Looking deeply inside nature, through the magnifying glass of science, designers extract principles, processes and materials that are forming the very basis of design methodology. From synthetic constructs that resemble biological materials, to computational methods that emulate neural processes, nature is driving design. Design is also driving nature. In realms of genetics, regenerative medicine and synthetic biology, designers are growing novel technologies, not foreseen or anticipated by nature.
Gledajući duboko u unutrašnjost prirode kroz povećalo znanosti dizajneri izvode načela, procese i materijale, koji čine samu osnovu dizajnerske metodologije, od sintetskih materijala koji nalikuju biološkim materijalima do računalnih metoda koje oponašaju živčane procese, priroda upravlja dizajnom. Dizajn također upravlja prirodom. U carstvu genetike, regenerativne medicine i sintetske biologije, dizajneri stvaraju nove tehnologije koje nisu predviđene ili očekivane od prirode.
Bionics explores the interplay between biology and design. As you can see, my legs are bionic. Today, I will tell human stories of bionic integration; how electromechanics attached to the body, and implanted inside the body are beginning to bridge the gap between disability and ability, between human limitation and human potential.
Bionički udovi povezuju biologiju i dizajn. Kao što možete vidjeti, moje noge su bioničke. Danas ću ispričati ljudske priče o bioničkoj ugradnji, kako elektromehanika povezana s mojim tijelom i usađena u moje tijelo počinje premošćivati prostor između invalidnosti i zdravlja, između ljudskih ograničenja i ljudskih potencijala.
Bionics has defined my physicality. In 1982, both of my legs were amputated due to tissue damage from frostbite, incurred during a mountain-climbing accident. At that time, I didn't view my body as broken. I reasoned that a human being can never be "broken." Technology is broken. Technology is inadequate. This simple but powerful idea was a call to arms, to advance technology for the elimination of my own disability, and ultimately, the disability of others. I began by developing specialized limbs that allowed me to return to the vertical world of rock and ice climbing. I quickly realized that the artificial part of my body is malleable; able to take on any form, any function -- a blank slate for which to create, perhaps, structures that could extend beyond biological capability. I made my height adjustable. I could be as short as five feet or as tall as I'd like.
Bionički su udovi definirali moju tjelesnost. 1982., amputirane su mi obje noge kao posljedica oštećenja tkiva zbog smrzavanja koje se dogodilo pri nezgodi kod planinarenja. U to vrijeme, nisam gledao na svoje tijelo kao polomljeno. Smatrao sam da ljudsko biće nikada ne može biti polomljeno. Tehnologija je polomljena. Tehnologija je neadekvatna. Jednostavna, ali snažna ideja bila je snažan poziv za unaprijediti tehnologiju kako bih uklonio vlastitu invalidnost i naposljetku i invalidnost drugih. Započeo sam sa stvaranjem specijaliziranih udova koji su mi dopustili da se vratim vertikalnom svijetu planina i penjanja po ledu. Ubrzo sam shvatio kako je umjetni dio moga tijela prilagodljiv, u mogućnosti zauzeti bilo koji oblik ili funkciju, prazna ploča kroz koju možda možemo načiniti bilo koju strukturu koja bi se mogla ispružiti iza bioloških mogućnosti. Učinio sam svoju visinu prilagodljivom. Mogao sam biti nizak, svega 152,4 cm ili visok koliko sam poželio.
(Laughter)
(Smijeh)
So when I was feeling bad about myself, insecure, I would jack my height up.
Tako da kada sam se osjećao loše vezano za sebe, nesigurno, povećao bih svoju visinu,
(Laughter)
ali kada bih se osjećao samopouzdano i uglađeno,
But when I was feeling confident and suave, I would knock my height down a notch, just to give the competition a chance.
mrvicu bih se smanjio, kako bih konkurenciji dao barem šansu.
(Laughter)
(Smijeh) (Pljesak)
(Applause)
Uska, klinasta stopala dopuštaju mi penjanje
Narrow-edged feet allowed me to climb steep rock fissures, where the human foot cannot penetrate, and spiked feet enabled me to climb vertical ice walls, without ever experiencing muscle leg fatigue. Through technological innovation, I returned to my sport, stronger and better. Technology had eliminated my disability, and allowed me a new climbing prowess. As a young man, I imagined a future world where technology so advanced could rid the world of disability, a world in which neural implants would allow the visually impaired to see. A world in which the paralyzed could walk, via body exoskeletons.
po strmim kamenim procjepima u koje ljudska noga ne može prodrijeti, a šiljasta stopala omogućuju mi penjanje po okomitim, ledenim zidovima bez da ikada osjetim umor mišića nogu. Kroz tehnološku inovaciju, vratio sam se sportu snažniji i bolji. Tehnologija je uklonila moju invalidnost i omogućila mi je nove penjačke vještine. Kao mladić, zamišljao sam budući svijet u kojemu je toliki napredak tehnologije mogao osloboditi svijet invalidnosti, svijet u kojemu živčani implantati omogućuju slijepima vidjeti, svijet u kojem paralizirani mogu hodati uz pomoć egzoskeleta.
Sadly, because of deficiencies in technology, disability is rampant in the world. This gentleman is missing three limbs. As a testimony to current technology, he is out of the wheelchair, but we need to do a better job in bionics, to allow, one day, full rehabilitation for a person with this level of injury. At the MIT Media Lab, we've established the Center for Extreme Bionics. The mission of the center is to put forth fundamental science and technological capability that will allow the biomechatronic and regenerative repair of humans, across a broad range of brain and body disabilities.
Nažalost, zbog nedostataka u tehnologiji, invalidnost je posvuda u svijetu. Ovom gospodinu nedostaju tri uda. Kao svjedočanstvo trenutnoj tehnologiji, on je izvan invalidskih kolica, ali moramo učiniti bolji posao u bionici kako bi jednoga dana omogućili potpuni oporavak za osobe s ovom razinom ozljede. U MIT Media Lab-u, osnovali smo Centar za ekstremne bioničke udove. Cilj ovoga centra je unaprijediti osnovnu znanost i tehničku sposobnost što će omogućiti biomehatronički i regenerativni popravak ljudi širokog spektra moždanih i tjelesnih invalidnosti.
Today, I'm going to tell you how my legs function, how they work, as a case in point for this center. Now, I made sure to shave my legs last night, because I knew I'd be showing them off.
Danas ću vam reći kako moje noge funkcioniraju, kako rade, kao slučaj koji prikazuje cilj ovoga centra. Sada, pobrinuo sam se obrijati sinoć noge, jer sam znao da ću ih pokazivati.
(Laughter)
Bionički udovi podrazumijevaju inženjering ekstremnih sučelja.
Bionics entails the engineering of extreme interfaces. There's three extreme interfaces in my bionic limbs: mechanical, how my limbs are attached to my biological body; dynamic, how they move like flesh and bone; and electrical, how they communicate with my nervous system.
U mom bioničkom udu nalaze se tri sučelja: mehaničko, kako su moji udovi spojeni na moje tijelo; dinamičko, kako se kreću kao meso i kost; i električno, kako komuniciraju s mojim živčanim sustavom.
I'll begin with mechanical interface. In the area of design, we still do not understand how to attach devices to the body mechanically. It's extraordinary to me that in this day and age, one of the most mature, oldest technologies in the human timeline, the shoe, still gives us blisters. How can this be? We have no idea how to attach things to our bodies. This is the beautifully lyrical design work of Professor Neri Oxman at the MIT Media Lab, showing spatially varying exoskeletal impedances, shown here by color variation in this 3D-printed model. Imagine a future where clothing is stiff and soft where you need it, when you need it, for optimal support and flexibility, without ever causing discomfort.
Započet ću s mehaničkim sučeljem. U području dizajna, još uvijek ne razumijemo kako mehanički spojiti uređaje na naše tijelo. Za mene je nevjerojatno da nam u današnje vrijeme, jedna od najzrelijih, najstarijih tehnologija u ljudskoj povijesti, cipela, još uvijek stvara žuljeve. Kako je to moguće? Nemamo pojma kako pričvrstiti stvari na naše tijelo. Ovo je prekrasan pjesnički dizajn rad profesora Neri Oxman-a u MIT Media Lab-u, koji pokazuje prostorno različite egzoskeletne otpore, kako je prikazano ovdje različitim bojama na ovom 3D isprintanom modelu. Zamislite budućnost u kojoj je odjeća kruta i mekana gdje je potrebna, kada je potrebna, za optimalnu potporu i savitljivost, a da nikada ne uzrokuje neudobnost.
My bionic limbs are attached to my biological body via synthetic skins with stiffness variations, that mirror my underlying tissue biomechanics. To achieve that mirroring, we first developed a mathematical model of my biological limb. To that end, we used imaging tools such as MRI, to look inside my body, to figure out the geometries and locations of various tissues. We also took robotic tools -- here's a 14-actuator circle that goes around the biological limb. The actuators come in, find the surface of the limb, measure its unloaded shape, and then they push on the tissues to measure tissue compliances at each anatomical point.
Moji bionički udovi povezani su s mojim biološkim tijelom preko sintetske kože s varijacijama krutosti koje su zrcalna preslika biomehanike moga tkiva. Kako bi postigli tu zrcalnost, prvo smo razvili matematički model mog biološkog uda. Nakon toga, upotrijebili smo uređaje za snimanje, poput MR-a kako bi vidjeli unutrašnjost moga tijela, kako bi shvatili oblike i pozicije različitih tkiva. Također smo koristili robotske uređaje. Ovdje vidite 14- pokretački krug? koji se nalazi oko mog biološkog uda. Pokretači dolaze, pronalaze površinu mog uda, izmjere njegov opušten oblik, zatim pritišću tkivo kako bi izmjerili tkivnu popustljivost u svakoj anatomskoj točki.
We combine these imaging and robotic data to build a mathematical description of my biological limb, shown on the left. You see a bunch of points, or nodes? At each node, there's a color that represents tissue compliance. We then do a mathematical transformation to the design of the synthetic skin, shown on the right. And we've discovered optimality is: where the body is stiff, the synthetic skin should be soft, where the body is soft, the synthetic skin is stiff, and this mirroring occurs across all tissue compliances. With this framework, we've produced bionic limbs that are the most comfortable limbs I've ever worn. Clearly, in the future, our clothing, our shoes, our braces, our prostheses, will no longer be designed and manufactured using artisan strategies, but rather, data-driven quantitative frameworks. In that future, our shoes will no longer give us blisters.
Te slikovne i robotičke podatke kombiniramo kako bi stvorili matematički opis mog biološkog uda, koji se vidi lijevo. Vidite hrpu točkica ili čvorića. Na svakom čvoriću nalazi se boja koja predstavlja tkivnu popustljivost. Tada učinimo matematičko pretvaranje u dizajn od sintetske kože koji je prikazan desno, shvatili smo da je optimalno gdje je tijelo čvrsto, koristiti mekanu sintetsku kožu, a gdje je tijelo mekano, koristiti krutu sintetsku kožu, ova zrcalnost se pojavljuje u svim tkivnim popustljivostima. Po ovom obrazcu, proizveli smo bioničke udove koji su najudobniji udovi koje sam ikada nosio. Jasno u budućnosti, naša odjeća, naša obuća, naše proteze, neće više biti dizajnirane i proizvođene obrtničkim strategijama, već radije obrascima po unešenim podatcima. U budućnosti, naše cipele neće nam više davati žuljeve.
We're also embedding sensing and smart materials into the synthetic skins. This is a material developed by SRI International, California. Under electrostatic effect, it changes stiffness. So under zero voltage, the material is compliant, it's floppy like paper. Then the button's pushed, a voltage is applied, and it becomes stiff as a board.
Također ugrađujemo osjetne i pametne materijale u naše sintetske kože. Ovaj materijal proizveden je od strane SRI International, Kalifornija. Pod utjecajem elektrostatskog naboja, mijenja svoju čvrstoću. Dakle, kada nema napona, materijal je popustljiv. Mlohav je poput papira. Kada pritisnemo gumb, apliciramo napon, i on postaje čvrst poput ploče.
(Tapping sounds)
We embed this material into the synthetic skin that attaches my bionic limb to my biological body. When I walk here, it's no voltage. My interface is soft and compliant. The button's pushed, voltage is applied, and it stiffens, offering me a greater maneuverability over the bionic limb.
Ovaj materijal ugradili smo u sintetsku kožu koja povezuje moj bionički ud s mojim tijelom. Dok ovdje hodam, nema napona. Moje sučelje je mekano i popustljivo. Kada se pritisne gumb, primjenjujemo napon, te ono očvrsne, omogućujući mi širi spektar upravljanja mojim bioničkim udom.
We're also building exoskeletons. This exoskeleton becomes stiff and soft in just the right areas of the running cycle, to protect the biological joints from high impacts and degradation. In the future, we'll all be wearing exoskeletons in common activities, such as running.
Također proizvodimo egzoskelete. Ovaj egzoskelet postaje čvrst i mekan na točno određenim područjima tijekom trčanja kako bi sačuvao zglobove od velikih udaraca i degradacije. U budućnosti, svi ćemo nositi egzoskelete tijekom običnih aktivnosti poput trčanja.
Next, dynamic interface. How do my bionic limbs move like flesh and bone? At my MIT lab, we study how humans with normal physiologies stand, walk and run. What are the muscles doing, and how are they controlled by the spinal cord? This basic science motivates what we build. We're building bionic ankles, knees and hips. We're building body parts from the ground up. The bionic limbs that I'm wearing are called BiOMs. They've been fitted to nearly 1,000 patients, 400 of which have been wounded U.S. soldiers.
Zatim, dinamičko sučelje. Kako se moji bionički udovi pokreću poput mesa i kosti? U mom MIT laboratoriju proučavamo zdrave ljude dok stoje, hodaju i trče. Što njihovi mišići rade i kako su kontrolirani od strane kralježnične moždine? Osnove znanosti motiviraju što gradimo. Proizvodimo bioničke gležnjeve, koljena i kukove. Proizvodimo dijelove tijela od samih temelja. Bionički udovi koje ja nosim zovu se BiOM-ovi. Nosi ih gotovo 1000 pacijenata, od kojih su 400 ranjeni američki vojnici.
How does it work?
Kako funkcioniraju? Pri udarcu petom, kompjuterskom kontrolom,
At heel strike, under computer control, the system controls stiffness, to attenuate the shock of the limb hitting the ground. Then at mid-stance, the bionic limb outputs high torques and powers to lift the person into the walking stride, comparable to how muscles work in the calf region. This bionic propulsion is very important clinically to patients. So on the left, you see the bionic device worn by a lady, on the right, a passive device worn by the same lady, that fails to emulate normal muscle function, enabling her to do something everyone should be able to do: go up and down their steps at home. Bionics also allows for extraordinary athletic feats. Here's a gentleman running up a rocky pathway. This is Steve Martin -- not the comedian -- who lost his legs in a bomb blast in Afghanistan.
sustav kontrolira čvrstoću, kako bi ublažio šok udarca o podlogu. Zatim, u srednjem položaju, bionički ud proizvodi snažnu obratnu silu i snagu kako bi podigao osobu u hodajući stav, usporedivo načinu na koji djeluju mišići u području lista. Ovaj bionički pogon je neizmjerno klinički bitan pacijentima. Dakle, lijevo vidite bionički uređaj kojeg nosi žena -- desno pasivni uređaj nošen od strane iste žene koji ne uspijeva oponašati normalne mišićne funkcije -- koje joj omogućuju napraviti nešto što bi svatko trebao moći napraviti, penjati se gore i dolje po stepenicama u kući. Bionički udovi također omogućuju izvanredne atletske podvige. Ovdje vidimo gospodina koji trči po kamenitom putu. Ovo je Steve Martin, ne komičar, koji je izgubio noge u eksploziji, u Afganistanu.
We're also building exoskeletal structures using these same principles, that wrap around the biological limb. This gentleman does not have any leg condition, any disability. He has a normal physiology, so these exoskeletons are applying muscle-like torques and powers, so that his own muscles need not apply those torques and powers. This is the first exoskeleton in history that actually augments human walking. It significantly reduces metabolic cost. It's so profound in its augmentation, that when a normal, healthy person wears the device for 40 minutes and then takes it off, their own biological legs feel ridiculously heavy and awkward. We're beginning the age in which machines attached to our bodies will make us stronger and faster and more efficient.
Također gradimo egzoskeletne strukture koristeći ista načela koji okružuju biološki ud. Ovaj gospodin nema nikakav poremećaj u nogama, nikakvu invalidnost. Ima normalnu fiziologiju, tako da mu ovaj egzoskelet stvara moment i snagu poput mišića kako njegovi mišići ne bi morali stvarati taj moment i snagu. Ovo je prvi egzoskelet u povijesti koji zapravo poboljšava ljudsko hodanje. Značajno umanjuje metaboličku potrošnju. Toliko je temeljan u svom poboljšanju da kada normalna, zdrava osoba nosi ovu spravu 40 minuta i zatim ju skine, njihove biološke noge postaju smiješno teške i čudne. Započinjemo doba u kojem će nas strojevi povezani s našim tijelom učiniti jačima i bržima, i uspješnijima.
Moving on to electrical interface: How do my bionic limbs communicate with my nervous system? Across my residual limb are electrodes that measure the electrical pulse of my muscles. That's communicated to the bionic limb, so when I think about moving my phantom limb, the robot tracks those movement desires. This diagram shows fundamentally how the bionic limb is controlled. So we model the missing biological limb, and we've discovered what reflexes occurred, how the reflexes of the spinal cord are controlling the muscles. And that capability is embedded in the chips of the bionic limb. What we've done, then, is we modulate the sensitivity of the reflex, the modeled spinal reflex, with the neural signal, so when I relax my muscles in my residual limb, I get very little torque and power, but the more I fire my muscles, the more torque I get, and I can even run. And that was the first demonstration of a running gait under neural command. Feels great.
Prelazimo na električno sučelje, kako moji bionički udovi komuniciraju s mojim živčanim sustavom? Na površini mog batrljka su elektrode koje mjere električne impulse mojih mišića. To se prenosi bioničkom udu, tako da kada pomislim na pomicanje mog fantomskog uda, robot očitava moju želju za pomicanjem. Ovaj dijagram pokazuje osnove po kojima su bionički udovi kontrolirani, dakle modelirali smo nedostajući biološki ud, i otkrili smo koji se refleksi izazivaju, kako refleksi kralježnične moždine kontroliraju mišiće, i ta je sposobnost ugrađena u čip bioničkog uda. Što smo nakon toga napravili, modulirali smo osjetljivost refleksa, po uzoru na spinalni refleks, s živčanim signalom, tako da kada opustim mišiće u svom batrljku, dobijam vrlo male momente sile i snagu, ali što više potičem svoje mišiće, veće momente dobijem, što mi čak omogućuje trčanje. Ovo je bila prva demonstracija trčanja pod utjecajem živčanih naredbi. Osjećaj je odličan.
(Applause)
(Pljesak)
We want to go a step further. We want to actually close the loop between the human and the bionic external limb. We're doing experiments where we're growing nerves, transected nerves, through channels, or micro-channel arrays. On the other side of the channel, the nerve then attaches to cells, skin cells and muscle cells. In the motor channels, we can sense how the person wishes to move. That can be sent out wirelessly to the bionic limb, then [sensory information] on the bionic limb can be converted to stimulations in adjacent channels, sensory channels. So when this is fully developed and for human use, persons like myself will not only have synthetic limbs that move like flesh and bone, but actually feel like flesh and bone.
Želimo ići korak ispred. Želimo zapravo zatvoriti petlju između čovjeka i bioničkoga uda. Radimo na istraživanjima u kojima uzgajamo živce, presječene živce, kroz kanale, ili red mikrokanala. Na drugom kraju kanala, živac se spaja sa stanicom, stanicom kože ili mišića. Kroz motorne kanale možemo osjetiti kako se osoba želi pokrenuti. To se može bežično poslati bioničkom udu, tada senzori na bioničkom udu mogu biti prevedeni u stimulaciju u susjednom kanalu, osjetnom kanalu. Tako da kada je ovo u potpunosti proizvedeno i spremno za ljudsku upotrebu, ljudi poput mene neće samo imati sintetske udove koji se pokreću poput mesa i kosti, već će se osjećati kao meso i kost.
This video shows Lisa Mallette, shortly after being fitted with two bionic limbs. Indeed, bionics is making a profound difference in people's lives.
Ovaj video pokazuje Lisu Mallette neposredno nakon što je opremljena s dva bionička uda. Uistinu, bionički udovi čine
(Video) Lisa Mallette: Oh my God.
ogromnu razliku u ljudskim životima.
LM: Oh my God, I can't believe it!
(Video) Lisa Mallette: Moj Bože. Moj Bože, ne vjerujem.
(Video) (Laughter)
LM: It's just like I've got a real leg!
Ovo je kao da imam pravu nogu.
Woman: Now, don't start running.
Sada, nemoj početi trčati.
Man: Now turn around, and do the same thing walking up, but get on your heel to toe, like you would normally just walk on level ground. Try to walk right up the hill.
Muškarac: Sada se okreni i učini isto, penjući se gore. Penji se gore, koristi petu pa prste, kao što bi normalno hodala po tlu. Pokušaj se popeti uz uzvisinu.
LM: Oh my God.
LM: O moj Bože.
Man: Is it pushing you up?
Muškarac: Gura li te prema gore?
LM: Yes! I'm not even -- I can't even describe it.
LM: Da! Ne mogu uopće -- Ne mogu uopće opisati ovo.
Man: It's pushing you right up.
Muškarac: Gura te prema gore.
Hugh Herr: Next week, I'm visiting the Center --
Hugh Herr: Sljedeći tjedan, posjetit ću centar --
Thank you. Thank you.
(Pljesak) Hvala, hvala.
(Applause)
Hvala. Sljedeći tjedan posjetit ću
Thank you.
Next week I'm visiting the Center for Medicare and Medicaid Services, and I'm going to try to convince CMS to grant appropriate code language and pricing, so this technology can be made available to the patients that need it.
Centar za Medicare i Medicaid usluge i pokušat ću nagovoriti CMS centar da odobri prikladne propise i cijene kako bi ova tehnologija bila dostupna
(Applause)
svim pacijentima kojima je potrebna.
Thank you.
Hvala vam. (Pljesak)
(Applause)
Nije dovoljno cijenjeno, ali vše od pola
It's not well appreciated, but over half of the world's population suffers from some form of cognitive, emotional, sensory or motor condition, and because of poor technology, too often, conditions result in disability and a poorer quality of life. Basic levels of physiological function should be a part of our human rights. Every person should have the right to live life without disability if they so choose -- the right to live life without severe depression; the right to see a loved one, in the case of seeing-impaired; or the right to walk or to dance, in the case of limb paralysis or limb amputation. As a society, we can achieve these human rights, if we accept the proposition that humans are not disabled. A person can never be broken. Our built environment, our technologies, are broken and disabled. We the people need not accept our limitations, but can transcend disability through technological innovation. Indeed, through fundamental advances in bionics in this century, we will set the technological foundation for an enhanced human experience, and we will end disability.
svjetske populacije pati od nekog oblika kognitivnog, emocionalnog, osjetnog ili motoričkog poremećaja, i zbog loše tehnologije, prečesto, poremećaji završe invalidnošću i lošijom kvalitetom života. Osnovne razine fizioloških funkcija trebale bi biti dijelom ljuskih prava. Svaka osoba bi trebala imati pravo živjeti život bez invalidnosti ukoliko tako odaberu -- pravo na život bez teške depresije; pravo vidjeti osobu koju voli u slučaju onih koji imaju oštećen vid; ili pravo na hodanje ili plesanje, u slučaju paralize uda ili amputacije uda. Kao društvo možemo ostvariti ova ljudska prava ukoliko prihvatimo prijedlog da ljudi nisu invalidni. Osoba nikada ne može biti polomljena. Naš sagrađeni okoliš, naša tehnologija oni su polomljeni i nesposobni. Mi, ljudi, ne trebamo prihvaćati naša ograničenja, već nadmašiti nesposobost kroz tehnološke inovacije. Uistinu, preko bitnih napredaka u bioničkim udovima, u ovom stoljeću, postavit ćemo tehnološke temelje za poboljšanje ljudskog iskustva i stat ćemo na kraj invalidnosti.
I'd like to finish up with one more story, a beautiful story. The story of Adrianne Haslet-Davis. Adrianne lost her left leg in the Boston terrorist attack. I met Adrianne when this photo was taken, at Spaulding Rehabilitation Hospital. Adrianne is a dancer, a ballroom dancer.
Želio bih završiti s još jednom pričom, prekrasnom pričom, pričom o Adrianne Haslet-Davis. Adrianne je izgubila lijevu nogu tijekom bostonskog terorističkog napada. Upoznao sam Adrianne kada je nastala ova slika u bolnici za oporavak Spaulding. Adrianne je plesačica.
Adrianne breathes and lives dance. It is her expression. It is her art form. Naturally, when she lost her limb in the Boston terrorist attack, she wanted to return to the dance floor.
Adrianne diše i živi ples. To je njen izražaj. To je njen oblik umjetnosti. Prirodno, kada je izgubila ud tijekom tetorističkog napada u Bostonu, željela se vratiti na plesni podij.
After meeting her and driving home in my car, I thought, I'm an MIT professor. I have resources. Let's build her a bionic limb, to enable her to go back to her life of dance. I brought in MIT scientists with expertise in prosthetics, robotics, machine learning and biomechanics, and over a 200-day research period, we studied dance. We brought in dancers with biological limbs, and we studied how they move, what forces they apply on the dance floor, and we took those data, and we put forth fundamental principles of dance, reflexive dance capability, and we embedded that intelligence into the bionic limb. Bionics is not only about making people stronger and faster. Our expression, our humanity can be embedded into electromechanics.
Nakon što sam ju upoznao i odvezao kući u mom autu, pomislio sam, ja sam MIT profesor. Imam resurse. Idemo joj napraviti bionički ud koji će joj omogućiti vraćanje životu i plesu. Okupio sam MIT znanstvenike, stručnjake u protezama, robotici, učenju strojeva i biomehanici, i tijekom 200 dana istraživanja, proučavali smo ples. Doveli smo plesače s biološkim udovima i proučavali smo njihove kretnje, koje sile se upotrebljavaju na plesnom podiju, uzeli smo sve te podatke i sastavili osnovne principe plesa, refleksne plesačke sposobnosti, te smo ugradili te podatke u bionički ud. Bionika ne čini ljude samo jačima i bržima. Naša ekspresija, ljudskost može biti ugrađena u elektromehaniku.
It was 3.5 seconds between the bomb blasts in the Boston terrorist attack. In 3.5 seconds, the criminals and cowards took Adrianne off the dance floor. In 200 days, we put her back. We will not be intimidated, brought down, diminished, conquered or stopped by acts of violence.
Prošlo je 3.5 sekundi između eksplozije tijekom terorističkog napada u Bostonu. U tih 3.5 sekundi zločinci i kukavice maknuli su Adrianne s plesnog podija. Nakon 200 dana, mi smo ju vratili nazad. Nećemo se dati zastrašiti, oboriti, umanjiti, pokoriti ili zaustaviti djelima nasilja,
(Applause)
(Pljesak)
Ladies and gentlemen, please allow me to introduce Adrianne Haslet-Davis, her first performance since the attack. She's dancing with Christian Lightner.
Dame i gospodo, molim vas dopustite mi da vam predstavim Adrianne Haslet-Davis, njen prvi nastup od napada. Pleše s Christianom Lightnerom.
(Applause)
(Pljesak)
(Music: "Ring My Bell" performed by Enrique Iglesias)
(Glazba: ˝Ring My Bell˝ izvođač Enrique Iglesias)
(Applause)
(Pljesak)
Ladies and gentlemen, members of the research team: Elliott Rouse and Nathan Villagaray-Carski.
Dame i gospodo, članovi istraživačkog tima, Elliott Rouse i Nathan Villagaray-Carski.
Elliott and Nathan.
Elliott i Nathan.
(Applause)
(Pljesak)