Podignite ruku ako su vam ikada postavili pitanje "Šta želiš biti kada porasteš?"
Raise your hand if you've ever been asked the question "What do you want to be when you grow up?"
E sad, otprilike, koliko ste imali godina kada su vam prvi put postavili ovo pitanje? Možete samo pokazati prstima. Tri. Pet. Tri. Pet. Pet. OK. A sada, podignite ruku ako je pitanje "Šta želiš biti kada porasteš?" ikada izazvalo anksioznost.
Now if you had to guess, how old would you say you were when you were first asked this question? You can just hold up fingers. Three. Five. Three. Five. Five. OK. Now, raise your hand if the question "What do you want to be when you grow up?" has ever caused you any anxiety.
(Smijeh)
(Laughter)
Imalo anksioznosti.
Any anxiety at all.
Ja sam neko ko nikada nije uspio odgovoriti na pitanje "Šta želiš biti kada porasteš?"
I'm someone who's never been able to answer the question "What do you want to be when you grow up?"
Jer, problem nije bio u tome što me ništa nije zanimalo -- nego što me je previše toga zanimalo. U srednjoj školi sam voljela engleski, matematiku, umjetnost, i pravila sam web stranice i svirala sam gitaru u punk bendu "Frustrirani telefonski operater". Možda ste čuli za nas.
See, the problem wasn't that I didn't have any interests -- it's that I had too many. In high school, I liked English and math and art and I built websites and I played guitar in a punk band called Frustrated Telephone Operator. Maybe you've heard of us.
(Smijeh)
(Laughter)
To se nastavilo nakon srednje škole, i u određenom trenutku sam primijetila šablon kod sebe gdje bih se počela zanimati za neku oblast i upustila bih se, postala opsjednuta, i postala bih prilično dobra u tom nečemu, a onda bih došla do tačke gdje se počinjem dosađivati. Obično bih pokušala ipak ustrajati, jer sam već posvetila toliko vremena i energije, a nekada i novca, na tu oblast. Ali u konačnici taj osjećaj dosade, taj osjećaj, kao, ma ja, znam ovo, ovo više nije izazov -- postalo bi previše. I morala bih prestati s tim.
This continued after high school, and at a certain point, I began to notice this pattern in myself where I would become interested in an area and I would dive in, become all-consumed, and I'd get to be pretty good at whatever it was, and then I would hit this point where I'd start to get bored. And usually I would try and persist anyway, because I had already devoted so much time and energy and sometimes money into this field. But eventually this sense of boredom, this feeling of, like, yeah, I got this, this isn't challenging anymore -- it would get to be too much. And I would have to let it go.
Ali onda bi me počelo zanimati nešto drugo, nešto potpuno nepovezano, pa bih se upustila u to, postala opsjednuta, i mislila, "To! Našla sam pravu stvar," i onda bih opet došla do tačke gdje se počinjem dosađivati. Pa bih na kraju, odustala. Ali onda bih otkrila nešto potpuno novo i potpuno drugačije, i upustila bih se u to.
But then I would become interested in something else, something totally unrelated, and I would dive into that, and become all-consumed, and I'd be like, "Yes! I found my thing," and then I would hit this point again where I'd start to get bored. And eventually, I would let it go. But then I would discover something new and totally different, and I would dive into that.
Ovaj šablon mi je stvarao dosta anksioznosti, iz dva razloga. Prvi je bio što nisam bila sigurna kako ću išta od toga pretvoriti u karijeru. Mislila sam da ću na kraju morati izabrati jednu stvar, odreći se svih drugih zanimanja, i jednostavno se pomiriti s tim da će mi biti dosadno. Drugi razlog što mi je to stvaralo toliko anksioznosti je bio malo više ličan. Brinula sam se da nešto nije u redu sa ovim, i da nešto nije u redu sa mnom jer nisam mogla ostati pri nečemu. Brinula sam se da me plaši obaveza, ili da sam rastresena, ili da se sama sabotiram, u strahu od vlastitog uspjeha.
This pattern caused me a lot of anxiety, for two reasons. The first was that I wasn't sure how I was going to turn any of this into a career. I thought that I would eventually have to pick one thing, deny all of my other passions, and just resign myself to being bored. The other reason it caused me so much anxiety was a little bit more personal. I worried that there was something wrong with this, and something wrong with me for being unable to stick with anything. I worried that I was afraid of commitment, or that I was scattered, or that I was self-sabotaging, afraid of my own success.
Ako se možete poistovijetiti sa mojom pričom i ovim osjećanjima, voljela bih da si postavite pitanje koje bih voljela da sam sebi postavila tada. Pitajte se gdje ste naučili da dodijelite epitete pogrešno ili abnormalno za raditi više stvari. Reći ću vam gdje ste to naučili: naučili ste to iz kulture.
If you can relate to my story and to these feelings, I'd like you to ask yourself a question that I wish I had asked myself back then. Ask yourself where you learned to assign the meaning of wrong or abnormal to doing many things. I'll tell you where you learned it: you learned it from the culture.
Prvi put nam postave pitanje "Šta želiš biti kada porasteš?" kada nam je otprilike pet godina. Činjenica je da nikoga nije briga za vaš odgovor u tim godinama.
We are first asked the question "What do you want to be when you grow up?" when we're about five years old. And the truth is that no one really cares what you say when you're that age.
(Smijeh)
(Laughter)
Smatra se bezazlenim pitanjem, upućeno maloj djeci s ciljem dobivanja slatkih odgovora, kao, "Želim biti astronaut," ili "Želim biti balerina," ili "Želim biti gusar." Ovdje ubaciti kostim za Noć Vještica.
It's considered an innocuous question, posed to little kids to elicit cute replies, like, "I want to be an astronaut," or "I want to be a ballerina," or "I want to be a pirate." Insert Halloween costume here.
(Smijeh)
(Laughter)
Ali ovo pitanje nam se postavlja opet i opet kako starimo, u raznim oblicima -- na primjer, srednjoškolce pitaju koji će fakultet upisati. I u jednom momentu, "Šta želiš biti kada porasteš?" se iz slatke vježbice koja je nekad bila, pretvori u ono što nam ne da spavati noću. Zašto?
But this question gets asked of us again and again as we get older in various forms -- for instance, high school students might get asked what major they're going to pick in college. And at some point, "What do you want to be when you grow up?" goes from being the cute exercise it once was to the thing that keeps us up at night. Why?
Vidite, iako ovo pitanje inspiriše djecu da sanjaju o tome šta mogu biti, ne inspiriše ih da sanjaju o tome šta sve mogu biti. Ustvari, čini upravo suprotno, jer kad vas neko pita šta želite biti, ne možete odgovoriti 20 različitih stvari, iako bi se dobronamjerni odrasli vjerovatno nasmijali i rekli "Jao, kako slatko, ali ne možes biti tvorac violina i psiholog. Moraš se odlučiti."
See, while this question inspires kids to dream about what they could be, it does not inspire them to dream about all that they could be. In fact, it does just the opposite, because when someone asks you what you want to be, you can't reply with 20 different things, though well-meaning adults will likely chuckle and be like, "Oh, how cute, but you can't be a violin maker and a psychologist. You have to choose."
Ovo je Dr. Bob Childs --
This is Dr. Bob Childs --
(Smijeh)
(Laughter)
i on je lutier i psihoterapeut. A ovo je Amy Ng, urednica magazina koja je postala ilustrator, poduzetnik, nastavnik i kreativni rukovodioc. Ali većina djece ne čuje za ovakve ljude. Sve što čuju je da će se morati odlučiti. Ali i više od toga. Pojam usko fokusiranog života se jako idealizira u našoj kulturi. To je ideja o sudbini ili jednog pravog poziva, ideja da svi mi imamo jednu veliku stvar koju nam je suđeno raditi tokom našeg vremena na Zemlji, i morate odgonetnuti koja je to stvar i posvetiti život tome.
and he's a luthier and psychotherapist. And this is Amy Ng, a magazine editor turned illustrator, entrepreneur, teacher and creative director. But most kids don't hear about people like this. All they hear is that they're going to have to choose. But it's more than that. The notion of the narrowly focused life is highly romanticized in our culture. It's this idea of destiny or the one true calling, the idea that we each have one great thing we are meant to do during our time on this earth, and you need to figure out what that thing is and devote your life to it.
Ali šta ako ste neko ko ne funkcioniše tako? Šta ako postoji mnogo različitih oblasti koje vas zanimaju, i mnogo različitih stvari koje želite raditi? E pa, nema mjesta za nekog poput vas u tim okvirima. Možda ćete se osjećati usamljeno. Možda ćete se osjećati kao da nemate svrhu. I možda ćete se osjećati kao da nešto nije u redu s vama. Sve je u redu s vama. Vi ste ustvari "multipotencijalista".
But what if you're someone who isn't wired this way? What if there are a lot of different subjects that you're curious about, and many different things you want to do? Well, there is no room for someone like you in this framework. And so you might feel alone. You might feel like you don't have a purpose. And you might feel like there's something wrong with you. There's nothing wrong with you. What you are is a multipotentialite.
(Smijeh)
(Laughter)
(Aplauz)
(Applause)
Multipotencijalista je neko ko ima puno zanimanja i kreativnih pohoda. Teška je riječ. Možda će vam pomoći da je podijelite na tri dijela: Multi, potencijal, i ista. Također možete koristiti neki od drugih pojmova za istu ideju, kao što su polimat, renesansna osoba. Ustvari, u periodu Renesanse, smatralo se idealnim ako ste vični u raznim disciplinama. Barbara Sher nas naziva "skenerima." Koristite koji god izraz želite, ili izmislite vlastiti. Moram reći da je nekako ironično što se kao zajednica, ne možemo složiti o jedinstvenom terminu.
A multipotentialite is someone with many interests and creative pursuits. It's a mouthful to say. It might help if you break it up into three parts: multi, potential, and ite. You can also use one of the other terms that connote the same idea, such as polymath, the Renaissance person. Actually, during the Renaissance period, it was considered the ideal to be well-versed in multiple disciplines. Barbara Sher refers to us as "scanners." Use whichever term you like, or invent your own. I have to say I find it sort of fitting that as a community, we cannot agree on a single identity.
(Smijeh)
(Laughter)
Lako je vidjeti multipotencijalnost kao ograničenje ili nesreću koju morate prevazići. Ali ono što sam naučila kroz razgovor sa ljudima i pisanje o tim idejama na mojoj web stranici, je da je potrebna neizmjerna snaga kako biste bili ovakvi. Navest ću tri super moći multipotencijalista.
It's easy to see your multipotentiality as a limitation or an affliction that you need to overcome. But what I've learned through speaking with people and writing about these ideas on my website, is that there are some tremendous strengths to being this way. Here are three multipotentialite super powers.
Jedan: sinteza ideja. Znači, kombinovanje dvije ili više oblasti i stvaranje nečeg novog u presjeku. Sha Hwang i Rachel Binx su iskoristili zajedničko zanimanje za kartografiju, vizualizaciju podataka, putovanja, matematiku i dizajn, kada su osnovali Meshu. Meshu je kompanija koja kreira unikatni nakit inspirisan geografijom. Sha i Rachel su smislile ovu jedinstvenu ideju, ne unatoč, već zbog njihove eklektične mješavine vještina i iskustava. Inovacija se dešava na presjecima. Odatle dolaze nove ideje. A multipotencijalisti, sa svom svojom pozadinom, mogu da pristupe većini tačaka presjeka.
One: idea synthesis. That is, combining two or more fields and creating something new at the intersection. Sha Hwang and Rachel Binx drew from their shared interests in cartography, data visualization, travel, mathematics and design, when they founded Meshu. Meshu is a company that creates custom geographically-inspired jewelry. Sha and Rachel came up with this unique idea not despite, but because of their eclectic mix of skills and experiences. Innovation happens at the intersections. That's where the new ideas come from. And multipotentialites, with all of their backgrounds, are able to access a lot of these points of intersection.
Druga super moć multipotencijalista je brzo učenje. Kada multipotencijaliste nešto zanima, jako smo tvrdokorni. Posmatramo sve čega se možemo dočepati. Također smo navikli na to da smo početnici, jer smo toliko puta počeli iznova u prošlosti, a to znači da se manje bojimo probati nove stvari i istupiti iz naših zona komfora. Štaviše, mnoge vještine se mogu prenijeti između disciplina, i sve što smo naučili unosimo u svaku novu oblast koju dotičemo, što znači da rijetko počinjemo od nule.
The second multipotentialite superpower is rapid learning. When multipotentialites become interested in something, we go hard. We observe everything we can get our hands on. We're also used to being beginners, because we've been beginners so many times in the past, and this means that we're less afraid of trying new things and stepping out of our comfort zones. What's more, many skills are transferable across disciplines, and we bring everything we've learned to every new area we pursue, so we're rarely starting from scratch.
Nora Dunn je putnik i slobodni pisac. Kao dijete je bila koncertni pianista, i razvila je nevjerovatnu sposobnost mišićne memorije. Danas, najbrže tipka od svih ljudi koje poznaje.
Nora Dunn is a full-time traveler and freelance writer. As a child concert pianist, she honed an incredible ability to develop muscle memory. Now, she's the fastest typist she knows.
(Smijeh)
(Laughter)
Prije nego što je postala pisac, Nora je bila finansijski planer. Morala je naučiti o prodaji kada je započela praksu, a ta vještina joj danas pomaže u pisanju privlačnih ideja urednicima. Rijetko je gubljenje vremena nešto što vas privlači, iako na kraju odustanete. Možda ćete primijeniti to znanje u skroz drugoj oblasti, na način koji niste mogli ni zamisliti.
Before becoming a writer, Nora was a financial planner. She had to learn the finer mechanics of sales when she was starting her practice, and this skill now helps her write compelling pitches to editors. It is rarely a waste of time to pursue something you're drawn to, even if you end up quitting. You might apply that knowledge in a different field entirely, in a way that you couldn't have anticipated.
Treća super moć multipotencijalista je adaptabilnost; to jest, sposobnost pretvaranja u šta god je potrebno da budete u datoj situaciji. Abe Cajudo je nekada video režiser, nekada web dizajner. nekada konsultant za Kickstarter, nekada nastavnik, a nekada, izgleda, James Bond.
The third multipotentialite superpower is adaptability; that is, the ability to morph into whatever you need to be in a given situation. Abe Cajudo is sometimes a video director, sometimes a web designer, sometimes a Kickstarter consultant, sometimes a teacher, and sometimes, apparently, James Bond.
(Smijeh)
(Laughter)
Vrijedan je jer dobro obavlja posao. Čak je i više vrijedan jer može zauzeti razne uloge, ovisno o potrebama klijenata. Magazin Fast Company je identificirao adaptabilnost kao najvažniju vještinu koju treba razviti kako biste napredovali u 21. stoljeću. Ekonomski svijet se mijenja tako brzo i nepredvidivo da su pojedinci i organizacije koje se mogu usmjeriti s ciljem odgovaranja potrebama tržišta, oni koji će zaista napredovati.
He's valuable because he does good work. He's even more valuable because he can take on various roles, depending on his clients' needs. Fast Company magazine identified adaptability as the single most important skill to develop in order to thrive in the 21st century. The economic world is changing so quickly and unpredictably that it is the individuals and organizations that can pivot in order to meet the needs of the market that are really going to thrive.
Sinteza ideja, brzo učenje i adaptabilnost: tri vještine s kojima multipotencijalisti imaju puno iskustva, i tri vještine koje bi mogli izgubiti ukoliko ih natjeramo da se fokusiraju. Kao društvo, u interesu nam je da ohrabrimo multipotencijaliste da budu kakvi jesu. Danas imamo mnogo kompleksnih, multidimenzionalnih problema u svijetu, i trebaju nam kreativni mislioci "izvan okvira" koji ih se mogu latiti.
Idea synthesis, rapid learning and adaptability: three skills that multipotentialites are very adept at, and three skills that they might lose if pressured to narrow their focus. As a society, we have a vested interest in encouraging multipotentialites to be themselves. We have a lot of complex, multidimensional problems in the world right now, and we need creative, out-of-the-box thinkers to tackle them.
Recimo da ste, u dubini duše, stručnjak. Izašli ste iz maternice sa znanjem da želite biti pedijatrijski neurohirurg. Ne brinite -- i sa vama je sve u redu.
Now, let's say that you are, in your heart, a specialist. You came out of the womb knowing you wanted to be a pediatric neurosurgeon. Don't worry -- there's nothing wrong with you, either.
(Smijeh)
(Laughter)
U stvari, neki od najboljih timova su sačinjeni od stručnjaka i multipotencijalista, u kombinaciji. Stručnjak se može udubiti i primijeniti ideje, dok multipotencijalista donosi širok spektar znanja u projekat. To je divno saradnja. Ali svi mi trebamo kreirati živote i karijere koji su u skladu s tim kako funkcionišemo. A nažalost, multipotencijaliste većinom potiču da budu više kao njihove kolege stručnjaci.
In fact, some of the best teams are comprised of a specialist and multipotentialite paired together. The specialist can dive in deep and implement ideas, while the multipotentialite brings a breadth of knowledge to the project. It's a beautiful partnership. But we should all be designing lives and careers that are aligned with how we're wired. And sadly, multipotentialites are largely being encouraged simply to be more like their specialist peers.
E pa nakon što je sve rečeno, ako ima ijedna stvar koju trebate upamtiti iz ovog predavanja, nadam se da je ovo: prihvatite vaš unutrašnji sklop, kakav god on bio. Ako ste stručnjak u duši, onda svakako postanite stručnjak. Na taj način ćete najbolje obavljati posao. Ali za multipotencijaliste u prostoriji, uključujući vas koji ste možda tek u zadnjih 12 minuta shvatili da ste to --
So with that said, if there is one thing you take away from this talk, I hope that it is this: embrace your inner wiring, whatever that may be. If you're a specialist at heart, then by all means, specialize. That is where you'll do your best work. But to the multipotentialites in the room, including those of you who may have just realized in the last 12 minutes that you are one --
(Smijeh)
(Laughter)
vama ću reći: prihvatite vaše razne interese. Pratite vašu radoznalost tim raznim smijerovima. Istražite presjeke. Prihvatanje našeg unutrašnjeg sklopa vodi do sretnijeg, više autentičnog života. A možda je najvažnije -- multipotencijalisti, potrebni smo svijetu.
to you I say: embrace your many passions. Follow your curiosity down those rabbit holes. Explore your intersections. Embracing our inner wiring leads to a happier, more authentic life. And perhaps more importantly -- multipotentialites, the world needs us.
Hvala.
Thank you.
(Aplauz)
(Applause)