I had a fire nine days ago. My archive: 175 films, my 16-millimeter negative, all my books, my dad's books, my photographs. I'd collected -- I was a collector, major, big-time. It's gone. I just looked at it, and I didn't know what to do. I mean, this was -- was I my things? I always live in the present -- I love the present.
Pre devet dana desio se požar. Moja arhiva: 175 filmova, moji 16-milimetarski negativi, sve moje i očeve knjige, fotografije. Sakupljao sam -- Bio sam kolekcionar, veliki kolekcionar. Nestalo je. Samo sam gledao u to i nisam znao šta da radim. Hoću reći, ovo su bile -- bile moje stvari? Oduvek sam ziveo u sadašnjosti -- volim sadašnjost.
I cherish the future. And I was taught some strange thing as a kid, like, you've got to make something good out of something bad. You've got to make something good out of something bad. This was bad! Man, I was -- I cough. I was sick. That's my camera lens. The first one -- the one I shot my Bob Dylan film with 35 years ago. That's my feature film. "King, Murray" won Cannes Film Festival 1970 -- the only print I had. That's my papers.
Cenim budućnost. Naučio sam neke čudne stvari kao dečak, kao na primer to da moram da napravim dobru stvar od loše. Moram da napravim dobru stvar od loše. Ovo je bilo loše. Bio sam -- Kašljao sam. Bio sam bolestan. Ovo je moj objektiv. Prvi objektiv -- onaj sa kojim sam snimio film o Bobu Dilanu pre 35 godina. Ovo je moj film "Kralj Marej" koji je osvojio nagradu na festivalu u Kanu 1970. -- jedina kopija koju sam imao. Ovo su moji papiri.
That was in minutes -- 20 minutes. Epiphany hit me. Something hit me. "You've got to make something good out of something bad," I started to say to my friends, neighbors, my sister. By the way, that's "Sputnik." I ran it last year. "Sputnik" was downtown, the negative. It wasn't touched. These are some pieces of things I used in my Sputnik feature film, which opens in New York in two weeks downtown. I called my sister. I called my neighbors. I said, "Come dig." That's me at my desk. That was a desk took 40-some years to build. You know -- all the stuff. That's my daughter, Jean. She came. She's a nurse in San Francisco.
To su bile minute -- 20 minuta. Desilo mi se prosvetljenje. Nesto me je udarilo. Moram da napravim dobru stvar od loše. Počeo sam da govorim mojim prijateljima, komšijama, sestri. Inače ovo je Sputnjik. Sniman prošle godine. Sputnjikov negativ je bio u centru grada. Ostao je netaknut. Ovo su neke sitnice koje sam koristio u Sputnjiku, koji ima premijeru u Njujorku za dve nedelje u centru grada. Zvao sam sestru. Zvao sam komšije. Rekao sam im: "Dođite da kopamo". Ovo sam ja za svojim stolom. To je bio sto koji je pravljen 40 godina. Znate -- sve stvari. Ovo je moja ćerka, Džin. Došla je. Ona je medicinska sestra u San Francisku.
"Dig it up," I said. "Pieces. I want pieces. Bits and pieces." I came up with this idea: a life of bits and pieces, which I'm just starting to work on -- my next project. That's my sister. She took care of pictures, because I was a big collector of snapshot photography that I believed said a lot. And those are some of the pictures that -- something was good about the burnt pictures. I didn't know. I looked at that -- I said, "Wow, is that better than the --" That's my proposal on Jimmy Doolittle. I made that movie for television. It's the only copy I had. Pieces of it. Idea about women.
Kopajte, rekao sam. Delići želeo sam komade i deliće. Došao sam na ideju: "život komada i komadića", na kojoj upravo počinjem da radim -- moj sledeći projekat. Ovo je moja sestra. Ona se postarala o fotografijama, bio sam veliki kolekcionar fotografija za koje sam verovao da imaju mnogo da kažu. A ovo su neke od fotografija -- nešto je bilo dobro u vezi sa spaljenim fotografijama. Nisam znao. Gledao sam u to -- rekao sam: "Ovo je bolje nego..." Ovo je moj predlog za Džimija Dulitla. Napravio sam taj film za televiziju. Jedina kopija koju sam imao. Delići nje. Ideja o ženama.
So I started to say, "Hey, man, you are too much! You could cry about this." I really didn't. I just instead said, "I'm going to make something out of it, and maybe next year ... " And I appreciate this moment to come up on this stage with so many people who've already given me so much solace, and just say to TEDsters: I'm proud of me. That I take something bad, I turn it, and I'm going to make something good out of this, all these pieces. That's Arthur Leipzig's original photograph I loved. I was a big record collector -- the records didn't make it. Boy, I tell you, film burns. Film burns. I mean, this was 16-millimeter safety film. The negatives are gone.
Počeo sa da govorim : "Hej čoveče ti imaš suviše stvari, mogao bi da plačeš zbog ovoga" Nisam zaista. Umesto toga rekao sam: Napraviću nesto dobro iz ovoga, a možda sledeće godine .. Cenim ovaj trenutak kad sam došao na ovu binu pored mnogo ljudi koji su mi dali veliku utehu, želeo bih da kažem TEDsterima: Ponosan sam na sebe. Na to što sam nešto loše preokrenuo i nameravam da napravim nešto dobro od ovoga, svih ovih komadića. Ovo je originalna fotografija Artura Lajpciga, voleo sam je. Bio sam veliki kolekcionar ploča -- ove ploče nisu uspele da prežive. Ljudi, kažem vam, film gori. Zaista. Mislim, ovo je bio 16-milimetarski film na celuloidnoj traci. Negativa više nema.
That's my father's letter to me, telling me to marry the woman I first married when I was 20. That's my daughter and me. She's still there. She's there this morning, actually. That's my house. My family's living in the Hilton Hotel in Scotts Valley. That's my wife, Heidi, who didn't take it as well as I did. My children, Davey and Henry. My son, Davey, in the hotel two nights ago.
Ovo je očevo pismo upućeno meni, u kom mi saopštava da oženim ženu koju sam oženio kad sam imao 20 godina. Ovo smo moja ćerka i ja. Ona je još tu. Tačnije bila je i jutros. Ovo je moja kuća. Moja porodica živi u hotelu Hilton u Scotts Valley. Ovo je moja žena, Hajdi. koja nije podnela dešavanja tako dobro kao ja. Moja deca, Dejvi i Henri. Moj sin, Dejvi, u hotelskoj sobi, pre dve noći.
So, my message to you folks, from my three minutes, is that I appreciate the chance to share this with you. I will be back. I love being at TED. I came to live it, and I am living it. That's my view from my window outside of Santa Cruz, in Bonny Doon, just 35 miles from here. Thank you everybody.
Dakle, moja poruka vama narode, iz mojih tri minuta, je ta da ja cenim priliku da podelim ovo sa vama. Vratiću se. Volim što učestvujem na TEDu. Došao sam da ga živim i živim ga. Ovo je pogled sa mog prozora nedaleko od Santa Kruza u Boni Dunu samo 56 kilometara odavde. Hvala vam svima.
(Applause)
(Aplauz)