So what does the happiest man in the world look like? He certainly doesn't look like me. He looks like this. His name is Matthieu Ricard. So how do you get to be the happiest man in the world? Well it turns out there is a way to measure happiness in the brain. And you do that by measuring the relative activation of the left prefrontal cortex in the fMRI, versus the right prefrontal cortex. And Matthieu's happiness measure is off the charts. He's by far the happiest man ever measured by science. Which leads us to a question: What was he thinking when he was being measured? Perhaps something very naughty. (Laughter) Actually, he was meditating on compassion. Matthieu's own experience is that compassion is the happiest state ever.
Dakle kako izgleda najsretniji čovjek na svijetu? Sigurno ne izgleda kao ja. On izgleda ovako. Njegovo ime je Matthieu Ricard. Dakle kako postati najsretniji čovjek na svijetu? Ispada kako postoji način na koji se može mjeriti sreća u mozgu. I to se radi mjerenjem relativne aktivacije u lijevom prefrontalnom korteksu u fMRI-u, nasuprot desnom prefrontalnom korteksu. I Matthieueva mjera sreće je izvan ljestvice. On je daleko najsretniji čovjek ikad izmjeren od strane znanosti. Stoga dolazimo do pitanja: O čemu je on mislio kada je bio mjeren? Možda nešto jako žločesto. (Smijeh) Zapravo, on je meditirao o suosjećanju. Matthieuovo vlastito iskustvo je kako je suosjećanje najsretnije stanje ikada.
Reading about Matthieu was one of the pivotal moments of my life. My dream is to create the conditions for world peace in my lifetime -- and to do that by creating the conditions for inner peace and compassion on a global scale. And learning about Matthieu gave me a new angle to look at my work. Matthieu's brain scan shows that compassion is not a chore. Compassion is something that creates happiness. Compassion is fun. And that mind-blowing insight changes the entire game. Because if compassion was a chore, nobody's going to do it, except maybe the Dalai Lama or something. But if compassion was fun, everybody's going to do it. Therefore, to create the conditions for global compassion, all we have to do is to reframe compassion as something that is fun.
Čitanje o Matthieu bilo je jedno od ključnih razdoblja u mom životu. Moj san je stvoriti uvjete za svjetski mir za mog života -- i učinito to stvarajući uvjete za unutrašnji mir i suosjećanje na globalnoj razini. I učenje o Matthieu dalo mi je novo viđenje mog posla. Matthieuov sken mozga pokazuje kako suosjećanje nije posao. Suosjećanje je nešto što stvara sreću. Suosjećanje je zabavno. I taj ludi uvid u mozak mijenja cijelu igru. Jer da je suosjećanje posao, nitko ga ne bi radio, osim možda Dalai Lama ili netko takav. Ali ako je suosjećanje zabavno, svatko će to učiniti. Stoga, za stvoriti uvjete za globalno suosjećanje, sve što možemo učiniti jest preoblikovati suosjećanje kao nešto zabavno.
But fun is not enough. What if compassion is also profitable? What if compassion is also good for business? Then, every boss, every manager in the world, will want to have compassion -- like this. That would create the conditions for world peace. So, I started paying attention to what compassion looks like in a business setting. Fortunately, I didn't have to look very far. Because what I was looking for was right in front of my eyes -- in Google, my company.
Ali zabava nije dovoljna. Što ako je suosjećanje također profitabilno? Što ako je suosjećanje također dobro za posao? Onda bi svaki šef, svaki menadžer na svijetu, želio imati suosjećanje -- ovakvo. To bi stvorilo uvjete za svjetski mir. Dakle počeo sam obraćati pažnju kako izgleda suosjećanje u poslovnom svijetu. Srećom, nisam morao gledati jako daleko. Jer ono što sam tražio bilo je ispred mojih očiju -- u Google-u, mojoj kompaniji.
I know there are other compassionate companies in the world, but Google is the place I'm familiar with because I've been there for 10 years, so I'll use Google as the case study. Google is a company born of idealism. It's a company that thrives on idealism. And maybe because of that, compassion is organic and widespread company-wide. In Google, expressions of corporate compassion almost always follow the same pattern. It's sort of a funny pattern. It starts with a small group of Googlers taking the initiative to do something. And they don't usually ask for permission; they just go ahead and do it, and then other Googlers join in, and it just gets bigger and bigger. And sometimes it gets big enough to become official. So in other words, it almost always starts from the bottom up.
Znam kako postoje ostala suosjećajna poduzeća na svijetu, ali Google je mjesto koje mi je poznato jer sam tamo već 10 godina, stoga ću upotrijebiti Google kao studiju slučaja. Google je kompanija rođena na idealizmu. To je kompanija koja uspjeva na idealizmu. I možda zbog toga, suosjećanje je organsko i rasprostranjeno unutar cijele kompanije. U Google-u, izrazi korporativnog suosjećanja gotovo uvijek slijede isti uzorak. To je kao zabavan uzorak. Počinje s malom grupom Googlera koji poduzimaju inicijative za napraviti nešto. i oni uobičajno ne traže dopuštenje; oni idu samo naprijed i naprave to, i onda im se pridružuju drugi Googleri, i stvar postaje sve veća i veća. I ponekad postane dovoljno velika da postaje službena. Dakle drugim rječima, gotovo uvijek započinje odozdo prema gore.
And let me give you some examples. The first example is the largest annual community event -- where Googlers from around the world donate their labor to their local communities -- was initiated and organized by three employees before it became official, because it just became too big. Another example, three Googlers -- a chef, an engineer and, most funny, a massage therapist -- three of them, they learned about a region in India where 200,000 people live without a single medical facility. So what do they do? They just go ahead and start a fundraiser. And they raise enough money to build this hospital -- the first hospital of its kind for 200,000 people. During the Haiti earthquake, a number of engineers and product managers spontaneously came together and stayed overnight to build a tool to allow earthquake victims to find their loved ones. And expressions of compassion are also found in our international offices.
I dat ću vam nekoliko primjera. Prvi primjer je najveći godišnji društveni događaj -- gdje Googleri iz cijelog svijeta doniraju svoj rad svojim lokalnim zajednicama -- bio je iniciran i organiziran od tri zaposlenika prije nego što je postao služben, jer je jednostavno postao jako velik. Drugi primjer, tri Googlera -- šef, inženjer i, što je najsmiješnije, masažni terapeut -- njih troje je naučilo nešto o regiji u Indiji gdje 200.000 ljudi živi bez ijedne medicinske ustanove. Što su napravili? Oni su samo krenuli i započeli skupljati novce. I sakupili su dovoljno da sagrade bolnicu -- prva bolnica takve vrste za 200.000 ljudi. Za vrijeme potresa u Haitiju, veliki broj inženjera i menadžera proizvoda spontano su se našli zajedno i ostali preko noći da sagrade alat koji je omogućio žrtvama potresa da nađu svoje voljene. I izrazi suosjećanja se mogu pronaći i u našem međunarodnim uredima.
In China for example, one mid-level employee initiated the largest social action competition in China, involving more than 1,000 schools in China, working on issues such as education, poverty, health care and the environment. There is so much organic social action all around Google that the company decided to form a social responsibility team just to support these efforts. And this idea, again, came from the grassroots, from two Googlers who wrote their own job descriptions and volunteered themselves for the job. And I found it fascinating that the social responsibility team was not formed as part of some grand corporate strategy. It was two persons saying, "Let's do this," and the company said, "Yes." So it turns out that Google is a compassionate company, because Googlers found compassion to be fun.
U Kini na primjer, jedan zaposlenik srednje razine inicirao je najveću društvenu akciju natjecanja u Kini, uključivši više od 1.000 škola, radeći na problemima kao što su obrazovanje, siromaštvo, zdravstvena njega i okoliš. Toliko je mnogo organski nastalih društveno korisnih akcija u blizini Googla da je kompanija odlučila formirati društveno odgovorni tim samo kako bi podupiro te napore. Ova je ideja, opet, došla iz širokih masa, od dva Googlera koji su napisali opis svojeg posla i volontirali za taj posao. I to smatram fascinatnim da društveno odgovoran tim nije formiran kao dio velike korporativne strategije. Dvije osobe su rekle, "Idemo to napraviti," i kompanija je rekla, "Može." Tako je ispalo da je Google suosjećajna kompanija, jer su Googleri otkrili kako je suosjećanje zabavno.
But again, fun is not enough. There are also real business benefits. So what are they? The first benefit of compassion is that it creates highly effective business leaders. What does that mean? There are three components of compassion. There is the affective component, which is, "I feel for you." There is the cognitive component, which is, "I understand you." And there is a motivational component, which is, "I want to help you." So what has this got to do with business leadership? According to a very comprehensive study led by Jim Collins, and documented in the book "Good to Great," it takes a very special kind of leader to bring a company from goodness to greatness. And he calls them "Level 5 leaders." These are leaders who, in addition to being highly capable, possess two important qualities, and they are humility and ambition. These are leaders who are highly ambitious for the greater good. And because they're ambitious for a greater good, they feel no need to inflate their own egos. And they, according to the research, make the best business leaders. And if you look at these qualities in the context of compassion, we find that the cognitive and affective components of compassion -- understanding people and empathizing with people -- inhibits, tones down, what I call the excessive self-obsession that's in us, therefore creating the conditions for humility.
Ali opet, zabava nije dovoljna. Postoje stvarne poslovne koristi. Koje su to? Prva korist suosjećanja jest da stvara jako kreativne vođe. Što to znači? Postoje tri komponente suosjećanja. Tu je afektivna komponenta, koja je, "Suosjećam s vama." Tu je kognitivna komponenta, koja je, "Razumijem vas." I tu je i motivacijska komponenta, koja je, "Želim vam pomoći." Kakve to ima veze sa poslovnim vodstvom? Prema jako sveobuhvatnom istraživanju koji je vodio Jim Collins, i dokumentirao u svojoj knjizi "Dobro je super", postoji vrlo poseban oblik vođe koji će transformirati kompaniju iz dobre u izvrsnu. On ih zove "razina 5 vođa." To su vođe koji osim što su sposobni, posjeduju dvije važne kvalitete, a one su poniznost i ambicija. To su vođe koji su jako ambiciozni za opće dobro. i zbog toga što su one ambiciozni za opće dobro, one osjećaju da ne trebaju puniti svoj ego. Oni su, prema istraživanju, najbolji poslovni lideri. A ako pogledate te osobine u kontekstu suosjećanja, mi nalazimo da su kognitivne i afektivne komponente suosjećanja -- razumijevanje ljudi i empatija ljudi -- inhibirajuće, usklađene, ono što ja nazivam prekomjernom samoopsesijom u nama, dakle, stvaranje uvjeta za poniznost.
The motivational component of compassion creates ambition for greater good. In other words, compassion is the way to grow Level 5 leaders. And this is the first compelling business benefit. The second compelling benefit of compassion is that it creates an inspiring workforce. Employees mutually inspire each other towards greater good. It creates a vibrant, energetic community where people admire and respect each other. I mean, you come to work in the morning, and you work with three guys who just up and decide to build a hospital in India. It's like how can you not be inspired by those people -- your own coworkers? So this mutual inspiration promotes collaboration, initiative and creativity. It makes us a highly effective company.
Motivacijska komponenta suosjećanja stvara ambiciju za veće dobro. Drugim riječima, suosjećanje je način da rastete do razine 5 vođe. I ovo je prva uvjerljiva poslovna korist. Druga uvjerljiva korist suosjećanja je da se stvara inspirativna radna snaga. Zaposlenici međusobno inspiriraju jedni druge prema općem dobru. To stvara blistavu, energetsku zajednicu gdje se ljudi dive i poštuju jedni druge. Mislim, da dolazite na posao u jutarnjim satima, i radite s tri dečka koji su odlučili sagraditi bolnicu u Indiji. Kako ne biste bili inspirirani tim ljudima -- vlastitim suradnicima? Dakle to je uzajamna inspiracija koja promiče suradnju, inicijativu i kreativnost. To nas čini vrlo učinkovitom kompanijom.
So, having said all that, what is the secret formula for brewing compassion in the corporate setting? In our experience, there are three ingredients. The first ingredient is to create a culture of passionate concern for the greater good. So always think: how is your company and your job serving the greater good? Or, how can you further serve the greater good? This awareness of serving the greater good is very self-inspiring and it creates fertile ground for compassion to grow in. That's one.
Dakle,nakon što sam sve to rekao, koja je tajna formula za stvaranje suosjećanja u korporativnom okruženju? Prema vlastitom iskustvu, to su tri sastojka. Prvi sastojak je stvoriti kulturu za strastvenu brigu za opće dobro. Stoga uvijek mislite: kako vaše poduzeće i vaš posao mogu služiti općem dobru? Ili, kako možete dalje služiti za opće dobro? Ta svijest o služenju općem dobru je vrlo inspirativna i to stvara plodno tlo za rast suosjećanja. To je jedno.
The second ingredient is autonomy. So in Google, there's a lot of autonomy. And one of our most popular managers jokes that, this is what he says, "Google is a place where the inmates run the asylum." And he considers himself one of the inmates. If you already have a culture of compassion and idealism and you let your people roam free, they will do the right thing in the most compassionate way.
Drugi sastojak je autonomija. Tako u Google-u, postoji puno autonomije. A jedna od naših najpopularnijih menadžerskih šala, to je ono što on kaže, "Google je mjesto gdje stanari vode azil." I on se smatra jednim od stanara. Ako već imate kulturu suosjećanja i idealizma ako ste dozvolili da vaši ljudi slobodno lutaju, oni će učiniti pravu stvar na najmilostiviji način.
The third ingredient is to focus on inner development and personal growth. Leadership training in Google, for example, places a lot of emphasis on the inner qualities, such as self-awareness, self-mastery, empathy and compassion, because we believe that leadership begins with character. We even created a seven-week curriculum on emotion intelligence, which we jokingly call "Searching Inside Yourself." It's less naughty than it sounds. So I'm an engineer by training, but I'm one of the creators and instructors of this course, which I find kind of funny, because this is a company that trusts an engineer to teach emotion intelligence. What a company.
Treći sastojak je da se usredotočite na unutarnji razvoj i osobni razvoj. Trening vodstva u Google-u, na primjer, stavlja veliki naglasak na unutrašnje kvalitete, kao što su samosvijest, samo-majstorstvo, empatija i suosjećanje, jer mi vjerujemo da vodstvo počinje s karakterom. Čak smo stvorili sedmodnevni nastavni plan i program o emocionalnoj inteligenciji, koji smo u šali nazvali "Tražeći unutar sebe." To je manje zločesto nego što zvuči. Ja sam inženjer po zanimanju, ali ja sam jedan od tvoraca i nastavnika ovog kolegija, kojeg smatram zabavnim, jer je to kompanija koja vjeruje inženjeru koji predaje o emocijalnoj inteligenciji. Koja kompanija.
(Laughter)
(Smijeh)
So "Search Inside Yourself" -- how does it work? It works in three steps. The first step is attention training. Attention is the basis of all higher cognitive and emotional abilities. Therefore, any curriculum for training emotion intelligence has to begin with attention training. The idea here is to train attention to create a quality of mind that is calm and clear at the same time. And this creates the foundation for emotion intelligence. The second step follows the first step.
"Tražići unutar sebe" -- kako se to radi? Djeluje u tri koraka. Prvi korak je trening pozornosti. Pozornost je osnova svih viših kognitivnih i emocionalnih sposobnosti. Stoga, bilo koji program za treniranje emocionalne inteligencije mora početi s treningom pažnje. Ideja ovdje je trenirati pozornost kako bi se stvorila kvaliteta uma to je mirno i jasno u isto vrijeme. I to stvara temelj za emocionalnu inteligenciju. Drugi korak slijedi prvi korak.
The second step is developing self-knowledge and self-mastery. So using the supercharged attention from step one, we create a high-resolution perception into the cognitive and emotive processes. What does that mean? It means being able to observe our thought stream and the process of emotion with high clarity, objectivity and from a third-person perspective. And once you can do that, you create the kind of self-knowledge that enables self-mastery.
Drugi korak predstavlja razvoj samo-znanja i samo-vještina. Dakle, koristeći snažnu pozornost od koraka jedan, stvaramo percepciju visoke razlučivosti u kognitivne i emotivne procese. Što to znači? To znači biti u mogućnosti promatrati naš misaoni tijek i proces emocija s velikom jasnoćom, objektivno i iz perspektive treće osobe I jednom kada to možete učiniti onda možete stvoriti vrstu samo-znanja koja omogućava samo-majstorstvo.
The third step, following the second step, is to create new mental habits. What does that mean? Imagine this. Imagine whenever you meet any other person, any time you meet a person, your habitual, instinctive first thought is, "I want you to be happy. I want you to be happy." Imagine you can do that. Having this habit, this mental habit, changes everything at work. Because this good will is unconsciously picked up by other people, and it creates trust, and trust creates a lot of good working relationships. And this also creates the conditions for compassion in the workplace. Someday, we hope to open-source "Search Inside Yourself" so that everybody in the corporate world will at least be able to use it as a reference.
Treći korak, nakon drugom koraka, je stvaranje novih mentalnih navika. Što to znači? Zamislite ovo. Zamislite da ste negdje upoznali drugu osobu, svaki puta kada sretnete tu osobu, vaša uobičajena, instiktivna prva misao je, "Želim da budeš sretan. Želim da budeš sretan." Zamislite da to možete napraviti. Imajući tu naviku, tu mentalnu naviku, mijenjate sve na poslu. Jer je ta dobra volja nesvjesno pokupljena od strane drugih ljudi, i stvara povjerenje, a povjerenje stvara puno dobrih radnih odnosa. I također stvara uvjete za suosjećanje na radnom mjestu. Jednog dana, nadamo se otvorenom izvoru "Istražite unutar sebe" kako bi svi u korporativom svijetu bili u mogućnosti koristiti to kao referencu.
And in closing, I want to end the same place I started, with happiness. I want to quote this guy -- the guy in robes, not the other guy -- the Dalai Lama, who said, "If you want others to be happy, practice compassion. If you want to be happy, practice compassion." I found this to be true, both on the individual level and at a corporate level. And I hope that compassion will be both fun and profitable for you too.
I na kraju, želim završiti na istom mjestu na kojem sam i počeo, sa srećom. Želim citirati ovog tipa -- tipa u haljinama, ne drugog tipa -- Dalai Lama, koji je rekao: "Ako želite da drugi budu sretni, vježbajte suosjećanje. Ako želite biti sretni, vježbajte suosjećanje." Smatram kako je to istinito, kako na individualnoj razini tako i na korporativnoj razini. Nadam se kako će to suosjećanje biti i zabavno i profitabilno za vas.
Thank you.
Hvala vam.
(Applause)
(Pljesak)