There are a lot of ways the people around us can help improve our lives. We don't bump into every neighbor, so a lot of wisdom never gets passed on, though we do share the same public spaces.
Ima mnogo načina na koje nam ljudi oko nas mogu pomoći da poboljšamo svoje živote. Ne nalećemo na svakog suseda tako da nam mnoge mudrosti nikad ne budu prenete, iako delimo iste javne prostore.
So over the past few years, I've tried ways to share more with my neighbors in public space, using simple tools like stickers, stencils and chalk. And these projects came from questions I had, like: How much are my neighbors paying for their apartments?
Tokom poslednjih nekoliko godina, pokušavala sam da delim više sa svojim susedima u javnom prostoru, koristeći jednostavna sredstva kao nalepnice, šablone i kredu. Ovi projekti su potekli od nekih mojih pitanja, kao koliko moji susedi plaćaju za svoje stanove?
(Laughter)
(Smeh) Kako možemo da damo i posudimo više stvari
How can we lend and borrow more things, without knocking on each other's doors at a bad time? How can we share more memories of our abandoned buildings, and gain a better understanding of our landscape? How can we share more of our hopes for our vacant storefronts, so our communities can reflect our needs and dreams today?
bez kucanja na vrata u loše vreme? Kako možemo više da delimo uspomene na naše napuštene zgrade i steknemo bolje razumevanje našeg kraja? Kako možemo da delimo više nadanja za naše prazne izloge, tako da naše zajednice mogu da odražavaju naše današnje nade i snove?
Now, I live in New Orleans, and I am in love with New Orleans. My soul is always soothed by the giant live oak trees, shading lovers, drunks and dreamers for hundreds of years, and I trust a city that always makes way for music. I feel like every time someone sneezes, New Orleans has a parade.
Živim u Nju Orleansu i zaljubljena sam u Nju Orleans. Mojoj duši su uvek prijali ogromni hrastovi, koji su bacali senku na ljubavnike, pijanice i sanjare stotinama godina i ja verujem gradu koji uvek ima mesta za muziku. Čini mi se da svaki put kad neko zakija,
(Laughter)
Nju Orleans ima paradu. (Smeh)
The city has some of the most beautiful architecture in the world, but it also has one of the highest amounts of abandoned properties in America.
Grad ima neke od najlepših zgrada u svetu, ali isto tako i jednu od najvećih količlina napuštenih imanja u Americi.
I live near this house, and I thought about how I could make it a nicer space for my neighborhood, and I also thought about something that changed my life forever.
Živim blizu ove kuće, pomislila sam kako bih mogla da je napravim lepšim prostorom za svoj komšiluk i takođe sam pomislila na nešto
In 2009, I lost someone I loved very much. Her name was Joan, and she was a mother to me. And her death was sudden and unexpected. And I thought about death a lot. And ... this made me feel deep gratitude for the time I've had. And ... brought clarity to the things that are meaningful to my life now. But I struggle to maintain this perspective in my daily life. I feel like it's easy to get caught up in the day-to-day, and forget what really matters to you.
što je promenilo moj život zauvek. 2009., izgubila sam nekog koga sam mnogo volela. Njeno ime je Džoan, ona mi je bila majka, njena smrt je bila iznenadna i neočekivana. Mislila sam o smrti jako mnogo i ovo je učinilo da osetim duboku zahvalnost za vreme koje sam imala i donelo jasnoću stvarima koje su značajne danas u mom životu. Ali, borila sam se da zadržim ovaj stav u svom svakodnevnom životu. Osećam da je lako ući u kolotečinu svakodnevnog života, zaboraviti šta ti je zaista važno.
So with help from old and new friends, I turned the side of this abandoned house into a giant chalkboard, and stenciled it with a fill-in-the-blank sentence: "Before I die, I want to ..." So anyone walking by can pick up a piece of chalk, reflect on their life, and share their personal aspirations in public space.
Uz pomoć starih i novih prijatelja, pretvorila sam stranu ove napuštene kuće u ogromnu tablu i izvukla šablone za "dovrši rečenicu": "Pre nego što umrem, želim da ... " Tako da svako ko prolazi, može da podigne komad krede, osvrne se na svoj život i podeli svoje lične želje u javnom prostoru.
I didn't know what to expect from this experiment, but by the next day, the wall was entirely filled out, and it kept growing. And I'd like to share a few things that people wrote on this wall.
Nisam znala šta da očekujem od ovog eksperimenta, ali sledećeg dana zid je bio potpuno ispunjen i sve se više popunjavao. Želim da podelim sa vama nekoliko stvari
"Before I die, I want to be tried for piracy."
koje su ljudi zapisali na ovom zidu.
(Laughter)
"Pre nego što umrem, želim da mi se sudi za pirateriju." (Smeh)
"Before I die, I want to straddle the International Dateline."
"Pre nego što umrem, želim da preskočim međunarodnu datumsku granicu."
"Before I die, I want to sing for millions."
"Pre nego što umrem, želim da pevam milionima."
"Before I die, I want to plant a tree."
"Pre nego što umrem, želim da zasadim drvo."
"Before I die, I want to live off the grid."
"Pre nego što umrem, želim da živim van mreže."
"Before I die, I want to hold her one more time."
"Pre nego što umrem, želim da je držim u rukama još jednom."
"Before I die, I want to be someone's cavalry."
"Pre nego što umrem, želim da budem nečija podrška."
"Before I die, I want to be completely myself."
"Pre nego što umrem, želim da budem potpuno svoj."
So this neglected space became a constructive one, and people's hopes and dreams made me laugh out loud, tear up, and they consoled me during my own tough times. It's about knowing you're not alone; it's about understanding our neighbors in new and enlightening ways; it's about making space for reflection and contemplation, and remembering what really matters most to us as we grow and change.
Tako da je ovaj zanemareni prostor postao konstruktivan. Snovi i nade ljudi su me naterali da se smejem glasno, da se rasplačem i oni su me utešili za vreme mojih teških vremena. To je znati da nisi sam. To je razumevanje naših suseda na nove i prosvetljujuće načine. To je o pravljenju prostora za refleksiju i razmišljanje, uspomene na to šta je zaista važno većini nas dok rastemo i menjamo se.
I made this last year, and started receiving hundreds of messages from passionate people who wanted to make a wall with their community. So, my civic center colleagues and I made a tool kit, and now walls have been made in countries around the world, including Kazakhstan, South Africa, Australia, Argentina, and beyond. Together, we've shown how powerful our public spaces can be if we're given the opportunity to have a voice, and share more with one another.
Ovo sam uradila prošle godine i počela sam da dobijam stotine poruka strasnih judi koji su hteli da naprave zid u svojoj zajednici, tako da smo moje gradske kolege i ja napravili ovo uputstvo i sada ima zidova koji su napravljeni u mnogim državama u svetu, uključujuči Kazahstan, Južnu Afriku, Australiju, Argentinu i dalje. Zajedno smo pokazali kako naši javni prostori mogu da budu moćni, ako im damo glas i ako više delimo međusobno.
Two of the most valuable things we have are time, and our relationships with other people. In our age of increasing distractions, it's more important than ever to find ways to maintain perspective, and remember that life is brief and tender. Death is something that we're often discouraged to talk about, or even think about, but I've realized that preparing for death is one of the most empowering things you can do. Thinking about death clarifies your life.
Dve najvrednije stvari koje imamo su vreme i naše veze sa drugim ljudima. U ovom dobu povećanog ometanja važnije je nego ikad naći načine da ostvarimo perspektivu i da upamtimo da je život kratak i nežan. Smrt je nešto o čemu smo često obeshrabreni da pričamo ili čak razmišljamo, ali shvatila sam da je priprema za smrt jedna od najmoćnijih stvari koje možete da uradite. Razmišljanje o smrti objašnjava vaš život.
Our shared spaces can better reflect what matters to us, as individuals and as a community, and with more ways to share our hopes, fears and stories, the people around us can not only help us make better places, they can help us lead better lives.
Naši podeljeni prostori mogu da reflektuju bolje šta nam je važno kao individuama i kao zajednici, na više načina na koje delimo svoje nade, strahove i priče, ljudi oko nas ne samo da mogu da pomognu da napravimo bolja mesta, oni mogu da nam pomognu da vodimo bolje živote.
Thank you.
Hvala. (Aplauz)
(Applause)
(Aplauz)
Thank you.
Hvala. (Aplauz)
(Applause)
(Aplauz)