When I was growing up, I really liked playing hide-and-seek a lot. One time, though, I thought climbing a tree would lead to a great hiding spot, but I fell and broke my arm. I actually started first grade with a big cast all over my torso. It was taken off six weeks later, but even then, I couldn't extend my elbow, and I had to do physical therapy to flex and extend it, 100 times per day, seven days per week. I barely did it, because I found it boring and painful, and as a result, it took me another six weeks to get better.
Dok sam odrastao, volio sam se igrati skrivača. Jednom sam mislio kako ću, ako se popnem na drvo, naći sjajno mjesto za skrivanje, no pao sam i slomio ruku. Krenuo sam u prvi razred s velikim gipsom preko trupa. Gips su mi skinuli šest tjedana kasnije, no čak ni tad nisam mogao ispružiti lakat i morao sam ići na terapiju kako bih ga mogao saviti i ispružiti, sto puta dnevno, sedam dana u tjednu. Jedva sam uspio jer je bilo dosadno i bolno, zbog čega mi je tek za šest tjedana bilo bolje.
Many years later, my mom developed frozen shoulder, which leads to pain and stiffness in the shoulder. The person I believed for half of my life to have superpowers suddenly needed help to get dressed or to cut food. She went each week to physical therapy, but just like me, she barely followed the home treatment, and it took her over five months to feel better.
Kod moje se majke poslije razvio sindrom smrznutog ramena, kod kojeg se javlja bol i ukočenost u ramenu. Osobi koju sam pola svog života smatrao Superženom odjednom je bila potrebna pomoć pri odijevanju ili pripremi hrane. Svaki je tjedan išla na terapiju, no baš kao i ja, jedva je mogla izvoditi vježbe kod kuće i tek nakon više od pet mjeseci bilo joj je bolje.
Both my mom and I required physical therapy, a process of doing a suite of repetitive exercises in order to regain the range of movement lost due to an accident or injury. At first, a physical therapist works with patients, but then it's up to the patients to do their exercises at home. But patients find physical therapy boring, frustrating, confusing and lengthy before seeing results. Sadly, patient noncompliance can be as high as 70 percent. This means the majority of patients don't do their exercises and therefore take a lot longer to get better. All physical therapists agree that special exercises reduce the time needed for recovery, but patients lack the motivation to do them.
I mojoj je majci i meni bila potrebna terapija, izvođenje niza vježbi s ponavljanjima kako bismo vratili raspon pokreta izgubljen zbog nesreće ili ozljede. Isprva fizioterapeut vježba s pacijentima, no zatim pacijenti sami moraju izvoditi vježbe kod kuće. Međutim, pacijentima je terapija dosadna, frustrira ih i zbunjuje, a rezultati su vidljivi tek nakon dužeg vremena. Nažalost, u 70 % slučajeva pacijenti se ne pridržavaju terapije. To znači da većina pacijenata ne izvodi svoje vježbe i stoga im treba duže da se oporave. Svi se fizioterapeuti slažu da posebne vježbe smanjuju vrijeme potrebno za oporavak, ali pacijentima nedostaje motivacija za vježbanje.
So together with three friends, all of us software geeks, we asked ourselves, wouldn't it be interesting if patients could play their way to recovery? We started building MIRA, A P.C. software platform that uses this Kinect device, a motion capture camera, to transform traditional exercises into video games.
Troje prijatelja i ja, svi redom kompjutorski štreberi, zapitali smo se zar ne bi bilo zanimljivije da pacijenti do svog oporavka stignu kroz igru? Počeli smo graditi programsku platformu koja se zove MIRA i koristi se uređajem Kinect - kamerom koja snima pokrete, kako bi tradicionalno vježbanje pretvorila u videoigre.
My physical therapist has already set up a schedule for my particular therapy. Let's see how this looks. The first game asks me to fly a bee up and down to gather pollen to deposit in beehives, all while avoiding the other bugs. I control the bee by doing elbow extension and flexion, just like when I was seven years old after the cast was taken off.
Moja je fizioterapeutkinja već napravila raspored za moju terapiju. Pa da vidimo kako to izgleda. U prvoj igri upravljam pčelom koja leti gore-dolje kako bi prikupila pelud i spremila ga u košnicu izbjegavajući druge kukce. Upravljam pčelom ispružujući i savijajući lakat, baš kao kad mi je bilo sedam godina nakon što sam skinuo gips.
When designing a game, we speak to physical therapists at first to understand what movement patients need to do. We then make that a video game to give patients simple, motivating objectives to follow. But the software is very customizable, and physical therapists can also create their own exercises. Using the software, my physical therapist recorded herself performing a shoulder abduction, which is one of the movements my mom had to do when she had frozen shoulder. I can follow my therapist's example on the left side of the screen, while on the right, I see myself doing the recommended movement. I feel more engaged and confident, as I'm exercising alongside my therapist with the exercises my therapist thinks are best for me. This basically extends the application for physical therapists to create whatever exercises they think are best.
Kad osmišljavamo igru, prvo razgovaramo s fizioterapeutima kako bismo razumjeli koje pokrete pacijenti moraju izvesti. U videoigrama zatim pacijentima postavljamo jednostavne, motivirajuće ciljeve. Program je vrlo prilagodljiv. Fizioterapeuti mogu izrađivati vlastite vježbe. Koristeći se programom, moja se fizioterapeutkinja snimila kako izvodi vježbe odmicanja, pokret koji je moja majka izvodila kad je imala smrznuto rame. Mogu slijediti svoju fizioterapeutkinju na lijevoj strani ekrana, dok na desnoj vidim sebe kako izvodim preporučeni pokret. Osjećam se angažiranije i sigurnije jer vježbam uz svoju terapeutkinju i izvodim vježbe koje ona smatra najboljima za mene. Ovo fizioterapeutima zapravo omogućuje osmišljavanje vježbi koje oni smatraju najboljima.
This is an auction house game for preventing falls, designed to strengthen muscles and improve balance. As a patient, I need to do sit and stand movements, and when I stand up, I bid for the items I want to buy. (Laughter)
Cilj ove igre s aukcijskom kućom jest sprječavanje padova, a osmišljena je kao vježba za jačanje mišića i ravnoteže. Moram izvesti pokrete u stojećem i sjedećem položaju, a kad ustanem, licitiram za predmete koje želim kupiti. (Smijeh)
In two days, my grandmother will be 82 years old, and there's a 50 percent chance for people over 80 to fall at least once per year, which could lead to a broken hip or even worse. Poor muscle tone and impaired balance are the number one cause of falls, so reversing these problems through targeted exercise will help keep older people like my grandmother safer and independent for longer. When my schedule ends, MIRA briefly shows me how I progressed throughout my session.
Moja će baka za dva dana napuniti 82 godine. Svaka druga osoba starija od 80 godina padne barem jednom godišnje, zbog čega može slomiti kuk ili se još i teže ozlijediti. Nizak mišićni tonus i oslabljena ravnoteža najčešći su uzrok padova, pa će suzbijanje takvih problema izvođenjem ciljanih vježbi pomoći starijim osobama poput moje bake da ostanu samostalni i sigurni što je duže moguće. Kad moj program završi, MIRA mi sažeto prikaže kako sam napredovao tijekom treninga.
I have just shown you three different games for kids, adults and seniors. These can be used with orthopedic or neurologic patients, but we'll soon have options for children with autism, mental health or speech therapy. My physical therapist can go back to my profile and see the data gathered during my sessions. She can see how much I moved, how many points I scored, with what speed I moved my joints, and so on. My physical therapist can use all of this to adapt my treatment.
Pokazao sam vam tri različite videoigre za djecu, odrasle i starije. Njima se mogu koristiti i ortopedski ili neurološki bolesnici. Uskoro ćemo imati videoigre za djecu s autizmom, za mentalno zdravlje ili terapije govora. Moja terapeutkinja može posjetiti moj profil i vidjeti podatke prikupljene tijekom treninga. Može vidjeti koliko sam se kretao, osvojene bodove, brzinu kojom sam pomicao zglobove i tako dalje. Ona se njima može koristiti kako bi prilagodila moju terapiju.
I'm so pleased this version is now in use in over 10 clinics across Europe and the U.S., and we're working on the home version. We want to enable physical therapists to prescribe this digital treatment and help patients play their way to recovery at home. If my mom or I had a tool like this when we needed physical therapy, then we would have been more successful following the treatment, and perhaps gotten better a lot sooner.
Vrlo sam zadovoljan što se ova verzija sada koristi u više od 10 klinika u Europi i SAD-u. Radimo i na kućnoj verziji. Fizioterapeutima želimo omogućiti propisivanje digitalne terapije, a pacijentima želimo pomoći da se pomoću igre oporave kod kuće. Da smo ja ili moja mama imali ovakav alat kad nam je trebala terapija, bili bismo uspješniji u njezinom praćenju te bismo se možda i brže oporavili.
Thank you.
Hvala.
(Applause)
(Pljesak)
Tom Rielly: So Cosmin, tell me what hardware is this that they're rapidly putting away? What is that made of, and how much does it cost?
TR: Pa, Cosmine, reci mi, kakvo je to sklopovlje koje tako brzo sklanjaju? Od čega je napravljeno i koliko košta?
Cosmin Milhau: So it's a Microsoft Surface Pro 3 for the demo, but you just need a computer and a Kinect, which is 120 dollars.
CM: Za ovo predstavljanje koristili smo Microsoft Surface Pro 3, no potrebno je samo imati računalo i uređaj Kinect koji košta 120 dolara.
TR: Right, and the Kinect is the thing that people use for their Xboxes to do 3D games, right?
TR: Aha, a Kinect je ona naprava koja se koristi za Xbox za igranje 3D igara?
CM: Exactly, but you don't need the Xbox, you only need a camera.
CM: Točno, ali ne treba ti Xbox - samo kamera.
TR: Right, so this is less than a $1,000 solution.
TR: Dakle, ovo rješenje košta manje od tisuću dolara.
CM: Definitely, 400 dollars, you can definitely use it.
CM: Da, košta 400 dolara, svakako ga možete koristiti.
TR: So right now, you're doing clinical trials in clinics.
TR: A trenutno radiš na probnim verzijama u klinikama?
CM: Yes.
CM: Da.
TR: And then the hope is to get it so it's a home version and I can do my exercise remotely, and the therapist at the clinic can see how I'm doing and stuff like that.
TR: A onda se možemo nadati verziji za kućnu upotrebu, vježbati na daljinu, a terapeut u klinici moći će vidjeti kako napredujem i slično.
CM: Exactly.
CM: Upravo tako.
TR: Cool. Thanks so much. CM: Thank you.
TR: Super. Puno vam hvala. CM: Hvala.
(Applause)
(Pljesak)