In 1982, a young nurse was suffering from severe, unrelenting depression. She couldn’t work, socialize, or even concentrate well enough to read the newspaper.
Godine 1982., mlada medicinska sestra patila je od teške, neumoljive depresije. Nije mogla raditi, družiti se ili čak koncentrirati se dovoljno da bi čitala novine.
One treatment changed everything. After two courses of electroconvulsive therapy, or ECT, her symptoms lifted. She went back to work, then on to graduate school, where she earned high grades. At first, she talked openly about her life changing treatment. But as she realized many people had an extremely negative impression of ECT, she stopped sharing her experience.
Jedan je tretman promijenio sve. Nakon dvije ture elektrokonvulzivne terapije, ili EKT-a, simptomi su nestali. Vratila se na posao, tada na studij, gdje je dobivala visoke ocjene. U početku, otvoreno je govorila o tretmanu koji joj je promijenio život. Ali kada je shvatila da mnogi ljudi imaju iznimno negativan dojam o EKT-u, prestala je dijeliti svoje iskustvo.
ECT carried a deep stigma, leftover from a history that bears little resemblance to the modern procedure. The therapy was first used in medicine in 1938. In its early years, doctors administered a strong electrical current to the brain, causing a whole-body seizure during which patients might bite their tongues or even break bones. Modern ECT is very different. While a patient is under general anesthesia, electrodes deliver a series of mild electrical pulses to the brain. This causes huge numbers of neurons to fire in unison: a brief, controlled seizure. A muscle relaxant keeps spasms from spreading to the rest of his body. The only physical indication of the electricity flooding the brain is a twitching foot. The treatment lasts for about a minute, and most patients are able to resume normal activities about an hour after each session.
EKT je nosila veliku stigmu, ostatak povijesti koji ima malo sličnosti s modernom procedurom. Terapija je prvi puta korištena u medicini 1938. Prvih godina doktori su u mozak pustili jaku električnu struju, što je rezultiralo napadajem cijelog tijela tijekom kojeg je pacijent mogao pregristi vlastiti jezik ili čak slomiti kosti. Moderna EKT jako je drugačija. Dok je pacijent pod općom anestezijom, elektrode dovode niz blagih električnih impulsa u mozak. Ovo rezultira time da se veliki broj neurona pali u skladu: kratki, kontrolirani napadaj. Mišićni relaksansi sprečavaju da se grčevi šire u ostatku njegovog tijela. Jedina fizička indikacija prolaska struje kroz mozak jest trzanje stopala. Tretman traje oko minutu i većina pacijenata je u stanju nastaviti s normalnim aktivnostima oko sat vremena nakon sesije.
ECT is commonly used to treat severe cases of major depression or bipolar disorder in patients who haven’t responded to other therapies, or who have had adverse reactions to medication. Half or more of those who undergo treatment experience an improvement in their symptoms.
EKT se obično koristi za tretiranje teških slučajeva depresivnog ili bipolarnog poremećaja kod pacijenata koji ne reagiraju na druge terapije, ili koji su imali negativne reakcije na lijekove. Polovica ili više onih podvrgnutih tretmanu doživi poboljšanje u svojim simptomima.
Most patients treated with ECT have two or three sessions per week for several weeks. Some begin to notice an improvement in their symptoms after just one session, while others take longer to respond. Patients often continue less frequent treatments for several months to a year, and some need occasional maintenance sessions for the rest of their lives.
Većina pacijenata podvrgnuta EKT-u ima 2 ili 3 sesije tjedno nekoliko tjedana. Neki počnu primjećivati poboljšanje u svojim simptomima nakon samo jedne sesije, dok drugima treba dulje da reagiraju. Pacijenti često nastave s manje učestalim tretmanima nekoliko mjeseci do godinu, a neki trebaju povremene sesije do kraja života.
Modern ECT is much safer than it used to be, but patients can still experience side effects. They may feel achy, fatigued, or nauseated right after treatment. Some have trouble remembering what happened right before a session— for example, what they had for dinner the previous evening. Rarely, they might have trouble remembering up to weeks and months before. For most patients, this memory loss does improve over time.
Moderna EKT puno je sigurnija nego što je bila prije, ali pacijenti i dalje mogu osjetiti nuspojave. Mogu osjetiti slabost, umor ili mučninu neposredno nakon tretmana. Neki imaju problema sjetiti se što se dogodilo netom prije tretmana, primjerice, što su imali za večeru prethodne večeri. Rijetko, mogu imati problema sjetiti se prethodnih tjedana ili mjeseci. Za većinu pacijenata, ovaj se gubitak pamćenja popravi s vremenom.
What's fascinating is that despite its proven track record, we still don't know exactly why ECT works. Neurons in the brain communicate via electrical signals, which influence our brain chemistry, contributing to mood and behavior. The flood of electrical activity sparked by ECT alters that chemistry. For example, ECT triggers the release of certain neurotransmitters, molecules that help carry signals between neurons and influence mental health. ECT also stimulates the flow of hormones that may help reduce symptoms of depression. Interestingly, ECT maintenance works better when paired with medication, even in patients who were resistant to medication before. As we come to a better understanding of the brain, we’ll likely be able to make ECT even more effective.
Ono što je fascinantno jest da unatoč dokazanoj uspješnosti, i dalje ne znamo kako zapravo funkcionira EKT. Neuroni u mozgu komuniciraju putem električnih signala, koji utječu na kemiju mozga, doprinoseći raspoloženju i ponašanju. Preplavljenje električnom aktivnošću potaknutom EKT-om pokreće tu kemiju. Primjerice, EKT potiče otpuštanje određenih neurotransmitera, molekula koje pomažu prenositi signale između neurona i utječu na mentalno zdravlje. EKT također stimulira protok hormona koji mogu pomoći smanjenju simptoma depresije. Zanimljivo, održavanje EKT-a djeluje bolje kada se upari s lijekovima, čak i kod pacijenata koji su prije bili rezistentni na lijekove. Kako postajemo bolji u razumijevanju mozga, vjerojatno je da ćemo moći učiniti EKT još djelotvornijom.
In 1995, more than a decade after her first course of ECT, the nurse decided to publish an account of her experience. Because of the stigma surrounding the treatment, she worried that doing so might negatively impact her personal and professional life, but she knew ECT could make a difference for patients when all else failed. Though misperceptions about ECT persist, accounts like hers have helped make doctors and patients alike aware of the treatment’s life changing potential.
Godine 1995., više od desetljeća nakon svoje prve primljene EKT, medicinska je sestra odlučila objaviti iskaz o svom iskustvu. Zbog stigme koja prati tretman, brinula se da bi to moglo negativno utjecati na njezin privatni i profesionalni život, ali znala je da EKT može napraviti razliku za pacijente kad ništa drugo ne pomaže. Unatoč tome što pogrešna percepcija o EKT-u još postoji, iskazi poput njenog pomogli su da i liječnici i pacijenti osvijeste potencijal ovog tretmana koji može promijeniti živote.