2,300 years ago, the rulers of Alexandria set out to fulfill one of humanity’s most audacious goals: to collect all the knowledge in the world under one roof. In its prime, the Library of Alexandria housed an unprecedented number of scrolls and attracted some of the Greek world’s greatest minds. But by the end of the 5th century CE, the great library had vanished. Many believed it was destroyed in a catastrophic fire. The truth of the library’s rise and fall is much more complex.
Pre 2 300 godina, vladari Aleksandrije su se zaputili da ispune jedan od najodvažnijih ciljeva čovečanstva: da sakupe sve znanje sveta pod jedan krov. Na svom vrhuncu, Aleksandrijska biblioteka je sadržala nezapamćen broj svitaka i privlačila je neke od najvećih umova Grčke. Međutim, do kraja V veka nove ere, velika biblioteka je nestala. Mnogi su verovali da je uništena u katastrofalnom požaru. Istina o usponu i padu biblioteke je daleko složenija.
The idea for the library came from Alexander the Great. After establishing himself as a conqueror, the former student of Aristotle turned his attention to building an empire of knowledge headquartered in his namesake city. He died before construction began, but his successor, Ptolemy I, executed Alexander’s plans for a museum and library.
Zamisao za biblioteku je potekla od Aleksandra Makedonskog. Nakon što je učvrstio položaj osvajača, bivši Aristotelov đak je preusmerio pažnju na izgradnju carstva znanja sa sedištem u gradu sa njegovim imenom. Umro je pre početka gradnje, ali njegov naslednik, Ptolomej I, ostvario je Aleksandrove planove za muzej i biblioteku.
Located in the royal district of the city, the Library of Alexandria may have been built with grand Hellenistic columns, native Egyptian influences, or a unique blend of the two--there are no surviving accounts of its architecture. We do know it had lecture halls, classrooms, and, of course, shelves. As soon as the building was complete, Ptolemy I began to fill it with primarily Greek and Egyptian scrolls. He invited scholars to live and study in Alexandria at his expense. The library grew as they contributed their own manuscripts, but the rulers of Alexandria still wanted a copy of every book in the world.
Smeštena u kraljevskom delu grada, Aleksandrijska biblioteka je možda bila izgrađena sa velikim helenskim stubovima, izvornim egipatskim uticajima ili kao jedinstven spoj oboje - ne postoje preživeli zapisi o njenoj arhitekturi. Znamo da je imala sale za predavanja, učionice i, naravno, police. Čim je zgrada završena, Ptolomej je počeo da je ispunjava prvenstveno grčkim i egipatskim svicima. Pozivao je učenjake da žive i uče u Aleksandriji o njegovom trošku. Biblioteka je rasla zahvaljujući njihovom doprinosu u vidu rukopisa, ali vladari Aleksandrije su i dalje želeli primerak svake knjige u svetu.
Luckily, Alexandria was a hub for ships traveling through the Mediterranean. Ptolemy III instituted a policy requiring any ship that docked in Alexandria to turn over its books for copying. Once the Library’s scribes had duplicated the texts, they kept the originals and sent the copies back to the ships. Hired book hunters also scoured the Mediterranean in search of new texts, and the rulers of Alexandria attempted to quash rivals by ending all exports of the Egyptian papyrus used to make scrolls.
Srećom, Aleksandrija je bila stecište za brodove koji su putovali Mediteranom. Ptolomej III je doneo zakon zahtevajući da bilo koji brod usidren u Aleksandriji mora da preda svoje knjige radi kopiranja. Nakon što bi pisari biblioteke prekopirali tekstove, zadržali bi originale i vraćali kopije nazad na brodove. Unajmljeni lovci na knjige su takođe pretraživali Mediteran tragajući za novim tekstovima, a aleksandrijski vladari su pokušali da unište konkurenciju tako što su zaustavili sav izvoz egipatskog papirusa za izradu svitaka.
These efforts brought hundreds of thousands of books to Alexandria. As the library grew, it became possible to find information on more subjects than ever before, but also much more difficult to find information on any specific subject. Luckily, a scholar named Callimachus of Cyrene set to work on a solution, creating the pinakes, a 120-volume catalog of the library’s contents, the first of its kind.
Ove mere su donele na stotine hiljada knjiga u Aleksandriju. Kako je biblioteka rasla, postalo je moguće pronaći informaciju o više tema nego ikad pre, ali je bilo i mnogo teže pronaći informaciju o bilo kojoj posebnoj temi. Srećom, učenjak po imenu Kalimak iz Kirene se zaputio da radi na rešenju, stvarajući pinake, katalog od 120 tomova sa sadržajem biblioteke, prvi te vrste.
Using the pinakes, others were able to navigate the Library’s swelling collection. They made some astounding discoveries. 1,600 years before Columbus set sail, Eratosthenes not only realized the earth was round, but calculated its circumference and diameter within a few miles of their actual size. Heron of Alexandria created the world’s first steam engine over a thousand years before it was finally reinvented during the Industrial Revolution. For about 300 years after its founding in 283 BCE, the library thrived.
Koristeći pinake, drugi su mogli da se snalaze u rastućoj kolekciji biblioteke. Došli su do nekih zapanjujućih otkrića. Hiljadu i šeststo godina pre nego što je Kolumbo isplovio, Eratosten ne samo da je shvatio da je zemlja okrugla, već je čak izračunao njen obim i prečnik s preciznošću od nekoliko kilometara njene stvarne veličine. Heron iz Aleksandrije je napravio prvi parni motor na svetu više od hiljadu godina pre nego što je konačno nanovo izumljen tokom Industrijske revolucije. Nekih 300 godina nakon što je osnovana 283. g. p. n. e, biblioteka je cvetala.
But then, in 48 BCE, Julius Caesar laid siege to Alexandria and set the ships in the harbor on fire. For years, scholars believed the library burned as the blaze spread into the city. It's possible the fire destroyed part of the sprawling collection, but we know from ancient writings that scholars continued to visit the library for centuries after the siege. Ultimately, the library slowly disappeared as the city changed from Greek, to Roman, Christian, and eventually Muslim hands. Each new set of rulers viewed its contents as a threat rather than a source of pride. In 415 CE, the Christian rulers even had a mathematician named Hypatia murdered for studying the library’s ancient Greek texts, which they viewed as blasphemous.
Međutim, 48. g. p. n. e. Julije Cezar je postavio opsadu oko Aleksandrije zapalivši brodove u luci. Godinama su akademici verovali da je biblioteka spaljena nakon što se stihija proširila na grad. Moguće je da je vatra uništila deo zamašne kolekcije, ali znamo iz antičkih zapisa da su učenjaci nastavili da posećuju biblioteku vekovima nakon opsade. Naposletku, biblioteka je polako nestala dok je vlast u gradu prelazila od grčkih, preko rimskih, hrišćanskih i na kraju muslimanskih ruku. Svaki novi skup vladara je gledao na njen sadržaj kao na pretnju umesto kao na izvor ponosa. Godine 415. n. e, hrišćanski vladari su čak ubili matematičara po imenu Hipatija jer je izučavao antičke grčke tekstove iz biblioteke, na koje su oni gledali kao na bogohuljenje.
Though the Library of Alexandria and its countless texts are long gone, we’re still grappling with the best ways to collect, access, and preserve our knowledge. There’s more information available today and more advanced technology to preserve it, though we can’t know for sure that our digital archives will be more resistant to destruction than Alexandria’s ink and paper scrolls. And even if our reservoirs of knowledge are physically secure, they will still have to resist the more insidious forces that tore the library apart: fear of knowledge, and the arrogant belief that the past is obsolete. The difference is that, this time, we know what to prepare for.
Iako Aleksandrijske biblioteke i njenih bezbrojnih tekstova više odavno nema, još uvek muku mučimo sa najboljim načinima za sakupljanje, pristupanje i čuvanje našeg znanja. Trenutno imamo više dostupnih informacija i napredniju tehnologiju za njihovo čuvanje, iako ne možemo da budemo sigurni da će naše digitalne arhive da budu otpornije na uništenje od aleksandrijskih svitaka od mastila i papira. A čak i ako su naši rezervoari znanja fizički bezbedni, i dalje će morati da se odupru podmuklijim silama koje su uništile biblioteku: strahu od znanja i osionom uverenju da je prošlost prevaziđena. Jedina razlika je to što ovog puta znamo za šta da se pripremimo.