrđuju „opću nedosljednost ljudske naravi”. Zbog njihove kompleksnosti Austen je i dalje aktualna na pozornici i filmu, a njezina je djela jednostavno prilagoditi suvremenom senzibilitetu. Nadajmo se da će novi čitatelji pronalaziti prijatelja u gđici Austen