Welcome to "Five Dangerous Things You Should Let Your Children Do." I don't have children. I borrow my friends' children, so --
Dobrodošli u „Pet opasnih stvari koje bi trebalo da dozovilte vašoj djeci da rade". Ja nemam djece. Zato pozajmljujem djecu od prijatelja
(Laughter)
(Smijeh)
take all this advice with a grain of salt. I'm Gever Tulley. I'm a contract computer scientist by trade, but I'm the founder of something called the Tinkering School. It's a summer program which aims to help kids learn how to build the things that they think of. So we build a lot of things, and I do put power tools into the hands of second-graders. So if you're thinking about sending your kid to Tinkering School, they do come back bruised, scraped and bloody.
tako da uzmite sve ove savjete sa rezervom. Ja sam Gejver Tali. Informatičar sam po zanimanju, ali sam, takođe, i osnivač nečega što se zove Škola Krpljenja. To je ljetnji program koji pomaže djeci da nauče kako da naprave stvari koje su oni sami zamislili. Tako da mi pravimo dosta stvari. I ja stvarno dajem električne aparate učenicima drugog razreda. Tako da, ako ste mislili da pošaljete vaše dijete u Školu Krpljenja može se desiti da se vrati modro, izgrebano i krvavo.
(Laughter)
You know, we live in a world that's subjected to ever more stringent child safety regulations. There doesn't seem to be any limit on how crazy child safety regulations can get. We put suffocation warnings on every piece of plastic film manufactured in the United States, or for sale with an item in the United States. We put warnings on coffee cups to tell us that the contents may be hot. And we seem to think that any item sharper than a golf ball is too sharp for children under the age of 10.
Znate, mi živimo u svijetu koji je pod sve strožijim propisima za bezbjednost djece. Izgleda da ne postoji nikakva granica toga koliko ludi ti propisi mogu da postanu. Stavili smo upozorenja od opasnosti gušenja na svaki komad plastične folije koje je proizvedeno u SAD-u ili je na prodaju u SAD-u. Stavljamo upozorenja na šoljice kafe koja govore da sadržaj može da bude vruć. I izgleda da mislimo da je bilo koji predmet oštriji od loptice za golf - preoštar za djecu mlađu od 10 godina.
So where does this trend stop? When we round every corner and eliminate every sharp object, every pokey bit in the world, then the first time that kids come in contact with anything sharp, or not made out of round plastic, they'll hurt themselves with it. So, as the boundaries of what we determine as the safety zone grow ever smaller, we cut off our children from valuable opportunities to learn how to interact with the world around them. And despite all of our best efforts and intentions, kids are always going to figure out how to do the most dangerous thing they can, in whatever environment they can.
Gdje se ovaj trend zaustavlja? Ako obiđemo svaki ugao i uklonimo sve oštre predmete na svijetu svaku oštru stvarčicu na svijetu, onda će se djeca, kada prvi put dođu u kontakt sa nečim oštrim ili što nije napravljeno od okrugle plastike, povrijediti. Tako da, dok se granice toga što mi smatramo sigurnom zonom svakim danom smanjuju, uskraćujemo našoj djeci vrijedne prilike da nauče kako da se odnose prema svijetu koji ih okružuje. I uprkos svim našim naporima i najboljim namjerama, djeca uvijek nauče kako da urade najopasniju stvar koja postoji, u bilo kom okruženju.
(Laughter)
Tako da je ova prezentacija, uprkos provokativnom naslovu, stvarno o bezbjednosti
So despite the provocative title, this presentation is really about safety, and about some simple things that we can do to raise our kids to be creative, confident and in control of the environment around them. And what I now present to you is an excerpt from a book in progress. The book is called "50 Dangerous Things." This is "Five Dangerous Things."
i o nekim jednostavnim stvarima koje možemo da uradimo kako bi od naše djece stvorili kreativne i samopouzdane ljude koji mogu da kontrolišu svoju okolinu. A ovo što ću vam sad prezentovati je izvod iz knjige koja još nije završena. Knjiga se zove: "50 opasnih stvari". Ovo je pet opasnih stvari.
Thing number one: Play with fire. Learning to control one of the most elemental forces in nature is a pivotal moment in any child's personal history. Whether we remember it or not, it's the first time we really get control of one of these mysterious things. These mysteries are only revealed to those who get the opportunity to play with it. So, playing with fire. This is like one of the great things we ever discovered, fire. From playing with it, they learn some basic principles about fire, about intake, combustion, exhaust. These are the three working elements of fire that you have to have for a good, controlled fire. And you can think of the open-pit fire as a laboratory. You don't know what they're going to learn from playing with it. Let them fool around with it on their own terms and trust me, they're going to learn things that you can't get out of playing with Dora the Explorer toys.
Stvar broj jedan - igranje sa vatrom. Učenje kontrole jedne od najelementarnijih sila u prirodi je prekretnica u životu bilo kojeg djeteta. Sjećali se mi toga ili ne to je prvi put da mi stvarno stičemo kontrolu nad jednom od onih misterioznih stvari. Te misterije su otkrivene samo onima koji dobiju mogućnost da se igraju sa njima. Znači, igranje sa vatrom. To je jedna od najznačajnijih stvari koje smo otkrili, vatra. Igranjem sa njom, djeca uče osnovne principe vatre o paljenju, o sagorijevanju i izduvnim gasovima. Ovo su tri elementa vatre koje morate imati, da biste imali kontrolisanu vatru. I možete misliti o logorskoj vatri kao o laboratoriji. Ne znate šta djeca mogu da nauče od igranja sa njom. Znate, pustite ih da se igraju kako oni hoće i vjerujte mi, ima da nauče stvari koje ne mogu naučiti iz igranja sa igračkama.
(Laughter)
Broj dva - posjedovanje džepnog nožića.
Number two: Own a pocketknife. Pocketknives are kind of drifting out of our cultural consciousness, which I think is a terrible thing.
Džepni nožići nekako lagano nestaju iz naše kulturne svijesti, i ja mislim da je to užasna stvar.
(Laughter)
(Smijeh)
Your first pocketknife is like the first universal tool that you're given. You know, it's a spatula, it's a pry bar, it's a screwdriver and it's a blade, yeah. And it's a powerful and empowering tool. And in a lot of cultures they give knives -- like, as soon as they're toddlers, they have knives. These are Inuit children cutting whale blubber. I first saw this in a Canadian Film Board film when I was 10, and it left a lasting impression, to see babies playing with knives. And it shows that kids can develop an extended sense of self through a tool at a very young age. You lay down a couple of very simple rules -- always cut away from your body, keep the blade sharp, never force it -- and these are things kids can understand and practice with. And yeah, they're going to cut themselves. I have some terrible scars on my legs from where I stabbed myself. But you know, they're young. They heal fast.
Vaš prvi - vaš prvi džepni nožić je kao prvo univerzalno oruđe koje vam je dato. Znate, to je špatula, poluga, to je šrafciger i to je oštrica. I to je - to je moćno i ojačavajuće oruđe. U mnogim kulturama noževi se daju djeci čak u najranijem djetinjstvu. Ovo su eskimska djeca koja sjeku kitovu mast. Prvi put sam vidio ovo u kanadskom filmskom odboru kad sam imao 10 godina, i to je ostavilo trajni utisak, da vidim bebe kako se igraju noževima. I to pokazuje kako djeca mogu da razviju produženi osjećaj sebe kroz oruđe još dok su veoma mali. Date im nekoliko jednostavnih pravila uvijek držite oštricu što dalje od sebe, održavajte oštricu oštrom, nikad je ne silite i ovo su stvari koje djeca mogu da razumiju i da vježbaju uz njih. I da, oni će se posjeći. Imao sam užasne ožiljke na mojim nogama na mjestu gdje sam se ubo. Ali znate, oni su mladi. Brzo se oporave.
(Laughter)
(Smijeh)
Number three: Throw a spear. It turns out that our brains are actually wired for throwing things, and like muscles, if you don't use parts of your brain, they tend to atrophy over time. But when you exercise them, any given muscle adds strength to the whole system, and that applies to your brain, too. So practicing throwing things has been shown to stimulate the frontal and parietal lobes, which have to do with visual acuity, 3D understanding, and structural problem solving, so it helps develop their visualization skills and their predictive ability. And throwing is a combination of analytical and physical skill, so it's very good for that kind of whole-body training. These kinds of target-based practices also help kids develop attention and concentration skills, so those are great.
Broj tri - bacanje koplja. Izgleda da su naši mozgovi razvijeni za bacanje stvari i, baš kao mišići, ako ne koristite djelove vašeg mozga, oni će vremenom atrofirati. Ali kada ih vježbate, bilo koji mišić daje snagu čitavom sistemu i to se odražava na vaš mozak takođe. Pokazalo se da vježbanje gađanja stimuliše frontalne i parijetalne režnjeve, koji kontrolišu oštrinu vida, i 3D razumijevanje, i strukturalno riješavanje problema, tako da ima smisla - pomaže razvitku vizuelnih vještina i sposobnosti njihovog predviđanja. A gađanje (bacanje) je kombinacija analitičke i fizičke vještine, tako da je veoma dobra za vježbu cijelog tijela. Ova vrsta vježbe bazirana na gađanju mete takođe pomaže djeci da razviju pažnju i koncentraciju. Tako da je to odlično.
Number [four]: Deconstruct appliances. There is a world of interesting things inside your dishwasher. Next time you're about to throw out an appliance, don't throw it out. Take it apart with your kid, or send him to my school, and we'll take it apart with them. Even if you don't know what the parts are, puzzling out what they might be for is a really good practice for the kids to get sort of the sense that they can take things apart, and no matter how complex they are, they can understand parts of them. And that means that eventually, they can understand all of them. It's a sense of knowability, that something is knowable. So these black boxes that we live with and take for granted are actually complex things made by other people, and you can understand them.
Broj četiri - rasklopivi uređaji. Postoji čitav svijet interesantnih stvari u vašoj mašini za pranje suđa. Sljedeći put kada budete željeli da bacite vaš kućni uređaj, nemojte to uraditi. Rasklopite ga sa vašim djetetom, ili ga pošaljite u moju školu i mi ćemo to uraditi sa njim. Čak iako ne znate za šta služe određeni djelovi, mozganje o tome za šta bi mogli služiti je veoma vježba za djecu da dobiju vrstu osjećaja da mogu da rasklope stvari, i da, bez obzira koliko su kompleksne, mogu da razumiju njihove djelove i to znači da eventualno, mogu da razumiju sve. To je smisao znanja, da im je nešto poznato. Tako da ove crne kutije sa kojima živimo i uzimamo zdravo za gotovo su ustvari kompleksne stvari napravljene od strane drugih ljudi i možete da ih razumijete.
Number five: Two-parter. Break the Digital Millennium Copyright Act.
Broj pet - narezivanje. Prekršite Akt o pravima kopiranja Digital Milenijum.
(Laughter)
(Smijeh)
There are laws beyond safety regulations that attempt to limit how we can interact with the things that we own -- in this case, digital media. It's a very simple exercise: Buy a song on iTunes, write it to a CD, then rip the CD to an MP3, and play it on your very same computer. You've just broken a law. Technically, the RIAA could come and prosecute you. It's an important lesson for kids to understand, that some of these laws get broken by accident, and that laws have to be interpreted. That's something we often talk about with the kids when we're fooling around with things and breaking them open, and taking them apart and using them for other things. And also when we go out and drive a car. Driving a car is a really empowering act for a young child, so this is the alternate --
Postoje zakoni izvan regulacija o bezbjednosti koji pokušavaju da ograniče naš odnos sa stvarima koje posjedujemo - u ovom slučaju digitalni mediji. To je veoma jednostavno izvođenje. Kupite pjesmu na ITunes, snimite je na CD, pokrenite CD preko MP3 i pustite muziku sa CD-a na istom kompjuteru. Upravo ste prekršili zakon. Tehnički RIAA (Recording Industry Association of America) može da vas proganja zbog toga. To je veoma važna lekcija za djecu, da razumiju da se neki zakoni mogu prekršiti slučajno i da zakone treba protumačiti. I to je nešto o čemu često pričamo sa djecom kada se zezamo sa stvarima i rastavimo ih i onda uzimamo djelove i koristimo ih za druge stvari takođe kada vozimo automobil. Vožnja automobila je akt osnaživanja za malo dijete, tako da je to krajnji cilj.
(Laughter)
(Smijeh)
For those of you who aren't comfortable actually breaking the law, you can drive a car with your child. This is a great stage for a kid. This happens about the same time that they get latched onto things like dinosaurs, these big things in the outside world, that they're trying to get a grip on. A car is a similar object, and they can get in a car and drive it. And that really gives them a handle on a world in a way that they don't often have access to. And it's perfectly legal. Find a big empty lot, make sure there's nothing in it, and that it's on private property, and let them drive your car. It's very safe actually. And it's fun for the whole family.
Za one od vas kojima nije baš svejedno kad prekrše zakon, možete voziti automobil sa vašim djetetom. Ovo je veliki korak za dijete. I ovo se dešava otprilike u isto vrijeme kada ih privuku i stvari kao dinosaurusi, te velike stvari u spoljašnjem svijetu nad kojima oni pokušavaju da steknu kontrolu. Auto je slična stvar, i oni mogu da uđu u automobil i da ga voze. I to im stvarno daje kontrolu nad okruženjem i svijetom na način na koji obično nemaju priliku da to iskuse. I taj način je savršeno legalan. Nađite veliki prazni plac, vodite računa da nema ničega na njemu i da je na privatnom posjedu, i pustite ih da voze auto. Ovo je veoma bezbjedno. I zabavno je za čitavu porodicu.
(Laughter)
(Smijeh)
Let's see, I think that's it. That's number five and a half. OK.
Znači, da vidimo.