You might think there are many things that I can't do because I cannot see. That's largely true. Actually, I just needed to have a bit of help to come up to the stage.
Mogli biste pomisliti da postoje mnoge stvari koje ne mogu raditi zato što ne mogu vidjeti. To je većinom istina. Zapravo, treba mi samo malo pomoći da bih došla na pozornicu.
But there is also a lot that I can do. This is me rock climbing for the first time. Actually, I love sports and I can play many sports, like swimming, skiing, skating, scuba diving, running and so on. But there is one limitation: somebody needs to help me. I want to be independent.
No, također postoji puno stvari koje mogu. Ovdje se prvi put penjem na stijenu. Zapravo, obožavam sportove, i bavim se mnogima, poput plivanja, skijanja, klizanja, ronjenja, trčanja, i tako dalje. No imam jednu zapreku: netko mi mora pomoći. Želim biti neovisna.
I lost my sight at the age of 14 in a swimming pool accident. I was an active, independent teenager, and suddenly I became blind. The hardest thing for me was losing my independence. Things that until then seemed simple became almost impossible to do alone. For example, one of my challenges was textbooks. Back then, there were no personal computers, no Internet, no smartphones. So I had to ask one of my two brothers to read me textbooks, and I had to create my own books in Braille. Can you imagine? Of course, my brothers were not happy about it, and later, I noticed they were not there whenever I needed them. (Laughter) I think they tried to stay away from me. I don't blame them. I really wanted to be freed from relying on someone. That became my strong desire to ignite innovation.
Izgubila sam vid s 14 godina u nesreći u bazenu. Bila sam aktivan, neovisan tinejdžer, i odjednom sam postala slijepa. Najviše me pogodio gubitak neovisnosti. Činilo mi se nemogućim postići išta bez tuđe pomoći. Na primjer, jedan od izazova su mi bili udžbenici. Tada nije bilo osobnih računala, niti Interneta, niti pametnih telefona. Tako da sam morala zamoliti jednog od braće da mi čita udžbenike, morala sam prepisivati knjige u Brailleovo pismo. Možete li to zamisliti? Naravno, moja braća nisu bila pretjerano sretna s time, i kasnije, nisu bila tu kad god sam ih trebala. (Smijeh) Mislim da su me se lagano klonila. Ne krivim ih. Zaista sam htjela biti oslobođena zavisnosti o drugima. To je postao snažan povod želji za inovacijom.
Jump ahead to the mid-1980s. I got to know cutting-edge technologies and I thought to myself, how come there is no computer technology to create books in Braille? These amazing technologies must be able to also help people with limitations like myself. That's the moment my innovation journey began.
Skočimo naprijed u sredinu 1980-ih. Upoznala sam mnoge visoke tehnologije, i pomislila, kako to da ne postoji računalna tehnologija za ispis knjiga u Brailleovo pismo? Te zadivljujuće tehnologije moraju biti u mogućnost pomoći ljudima s ograničenjima poput mene. To je trenutak kada je moj inovacijski put započeo.
I started developing digital book technologies, such as a digital Braille editor, digital Braille dictionary and a digital Braille library network. Today, every student who is visually impaired can read textbooks, by using personal computers and mobile devices, in Braille or in voice. This may not surprise you, since everyone now has digital books in their tablets in 2015. But Braille went digital many years before digital books, already in the late 1980s, almost 30 years ago. Strong and specific needs of the blind people made this opportunity to create digital books way back then. And this is actually not the first time this happened, because history shows us accessibility ignites innovation. The telephone was invented while developing a communication tool for hearing impaired people. Some keyboards were also invented to help people with disabilities.
Započela sam razvijati tehnologije digitalnih knjiga, poput digitalnog editora Braillea, digitalni Braille riječnik i digitalnu umreženu knjižnicu Braillea. Danas, svaki student s oštećenjem vida može čitati udžbenike, koristeći osobna računala i prijenosne uređaje, u Brailleu ili glasovno. To vas možda ne iznenađuje, s obzirom da danas u 2015 svi imaju knjige u svojim tabletima. No Braille je prešao u digitalno područje mnogo prije pojave digitalnih knjiga, već krajem 1980-ih, skoro prije 30 godina. Izuzetne i specifične potrebe slijepih su pokrenule tu mogućnost kreiranja digitalnih knjiga. I ovo nije prvi puta da se nešto takvo dogodilo, jer nas povijest uči da dostupnost pokreće inovaciju. Izum telefona pokrenut je razvojem telekomunikacijskih alata za ljude s oštećenim sluhom. Određene tipkovnice su izumljene za potrebe ljudi s invalidnošću.
Now I'm going to give you another example from my own life. In the '90s, people around me started talking about the Internet and web browsing. I remember the first time I went on the web. I was astonished. I could access newspapers at any time and every day. I could even search for any information by myself. I desperately wanted to help the blind people have access to the Internet, and I found ways to render the web into synthesized voice, which dramatically simplified the user interface.
Dati ću vam još jedan primjer iz svog života. U 90-ima, ljudi oko mene su počeli pričati o Internetu i pregledavanju stranica. Sjećam se prvog puta kad sam krenula pregledavati web. Bila sam zapanjena. Mogla sam pristupiti novinama bilo kada i svaki dan. Mogla sam čak i tražiti informacije o samoj sebi. Očajno sam htjela da slijepi ljudi dobiju pristup Internetu, i našla sam način prevođenja stranica u sintetizirani glas, koji je dramatično pojednostavio korisničko sučelje.
This led me to develop the Home Page Reader in 1997, first in Japanese and later, translated into 11 languages. When I developed the Home Page Reader, I got many comments from users. One that I strongly remember said, "For me, the Internet is a small window to the world."
To me dovelo do razvoja Home Page Reader-a (čitač stranica) u 1997-oj, prvo na Japanskom, a kasnije prevedenom na 11 jezika. Dok sam razvijala Home Page Reader, dobivala sam mnoštvo komentara od korisnika. Jednog komentara se posebno sjećam, "Meni osobno, Internet predstavlja mali prozor u svijet."
It was a revolutionary moment for the blind. The cyber world became accessible, and this technology that we created for the blind has many uses, way beyond what I imagined. It can help drivers listen to their emails or it can help you listen to a recipe while cooking.
Bio je to revolucionarni trenutak za slijepe. Cyber svijet je postao pristupačan, i ova tehnologija koju smo proizveli za slijepe je upotrebljiva na mnoge načine, na puno više njih nego sam mislila. Može pomoći vozačima u čitanju e-mailova (digitalne pošte) ili vam može pomoći u preslušavanju recepta dok kuhate.
Today, I am more independent, but it is still not enough. For example, when I approached the stage just now, I needed assistance. My goal is to come up here independently. And not just here. My goal is to be able to travel and do things that are simple to you.
Danas sam neovisnija nego prije, no to još nije dovoljno. Na primjer, dok sam prilazila pozornici, trebala mi je pomoć. Cilj mi je popeti se ovdje potpuno neovisno. I ne samo ovdje. Cilj mi je putovati i raditi sve jednostavne stvari koje i vi radite.
OK, now let me show you the latest technologies. This is a smartphone app that we are working on.
OK, da vam pokažem najnovije tehnologije. Ovo je aplikacija na pametnom mobitelu koju trenutno razvijamo.
(Video) Electronic voice: 51 feet to the door, and keep straight.
(video) Elektronski glas: 51 stopa do vrata, drži se ravno.
EV: Take the two doors to go out. The door is on your right.
EV: Dvoja vrata do izlaska. Vrata su ti s desna.
EV: Nick is approaching. Looks so happy. Chieko Asakawa: Hi, Nick!
EV: Nick prilazi. Izgleda sretno. Chieko Asakawa: Bok, Nick!
(Laughter) CA: Where are you going? You look so happy.
(Smijeh) CA: Gdje si se zaputio? Izgledaš sretno.
Nick: Oh -- well, my paper just got accepted. CA: That's great! Congratulations.
Nick: O -- pa, upravo su mi primili članak. CA: Odlične vijesti! Čestitke.
Nick: Thanks. Wait -- how'd you know it was me, and that I look happy? (Chieko and Nick laugh)
Nick: Hvala. Čekaj -- kako si znala da sam to ja i da se doimam sretno? (Chieko i Nick se smiju)
Man: Hi. (Laughter) CA: Oh ... hi.
Čovjek: Bok. (Smijeh) CA: O ... bok.
EV: He is not talking to you, but on his phone.
EV: Ne priča s tobom, priča na mobitel.
EV: Potato chips.
EV: Čips.
EV: Dark chocolate with almonds.
EV: Tamna čokolada s bademima.
EV: You gained 5 pounds since yesterday; take apple instead of chocolate.
EV: Dobila si 2 kile od jučer; radije uzmi jabuku umjesto čokolade.
(Laughter)
(Smijeh)
EV: Approaching.
EV: Prilaziš odredištu.
EV: You arrived.
EV: Stigla si.
CA: Now ...
CA: Sada ...
(Applause)
(Pljesak)
Thank you.
Hvala.
So now the app navigates me by analyzing beacon signals and smartphone sensors and permits me to move around indoor and outdoor environments all by myself. But the computer vision part that showed who is approaching, in which mood -- we are still working on that part. And recognizing facial expressions is very important for me to be social.
Aplikacija me navodi analizirajući primljene signale i senzore pametnog telefona i dozvoljava mi da se krećem i u zatvorenim i u otvorenim prostorima potpuno samostalno. No tehnologija računalnog vida koja mi pokazuje tko mi prilazi, i u kojem raspoloženju -- na tome još radimo. Prepoznavanje izraza lica mi je vrlo važno jer omogućava druženje.
So now the fusions of technologies are ready to help me see the real world. We call this cognitive assistance. It understands our surrounding world and whispers to me in voice or sends a vibration to my fingers. Cognitive assistance will augment missing or weakened abilities -- in other words, our five senses. This technology is only in an early stage, but eventually, I'll be able to find a classroom on campus, enjoy window shopping or find a nice restaurant while walking along a street. It will be amazing if I can find you on the street before you notice me. It will become my best buddy, and yours.
Spoj svih ovih tehnologija mi omogućava da vidim svijet oko sebe. To nazivamo kognitivnom asistencijom. Ona razumije svijet kojim smo okruženi i glasovni mi šapće ili šalje vibracije po prstima. Kognitivna asistencija će potpomoći nedostajuće ili oslabljene sposobnosti -- drugim riječima, naših pet osjetila. Ova tehologija je u ranoj fazi nastanka, no naposljetku, omogućiti će mi da pronađem učionicu na kampusu, da uživam u razgledanju izloga ili da pronađem neki fini restoran, u hodu. Bit će nevjerojatno ako vas uspijem spaziti na cesti prije nego vi mene. Postat će moj najbolji prijatelj, no i vaš također.
So, this really is a great challenge. It is a challenge that needs collaboration, which is why we are creating an open community to accelerate research activities. Just this morning, we announced the open-source fundamental technologies you just saw in the video.
Stoga, ovo je odista velik izazov. To je izazov koji zahtjeva suradnju, zato smo stvorili otvorenu zajednicu koja bi ubrzala istraživačke aktivnosti. Baš ovo jutro smo objavili da otvaramo kod fundamentalnih tehnologija koje ste upravo vidjeli u videu.
The frontier is the real world. The blind community is exploring this technical frontier and the pathfinder. I hope to work with you to explore the new era, and the next time that I'm on this stage, through technology and innovation, I will be able to walk up here all by myself.
Granica je svijet oko nas. Društvo slijepih istražuje ove tehničke fronte i vodiče. Nadam se da ćemo raditi zajedno u otkrivanju nove ere, i da ću idući puta na ovu pozornicu, kroz tehnologiju i inovaciju, biti u mogućnosti doći potpuno samostalno.
Thank you so much.
Puno vam hvala.
(Applause)
(Pljesak)