I'm sure that, throughout the 100,000-odd years of our species' existence and even before, our ancestors looked up at the night sky and wondered what stars are -- wondering, therefore, how to explain what they saw in terms of things unseen.
Siguran sam da, kroz sto tisuća neobičnih godina postojanja naše vrste, a čak i prije toga, naši preci su gledali prema noćnom nebu i pitali se što su to zvijezde. Pitali su se, stoga, kako objasniti ono što su vidjeli koristeći pojmove neviđenoga.
OK, so, most people only wondered that occasionally, like today, in breaks from whatever normally preoccupied them. But what normally preoccupied them also involved yearning to know. They wished they knew how to prevent their food supply from sometimes failing, and how they could rest when they were tired without risking starvation, be warmer, cooler, safer, in less pain. I bet those prehistoric cave artists would have loved to know how to draw better.
Naravno, većina ljudi se samo pitala o tome povremeno, kao i danas, u stankama između onoga što ih je uobičajeno zaokupljalo. Ali, ono što ih je obično zaokupljalo također je uključivalo i žudnju za znanjem. Oni su željeli znati kako spriječiti da im opskrba hrane povremeno zakaže, kako bi se mogli odmarati kad su bili umorni, bez preuzimanja rizika gladovanja, kako biti toplijim, hladnijim, sigurnijim, s manje bola. Kladim se da su oni prapovijesni špiljski umjetnici željeli zbilja znati kako bolje crtati.
(Laughter)
U svakom aspektu njihovih života,
In every aspect of their lives, they wished for progress, just as we do. But they failed, almost completely, to make any. They didn't know how to. Discoveries like fire happened so rarely that, from an individual's point of view, the world never improved. Nothing new was learned.
željeli su napredovati, kao što i mi želimo. Međutim, nisu uspjeli, gotovo u potpunosti, ostvariti bilo kakav napredak. Nisu znali kako. Otkrića, kao što je vatra, su se događala tako rijetko, da s gledišta pojedinca, svijet nije nikako napredovao. Ništa novo nije naučeno.
The first clue to the origin of starlight happened as recently as 1899: radioactivity. And within 40 years, physicists discovered the whole explanation, expressed, as usual, in elegant symbols. But never mind the symbols. Think how many discoveries they represent. Nuclei and nuclear reactions, of course. But isotopes, particles of electricity, antimatter, neutrinos, the conversion of mass to energy -- that's E=mc2 -- gamma rays, transmutation. That ancient dream that had always eluded the alchemists was achieved through these same theories that explained starlight and other ancient mysteries and new, unexpected phenomena.
Prva indicija o porijeklu zvjezdanog svjetla dogodila se 1899., zapravo nedavno: radioaktivnost. Unutar 40 godina, fizičari su otkrili cjelovito objašnjenje, prikazano, kao i obično, u obliku elegantnih simbola. Ali, ostavimo po strani simbole. Razmislite, koliko mnogo otkrića oni predstavljaju. Jezgru i nuklearne reakcije, naravno. Ali i izotope, čestice elektriciteta, antimateriju, neutrine, pretvaranje mase u energiju -- odnosno E=mc^2 -- gama zrake, transmutaciju. Taj drevni san, koji je oduvijek izluđivao alkemičare, postignut je posredstvom istih ovih teorija koje su objasnile i zvjezdani sjaj, kao i druge drevne misterije, a i nove, neočekivane fenomene.
That all that, discovered in 40 years, had not been in the previous hundred thousand was not for lack of thinking about stars and all those other urgent problems they had. They even arrived at answers, such as myths, that dominated their lives, yet bore almost no resemblance to the truth. The tragedy of that protracted stagnation isn't sufficiently recognized, I think. These were people with brains of essentially the same design that eventually did discover all those things. But that ability to make progress remained almost unused, until the event that revolutionized the human condition and changed the universe.
Sve to, otkriveno u 40 godina, nije bilo [otkriveno] u prethodnih sto tisuća godina, ne zbog izostanka razmišljanja o zvijezdama i svim onim drugim gorućim problemima koje su imali. Čak su i došli do odgovora, poput mitova, koji su dominirali njihovim životima, mada, bez skoro ikakve sličnosti s istinom. Tragedija toga, produžila je stagnaciju, a čini mi se da to nije dovoljno prepoznato. To su bili ljudi s mozgovima, suštinski iste strukture, koji su u konačnici i otkrili sve one stvari. Ali sposobnost postizanja napretka ostala je skoro neiskorištena, sve do događaja koji je preinačio ljudske potencijale i promijenio svijet.
Or so we should hope, because that event was the scientific revolution, ever since which our knowledge of the physical world and of how to adapt it to our wishes has been growing relentlessly. Now, what had changed? What were people now doing for the first time that made that difference between stagnation and rapid, open-ended discovery? How to make that difference is surely the most important universal truth that it's possible to know. And worryingly, there's no consensus about what it is. So, I'll tell you.
Ili se barem nadamo da jest. A taj događaj bila je znanstvena revolucija, sve od kada je naše poznavanje fizičkog svijeta i načina kako ga prilagoditi našim željama neumorno raslo. I sad, što se promijenilo? Što su tada ljudi po prvi put radili, što je napravilo tu razliku između stagnacije i brzog, neograničenog otkrivanja? Kako napraviti tu razliku je zasigurno najvažnija univerzalna istina koju se može spoznati. Zabrinjavajuće je da nema konsenzusa o tome koja je to istina. Pa, reći ću vam.
(Laughter)
Ali, morat ću se vratiti malo unatrag.
But I'll have to backtrack a little first.
Before the scientific revolution, they believed that everything important, knowable, was already known, enshrined in ancient writings, institutions and in some genuinely useful rules of thumb -- which were, however, entrenched as dogmas, along with many falsehoods. So, they believed that knowledge came from authorities that actually knew very little. And therefore, progress depended on learning how to reject the authority of learned men, the priests, traditions and rulers, which is why the scientific revolution had to have a wider context: the Enlightenment, a revolution in how people sought knowledge,
Prije znanstvene revolucije, vjerovali su da je sve važno, spoznatljivo, već poznato, sadržano u drevnim napisima, institucijama, kao i u nekim istinski korisnim pravilima -- koja su bila, ipak, ukorijenjena kao dogme, zajedno s mnogim neistinama. Tako su vjerovali da je znanje dolazilo od autoriteta, koji su u biti vrlo malo znali. I stoga je napredak ovisio o učenju kako odbaciti autoritet učenih ljudi, svećenika, tradicija i vladara. To je razlog zbog kojeg je znanstvena revolucija morala imati širi kontekts:
trying not to rely on authority. "Take no one's word for it." But that can't be what made the difference. Authorities had been rejected before, many times. And that rarely, if ever, caused anything like the scientific revolution. At the time, what they thought distinguished science was a radical idea about things unseen, known as empiricism -- all knowledge derives from the senses. Well, we've seen that that can't be true. It did help by promoting observation and experiment. But, from the outset, it was obvious that there was something horribly wrong with it.
prosvjetiteljstvo, revolucija u okviru koje su ljudi tražili znanje, pokušavajući se ne oslanjati na autoritet. "Nikome nemojte vjerovati na riječ." Ali to ne može biti ono što je napravilo razliku. Autoriteti su bili odbacivani i prije, mnogo puta. I to je rijetko, ako i ikad, prouzročilo nešto poput znanstvene revolucije. U to vrijeme, ono što su mislili da razlikuje znanost bila je radikalna ideja o neviđenim stvarima, poznata kao empirizam. Svo znanje prozlazi iz osjetila. Pa, vidjeli smo da to ne može biti istina. Pomoglo je u promicanju opažanja i eksperimenta. Ali, od početka je bilo očigledno da je bilo nešto užasno pogrešno u tome.
Knowledge comes from the senses? In what language? Certainly not the language of mathematics, in which, Galileo rightly said, the book of nature is written. Look at the world. You don't see equations carved on the mountainsides. If you did, it would be because people had carved them. By the way, why don't we do that?
Znanje dolazi od osjetila. U kojem jeziku? Zasigurno ne u jeziku matematike, u kojem je, kako je Galileo ispravno rekao, napisana knjiga prirode. Pogledajte svijet. Ne vidite jednadžbe isklesane na obroncima planina. Kad biste ih vidjeli, to bi bilo stoga jer su ih ljudi isklesali.
(Laughter)
Usput rečeno, zašto to ne radimo?
What's wrong with us?
Što nije u redu s nama?
(Laughter)
(Smijeh)
Empiricism is inadequate because, well, scientific theories explain the seen in terms of the unseen. And the unseen, you have to admit, doesn't come to us through the senses. We don't see those nuclear reactions in stars. We don't see the origin of species. We don't see the curvature of space-time, and other universes. But we know about those things. How?
Empirizam je nedovoljan, jer, pa, znanstvene teorije objašnjavaju viđeno u terminima neviđenoga. A neviđeno, morate priznati, ne dolazi do nas putem osjetila. Mi ne vidimo one nuklearne reakcije u zvijezdama. Ne vidimo porijeklo vrsta. Ne vidimo zakrivljenost prostor-vremena, niti druge svemire. Ali znamo o tim stvarima. Kako?
Well, the classic empiricist answer is induction -- the unseen resembles the seen. But it doesn't. You know what the clinching evidence was that space-time is curved? It was a photograph -- not of space-time, but of an eclipse, with a dot there rather than there. And the evidence for evolution? Some rocks and some finches. And parallel universes? Again: dots there rather than there, on a screen. What we see in all these cases bears no resemblance to the reality that we conclude is responsible -- only a long chain of theoretical reasoning and interpretation connects them.
Pa, klasični odgovor empirista je indukcija. Neviđeno je slično viđenom. Ali, zapravo, nije. Znate što je bio ključni dokaz da je prostor-vrijeme zakrivljeno. To je bila fotografija, ne prostor-vremena, već pomrčina, s točkom tamo, umjesto onamo. A dokaz evolucije? Nekoliko stijena i nekoliko zeba. A paralelni svemiri? Ponovo: točke tamo, umjesto onamo, na ekranu. Ono što vidimo, u svim ovim slučajevima, nema nikakve sličnosti s realnošću za koju zaključujemo da je odgovorna -- samo dugi niz teoretskog rezoniranja i interpretiranja, ono je što ih spaja.
"Ah!" say creationists. "So you admit it's all interpretation. No one's ever seen evolution. We see rocks. You have your interpretation. We have ours. Yours comes from guesswork; ours, from the Bible." But what creationist and empiricists both ignore is that, in that sense, no one's ever seen a Bible either, that the eye only detects light, which we don't perceive. Brains only detect nerve impulses. And they don't perceive even those as what they really are, namely electrical crackles. So we perceive nothing as what it really is.
"Ah", kažu kreacionisti, "Dakle, priznajete da je sve interpretacija. Nitko nikada nije vidio evoluciju. Vidimo stijene. Vi imate svoje interpretacije. Mi imamo svoje. Vaše proizlaze iz nagađanja; naše, iz Biblije." Ali, ono što i kreacionisti i empiristi ignoriraju jest da, u tom smislu, nitko, također, ni Bibliju nije vidio, da oko samo detektira svjetlo, kojeg ne shvaćamo. Mozgovi samo detektiraju impulse živaca. I ne shvaćaju čak ni one kakvi u biti jesu, odnosno električne praskove. Dakle, ništa ne shvaćamo onako kakvo u stvarnosti jest.
Our connection to reality is never just perception. It's always, as Karl Popper put it, theory-laden. Scientific knowledge isn't derived from anything. Like all knowledge, it's conjectural, guesswork, tested by observation, not derived from it. So, were testable conjectures the great innovation that opened the intellectual prison gates? No, contrary to what's usually said, testability is common in myths and all sorts of other irrational modes of thinking. Any crank claiming the sun will go out next Tuesday has got a testable prediction.
Naša veza s realnošću nikada nije samo percepcija. Uvijek je, kako kaže Karl Popper, natovarena teorijom. Znanstveno znanje ne proizlazi iz bilo čega. Kao i svo znanje. Ono je pretpostavljeno, nagađajuće, provjeravano opažanjem, a ne izvedeno iz njega. Dakle, jesu li provjerljive pretpostavke bile velika inovacija koja je otvorila vrata intelektualnog zatvora? Ne. Suprotno od onoga što se obično govori, provjerljivost je uobičajena u mitovima i svim vrstama drugih iracionalnih načina razmišljanja. Svaki osobenjak koji tvrdi da će se sunce ugasiti slijedećeg utorka ima provjerljivo predviđanje.
Consider the ancient Greek myth explaining seasons. Hades, god of the underworld, kidnaps Persephone, the goddess of spring, and negotiates a forced marriage contract, requiring her to return regularly, and lets her go. And each year, she is magically compelled to return. And her mother, Demeter, goddess of the earth, is sad, and makes it cold and barren. That myth is testable. If winter is caused by Demeter's sadness, then it must happen everywhere on earth simultaneously. So if the ancient Greeks had only known that Australia is at its warmest when Demeter is at her saddest ...
Uzmite u obzir drevni grčki mit koji objašnjava godišnja doba. Had, Bog podzemlja, oteo je Perseponu, Boginju proljeća, i pregovara o ugovoranju prisilnog braka, tražeći od nje da se redovito vraća, a zatim je pušta. I svake godine, ona je magično primorana vraćati se. A njena majka, Demetra, Boginja Zemlje, je tužna, te stvara hladnoću i pustoš. Taj mit je provjerljiv. Ukoliko je zima prouzročena Demetrinom tugom, onda se to mora događati svugdje na Zemlji, u isto vrijeme. Tako, da su drevni Grci samo znali da je Australija najtoplija kad je Demetra najtužnija,
(Laughter)
tada bi znali da je njihova teorija pogrešna.
they'd have known that their theory is false.
(Laughter)
Dakle, što je bilo pogrešno s tim mitom,
So, what was wrong with that myth and with all prescientific thinking? And what, then, made that momentous difference? I think there's one thing you have to care about and that implies testability, the scientific method, the Enlightenment and everything. And here's the crucial thing: there is such a thing as a defect in a story. I don't just mean a logical defect. I mean a bad explanation. What does that mean?
kao i sa svim predznanstvenim razmišljanjem, i što je, onda, napravilo trenutnu razliku? Mislim da ima jedna stvar do koje bi vam trebalo biti stalo. A iz nje proizlazi provjerljivost, znanstvena metoda, prosvjetiteljstvo i sve ostalo. I sad dolazimo do ključne stvari. Postoji nešto kao manjkavost priče. Ne mislim samo na logičku manjkavost. Mislim na loše objašnjenje. Što to znači? Pa, objašnjenje
Well, an explanation is an assertion about what's there, unseen, that accounts for what's seen; because the explanatory role of Persephone's marriage contract could be played equally well by infinitely many other ad hoc entities. Why a marriage contract and not any other reason for regular annual action? Here's one: Persephone wasn't released. She escaped, and returns every spring to take revenge on Hades, with her spring powers. She cools his domain with spring air, venting heat up to the surface, creating summer. That accounts for the same phenomena as the original myth. It's equally testable. Yet what it asserts about reality is, in many ways, the opposite. And that's possible because the details of the original myth are unrelated to seasons, except via the myth itself.
je tvrdnja o onome što je tamo, o neviđenom, koja uzima u obzir ono što je viđeno. Jer, uloga objašnjavanja bračnog ugovora Persepone mogla bi se odigravati podjednako dobro putem beskonačno mnogo drugih ad hoc cjelina. Zašto bračni ugovor, a ne neki drugi razlog za redovito godišnje djelovanje? Evo jednog. Persepona nije otpuštena. Pobjegla je i vraća se svakog proljeća kako bi se osvetila Hadu, sa svojim proljetnim moćima. Ona hladi njegov utjecaj proljetnim zrakom, propuhivajući toplinu gore do površine, stvarajući ljeto. To će dovesti do istog fenomena kao i izvorni mit. I jednako je provjerljivo. Ipak, ono što tvrdi o realnosti jest, na mnoge načine, suprotno. A to je moguće zbog toga što detalji izvornog mita nisu u svezi s godišnjim dobima,
This easy variability is the sign of a bad explanation, because, without a functional reason to prefer one of countless variants, advocating one of them in preference to the others is irrational. So, for the essence of what makes the difference to enable progress, seek good explanations, the ones that can't be easily varied, while still explaining the phenomena.
osim posredstvom samog mita. Ova laka varijabilnost je znak lošeg objašnjenja. Jer, bez funkcionalnog razloga za preferenciju jedne od bezbrojnih varijanti, braniti jednu od njih, pretpostavljati je drugima, je iracionalno. Tako, radi biti onoga što čini razliku koja omogućuje napredak, tražite dobra objašnjenja, ona koja nije jednostavno mijenjati, dok u isto vrijeme objašnjavaju fenomen.
Now our current explanation of seasons is that the Earth's axis is tilted like that, so each hemisphere tilts towards the sun for half the year, and away for the other half.
I sad, naše trenutno objašnjenje godišnjih doba jest da se Zemljine osi naginju tako da se svaka hemisfera naginje prema suncu polovicu godine, a od sunca drugu polovicu.
[Not to scale!]
Najbolje da to razglasite.
Better put that up.
(Smijeh)
(Laughter)
To je dobro objašnjenje: teško ga je mijenjati,
That's a good explanation: hard to vary, because every detail plays a functional role. For instance, we know, independently of seasons, that surfaces tilted away from radiant heat are heated less, and that a spinning sphere, in space, points in a constant direction. And the tilt also explains the sun's angle of elevation at different times of year, and predicts that the seasons will be out of phase in the two hemispheres. If they'd been observed in phase, the theory would have been refuted. But now, the fact that it's also a good explanation, hard to vary, makes the crucial difference.
jer svaki detalj igra funkcionalnu ulogu. Primjerice, znamo, neovisno o godišnjim dobima, da se površine koje su udaljeno nagnute od toplinskog zračenja manje zagrijavaju, a da okrećuća kugla, u prostoru, pokazuje stalno u istom pravcu. A naginjanje također objašnjava kut nagiba sunca u različitim djelovima godine, te predviđa da će godišnja doba biti izvan faze u dvjema hemisferama. Da su bile opažene u fazi, teorija bi bila odbačena. Ali ovako, činjenica da je to također dobro objašnjenje, teško promjenjivo, čini ključnu razliku.
If the ancient Greeks had found out about seasons in Australia, they could have easily varied their myth to predict that. For instance, when Demeter's upset, she banishes heat from her vicinity into the other hemisphere, where it makes summer. So, being proved wrong by observation and changing their theory accordingly still wouldn't have got the ancient Greeks one jot closer to understanding seasons, because their explanation was bad -- easy to vary. And it's only when an explanation is good that it even matters whether it's testable. If the axis-tilt theory had been refuted, its defenders would have had nowhere to go. No easily implemented change could make that tilt cause the same seasons in both hemispheres.
Da su drevni Grci otkrili podatak o godišnjim dobima u Australiji, mogli su lako promijeniti svoj mit kako bi to predvidjeli. Primjerice, kad je Demetra uznemirena, ona protjera vrućinu iz svoje blizine u drugu hemisferu, gdje to stvara ljeto. I tako, kad bi im se opažanjem dokazalo da su u krivu, te kada bi sukladno tome promijenili teoriju, to drevne Grge još uvijek ne bi ni milimetar približilo razumijevanju godišnjih doba, jer je njihovo objašnjenje bilo loše: jednostavno za mijenjanje. I samo je onda kad je objašnjenje dobro uopće i bitno što je provjerljivo. Da je teorija o naginjanju osi odbačena, njeni branitelji ne bi znali kamo dalje krenuti. Nijedna jednostavno primijenjena promjena ne bi mogla učiniti da naginjanje
The search for hard-to-vary explanations is the origin of all progress.
prouzroči ista godišnja doba u obje hemisfere.
It's the basic regulating principle of the Enlightenment. So, in science, two false approaches blight progress. One's well-known: untestable theories. But the more important one is explanationless theories. Whenever you're told that some existing statistical trend will continue but you aren't given a hard-to-vary account of what causes that trend, you're being told a wizard did it.
Potraga za teško promjenjivim objašnjenjima je ishodište svekolikog napretka. To je osnovni regulatorni princip prosvjetiteljstva. I tako, u znanosti, dva pogrešna pristupa štete napretku. Jedan je dobro poznat: neprovjerljive teorije. Ali još važniji pristup su neobjašnjive teorije. Kad god vam kažu da će se neki postojeći statistički trend nastaviti, ali vam nije dat i teško promjenjiv razlog promjene toga trenda,
When you are told that carrots have human rights because they share half our genes, but not how gene percentages confer rights -- wizard. When someone announces that the nature-nurture debate has been settled because there's evidence that a given percentage of our political opinions are genetically inherited, but they don't explain how genes cause opinions, they've settled nothing. They're saying that our opinions are caused by wizards, and presumably, so are their own.
govori vam se, zapravo, da je to djelo čarobnjaka. Kad vam kažu da mrkve imaju ljudska prava, jer dijele polovicu naših gena -- ali sada, kako postoci gena daju prava -- čarobnjak. Kad netko objavi da je rasprava "priroda-odgoj" riješena, jer postoje dokazi da je određeni postotak naših političkih mišljenja genetski naslijeđen, ali ne objašnjavaju kako geni prouzrokuju mišljenja, zapravo nisu riješili ništa. Oni govore da su naša mišljenja prouzrokovana čarobnjacima, a pretpostavljeno i njihova vlastita.
(Laughter)
Da se istina sastoji od
That the truth consists of hard-to-vary assertions about reality is the most important fact about the physical world. It's a fact that is itself unseen, yet impossible to vary.
teško promjenjivih tvrdnji o realnosti je najvažnija činjenica o fizičkom svijetu. Činjenica je da je i ona, sama po sebi, neviđena, a ipak, nemoguće ju je mijenjati. Hvala vam.
Thank you.
(Pljesak)
(Applause)