I was born and raised in Sierra Leone, a small and very beautiful country in West Africa, a country rich both in physical resources and creative talent.
Rođen sam i odrastao u Sierra Leoneu, maloj i jako lijepoj zemlji u zapadnoj Africi, zemlji bogatoj prirodnim resursima, ali i kreativnim talentima.
However, Sierra Leone is infamous for a decade-long rebel war in the '90s when entire villages were burnt down. An estimated 8,000 men, women and children had their arms and legs amputated during this time. As my family and I ran for safety when I was about 12 from one of those attacks, I resolved that I would do everything I could to ensure that my own children would not go through the same experiences we had. They would, in fact, be part of a Sierra Leone where war and amputation were no longer a strategy for gaining power.
Osim toga, Sierra Leone je ozloglašena zbog desetljeća dugog pobunjeničkog rata u 90.-ima kada su cijela sela spaljena. Procjenjuje se da je 8,000 muškaraca, žena i djece imalo amputirane ruke i noge tijekom ovog razdoblja. Kako smo moja obitelj i ja bježali na sigurno od jednog od ovih napada kada sam imao oko 12 godina, odlučio sam da ću učiniti sve što mogu kako bih osigurao da moja djeca ne prođu kroz ista iskustva kao i mi. Oni će, naime, biti dio Sierra Leone gdje rat i amputacije nisu više dio strategije za stjecanje moći.
As I watched people who I knew, loved ones, recover from this devastation, one thing that deeply troubled me was that many of the amputees in the country would not use their prostheses. The reason, I would come to find out, was that their prosthetic sockets were painful because they did not fit well. The prosthetic socket is the part in which the amputee inserts their residual limb, and which connects to the prosthetic ankle. Even in the developed world, it takes a period of three weeks to often years for a patient to get a comfortable socket, if ever. Prosthetists still use conventional processes like molding and casting to create single-material prosthetic sockets. Such sockets often leave intolerable amounts of pressure on the limbs of the patient, leaving them with pressure sores and blisters. It does not matter how powerful your prosthetic ankle is. If your prosthetic socket is uncomfortable, you will not use your leg, and that is just simply unacceptable in our age.
Dok sam gledao ljude koje sam znao, voljene, kako se oporavljaju od ovog pustošenja jedna stvar koja me je duboko uznemirila je da mnogi od amputiranih u zemlji ne žele koristiti svoje proteze. Razlog, koji sam tek trebao otkriti, bio je da su njihovi prostetički nastavci bili bolni jer im nisu dobro pristajali. Prostetički nastavak je dio u koji amputirani umeće batrljak i koji ga povezuje s prostetičkim zglobom. Čak i u razvijenim zemljama potrebno je razdoblje od tri tjedna, češće godine, da pacijent dobije udoban nastavak, ako i ikad. Prostetičari još uvijek koriste uobičajene postupke kao što je kalupljenje i lijevanje kako bi napravili pojedinačne prostetičke nastavke. Takav nastavak često stvara nepodnošljiv pritisak na udove pacijenta, ostavljajući ih s dekubitusima i žuljevima. Nije važno koliko je jak vaš prostetički zglob. ako je vaš prostetički nastavak neudoban, nećete koristit vašu nogu, i to je jednostavno neprihvatljivo u naše doba.
So one day, when I met professor Hugh Herr about two and a half years ago, and he asked me if I knew how to solve this problem, I said, "No, not yet, but I would love to figure it out." And so, for my Ph.D. at the MIT Media Lab, I designed custom prosthetic sockets quickly and cheaply that are more comfortable than conventional prostheses. I used magnetic resonance imaging to capture the actual shape of the patient's anatomy, then use finite element modeling to better predict the internal stresses and strains on the normal forces, and then create a prosthetic socket for manufacture. We use a 3D printer to create a multi-material prosthetic socket which relieves pressure where needed on the anatomy of the patient. In short, we're using data to make novel sockets quickly and cheaply. In a recent trial we just wrapped up at the Media Lab, one of our patients, a U.S. veteran who has been an amputee for about 20 years and worn dozens of legs, said of one of our printed parts, "It's so soft, it's like walking on pillows, and it's effing sexy." (Laughter)
Dakle, jednog dana, kada sam upoznao profesora Hugha Herra prije otprilike dvije i pol godine, i kada me pitao znam li kako riješiti ovaj problem rekao sam: “Ne,još ne, ali volio bih otkriti rješenje.” Zato sam, za moj doktorski rad u MIT Media Lab-u, dizajnirao prilagođene prostetičke nastavke, brzo i jeftino, koji su mnogo udobniji nego uobičajene proteze. Koristio sam magnetsku rezonancu kako bih snimio stvarni izgled pacijentove anatomije a zatim metodu konačnih elemenata kako bih bolje predvidio unutrašnja naprezanja i napetosti kod normalnih sila, i tako stvorio prostetičke nastavke za proizvodnju. Koristili smo 3D printer kako bi stvorili višejedinični prostetički nastavak koji oslobađa od pritiska gdje je potrebno ovisno o anatomiji pacijenta. Ukratko, koristimo podatke kako bi nove nastavke napravili brzo i jeftino. U nedavnom pokusu završili smo, na Media Lab-u s jednim od naših pacijenata, američkim veteranom koji je amputiran prije oko 20 godina i nosio na desetke nogu, rekao je za jedan od isprintanih dijelova “Tako je mekano, kao hodanje po jastucima i stvarno seksi.” (Smijeh)
Disability in our age should not prevent anyone from living meaningful lives. My hope and desire is that the tools and processes we develop in our research group can be used to bring highly functional prostheses to those who need them. For me, a place to begin healing the souls of those affected by war and disease is by creating comfortable and affordable interfaces for their bodies. Whether it's in Sierra Leone or in Boston, I hope this not only restores but indeed transforms their sense of human potential.
Invalidnost u naše doba ne bi trebala sprječavati nikoga da živi ispunjenim životom. Moja nada i želja je da se alati i postupci koje razvijamo u našoj istraživačkoj skupini mogu koristiti kako bi se stvorile vrlo funkcionalne proteze za one koji ih trebaju. Za mene, mjesto početka ozdravljenja duša onih koji su pogođeni ratom i bolestima je stvaranje udobnih i pristupačnih sučelja za njihova tijela. Bilo to u Sierra Leoneu ili u Bostonu nadam se da ovo ne samo vraća nego i mijenja mišljenje o ljudskim mogućnostima.
Thank you very much.
Hvala lijepa.
(Applause)
(Pljesak)