It feels like we're all suffering from information overload or data glut. And the good news is there might be an easy solution to that, and that's using our eyes more. So, visualizing information, so that we can see the patterns and connections that matter and then designing that information so it makes more sense, or it tells a story, or allows us to focus only on the information that's important. Failing that, visualized information can just look really cool.
Izgleda kao da svi patimo od preopterećenja informacijama ili zatrpanosti podatcima. Dobra vijest je da možda postoji jednostavno rješenje za to, a to je da više koristimo svoje oči. Vizualiziranje informacija, tako da bismo mogli vidjeti bitne uzorke i poveznice te potom dizajniranje tih informacija da imaju više smisla, ili ispričaju priču, ili nam dopuste da se usredotočimo samo na informacije koje su bitne. Ne uspijemo li u tome, vizualizirane informacije mogu samo izgledati veoma "cool".
So, let's see. This is the $Billion Dollar o-Gram, and this image arose out of frustration I had with the reporting of billion-dollar amounts in the press. That is, they're meaningless without context: 500 billion for this pipeline, 20 billion for this war. It doesn't make any sense, so the only way to understand it is visually and relatively. So I scraped a load of reported figures from various news outlets and then scaled the boxes according to those amounts. And the colors here represent the motivation behind the money. So purple is "fighting," and red is "giving money away," and green is "profiteering." And what you can see straight away is you start to have a different relationship to the numbers. You can literally see them. But more importantly, you start to see patterns and connections between numbers that would otherwise be scattered across multiple news reports.
Pa, da vidimo. Ovo je "Gram milijarde dolara" (Billion Dollar Gram), i ova slika se pojavila uslijed frustracije koju sam imao zbog izvještavanja o iznosima od milijardi dolara u tisku. To jest, ona su beznačajna bez konteksta. 500 milijardi za ovaj cjevovod. 20 milijardi za ovaj rat. To nema smisla, jedini način da bismo to razumjeli jest vizualno i relativno. Prikupio sam hrpu brojki iz izvještaja iz različitih medijskih izvora i zatim napravio kvadrate prema tim iznosima. Boje predstavljaju motivaciju iza novca. Ljubičasta je borba, crvena je darivanje novca, a zelena profit. Ono što možete odmah uočiti jest da počinjete stvarati drugačiji odnos prema brojevima. Možete ih doslovno vidjeti. Još važnije, počinjete uočavati uzorke i poveznice među brojevima koje bi inače bile razasute preko višestrukih novinskih izvješća.
Let me point out some that I really like. This is OPEC's revenue, this green box here -- 780 billion a year. And this little pixel in the corner -- three billion -- that's their climate change fund. Americans, incredibly generous people -- over 300 billion a year, donated to charity every year, compared with the amount of foreign aid given by the top 17 industrialized nations at 120 billion. Then of course, the Iraq War, predicted to cost just 60 billion back in 2003. And it mushroomed slightly. Afghanistan and Iraq mushroomed now to 3,000 billion. So now it's great because now we have this texture, and we can add numbers to it as well. So we could say, well, a new figure comes out ... let's see African debt. How much of this diagram do you think might be taken up by the debt that Africa owes to the West? Let's take a look. So there it is: 227 billion is what Africa owes. And the recent financial crisis, how much of this diagram might that figure take up? What has that cost the world? Let's take a look at that. Dooosh -- Which I think is the appropriate sound effect for that much money: 11,900 billion. So, by visualizing this information, we turned it into a landscape that you can explore with your eyes, a kind of map really, a sort of information map. And when you're lost in information, an information map is kind of useful.
Dopustite mi da istaknem neke koje mi se zbilja sviđaju. Ovo su prihodi OPEC-a, ovaj zeleni kvadrat ovdje -- 780 milijardi godišnje. A ovaj mali piksel u kutu -- 3 milijarde -- to je njihov fond za klimatske promjene. Amerikanci, nevjerojatno darežljivi ljudi -- preko 300 milijardi godišnje, donirano u dobrotvorne svrhe svake godine, u usporedbi sa količinom inozemne pomoći donirane od strane 17 vršnih industrijaliziranih država od 120 milijardi. I onda naravno, rat u Iraku, predviđen da će stajati 60 milijardi 2003. godine. Mrvicu se povećao. Afganistan se povećao sada na 3,000 milijardi. Super je sada kad imamo ovu teksturu, možemo dodati i brojke. Mogli bismo reći, nova brojka izađe van... da vidimo afrički dug. Što mislite koliki dio grafa bi mogao zauzimati novac koji Afrika duguje Zapadu? Pogledajmo. Evo ga. 227 milijardi koje Afrika duguje. Nedavna financijska kriza -- koliki bi dio grafa ta brojka mogla zauzimati? Koliko je to stajalo svijet? Pogledajmo. Dooosh. Mislim da je to prikladan zvučni efekt za toliko novca. 11, 900 milijardi. Vizualiziranjem ovih informacija, pretvorili smo ih u krajolik koji možete istraživati sa svojim očima, neka vrsta karte zapravo, vrsta informacijske karte. I kada se izgubite u informacijama, informacijska karta je korisna.
So I want to show you another landscape now. We need to imagine what a landscape of the world's fears might look like. Let's take a look. This is Mountains Out of Molehills, a timeline of global media panic. (Laughter) So, I'll label this for you in a second. But the height here, I want to point out, is the intensity of certain fears as reported in the media. Let me point them out. So this, swine flu -- pink. Bird flu. SARS -- brownish here. Remember that one? The millennium bug, terrible disaster. These little green peaks are asteroid collisions. (Laughter) And in summer, here, killer wasps.
Želim vam pokazati još jedan krajolik. Trebamo zamisliti kako bi mogao izgledati krajolik svjetskih strahova. Pogledajmo. Ovo je pravljenje slona od muhe, vremenska skala globalne medijske panike. (Smijeh) Obilježiti ću ovo za sekundu. Ali visina ovdje, želim to istaknuti, označava intenzitet određenih strahova, priopćen od strane medija. Dopustite mi da ih istaknem. Ovo je, svinjska gripa -- ružičasto. Ptičja gripa. SARS -- smeđkasto ovdje. Zapamtite taj. "Milenijska buba" -- grozna katastrofa. Ovi mali zeleni vrhovi su udari asteroida. (Smijeh) U ljeto, ovdje, smrtonosne ose.
(Laughter)
(Smijeh)
So these are what our fears look like over time in our media. But what I love -- and I'm a journalist -- and what I love is finding hidden patterns; I love being a data detective. And there's a very interesting and odd pattern hidden in this data that you can only see when you visualize it. Let me highlight it for you. See this line, this is a landscape for violent video games. As you can see, there's a kind of odd, regular pattern in the data, twin peaks every year. If we look closer, we see those peaks occur at the same month every year. Why? Well, November, Christmas video games come out, and there may well be an upsurge in the concern about their content. But April isn't a particularly massive month for video games. Why April? Well, in April 1999 was the Columbine shooting, and since then, that fear has been remembered by the media and echoes through the group mind gradually through the year. You have retrospectives, anniversaries, court cases, even copy-cat shootings, all pushing that fear into the agenda. And there's another pattern here as well. Can you spot it? See that gap there? There's a gap, and it affects all the other stories. Why is there a gap there? You see where it starts? September 2001, when we had something very real to be scared about.
Ovako izgledaju naši strahovi tijekom vremena u našim medijima. Ali ono što volim -- a ja sam novinar -- ono što volim jest pronalaziti skrivene uzorke; volim biti detektiv za podatke. Postoji veoma zanimljiv i čudan uzorak skriven u ovim podacima koji možete vidjeti samo kad ih vizualizirate. Da istaknem to za vas. Vidite ovu crtu. Ovo je graf za nasilne video igrice. Kao što vidite, postoji određena vrsta čudnog, pravilnog uzorka u ovim podacima, dvostruki vrhunci svake godine. Ako pogledate bolje, vidimo da se ti vrhunci pojavljuju u istom mjesecu svake godine. Zašto? Studeni, božićna video igra izađe na tržište, i možda čak postoji porast u zabrinutosti zbog sadržaja igre. Ali travanj nije pretjerano važan mjesec za video igre. Zašto travanj? Pa, u travnju 1999. dogodila se pucnjava u Columbine-u, i od tad, strah je zapamćen od strane medija i odjekuje kroz kolektivni um postepeno kroz godinu. Imate retrospektive, godišnjice, sudske slučajeve, čak i pucnjave koje oponašaju ovu, svi podsjećajući na taj strah. Ovdje je još jedan uzorak. Možete li ga uočiti? Vidite prazninu tamo? Postoji praznina, i utječe na sve ostale priče. Zašto je tamo praznina? Vidite gdje počinje? Rujan 2001., kad smo imali nešto stvarno čega se bojati.
So, I've been working as a data journalist for about a year, and I keep hearing a phrase all the time, which is this: "Data is the new oil." Data is the kind of ubiquitous resource that we can shape to provide new innovations and new insights, and it's all around us, and it can be mined very easily. It's not a particularly great metaphor in these times, especially if you live around the Gulf of Mexico, but I would, perhaps, adapt this metaphor slightly, and I would say that data is the new soil. Because for me, it feels like a fertile, creative medium. Over the years, online, we've laid down a huge amount of information and data, and we irrigate it with networks and connectivity, and it's been worked and tilled by unpaid workers and governments. And, all right, I'm kind of milking the metaphor a little bit. But it's a really fertile medium, and it feels like visualizations, infographics, data visualizations, they feel like flowers blooming from this medium. But if you look at it directly, it's just a lot of numbers and disconnected facts. But if you start working with it and playing with it in a certain way, interesting things can appear and different patterns can be revealed.
Radim kao novinar s podatcima oko godinu dana, i neprestano slušam frazu cijelo vrijeme, koja glasi: "Podaci su nova nafta." Podaci su neka vrsta sveprisutnog resursa kojeg možemo oblikovati da dobijemo inovacije i nove uvide, i posvuda je oko nas, i može biti iskorištavan s lakoćom. To nije pretjerano dobra metafora u ovim vremenima, posebice ako živite oko Meksičkog zaljeva, ali ja bih, možda, malo prilagodio ovu metaforu, i rekao bih da su podaci novo tlo. Jer za mene, oni su poput plodnog, kreativnog medija. Znate, tijekom godina, na mreži, postavili smo ogromnu količinu informacija i podataka, i natapali smo ih sa mrežama i povezanošću, te su bili obrađivani od strane neplaćenih radnika i vlada. Pa, u redu, na neki način malo i iskorištavam metaforu. Ali to je zbilja plodan medij, i čini se da vizualizacije, grafovi informacija, vizualizacija podataka, čine se kao cvjetovi koji cvjetaju iz medija. Ali ako izravno pogledate u to, to je samo veoma mnogo brojeva i nepovezanih činjenica. Ali ako počnete raditi i igrati se sa tim na određen način, zanimljive se stvari mogu pojaviti i različiti uzorci mogu biti razotkriveni.
Let me show you this. Can you guess what this data set is? What rises twice a year, once in Easter and then two weeks before Christmas, has a mini peak every Monday, and then flattens out over the summer? I'll take answers. (Audience: Chocolate.) David McCandless: Chocolate. You might want to get some chocolate in. Any other guesses? (Audience: Shopping.) DM: Shopping. Yeah, retail therapy might help. (Audience: Sick leave.) DM: Sick leave. Yeah, you'll definitely want to take some time off. Shall we see?
Dopustite mi da vam pokažem ovo. Možete li pogoditi što ovi podaci prikazuju? Što se povećava dvaput u godini, prvi put na Uskrs a zatim dva tjedna prije Božića, ima mini vrhunac svaki ponedjeljak i onda se izravna preko ljeta. Primam odgovore. (Publika: Čokolada.) David McCandless: Čokolada. Možda biste htjeli unijeti nešto čokolade. Još koji pokušaj? (Publika: Kupovina.) DM: Kupovina. Da, terapija kupovinom bi mogla pomoći. (Publika: Bolovanje.) DM: Bolovanje. Da, sigurno biste htjeli uzeti neko vrijeme slobodno. Da vidimo?
(Laughter)
(Smijeh)
(Applause)
(Pljesak)
So, the information guru Lee Byron and myself, we scraped 10,000 status Facebook updates for the phrase "break-up" and "broken-up" and this is the pattern we found -- people clearing out for Spring Break, (Laughter) coming out of very bad weekends on a Monday, being single over the summer, and then the lowest day of the year, of course: Christmas Day. Who would do that? So there's a titanic amount of data out there now, unprecedented. But if you ask the right kind of question, or you work it in the right kind of way, interesting things can emerge.
Informacije ovdje, Lee Byron i ja, pretražili smo 10,000 Facebook statusa tražeći izraze "prekid" i "prekinuli" i ovo je uzorak koji smo pronašli -- ljudi čiste za proljetne praznike, (Smijeh) izlaze iz veoma loših vikenda ponedjeljkom, sami su preko ljeta. I onda, najniži dan u godini, naravno: Božić. Tko bi to napravio? Postoji divovska količina podataka koja je sada dostupna, neusporediva. Ali ako postavite pravo pitanje, ili ih obradite na odgovarajući način, zanimljive stvari mogu isplivati na površinu.
So information is beautiful. Data is beautiful. I wonder if I could make my life beautiful. And here's my visual C.V. I'm not quite sure I've succeeded. Pretty blocky, the colors aren't that great. But I wanted to convey something to you. I started as a programmer, and then I worked as a writer for many years, about 20 years, in print, online and then in advertising, and only recently have I started designing. And I've never been to design school. I've never studied art or anything. I just kind of learned through doing. And when I started designing, I discovered an odd thing about myself. I already knew how to design, but it wasn't like I was amazingly brilliant at it, but more like I was sensitive to the ideas of grids and space and alignment and typography. It's almost like being exposed to all this media over the years had instilled a kind of dormant design literacy in me. And I don't feel like I'm unique.
Informacije su predivne. Podaci su predivni. Pitam se mogu li napraviti svoj život predivnim. I ovdje je moj vizualni životopis. Nisam siguran jesam li uspio. Poprilično puno blokova. Boje nisu nešto sjajne. Ali htio sam vam nešto prenijeti. Počeo sam kao programer, nakon čega sam radio kao pisac mnogo godina, oko 20, u tisku, online i zatim u oglašavanju, a tek nedavno sam počeo dizajnirati. Nikad nisam bio u školi dizajna. Nikad nisam studirao umjetnost ili nešto slično. Nekako sam naučio kroz rad. Kad sam počeo dizajnirati, otkrio sam čudnu stvar o sebi. Već sam znao kako dizajnirati, ali nisam bio nevjerojatno briljantan u tome, više osjetljiv na ideje mreža i prostora poretka i tipografije. Gotovo kao da je izlaganje svim ovim medijima tijekom godina usadilo u mene neku vrstu prikrivene dizajnerske pismenosti. Ne osjećam se jedinstvenim.
I feel that everyday, all of us now are being blasted by information design. It's being poured into our eyes through the Web, and we're all visualizers now; we're all demanding a visual aspect to our information. There's something almost quite magical about visual information. It's effortless, it literally pours in. And if you're navigating a dense information jungle, coming across a beautiful graphic or a lovely data visualization, it's a relief, it's like coming across a clearing in the jungle. I was curious about this, so it led me to the work of a Danish physicist called Tor Norretranders, and he converted the bandwidth of the senses into computer terms.
Imam osjećaj da smo svaki dan, svi mi, bombardirani s dizajnom informacija. Slijeva se u naše oči kroz Web, i svi smo vizualna bića, zahtjevamo vizualni aspekt naših informacija. Postoji nešto gotovo magično oko vizualnih informacija. Nije potreban nikakav napor; doslovno se sliju unutra. A ako se probijate kroz gustu džunglu informacija, naići na predivnu grafiku ili divnu vizualizaciju podataka, to je olakšanje, kao da nailazite na čistinu nasred džungle. Bio sam znatiželjan oko toga, i to me je dovelo do rada danskog fizičara Tora Norretrandersa, on je pretvorio širinu područja osjetila u računalne pojmove.
So here we go. This is your senses, pouring into your senses every second. Your sense of sight is the fastest. It has the same bandwidth as a computer network. Then you have touch, which is about the speed of a USB key. And then you have hearing and smell, which has the throughput of a hard disk. And then you have poor old taste, which is like barely the throughput of a pocket calculator. And that little square in the corner, a naught .7 percent, that's the amount we're actually aware of. So a lot of your vision -- the bulk of it is visual, and it's pouring in. It's unconscious. The eye is exquisitely sensitive to patterns in variations in color, shape and pattern. It loves them, and it calls them beautiful. It's the language of the eye. If you combine the language of the eye with the language of the mind, which is about words and numbers and concepts, you start speaking two languages simultaneously, each enhancing the other. So, you have the eye, and then you drop in the concepts. And that whole thing -- it's two languages both working at the same time.
Pa krenimo. Ovo su vaša osjetila, slijeva se u vaša osjetila svake sekunde. Vaše osjetilo vida je najbrže. Ima istu širinu kao računalna mreža. Zatim imate dodir, koji ima brzinu USB-a. A zatim imate sluh i njuh, koji imaju protok poput čvrstog diska. A onda imate jadan, stari okus, koji jedva ima protok džepnog kalkulatora. Onaj mali kvadrat u kutu, 0,7%, to je količina koje smo zapravo svjesni. Velik dio našeg vida -- masa njega je vizualna, i slijeva se unutra. To je nesvijesno. Oko je posebno osjetljivo na uzorke u varijaciji boje, oblika i uzorka. Obožava ih, i naziva ih predivnim. To je jezik oka. Ako iskombinirate taj jezik oka sa jezikom uma, koji se sastoji od riječi, brojki i koncepata, počinjete pričati dva jezika istovremeno, međusobno pojačavajućih. Imate oko, i onda ubacite koncepte. Ta cijela stvar -- to su dva jezika koja rade istodobno.
So we can use this new kind of language, if you like, to alter our perspective or change our views. Let me ask you a simple question with a really simple answer: Who has the biggest military budget? It's got to be America, right? Massive. 609 billion in 2008 -- 607, rather. So massive, in fact, that it can contain all the other military budgets in the world inside itself. Gobble, gobble, gobble, gobble, gobble. Now, you can see Africa's total debt there and the U.K. budget deficit for reference. So that might well chime with your view that America is a sort of warmongering military machine, out to overpower the world with its huge industrial-military complex. But is it true that America has the biggest military budget? Because America is an incredibly rich country. In fact, it's so massively rich that it can contain the four other top industrialized nations' economies inside itself, it's so vastly rich. So its military budget is bound to be enormous. So, to be fair and to alter our perspective, we have to bring in another data set, and that data set is GDP, or the country's earnings. Who has the biggest budget as a proportion of GDP? Let's have a look. That changes the picture considerably. Other countries pop into view that you, perhaps, weren't considering, and American drops into eighth.
Možemo koristiti ovu novu vrstu jezika, ako želite, da promjenimo našu perspektivu ili naša gledišta. Dopustite mi da vas upitam jednostavno pitanje sa veoma jednostavnim odgovorom. Tko ima najveći vojni proračun? Morala bi biti Amerika, zar ne? Ogroman, 609 milijardi u 2008 -- 607, zapravo. Toliko ogroman, da zapravo može sadržavati sve ostale svjetske vojne proračune u sebi. Gobble, gobble, gobble, gobble, gobble. Možete sad vidjeti ukupni afrički dug ovdje i deficit britanskog proračuna kao usporedbu. To može dobro odgovarati sa vašim pogledom da je Amerika neka vrsta huškačkog, vojnog stroja, vani da nadjača svijet sa svojim ogromnim, industrijsko-vojnim kompleksom. Je li istina da Amerika ima najveći vojni proračun? Jer to je nevjerojatno bogata država. U biti, toliko je bogata da bi mogla sadržavati gospodarstva ostale 4 top industrijalizirane države u sebi, toliko je beskrajno bogata. Njen vojni proračun mora biti divovski. Da bih bio pošten i da bih promjenio naše gledište, moramo unijeti novi set podataka, a taj set jest BDP, ili zarada države. Tko ima najveći proračun u usporedi sa BDP-om? Bacimo pogled. To značajno mijenja sliku. Pojavljuju se zemlje koje, vjerojatno, niste uzimali u obzir, i Amerikanci padaju na 8. mjesto.
Now you can also do this with soldiers. Who has the most soldiers? It's got to be China. Of course, 2.1 million. Again, chiming with your view that China has a militarized regime ready to, you know, mobilize its enormous forces. But of course, China has an enormous population. So if we do the same, we see a radically different picture. China drops to 124th. It actually has a tiny army when you take other data into consideration. So, absolute figures, like the military budget, in a connected world, don't give you the whole picture. They're not as true as they could be.
Ovo isto možete napraviti sa vojnicima. Tko ima najviše vojnika? To mora da je Kina. Naravno, 2,1 milijun. Opet, u suglasnosti s vašim gledištem da je Kina militaristički režim spreman mobilizirati svoje ogromne snage. Ali naravno, Kina ima ogromnu populaciju. Ako napravimo isto, vidimo radikalno drugačiju sliku. Kina pada na 124. mjesto. Zapravo ima jako malu vojsku ako uzmete u obzir ostale podatke. Apsolutne brojke, poput vojnog proračuna, u povezanom svijetu, vam ne daju potpunu sliku. Nisu istinite koliko bi mogle biti.
We need relative figures that are connected to other data so that we can see a fuller picture, and then that can lead to us changing our perspective. As Hans Rosling, the master, my master, said, "Let the dataset change your mindset." And if it can do that, maybe it can also change your behavior.
Potrebne su nam relativne brojke koje su povezane sa ostalim podacima da bi mogli vidjeti potpuniju sliku, te nas onda to može dovesti do toga da promijenimo svoje gledište. Kao što je Hans Rosling, učitelj, moj učitelj, rekao, "Dopusti da ti sklop podataka promijeni misaoni sklop." Ako može to napraviti, možda može promijeniti i vaše ponašanje.
Take a look at this one. I'm a bit of a health nut. I love taking supplements and being fit, but I can never understand what's going on in terms of evidence. There's always conflicting evidence. Should I take vitamin C? Should I be taking wheatgrass? This is a visualization of all the evidence for nutritional supplements. This kind of diagram is called a balloon race. So the higher up the image, the more evidence there is for each supplement. And the bubbles correspond to popularity as regards to Google hits. So you can immediately apprehend the relationship between efficacy and popularity, but you can also, if you grade the evidence, do a "worth it" line. So supplements above this line are worth investigating, but only for the conditions listed below, and then the supplements below the line are perhaps not worth investigating.
Pogledajte ovaj. Ja sam pomalo manijak kad je u pitanju zdravlje. Volim uzimati dodatke prehrani i biti u dobroj formi, ali nikad ne mogu razumjeti što se događa u okvirima dokaza. Uvijek postoje proturječni dokazi. Trebam li uzimati C vitamin? Trebam li jesti pšenične klice? Ovo je vizualizacija svih dokaza za dodatke prehrani. Ova vrsta dijagrama naziva se utrka balona. Što smo više u slici, više je dokaza za svaki od dodataka. Mjehurići odgovaraju popularnosti prema Google pretragama. Odmah shvatite vezu između korisnosti i popularnosti, ali možete također, ako skalirate dokaze, napraviti neku vrstu "vrijedno je toga" crte. Dodatci iznad te crte su vrijedni istraživanja, ali samo za uvjete navedene ispod. A dodatci ispod crte vjerojatno nisu vrijedni istraživanja.
Now this image constitutes a huge amount of work. We scraped like 1,000 studies from PubMed, the biomedical database, and we compiled them and graded them all. And it was incredibly frustrating for me because I had a book of 250 visualizations to do for my book, and I spent a month doing this, and I only filled two pages. But what it points to is that visualizing information like this is a form of knowledge compression. It's a way of squeezing an enormous amount of information and understanding into a small space. And once you've curated that data, and once you've cleaned that data, and once it's there, you can do cool stuff like this.
Ova slika sadrži ogromnu količinu posla. Istražili smo 1,000 studija s PubMed-a, biomedicinske baze podataka, sakupili smo ih sve i poredali. Bilo je nevjerojatno frustrirajuće za mene jer sam imao knjigu sa 250 vizualizacija koju sam trebao napraviti za svoju knjigu, i potrošio sam mjesec dana radeći to, da bih ispunio samo dvije stranice. Ali ono na što to ukazuje jest da vizualiziranje informacija poput ovih je određena vrsta sažimanja znanja. To je način da se ogromna količina informacija i razumjevanja stisne u mali prostor. Jednom kad ste sakupili sve te podatke, i jednom kad ste pročistili sve te podatke, i jednom kad su tu, možete raditi jako "cool" stvari poput ove.
So I converted this into an interactive app, so I can now generate this application online -- this is the visualization online -- and I can say, "Yeah, brilliant." So it spawns itself. And then I can say, "Well, just show me the stuff that affects heart health." So let's filter that out. So heart is filtered out, so I can see if I'm curious about that. I think, "No, no. I don't want to take any synthetics, I just want to see plants and -- just show me herbs and plants. I've got all the natural ingredients." Now this app is spawning itself from the data. The data is all stored in a Google Doc, and it's literally generating itself from that data. So the data is now alive; this is a living image, and I can update it in a second. New evidence comes out. I just change a row on a spreadsheet. Doosh! Again, the image recreates itself. So it's cool. It's kind of living.
Pretvorio sam ovo u interaktivnu aplikaciju, mogu otvoriti ovu aplikaciju online -- ovo je vizualizacija online -- i mogu reći, "Da, brilijantno." Sama se otvara. Onda mogu reći, "Pa, pokaži mi stvari koje utječu na zdravlje srca." Hajdemo to filtrirati. Srce je flitrirano, ako sam znatiželjan oko toga. Mislim, "Ne, ne. Ne želim uzimati ništa sintetičko. Želim vidjeti samo biljke i -- samo mi pokaži trave i biljke. Imam sve prirodne sastojke." Ova aplikacija sama stvara sebe iz podataka. Svi su podaci spremljeni u Google dokumentu, i ona doslovno stvara samu sebe iz tih podataka. Podaci su živi; ovo je živa slika, i mogu je ažurirati u sekundi. Novi dokazi izlaze na površinu -- samo promijenim jedan redak u tablici. Doosh! Opet, slika se sama iznova stvara. To je super. Na neki način živi.
But it can go beyond data, and it can go beyond numbers. I like to apply information visualization to ideas and concepts. This is a visualization of the political spectrum, an attempt for me to try and understand how it works and how the ideas percolate down from government into society and culture, into families, into individuals, into their beliefs and back around again in a cycle. What I love about this image is it's made up of concepts, it explores our worldviews and it helps us -- it helps me anyway -- to see what others think, to see where they're coming from. And it feels just incredibly cool to do that.
Ali na neki način može ići iznad podataka, može ići iznad brojki. Volim primjenjivati vizualizaciju informacija na ideje i koncepte. Ovo je vizualizacija političkog spektra, u mojem pokušaju da probam shvatiti kako funkcionira i kako ideje prelaze sa vlade u društvo i kulturu, u obitelji, u individualce, u njihova vjerovanja i opet natrag u krug. Ono što volim kod ove slike jest to što je napravljena od koncepata, istražuje naše poglede na svijet i pomaže nam -- pomaže meni -- da vidimo što drugi misle, da vidimo odakle dolaze. I super je osjećaj samo to činiti.
What was most exciting for me designing this was that, when I was designing this image, I desperately wanted this side, the left side, to be better than the right side -- being a journalist, a Left-leaning person -- but I couldn't, because I would have created a lopsided, biased diagram. So, in order to really create a full image, I had to honor the perspectives on the right-hand side and at the same time, uncomfortably recognize how many of those qualities were actually in me, which was very, very annoying and uncomfortable. (Laughter) But not too uncomfortable, because there's something unthreatening about seeing a political perspective, versus being told or forced to listen to one. You're capable of holding conflicting viewpoints joyously when you can see them. It's even fun to engage with them because it's visual. So that's what's exciting to me, seeing how data can change my perspective and change my mind midstream -- beautiful, lovely data.
Ono što je bilo najuzbudljivije za mene dizajnirajući ovo, je to da, kad sam dizajnirao ovu sliku, očajnički sam htio da ova strana, lijeva strana, bude bolje od desne strane -- s obzirom da sam novinar, lijevičar -- ali nisam mogao jer bih tad stvorio graf koji je pristran i naginje na jednu stranu. Da bih stvarno stvorio cjelovitu sliku, Morao sam uvažiti poglede na desnoj strani i u isto vrijeme, na neki način neugodno prepoznati koliko je tih osobina zapravo u meni što je bilo veoma, veoma uznemirujuće i neugodno. (Smijeh) Ali ne preneugodno, jer nešto je neprijeteće u sagledavanju političkog pogleda, u odnosu na to da vam je rečeno ili da ste prisiljeni slušati jedan. To je zapravo -- sposobni ste posjedovati suprotstavljajuća stajališta radosno, kad ih možete vidjeti. Čak je zabavno i angažirati se oko njih jer su vizualna. To je ono što je uzbudljivo za mene, vidjeti kako podaci mijenjaju moju perspektivu i mijenjaju moj tok misli -- predivni, krasni podaci.
So, just to wrap up, I wanted to say that it feels to me that design is about solving problems and providing elegant solutions, and information design is about solving information problems. It feels like we have a lot of information problems in our society at the moment, from the overload and the saturation to the breakdown of trust and reliability and runaway skepticism and lack of transparency, or even just interestingness. I mean, I find information just too interesting. It has a magnetic quality that draws me in.
Da zaključim, želio sam reći da mislim da se u dizajnu radi o rješavanju problema i omogućavanju elegantnih rješenja. Dizajn informacija rješava probleme informacija. Mislim da imamo puno problema s informacijama trenutno u našem društvu, od preopterećenja i zasićenja do sloma povjerenja i kredibiliteta, odbjeglog skepticizma i nedostatka transparentnosti, ili čak samo nezanimljivosti. Mislim da su informacije jednostavno prezanimljive. Imaju osobine koje me magnetski privlače.
So, visualizing information can give us a very quick solution to those kinds of problems. Even when the information is terrible, the visual can be quite beautiful. Often we can get clarity or the answer to a simple question very quickly, like this one, the recent Icelandic volcano. Which was emitting the most CO2? Was it the planes or the volcano, the grounded planes or the volcano? So we can have a look. We look at the data and we see: Yep, the volcano emitted 150,000 tons; the grounded planes would have emitted 345,000 if they were in the sky. So essentially, we had our first carbon-neutral volcano.
Vizualiziranje informacija nam može dati jako brzo rješenje tih problema. Čak i kad su informacije grozne, vizualni dio može biti poprilično lijep. Često možemo dobiti jasnoću ili odgovor na jednostavno pitanje veoma brzo, poput ovoga, nedavnog vulkana na Islandu. Tko emitira najviše CO2? Jesu li to zrakoplovi ili vulkan, prizemljeni zrakoplovi ili vulkan? Možemo pogledati. Pogledamo podatke i vidimo, da, vulkan je izbacio 150,000 tona; prizemljeni avioni bi emitirali 345,000 da su bili u zraku. U biti, imali smo naš prvi ugljično-neutralni vulkan.
(Laughter)
(Smijeh)
(Applause)
(Pljesak)
And that is beautiful. Thank you.
I to je predivno. Hvala.
(Applause)
(Pljesak)