A few years ago, my eyes were opened to the dark side of the construction industry. In 2006, young Qatari students took me to go and see the migrant worker camps. And since then I've followed the unfolding issue of worker rights.
Prije nekoliko godina otvorile su mi se oči i vidio sam tamnu stranu građevinske industrije. 2006., mladi studenti iz Katara poveli su me da vidim kampove radnika, migranata. I od tada pratim rastuće probleme radničkih prava.
In the last six months, more than 300 skyscrapers in the UAE have been put on hold or canceled. Behind the headlines that lay behind these buildings is the fate of the often-indentured construction worker. 1.1 million of them. Mainly Indian, Pakistani, Sri Lankan and Nepalese, these laborers risk everything to make money for their families back home. They pay a middle-man thousands of dollars to be there. And when they arrive, they find themselves in labor camps with no water, no air conditioning, and their passports taken away.
U posljednjih šest mjeseci, gradnja više od 300 nebodera u UAE je stavljena na čekanje ili otkazana. Iza naslovnih stranica koje leže iza tih zgrada je sudbina često obespravljenih građevinskih radnika. Njih 1.1 milijun. Uglavnom Indijaca, Pakistanaca, Šri Lankanaca, i Nepalaca. Ti radnici riskiraju sve kako bi zaradili novac za svoje obitelji u domovini. Oni plaćaju posredniku tisuće dolara kako bi bili tamo. I kada stignu, ostave ih u radničkim kampovima bez vode, bez klime, i oduzetih putovnica.
While it's easy to point the finger at local officials and higher authorities, 99 percent of these people are hired by the private sector, and so therefore we're equally, if not more, accountable. Groups like Buildsafe UAE have emerged, but the numbers are simply overwhelming. In August 2008, UAE public officials noted that 40 percent of the country's 1,098 labor camps had violated minimum health and fire safety regulations. And last summer, more than 10,000 workers protested for the non-payment of wages, for the poor quality of food, and inadequate housing.
Dok je jednostavno uprijeti prstom u lokalne službenike i više vlasti, 99 posto tih radnika je unajmljeno od strane privatnog sektora. I tako smo mi jednako, ako ne više, odgovorni. Grupe poput Buildsafe UAE su nastale. Ali su brojke jednostavno presnažne. U kolovozu 2008., javni službenici UAE su zapazili kako je 40 posto od svih 1.098 kampova prekršilo minimum zdravstvenih i vatrogasnih regulatornih standarda. A prošlog ljeta, više od 10.000 radnika protestiralo je zbog neisplaćenih nadnica, zbog loše kvalitete hrane i neadekvatnog stanovanja.
And then the financial collapse happened. When the contractors have gone bust, as they've been overleveraged like everyone else, the difference is everything goes missing, documentation, passports, and tickets home for these workers. Currently, right now, thousands of workers are abandoned. There is no way back home. And there is no way, and no proof of arrival. These are the boom-and-bust refugees.
I onda se dogodio financijski kolaps. I kada su ugovarači propali, kako su i oni bili prezaduženi poput ostalih, razlika je u tome što je kod njih sve nestalo, dokumentacija, putovnice, i karte za povratak za te radnike. Trenutačno, upravo sada, tisuće radnika je napušteno. Ne postoji način da se vrate kući. I ne postoji način, i nema dokaza da su stigli. To su izbjeglice ekonomskog rasta i pada.
The question is, as a building professional, as an architect, an engineer, as a developer, if you know this is going on, as we go to the sights every single week, are you complacent or complicit in the human rights violations? So let's forget your environmental footprint. Let's think about your ethical footprint. What good is it to build a zero-carbon, energy efficient complex, when the labor producing this architectural gem is unethical at best? Now, recently I've been told I've been taking the high road. But, quite frankly, on this issue, there is no other road.
Pitanje je, kao građevinski profesionalac, kao arhitekt, inžinjer, čovjek koji se bavi razvojem, ako znate da se to događa, dok idemo na gradilišta svaki tjedan, jeste li spokojni ili zabrinuti zbog kršenja ljudskih prava? Zaboravimo vaš okolišni otisak. Razmislimo o vašem etičkom otisku. Kakva je korist od izgradnje nezagađujućih, energetski učinkovitih kompleksa, kada se radnici koji ih grade tretiraju neetično? Nedavno su mi rekli kako ne hvatam prečace. Ali, iskreno, za ovo pitanje ne postoji drugi put.
So let's not forget who is really paying the price of this financial collapse. And that as we worry about our next job in the office, the next design that we can get, to keep our workers. Let's not forget these men, who are truly dying to work. Thank you. (Applause)
Ne zaboravimo tko stvarno plaća cijenu za ovaj financijski kolaps. I dok se mi brinemo o slijedećem poslu u uredu, novom dizajnu kojeg možemo uzeti, kako bi zadržali naše radnike. Nemojmo zaboraviti te ljude, koji stvarno umiru da bi radili. Hvala vam. (Pljesak)