The Kraken, a beast so terrifying it was said to devour men and ships and whales, and so enormous it could be mistaken for an island. In assessing the merits of such tales, it's probably wise to keep in mind that old sailor's saw that the only difference between a fairytale and a sea story is a fairytale begins, "Once upon a time," and a sea story begins, "This ain't no shit." (Laughter)
Kraken, zver tako zastrašujuća govorilo se da proždire ljude, brodove i kitove, i tako velika da može da se pobrka sa ostrvom. U procenjivanju zasluga ovakvih priča, verovatno je mudro imati na umu izreku starog moreplovca da je jedina razlika između bajke i morske priče ta što bajka počinje sa: "Bilo jednom..." a morska priča sa: "Nije zajebancija...". (Smeh)
Every fish that gets away grows with every telling of the tale. Nevertheless, there are giants in the ocean, and we now have video proof, as those of you that saw the Discovery Channel documentary are no doubt aware.
Svaka riba koja pobegne raste sa svakim pričanjem priče. Ipak, ima džinova u okeanu, i sada imamo video dokaz, čega su nesumnjivo svesni oni od vas koji su gledali dokumentarac Diskaveri kanala.
I was one of the three scientists on this expedition that took place last summer off Japan. I'm the short one. The other two are Dr. Tsunemi Kubodera and Dr. Steve O'Shea.
Ja sam bila jedan od tri naučnika na ovoj ekspediciji koja se desila prošlog leta u vodama Japana. Ja sam ova mala. Ostalih dvoje su dr Cunemi Kubodera i dr Stiv O'Šej.
I owe my participation in this now-historic event to TED. In 2010, there was a TED event called Mission Blue held aboard the Lindblad Explorer in the Galapagos as part of the fulfillment of Sylvia Earle's TED wish. I spoke about a new way of exploring the ocean, one that focuses on attracting animals instead of scaring them away. Mike deGruy was also invited, and he spoke with great passion about his love of the ocean, and he also talked to me about applying my approach to something he's been involved with for a very long time, which is the hunt for the giant squid. It was Mike that got me invited to the squid summit, a gathering of squid experts at the Discovery Channel that summer during Shark Week. (Laughter)
Ja dugujem svoje učešće u ovom sada istorijskom događaju, TED-u. 2010. bio je TED događaj zvani "Plava misija" održan na Lindblad eksploreru na Galapagosu kao deo ispunjavanja TED želje Silvije Erl. Ja sam govorila o novom načinu istraživanja okeana, onom koji se fokusira na privlačenje životinja umesto na njihovo plašenje. Majk De Gri je takođe bio pozvan, i on je govorio sa velikom strašću o svojoj ljubavi prema okeanu, i takođe je govorio meni o primeni mog pristupa u nečemu u šta je on bio uključen veoma dugo, a to je lov na džinovsku lignju. Majk je bio taj koji me je pozvao na samit o lignjama, skup stručnjaka za lignje na Diskaveri kanalu tog leta tokom Nedelje ajkula. (Smeh)
I gave a talk on unobtrusive viewing and optical luring of deep sea squid in which I emphasized the importance of using quiet, unobtrusive platforms for exploration. This came out of hundreds of dives I have made, farting around in the dark using these platforms, and my impression that I saw more animals working from the submersible than I did with either of the remote-operated vehicles. But that could just be because the submersible has a wider field of view. But I also felt like I saw more animals working with the Tiburon than the Ventana, two vehicles with the same field of view but different propulsion systems.
Ja sam govorila o neupadljivom posmatranju i optičkom primamljivanju lignje iz dubina u kome sam istakla važnost korišćenja tihe, neupadljive platforme za istraživanje. Ovo je došlo od stotina urona koje sam imala, potucanja u mraku, koristeći ove platforme, i moj je utisak da sam videla više životinja radeći sa podvodnog vozila nego što sam videla sa oba vozila na daljinsko upravljanje. Ali to je možda samo zato što podvodno vozilo ima šire vidno polje. Ali takođe sam osećala kao da sam videla više životinja radeći sa Tiburonom nego sa Ventanom, dva vozila sa istim vidnim poljem ali različitim pogonom.
So my suspicion was that it might have something to do with the amount of noise they make. So I set up a hydrophone on the bottom of the ocean, and I had each of these fly by at the same speed and distance and recorded the sound they made. The Johnson Sea-Link -- (whirring noise) -- which you can probably just barely hear here, uses electric thrusters -- very, very quiet. The Tiburon also uses electric powered thrusters. It's also pretty quiet, but a bit noisier. (Louder whirring noise) But most deep-diving ROVs these days use hydraulics and they sound like the Ventana. (Loud beeping noise) I think that's got to be scaring a lot of animals away.
Tako da sam posumnjala da to može da ima veze sa količinom buke koju prave. Tako da sam postavila hidrofon na dno okeana, i izvela sam da svaki prođe istom brzinom i na istom odstojanju i snimila zvuk koji proizvode. Džonson Si-Link - (zujanje) - što verovatno jedva da možete da čujete ovde, koristi električne potiskivače - veoma tiho. "Tiburon" takođe koristi potiskivače sa električnim napajanjem. To je takođe vrlo tiho, ali za nijansu bučnije. (Glasnije zujanje) Ali vozila na daljinsko upravljanje koja se najčešće koriste danas, koriste hidrauliku i zvuče kao "Ventana". (Glasno pištanje) Mislim da to mora da preplaši mnoge životinje.
So for the deep sea squid hunt, I proposed using an optical lure attached to a camera platform with no thrusters, no motors, just a battery-powered camera, and the only illumination coming from red light that's invisible to most deep-sea animals that are adapted to see primarily blue. That's visible to our eye, but it's the equivalent of infrared in the deep sea. So this camera platform, which we called the Medusa, could just be thrown off the back of the ship, attached to a float at the surface with over 2,000 feet of line, it would just float around passively carried by the currents, and the only light visible to the animals in the deep would be the blue light of the optical lure, which we called the electronic jellyfish, or e-jelly, because it was designed to imitate the bioluminescent display of the common deep sea jellyfish Atolla.
Tako da za lov na lignje iz dubina, predlažem korišćenje optičkog mamca pričvršćenog za platformu kamere bez potiskivača, bez motora, samo kamera na baterije i jedino osvetljenje dolazi od crvenog svetla koje je nevidljivo za mnoge životinje iz dubina koje su se adaptirale da vide prvenstveno plavu boju. To je vidljivo našem oku, ali je ekvivalent infracrvenog za morske dubine. Ova platforma za kameru, koju smo nazvali Meduza, mogla je samo da bude bačena sa zadnjeg dela broda, pričvršćena za plovak na površini sa preko 600 metara strune, samo bi plutala okolo pasivno nošena strujama, i jedino svetlo vidljivo životinjama u dubini bilo bi plavo svetlo optičkog mamca, koga smo nazvali elektronska meduza ili e-duza, jer je dizajnirana da oponaša bioluminescentno prikazivanje uobičajene dubinske meduze Atole.
Now, this pinwheel of light that the Atolla produces is known as a bioluminescent burglar alarm and is a form of defense. The reason that the electronic jellyfish worked as a lure is not because giant squid eat jellyfish, but it's because this jellyfish only resorts to producing this light when it's being chewed on by a predator and its only hope for escape may be to attract the attention of a larger predator that will attack its attacker and thereby afford it an opportunity for escape. It's a scream for help, a last-ditch attempt for escape, and a common form of defense in the deep sea.
Ova vetrenjača svetla koje Atola proizvodi je poznata kao bioluminescentni alarmni uređaj i oblik je odbrane. Razlog zbog koga je elektronska meduza funkcionisala kao mamac nije zbog toga što džinovska lignja jede meduze, nego zato što ova meduza jedino pribegava proizvodnji ovog svetla kada je žvaće grabljivica i njena jedina nada za spas je da možda privuče pažnju veće grabljivice koja će napasti njenog napadača i time joj omogućiti šansu za bekstvo. To je poziv u pomoć, poslednji pokušaj za bekstvo i uobičajen oblik odbrane u dubinama.
The approach worked. Whereas all previous expeditions had failed to garner a single video glimpse of the giant, we managed six, and the first triggered wild excitement.
Pristup je uspeo. Dok sve prethodne ekspedicije nisu uspele da sakupe nijedan jedini snimak ovog džina, mi smo uspeli šest i prvi je izazvao fantastično uzbuđenje.
Edith Widder (on video): Oh my God. Oh my God! Are you kidding me?Other scientists: Oh ho ho! That's just hanging there.
Edit Vider (na snimku): O bože, O bože! Zezaš me! Ostali naučnici: O ho ho! Upravo stoji tamo.
EW: It was like it was teasing us, doing a kind of fan dance -- now you see me, now you don't -- and we had four such teasing appearances, and then on the fifth, it came in and totally wowed us.
Edit Vider: Izgledalo je kao da nas zadirkuje, da izvodi ples sa lepezama - sad me vidiš, sad me ne vidiš - i bilo je četiri takva izazivajuća pojavljivanja, i onda u petom, pojavila se i totalno nas zabezeknula.
(Music) Narrator: (Speaking in Japanese)
(Muzika) Pripovedač: (Govori na Japanskom)
Scientists: Ooh. Bang! Oh my God! Whoa!
Naučnici: Ooh! O bože! Uuu!
(Applause)
(Aplauz)
EW: The full monty.
E.V.: Potpuno prikazivanje.
What really wowed me about that was the way it came in up over the e-jelly and then attacked the enormous thing next to it, which I think it mistook for the predator on the e-jelly.
Ono što me je stvarno zabezeknulo je to kako je došla iznad e-duze i onda napala ogromnu stvar pored nje, koju je, ja mislim, pobrkala sa grabljivicom e-duze.
But even more incredible was the footage shot from the Triton submersible. What was not mentioned in the Discovery documentary was that the bait squid that Dr. Kubodera used, a one-meter long diamondback squid had a light attached to it, a squid jig of the type that longline fishermen use, and I think it was this light that brought the giant in.
Ali još neverovatniji je bio materijal snimljen sa podvodnog vozila Triton. U dokumentarcu Diskaverija nije pomenuto da je lignja-mamac koju je koristio doktor Kubodera, lignja dijamantskih leđa dugačka jedan metar, imala pričvršćeno svetlo za sebe, mamac za lignje poput onog koji koriste komercijalni ribolovci, i mislim da je to svetlo bilo ono što je primamilo ovog džina.
Now, what you're seeing is the intensified camera's view under red light, and that's all Dr. Kubodera could see when the giant comes in here. And then he got so excited, he turned on his flashlight because he wanted to see better, and the giant didn't run away, so he risked turning on the white lights on the submersible, bringing a creature of legend from the misty history into high-resolution video. It was absolutely breathtaking, and had this animal had its feeding tentacles intact and fully extended, it would have been as tall as a two-story house.
Ono što sada vidite je pojačan pogled kamere pod crvenim svetlom, i to je sve što je dr Kubodera mogao da vidi kad je džin došao. I onda se toliko uzbudio, da je uključio svoju baterijsku lampu zato što je hteo da vidi bolje i džin nije pobegao, tako da je rizikovao uključivši bela svetla na podmornici, i preneo biće iz legende iz maglovite istorije na video snimak visoke rezolucije. Bilo je apsolutno zadivljujuće, i da su pipci za ishranu ove životinje bili netaknuti i potpuno izduženi, bila bi visoka kao dvospratna kuća.
How could something that big live in our ocean and yet remain unfilmed until now? We've only explored about five percent of our ocean. There are great discoveries yet to be made down there, fantastic creatures representing millions of years of evolution and possibly bioactive compounds that could benefit us in ways that we can't even yet imagine. Yet we have spent only a tiny fraction of the money on ocean exploration that we've spent on space exploration. We need a NASA-like organization for ocean exploration, because we need to be exploring and protecting our life support systems here on Earth.
Kako je nešto te veličine moglo do sada da živi u našem okeanu i da ga niko ne snimi? Mi smo samo istražili oko pet procenata našeg okeana. Ima još velikih otkrića koja treba da se dese tamo dole, fantastičnih stvorenja koja predstavljaju milione godina evolucije i možda bioaktivnih jedinjenja koja bi mogla da nam koriste na načine koje ne možemo ni da zamislimo. Ipak trošimo samo mali deo para na istraživanje okeana od onog što trošimo za istraživanje svemira. Treba nam organizacija po ugledu na NASA za istraživanje okeana, zato što treba da istražujemo i čuvamo naše životne sisteme ovde na Zemlji.
We need — thank you. (Applause)
Moramo - hvala vam. (Aplauz)
Exploration is the engine that drives innovation. Innovation drives economic growth. So let's all go exploring, but let's do it in a way that doesn't scare the animals away, or, as Mike deGruy once said, "If you want to get away from it all and see something you've never seen, or have an excellent chance of seeing something that no one's ever seen, get in a sub." He should have been with us for this adventure. We miss him. (Applause)
Istraživanje je mašina koja vuče inovaciju. Inovacija vuče ekonomski rast. Zato hajde svi da istražujemo, ali činimo to na način koji ne plaši životinje, ili kako je Majk De Gri jednom rekao, "Ako hoćete da uradite nesto nesvakidašnje i vidite nešto što nikada niste videli, ili imate odličnu priliku da vidite nešto što niko drugi nije video, uđite u podmornicu." On je trebalo da bude sa nama na ovoj avanturi. Nedostaje nam. (Aplauz)