There are a lot of ways the people around us can help improve our lives. We don't bump into every neighbor, so a lot of wisdom never gets passed on, though we do share the same public spaces.
Ljudi oko nas nam na mnogo načina mogu poboljšati naš život. Ne sretnemo se sa svakim susjedom, tako da se mnogo mudrosti ne uspije prenijeti dalje iako dijelimo isti javni prostor.
So over the past few years, I've tried ways to share more with my neighbors in public space, using simple tools like stickers, stencils and chalk. And these projects came from questions I had, like: How much are my neighbors paying for their apartments?
Tijekom posljednjih nekoliko godina pokušala sam podijeliti što više sa svojim susjedima u javnom prostoru, koristeći jednostavne alate poput naljepnica, šablona za crtanje i krede. Ti projekti proizašli su iz pitanja koja sam si postavljala, primjerice, koliku stanarinu plaćaju moji susjedi?
(Laughter)
(Smijeh) Kako možemo posuditi više stvari
How can we lend and borrow more things, without knocking on each other's doors at a bad time? How can we share more memories of our abandoned buildings, and gain a better understanding of our landscape? How can we share more of our hopes for our vacant storefronts, so our communities can reflect our needs and dreams today?
bez kucanja na vrata u krivo vrijeme? Kako možemo podijeliti više svojih uspomena na napuštene zgrade, i bolje razumjeti svoj krajolik? I kako možemo podijeliti više svojih nada na praznim pročeljima, tako da naša zajednica odražava naše potrebe i snove?
Now, I live in New Orleans, and I am in love with New Orleans. My soul is always soothed by the giant live oak trees, shading lovers, drunks and dreamers for hundreds of years, and I trust a city that always makes way for music. I feel like every time someone sneezes, New Orleans has a parade.
Živim u New Orleansu i zaljubljena sam u taj grad. Moju dušu uvijek umiruju ogromni hrastovi, koji pružaju sjenu ljubavnicima, pijancima i sanjarima već stotinama godina, a ja vjerujem gradu koji uvijek napravi mjesta za glazbu. (Smijeh) Imam osjećaj da svaki put kad netko kihne,
(Laughter)
New Orleans organizira paradu. (Smijeh)
The city has some of the most beautiful architecture in the world, but it also has one of the highest amounts of abandoned properties in America.
Taj grad ima jednu od najljepših arhitektura na svijetu, ali također ima i najveći broj napuštenih zgrada u Americi.
I live near this house, and I thought about how I could make it a nicer space for my neighborhood, and I also thought about something that changed my life forever.
Živim blizu ove kuće i razmišljala sam kako taj prostor učiniti ugodnijim za svoje susjedstvo, a razmišljala sam i o nečemu
In 2009, I lost someone I loved very much. Her name was Joan, and she was a mother to me. And her death was sudden and unexpected. And I thought about death a lot. And ... this made me feel deep gratitude for the time I've had. And ... brought clarity to the things that are meaningful to my life now. But I struggle to maintain this perspective in my daily life. I feel like it's easy to get caught up in the day-to-day, and forget what really matters to you.
što mi je zauvijek promijenilo život. 2009. godine izgubila sam nekoga koga sam jako voljela. Njezino ime bilo je Joan i bila mi je majka. Njezina smrt bila je iznenadna i neočekivana. Mnogo sam razmišljala o smrti, i... postala sam zahvalna na vremenu koje imam, i... tako sam shvatila koje stvari su sada bitne u mom životu. Ali teško je zadržati tu perspektivu u svakodnevnom životu. Lako je zapeti u svakodnevnoj rutini i zaboraviti što nam je zapravo važno.
So with help from old and new friends, I turned the side of this abandoned house into a giant chalkboard, and stenciled it with a fill-in-the-blank sentence: "Before I die, I want to ..." So anyone walking by can pick up a piece of chalk, reflect on their life, and share their personal aspirations in public space.
Uz pomoć starih i novih prijatelja pretvorila sam zidove te napuštene kuće u ogromnu ploču i stavila šablone s rečenicom koju je trebalo nadopuniti: ''Prije nego umrem, želim...'' Svatko tko prolazi može uzeti komadić krede, razmisliti o svom životu i podijeliti osobne želje na javnom prostoru.
I didn't know what to expect from this experiment, but by the next day, the wall was entirely filled out, and it kept growing. And I'd like to share a few things that people wrote on this wall.
Nisam znala što očekivati od ovog pokusa, ali sljedeći dan zid je bio u potpunosti ispunjen i nastavio je rasti. Htjela bih vam pokazati par stvari
"Before I die, I want to be tried for piracy."
koje su ljudi napisali na zid.
(Laughter)
''Prije nego umrem, želim da mi sude za piratstvo.'' (Smijeh)
"Before I die, I want to straddle the International Dateline."
''Prije nego umrem, želim prekoračiti Međunarodnu datumsku granicu.''
"Before I die, I want to sing for millions."
''Prije nego umrem, želim pjevati za milijune ljudi.''
"Before I die, I want to plant a tree."
''Prije nego umrem, želim posaditi drvo.''
"Before I die, I want to live off the grid."
''Prije nego umrem, želim živjeti bez struje.''
"Before I die, I want to hold her one more time."
''Prije nego umrem, želim je još jednom zagrliti.''
"Before I die, I want to be someone's cavalry."
''Prije nego umrem, želim nekome biti podrška.''
"Before I die, I want to be completely myself."
''Prije nego umrem, želim u potpunosti biti ja.''
So this neglected space became a constructive one, and people's hopes and dreams made me laugh out loud, tear up, and they consoled me during my own tough times. It's about knowing you're not alone; it's about understanding our neighbors in new and enlightening ways; it's about making space for reflection and contemplation, and remembering what really matters most to us as we grow and change.
Tako je zanemaren prostor postao konstruktivan, a nade i snovi ljudi nasmijali su me, rasplakali i utješili me kad mi je bilo teško. Stvar je u tome da znamo da nismo sami, da razumijemo svoje susjede na nov način koji će nas prosvijetliti. Da napravimo prostor za promišljanje i kontemplaciju i da zapamtimo što je nam je najbitnije dok rastemo i mijenjamo se.
I made this last year, and started receiving hundreds of messages from passionate people who wanted to make a wall with their community. So, my civic center colleagues and I made a tool kit, and now walls have been made in countries around the world, including Kazakhstan, South Africa, Australia, Argentina, and beyond. Together, we've shown how powerful our public spaces can be if we're given the opportunity to have a voice, and share more with one another.
Ovo sam napravila prošle godine i počela sam dobivati stotine poruka strastvenih ljudi koji su sa svojom zajednicom također željeli napraviti zid. Moji kolege iz gradskog centra i ja napravili smo kutiju s alatom i sad su takvi zidovi su napravljeni u državama širom svijeta, uključujući Kazakstan, Južnu Afriku, Australiju, Argentinu i još mnogo njih. Zajedno smo pokazali kako snažni naši javni prostori mogu biti ako imamo mogućnost izraziti se i podijeliti više jedni s drugima.
Two of the most valuable things we have are time, and our relationships with other people. In our age of increasing distractions, it's more important than ever to find ways to maintain perspective, and remember that life is brief and tender. Death is something that we're often discouraged to talk about, or even think about, but I've realized that preparing for death is one of the most empowering things you can do. Thinking about death clarifies your life.
Dvije najvrednije stvari koje imamo jesu vrijeme i naši odnosi s drugim ljudima. U vremenu sve veće otuđenosti, važnije je no ikad da nađemo način za očuvanje perspektive i zapamtimo kako je život kratak i krhak. Smrt je često nepopularna tema, o tome se ne govori i čak ni ne razmišlja, ali shvatila sam da je priprema za smrt jedna od stvari koje će nas najviše osnažiti. Razmišljanje o smrti rasvjetljuje život.
Our shared spaces can better reflect what matters to us, as individuals and as a community, and with more ways to share our hopes, fears and stories, the people around us can not only help us make better places, they can help us lead better lives.
Prostor koji dijelimo može bolje reflektirati što nam je bitno kao pojedincima i kao zajednici i s više načina da podijelimo svoje nade, strahove i priče, ljudi oko nas mogu nam pomoći da imamo ljepši prostor i da vodimo ljepši život.
Thank you.
Hvala vam. (Pljesak)
(Applause)
(Pljesak)
Thank you.
Hvala vam. (Pljesak)
(Applause)
(Pljesak)