I had a fire nine days ago. My archive: 175 films, my 16-millimeter negative, all my books, my dad's books, my photographs. I'd collected -- I was a collector, major, big-time. It's gone. I just looked at it, and I didn't know what to do. I mean, this was -- was I my things? I always live in the present -- I love the present.
Zadesio me požar prije devet dana. Moja arhiva... 175 filmova, moji 16-mm negativi, sve moje knjige, knjige moga oca, moje fotografije... Ja sam sakupljao... bio sam veliki sakupljač... sada toga više nema. Gledao sam u to i nisam znao što učiniti. Mislim, to je bilo... jesam li ja bio moje stvari? Uvijek živim u sadašnjosti – volim sadašnjost.
I cherish the future. And I was taught some strange thing as a kid, like, you've got to make something good out of something bad. You've got to make something good out of something bad. This was bad! Man, I was -- I cough. I was sick. That's my camera lens. The first one -- the one I shot my Bob Dylan film with 35 years ago. That's my feature film. "King, Murray" won Cannes Film Festival 1970 -- the only print I had. That's my papers.
Radujem se budućnosti. I kao dijete učili su me neke čudne stvari, poput: moraš napraviti nešto dobro iz nečega lošeg. Moraš napraviti nešto dobro iz nečega lošeg. Ovo je bilo loše, čovječe! Kašljao sam. Bio sam bolestan. To su leće moje kamere. Moja prva – ona s kojom sam snimao film o Bob Dylanu prije 35 godina. Ovo je moj cjelovečernji film "Kralj, Murray" nagrađen 1970. na filmskom festivalu u Cannesu – jedina kopija koju sam imao. Ovo su moji papiri.
That was in minutes -- 20 minutes. Epiphany hit me. Something hit me. "You've got to make something good out of something bad," I started to say to my friends, neighbors, my sister. By the way, that's "Sputnik." I ran it last year. "Sputnik" was downtown, the negative. It wasn't touched. These are some pieces of things I used in my Sputnik feature film, which opens in New York in two weeks downtown. I called my sister. I called my neighbors. I said, "Come dig." That's me at my desk. That was a desk took 40-some years to build. You know -- all the stuff. That's my daughter, Jean. She came. She's a nurse in San Francisco.
To se dogodilo u 20 minuta. Imao sam otkrivenje. Nešto mi je došlo. "Moraš napraviti nešto dobro iz nečeg lošeg," počeo sam govoriti svojim prijateljima, susjedima, sestri... Inače, ovo je "Sputnik", prikazan prošle godine. "Sputnik" je bio u centru, negativ. Netaknut je. Ovo su neki dijelovi stvari koje sam koristio u filmu Sputnik, koji se počinje prikazivati u New Yorku ...u centru. Nazvao sam sestru, nazvao sam susjede, rekao sam "Dođite kopati." Ovo sam ja uz svoj stol. Taj stol se gradio 40 godina. Znate – sve stvari. Ovo je moja kći, Jean. Došla je. Ona je medicinska sestra u San Franciscu.
"Dig it up," I said. "Pieces. I want pieces. Bits and pieces." I came up with this idea: a life of bits and pieces, which I'm just starting to work on -- my next project. That's my sister. She took care of pictures, because I was a big collector of snapshot photography that I believed said a lot. And those are some of the pictures that -- something was good about the burnt pictures. I didn't know. I looked at that -- I said, "Wow, is that better than the --" That's my proposal on Jimmy Doolittle. I made that movie for television. It's the only copy I had. Pieces of it. Idea about women.
"Iskopajte," rekao sam. "dijelove. želim dijelove, komadiće i dijelove." Došao sam na ideju: život u komadićima i dijelovima, na kojoj tek počinjem raditi – to je moj novi projekt. Ovo je moja sestra. Ona se pobrinula za slike, zato što sam bio veliki kolekcionar fotografija za koje sam vjerovao da puno govore. I ovo su neke od slika... nešto je bilo dobro u izgorenim slikama. Nisam znao. Pogledao sam to i rekao, "Wow, je li to bolje nego..." Ovo je moj prijedlog za film Jimmy Doolittle. Napravio sam ga za televiziju. To je bila jedina kopija koju sam imao – dijelovi toga. Ideja o ženama.
So I started to say, "Hey, man, you are too much! You could cry about this." I really didn't. I just instead said, "I'm going to make something out of it, and maybe next year ... " And I appreciate this moment to come up on this stage with so many people who've already given me so much solace, and just say to TEDsters: I'm proud of me. That I take something bad, I turn it, and I'm going to make something good out of this, all these pieces. That's Arthur Leipzig's original photograph I loved. I was a big record collector -- the records didn't make it. Boy, I tell you, film burns. Film burns. I mean, this was 16-millimeter safety film. The negatives are gone.
Počeo sam govoriti "Čovječe, previše je! Mogao bih plakati zbog ovoga." Ali zbilja nisam. Umjesto toga sam rekao, "Nešto ću napraviti iz ovoga, možda sljedeće godine..." I cijenim ovaj trenutak izlaska na pozornicu sa toliko ljudi koji su mi dali toliko utjehe, i rekao bih TEDstersima: Ponosan sam na sebe. Zbog toga što sam uzeo nešto loše, preokrenuo to, i napravit ću nešto dobro iz toga, svih ovih dijelova. Ovo je originalna fotografija Arthura Leipziga koju sam volio. Bio sam veliki sakupljač ploča... ploče nisu preživjele. Kažem vam... film gori, film gori! Ovo je bio 16mm sigurnosni film. Negativi su nestali.
That's my father's letter to me, telling me to marry the woman I first married when I was 20. That's my daughter and me. She's still there. She's there this morning, actually. That's my house. My family's living in the Hilton Hotel in Scotts Valley. That's my wife, Heidi, who didn't take it as well as I did. My children, Davey and Henry. My son, Davey, in the hotel two nights ago.
To je pismo mogao oca u kojem mi govori da se oženim za svoju prvu ženu kad mi je bilo 20 godina. Ovo smo moja kćer i ja. Ona je još uvijek tamo. Ona je i jutros tamo, zapravo. Ovo je moja kuća. Moja obitelj živi u hotelu Hilton u Scotts Valleyu. To je moja žena, Heidi, koja to nije primila tako dobro kao ja. Moja djeca, Davey i Henry. Moj sin, Davey, u hotelu prije dvije noći.
So, my message to you folks, from my three minutes, is that I appreciate the chance to share this with you. I will be back. I love being at TED. I came to live it, and I am living it. That's my view from my window outside of Santa Cruz, in Bonny Doon, just 35 miles from here. Thank you everybody.
Dakle, moja poruka vama, u ove moje tri minute, jest da cijenim priliku što mogu ovo podijeliti s vama. Vratit ću se. Volim biti na TED-u. Došao sam živjeti to, i živim. To je pogled s mog prozora izvan Santa Cruza, u Bonny Doon, samo 56 kilometara odavde. Hvala svima.
(Applause)
(pljesak)